Zakon.hr

Povrv-667/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja STANO-UPRAVA d.o.o. Mike Tripala 6, zastupan po punomoćniku Srđanu Vrdoljaku, odvjetniku u Splitu, protiv tužene ZĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po pun. Ani Karari Čović, odvjetnici u Trogiru, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 04. veljače 2025. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i zamjenika pun. tuženika, a na ročištu od 12. veljače 2024., zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita poslovni broj Ovrv-5126/2021 (UPP/OS-Ovrv-187/2021 od 10.11.2022.g., te se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

»Nalaže se ovršeniku ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju STANO-UPRAVA d.o.o., OIB: 17418170125, Mike Tripala 6, 21000 Split, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 462150, namiri tražbinu u iznosu od 1.984,08 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 94,48 HRK od 16.04.2019.,

- 94,48 HRK od 16.05.2019.,

- 94,48 HRK od 16.06.2019.,

- 94,48 HRK od 16.07.2019.,

- 94,48 HRK od 16.08.2019.,

- 94,48 HRK od 16.09.2019.,

- 94,48 HRK od 16.10.2019.,

- 94,48 HRK od 16.11.2019.,

- 94,48 HRK od 16.12.2019.,

- 94,48 HRK od 16.01.2020.,

- 94,48 HRK od 16.02.2020.,

- 94,48 HRK od 16.03.2020.,

- 94,48 HRK od 16.04.2020.,

- 94,48 HRK od 16.05.2020.,

- 94,48 HRK od 16.06.2020.,

- 94,48 HRK od 16.07.2020.,

- 94,48 HRK od 16.08.2020.,

- 94,48 HRK od 16.09.2020.,

- 94,48 HRK od 16.10.2020.,

- 94,48 HRK od 16.11.2020.,

- 94,48 HRK od 16.12.2020., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, s pozivom na broj null, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 437,50 HRK uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, s pozivom na broj null, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.«

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka kao neosnovan. III Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 238,27 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. veljače 2025.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 23. prosinca 2021.g. zaprimljen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja STANO- UPRAVA d.o.o. protiv tužene ZĆ u kojem se navodi da ovršenik nije podmirio dospjelo potraživanje, te radi naplate tražbine ovrhovoditelja iz vjerodostojne isprave i troškova ovog postupka predlaže se donijeti rješenje o ovrsi slijedećeg sadržaja:

- 94,48 HRK od 16.04.2019.,

- 94,48 HRK od 16.05.2019.,

- 94,48 HRK od 16.06.2019.,

- 94,48 HRK od 16.07.2019.,

- 94,48 HRK od 16.08.2019.,

- 94,48 HRK od 16.09.2019.,

- 94,48 HRK od 16.10.2019.,

- 94,48 HRK od 16.11.2019.,

- 94,48 HRK od 16.12.2019.,

- 94,48 HRK od 16.01.2020.,

- 94,48 HRK od 16.02.2020.,

- 94,48 HRK od 16.03.2020.,

- 94,48 HRK od 16.04.2020.,

- 94,48 HRK od 16.05.2020.,

- 94,48 HRK od 16.06.2020.,

- 94,48 HRK od 16.07.2020.,

- 94,48 HRK od 16.08.2020.,

- 94,48 HRK od 16.09.2020.,

- 94,48 HRK od 16.10.2020.,

- 94,48 HRK od 16.11.2020.,

2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita, poslovni broj Ovrv- 5126/2021 (UPP/OS-Ovrv-187/2021 od 10.11.2022.g. prihvaćen je ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu, te je određena ovrha na temelju vjerodostojne isprave.

3. Dana 22.11.2022.g. zaprimljen je prigovor ovršenika protiv gore citiranog rješenja javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita u kojem je ovršenik naveo:

- da je pobijano rješenje o ovrsi doneseno po prijedlogu društva STANO-UPRAVA d.o.o. Split, dok su na vjerodostojnoj ispravi – Izvodu otvorenih stavaka na temelju koje je zatražena

ovrha kao vjerovnik označeni “Suvlasnici zgrade RĆ, OBUČINA Z, BĆ, FĆ, zastupani po upravitelju Stano – uprava d.o.o. Split, Mike Tripali 6, račun zgrade [broj bankovnog računa] kod OTP BANKA

D.D.”, pa da ovrhovoditelj nije označen kao vjerovnik na vjerodostojnoj ispravi zbog čega je

rješenje o ovrsi nezakonito,

- da ako je i točno da je vjerovnik samo društvo STANO-UPRAVA d.o.o., tada nedostaje pravna osnova kojom bi bila dokazana aktivna legitimacija ovrhovoditelja, odnosno, barem kakve punomoći kojima bi se isto dokazalo.

- da se prema tome sa ovakvim stanjem stvari ni na koji način ne može utvrditi osnovno, a to je tko je vjerovnik, a tko ovrhovoditelj i je li ta osoba valjano zastupana,

- da s druge strane, ovršenica ističe da nema nikakvih dugovanja prema ovom ovrhovoditelju.

- da je iz izvatka iz poslovnih knjiga vidljiva vrsta tražbine: “Sredstva zajedničke pričuve za prostor u zgradi [adresa], dok je za adresa ovršenice u rješenju o ovrsi navedeno [adresa].

- da s obzirom na to da osnovanost tražbine ovrhovoditelja ne proizlazi iz Izvoda otvorenih

stavaka, a da prijedlogu nije priložena dodatna dokumentacija, to ovršenica osporava aktivnu

legitimaciju i osnovu potraživanja u cijelosti.

- da osporavajući osnovu potraživanja, ovršenica osporava u cijelosti i visinu potraživanja i troškove postupka.

- da zbog navedenog, dok ovrhovoditelj ne dostavi sudu valjanu dokumentaciju, ovršenica

zadržava pravo očitovati se o osnovi i visini potraživanja naknadno. - da slijedom svega navedenog, ovršenica predlaže sudu staviti van snage rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-5126/2021 i nastaviti postupak kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. Rješenjem ovog suda posl. broj Ovrv-5126/2021 od 29. studenoga 2022.g. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Sandre Jelavić poslovnog broja Ovrv- 5126/2021 (UPP/OS-Ovrv-187-2021) od 10. studenoga 2022. u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, a postupak se nastavio voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Dana 02. siječnja 2023.g. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je podnesak tužitelja u kojem je tužitelj naveo:

- da je Stambena zgrada anagrafske oznake [adresa], 21220 Trogir pod upravom ovdje tužitelja,

- da je tuženik jedan od suvlasnika predmetne nekretnine te da je kao takav u obvezi plaćati pričuvu,

- da su prema odredbi čl.85 st.2. ZV suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom i osnovati zajedničku pričuvu,

- da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, a sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihovog posebnog dijela koja sredstva su suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno,

- da svaki suvlasnik može zahtijevati plaćanje iste, a upravitelj je ovlašten pokretati postupke radi prisilne naplate u ime suvlasnika,

- da su upraviteljeve dužnosti i ovlasti propisane čl. 93. ZV-a pa je tako, između ostalog, u upravljanju nekretninom ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, te da slijedom navedenog prigovor nedostatka aktivne legitimacije je u cijelosti neosnovan i neutemeljen.

- da tužitelj ima otvoreno potraživanje prema tuženiku u iznosu od 1.984,08 kn s naslova dospjelih, a nepodmirenih tražbina na ime sredstava zajedničke pričuve za prostor u zgradi anagrafske oznake [adresa], 21220 Trogir,

- da dospjeli neplaćeni račun ili izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbi čl. 31. Ovršnog zakona, te da je tužitelj dokazao svoje potraživanje,

- da predmetna vjerodostojna isprava sadržava sve što je potrebno u smislu odredbi članka 31. Ovršnog zakona,

- da je slijedom navedenog razvidno kako je prigovor tuženika u cijelosti neosnovan i paušalan te se predlaže održati na snazi platni nalog javnog bilježnika Sandra Jelavić iz Splita, poslovni broj Ovrv-5126/2021, (UPP/OS-Ovrv-187-2021) od 10. studenog 2022. u cijelosti te obvezati tuženika na naknadu troškova postupka.

6. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom Izvoda otvorenih stavaka – izvadak iz poslovnih knjiga za razdoblje od 01.01.2019.g. do 31.12.2020.g. za tuženu ZĆ, izveden je dokaz pregledom međuvlasničkog ugovora zaključenog između suvlasnika stambene zgrade [adresa] od 04.06.2014.g., pregledom Ugovora o upravljanju od 4.6.2014.g., te je izveden dokaz pregledom priložene dokumentacije.

7. Presudom ovog suda poslovni broj Povrv-693/2023 od 04. ožujka 2024. suđeno je: »I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita poslovni broj Ovrv-5126/2021 (UPP/OS-Ovrv-187/2021 od 10.11.2022.g., te se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se ovršeniku ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju STANO-UPRAVA d.o.o., OIB: 17418170125, Mike Tripala 6, 21000 Split, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 462150, namiri tražbinu u iznosu od 1.984,08 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 94,48 HRK od 16.04.2019.,

- 94,48 HRK od 16.05.2019.,

- 94,48 HRK od 16.06.2019.,

- 94,48 HRK od 16.07.2019.,

- 94,48 HRK od 16.08.2019.,

- 94,48 HRK od 16.09.2019.,

- 94,48 HRK od 16.10.2019.,

- 94,48 HRK od 16.11.2019.,

- 94,48 HRK od 16.12.2019.,

- 94,48 HRK od 16.01.2020.,

- 94,48 HRK od 16.02.2020.,

- 94,48 HRK od 16.03.2020.,

- 94,48 HRK od 16.04.2020.,

- 94,48 HRK od 16.05.2020.,

- 94,48 HRK od 16.06.2020.,

- 94,48 HRK od 16.07.2020.,

- 94,48 HRK od 16.08.2020.,

- 94,48 HRK od 16.09.2020.,

- 94,48 HRK od 16.10.2020.,

- 94,48 HRK od 16.11.2020.,

- 94,48 HRK od 16.12.2020., pa do isplate

8. Rješavajući po žalbi tužitelja, Županijski sud u Zagrebu je svojim Rješenjem broj Gž- 3597/2024-2 od 30. kolovoza 2024. ukinuo gore citiranu presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja prethodno citirane odluke proizlazi da se u ovom predmetu o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavljenom kao povodom prigovora protiv platnog naloga, u smislu odredbe čl. 58 st. 2 Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 u daljnjem tekstu OZ), pri čemu je predmet postupka potraživanje tužitelja po osnovu dospjelog duga za neplaćenu pričuvu, za stambeni prostor na adresi [adresa] u [adresa], u vremenskom razdoblju od travnja 2019. do prosinca 2020. Sud prvog stupnja temelji svoju odluku na zaključku da tužitelj nije aktivno legitimiran, a tužena da nema pasivnu legitimaciju u ovom postupku. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda da ne može prihvatiti. Naime, zaključak u odnosu na pomanjkanje aktivne legitimacije tužitelja prvostupanjski sud temelji na tome da je tužitelj, inače upravitelj zgrade, podnio tužbu (ranije prijedlog za ovrhu) u svoje ime i za svoj račun, te nije zatražio da se utužena tražbina plati na poseban račun suvlasnika zgrade u [adresa], na koji se uplaćuje zajednička pričuva, već je tražio da se taj iznos pričuve plati njemu, a što je u suprotnosti s odredbom čl. 380 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u daljnjem tekstu - ZV). Točno je da je odredbom čl. 380 st. 1 ZV propisano da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu. Međutim, time što je sredstva pričuve upravitelj uplaćivao na svoj, umjesto na posebni račun zgrade, nije izgubio aktivnu legitimaciju za sudjelovanje u ovom sporu. Naime, temeljem čl. 378 st. 5 ZV i čl. 3 Ugovora o upravljanju zgradom u [adresa], (u daljnjem tekstu - Ugovor o upravljanju zgradom), upravitelj zgrade imenovan ugovorom, ovlašten je ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju (odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-III-3671/03 od 28. lipnja 2006. i U-III-1656/04 od 10. listopada 2006, objavljenim u "Narodnim novinama" broj 87/06 i 127/06), slijedom čega je zaključak prvostupanjskog suda o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja za vođenje ovog postupka pogrešan. Nadalje, zaključak o promašenoj pasivnoj legitimaciji sud prvog stupnja temelji na zaključku kako tužitelj, u konkretnom slučaju, nije dostavio niti jedan dokaz, iz kojega bi se moglo u utvrditi da je tužena doista i suvlasnica zgrade u [adresa]. Međutim, u situaciji kada niti sama tužena ne osporava pasivnu legitimaciju (već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi ističe da nema dugovanja prema tužitelju), nejasno je zbog čega se prvostupanjski sud uopće upuštao u ocjenu pasivne legitimacije, koja nije bila niti sporna.

9. U nastavku postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su tijekom postupka izvedeni dokazi pregledom Izvoda otvorenih stavaka – izvadak iz poslovnih knjiga za razdoblje od 01.01.2019.g. do 31.12.2020.g. za tuženu ZĆ, izveden je dokaz pregledom međuvlasničkog ugovora zaključenog između suvlasnika stambene zgrade [adresa] od 04.06.2014.g., pregledom Ugovora o upravljanju od 4.6.2014.g., te je izvršen uvid u predmet Općinskog suda u Splitu, stalna služba Trogir Povrv-681/2020 putem aplikacije e-spis.

10. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23,dalje: ZPP).

11. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

12. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

13. Predmet ovog postupka jeste zahtjev tužitelja Stano-uprava d.o.o., kao upravitelja zgrade u [adresa] naspram tužene za isplatom iznosa od 1.984,08 kn na račun tužitelja Stano-uprave d.o.o. po osnovu neplaćenih iznosa zajedničke pričuve.

14. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbi čl. 66 st. 1, da vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine (etažno vlasništvo), proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno.

14.1. U odredbi čl. 84 st. 1 ZV-a, propisano je da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine, održava taj dio o svome trošku, te snosi sve javne obveze i terete s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo Zakonom određeno.

14.2. Nadalje je u odredbama čl. 85 st. 1 i st. 2 ZV-a, propisano da cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenoga posebnog dijela, upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako ovim Zakonom nije što drugo određeno. Suvlasnici su dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu.

14.3. U odredbi čl. 89 st. 1 i st. 2 ZV-a, propisano je da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine, snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. Doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.

14.4. Osim toga, u odredbi čl. 90 st. 1 i st. 2 ZV-a, propisano je da je zajednička pričuva iz čl. 85 st. 2 ovoga Zakona, namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, a namijenjena je za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

14.5. Odredbom članka 375. ZV-a st. 1 i 3 ZV-a propisano je:

(1)Uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor). (3)Odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

14.6. Konačno, u odredbama čl. 380 st. 1, st. 2 i st. 4 ZV-a, propisno je da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će se u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu. Sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici su dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54 % vrijednosti njihova posebnoga dijela godišnje. Sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici su dužni uplaćivati mjesečno.

14.7. Uz to, odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje: ZOO-a) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njeno ispunjenje.

15. U ovom predmetu kao ovrhovoditelj, odnosno tužitelj pojavljuje se Stano-uprava d.o.o. koja od tužene traži isplatu iznosa od 1.984,08 kn na ime neplaćene zajedničke pričuve za prostor, kojeg po navodima tužitelja, tužena ima u svom vlasništvu u stambenoj zgradi u [adresa], a tužbeni zahtjev je usmjeren na to da tužena utuženi iznos plati na račun Stano-uprave d.o.o., a ne suvlasnika stambene zgrade u [adresa].

16. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tužena je istakla da nema nikakvih dugovanja prema ovom ovrhovoditelju, dakle, Stano-uprava d.o.o. S obzirom da je naglasak na riječi »ovom«, to ovaj sud takav prigovor tužene tumači kao osporavanje bilo kakvog obvezno-pravnog odnosa između tužitelja Stano-uprava d.o.o. i tužene, pa samim time, po ocjeni ovog suda, tužena osporava i aktivnu legitimaciju tužitelja i svoju pasivnu legitimaciju. Da je tome tako, proizlazi i iz očitovanja punomoćnika tužene na pripremnom ročištu od 6. veljače 2024. gdje ista navodi da »ustraje u osporavanju osnova i visine potraživanja tužitelja, a da osnov i visina nisu ničim dokazani niti da su na iste predloženi bilo kakvi dokazi«.

17. S obzirom da osnov potraživanja tužitelj temelji na tvrdnji da je tužena vlasnica prostora u [adresa], te da je sukladno tome tužena dužna plaćati zajedničku pričuvu, te s obzirom da je tužena osporila osnov potraživanja tužitelja, to je zaključak ovog suda da je tužena osporila da je ista vlasnica prostora u zgradi u [adresa], a samim time da je ista pasivno legitimirana u ovom postupku.

18. U situaciji kao što je ova, kada tuženik ospori tužiteljevo potraživanje i po osnovu potraživanja i po visini, tada je na tužitelju teret dokazivanja kako na utemeljenost tako i za visinu zahtjeva (čl. 219. ZPP-a) Slijedom toga, od trenutka kada je tužitelj upoznat sa sadržajem prigovora tuženika, isti je imao obavezu prikupiti dokumentaciju kojom bi dokazao utemeljenost svog zahtjeva za naplatom zajedničke pričuve, te dokazati je li tuženik uopće dužnik, te ako jest koliko taj dug iznosi. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP)."

19. Dakle, prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Nadalje, prema čl. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. U konkretnoj situaciji teret dokaza je bio na tužitelju koji je trebao predočiti dokaze da je tužena vlasnica prostora u predmetnoj zgradi, kao i visinu pričuve koju bi bila dužna plaćati tužena ukoliko je ista vlasnica prostora.

20. Pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a u vezi s čl. 8. ZPP) u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za koju stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari – svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano).

21. Ocjena je ovog suda da tužitelj tijekom postupka nije dokazao osnovanost svog potraživanja, te da nije dokazao ni visinu potraživanja. Naime, tužitelj prvenstveno nije dokazao da je tužena vlasnica prostora u zgradi u [adresa], te samim time na strani tužene ne postoji ni obveza plaćanja zajedničke pričuve.

22. Tijekom postupka tužitelj je u dokazne svrhe priložio u spis Izvod iz otvorenih stavki za kojeg tužitelj tvrdi da predstavlja visinu dugovanja tužene, međutim, u priloženom Izvidu ne stoji da je tužena vlasnica poslovnog prostora u zgradi anagrafske oznake [adresa] u [adresa], pa se iz tog Izvoda ne može utvrditi pravni osnov potraživanja, odnosno je li tužena vlasnik prostora u predmetnoj zgradi, kako to tvrdi tužitelj.

23. Pored toga, tužitelj je dostavio Međuvlasnički ugovor zaključen između suvlasnika zgrade [adresa] dana 4.6.2014. godine, kojim su uređeni odnosi između suvlasnika zgrade u svezi s upravljanjem i korištenjem zgrade. Pregledom priloženog Međuvlasičkog ugovora sud je utvrdio da se u istome nigdje ne navodi da bi tužena bila jedan od suvlasnika zgrade [adresa].

24. Tužitelj je u spis dostavio i Ugovor o upravljanju zgradom u [adresa], pregledom kojeg je sud utvrdio da su suvlasnici Međuvlasničkim ugovorom odredili da će upravljanje zgradom povjeriti Stano-upravi d.o.o. Split. Dalje je utvrđeno da citiranom Ugovoru o upravljanju zgradom u [adresa] nisu navedena imena suvlasnika, pa tako ni ime tužene.

25. Dakle, ni u dostavljenom međuvlasničkom ugovoru ni u Ugovoru o upravljanju od 4.6.2014.g. ne navodi se tužena uopće, a posebno ne kao vlasnik poslovnog prostora, iz čega proizlazi da ti dokazi ne potvrđuju tvrdnje da je tužena vlasnik poslovnog prostora, odnosno suvlasnik zgrade [adresa] u [adresa]. Pored toga, tužitelj nije dostavio ni vlasnički list iz kojeg bi se nedvojbeno moglo utvrditi je li tužena vlasnik stana ili poslovnog prostora ili nije, a tuženik nije dostavio ni popis suvlasnika, te nije predložio ni saslušanje ostalih vlasnika stanova u zgradi [adresa] u [adresa]

26. Izvod iz otvorenih stavki ne potvrđuje tvrdnje tužitelja da je tužena bila u utuženom razdoblju suvlasnikom zgrade [adresa] u [adresa], već predstavlja jednostrano izdanu ispravu od strane tužitelja i kao takav, Izvod iz otvorenih stavki sam za sebe, bez dokaza o postojanju pravnog odnosa temeljem kojeg je navedena isprava izdana, ne predstavlja dovoljan dokaz za postojanje tražbine, budući da uz citiranu ispravu zakon ne veže presumpciju u odnosu na istinitost onoga što se u navedenim ispravama potvrđuje odnosno određuje (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Pž 3559/2017-2 od 28. rujna 2018. godine, Županijski sud u Varaždinu u Gž 2583/14 od 1. listopada 2015. iu Gž 1765/2018 od 17. prosinca 2018.).

27. Slijedom navedenog, kako je tužena osporila osnov potraživanja, a kako tužitelj nije dokazao vlasničkim listom, a ni bilo kojim drugim dokaznim sredstvom, da je tužena u utuženom razdoblju bila vlasnik poslovnog prostora, odnosno suvlasnik zgrade [adresa] u [adresa], to na strani tužene ne postoji ni obveza plaćanja zajedničke pričuve, pa je tužena u pravu kada kaže da nema nikakvih dugovanja prema Stano-upravi d.o.o.

28. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, ocjena je ovog suda da tužitelj nije dokazao ni visinu tužbenog zahtjeva.

29. Naime, dostavljenim međuvlasničkim ugovorom i ugovorom o upravljanju nije određeno koliki iznos pričuve po metru kvadratnom prostora ili stana suvlasnici, pa tako i tužena, su dužni plaćati.

30. Isto tako, ni u jednom od strane tužitelja dostavljenom dokazu i ispravi ne navodi se kolika je površina poslovnog prostora za koji se traži plaćanje pričuve u konkretnom slučaju, ili vrijednost prostora za kojeg se u ovom postupku traži plaćanje zajedničke pričuve.

31. Tužitelj tvrdi da su suvlasnici, pa tako i tužena, dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovora 0,54% vrijednosti njihovog posebnog dijela, međutim, tužitelj tijekom trajanja postupka nije dostavio dokaz koliko iznosi vrijednost tuženičinog posebnog dijela, a u tom pravcu nije ni predložio izvođenje dokaza, pa ovaj sud nije mogao utvrditi koliko iznosi 0,54% vrijednosti tuženičinog dijela.

32. Tužitelj se očito poziva na odredbu čl.380. ZVDSP, kojom je propisano da sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu (st.1.); da su sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje (st.2.); i da su sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno (st.4.).

33. Kao parametar za utvrđivanje minimalnog iznosa pričuve u smislu naprijed citirane odredbe čl.380.st.1. ZVDSP predstavlja podatak o etalonskoj cijeni građenja koji objavljuje Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja RH, pa je tako prema tim podacima, u utuženom razdoblju etalonska vrijednost iznosila je 6.000,00 kuna.

34. Iz navedenog proizlazi da je minimalni iznos pričuve po m2, u utuženom razdoblju iznosio 2,70 kuna (6.000,00 x 0,54% / 12 mjeseci = 2,70 kn po m2), što nadalje znači da bi se utvrdio minimalni mjesečni iznos pričuve za posebni dio u vlasništvu tužene, pod pretpostavkom da tužena ima u svom vlasništvu poseban dio u predmetnog zgradi, a što tužitelj po ocjeni ovog suda nije dokazao, da je potrebno dostaviti podatke o veličini prostora, odnosno koliko metara kvadratnih predmetni prostor ima, jer je 2,70 kn potrebno pomnožiti sa brojem kvadrata koje bi imao prostor u vlasništvu tužene i tako bi se dobio iznos kojeg bi tužena bila dužna plaćati ukoliko bi ista bila vlasnikom prostora.

35. Tužitelj, međutim, nije dostavio ni površinu stana, odnosno koliko kvadratnih metara ima predmetni stan, pa sud nije mogao metre kvadratne pomnožiti sa 2,70 kn, a tužitelj nije dostavio ni vrijednost posebnog dijela za kojeg traži plaćanje pričuve, pa sud nije mogao utvrditi koliko iznosi 0,54% od vrijednosti prostora kojeg bi tužena eventualno bila vlasnikom, uslijed čega sud nije mogao utvrditi visinu pričuve, odnosno tužbenog zahtjeva, iz čega proizlazi da tužitelj nije dokazao visinu svog potraživanja.

36. Dakle, sve i da je tužena vlasnica posebnog dijela nekretnine u zgradi anagrafske oznake [adresa] u [adresa], a što po ocjeni ovog suda tužitelj nije dokazao, tužitelj nije dokazao ni visinu tužbenog zahtjeva, jer nije dostavio dokaze u pogledu površine i vrijednosti poslovnog prostora za kojeg tvrdi da je u vlasništvu tužene, pa sud nije mogao provjeriti je li visina zajedničke pričuva za poslovni prostor, odnosno posebni dio u vlasništvu tužene, iznosi upravo utuženih 94,48 kn mjesečno, ili je to neki drugi (manji) iznos, a sve kod činjenice da je tužena osporila i visinu potraživanja tužitelja.

37. Dakle, cijeneći sve naprijed navedeno i obrazloženo, zaključak je ovog suda da tužitelj nije dokazao ni osnov ni visinu potraživanja, slijedom čega je sud odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.

38. Sud nije uzeo u obzir prijedlog tužitelja za pribavom spisa povrv-681/2020 s ročišta od 11. studenoga 2024., jer je u toj fazi postupka, kada je taj dokaz predložen, već nastupila prekluzija prava na iznošenje novih činjenica i predlaganje novih dokaza, sve u smislu odredbe članka 461. a stavaka 3. i 7. te članka 465. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91., 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), a imajući u vidu da se ne radi o slučaju nemogućnosti iznošenja istih bez krivnje stranke ranije, kako je to propisano odredbom članka 461. a stavka 6. ZPP.

39. Naime, sud je izvršio uvid u aplikaciju e-spis, te je utvrđeno da je drugostupanjska presuda u predmetu Povrv-681/2020 donesena 19. srpnja 2021., te da je ista uručena pun. tužitelja dana 27.08.2021., a punomoćniku tužene dana 16.08.2021.

40. Dakle, dana 23.12.2021 kada je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu u ovom predmetu, te dana 02.01.2023., kada je u ovom predmetu tužitelj podnio podnesak kojim se očitovao na prigovor tužene, i tužitelj i tužena su već tada imali saznanja o pravomoćnom okončanju postupka Povrv-681/2020, te je sukladno tome, tužitelj već tada imao mogućnost predložiti dokaz pregledom spisa Povrv-681/2020 jer je već tada predmetni spis bio pravomoćno okončan, a tužitelj je o tome imao saznanje.

41. S obzirom da je tužitelj predložio taj dokaz tek na ročištu od 11. studenoga 2024., to je isti, sukladno odredbama ZPP-a citiranim u toč. 29 obrazloženja ove presude prekludiran u predlaganju dokaza pribave spisa Povrv-681/2020, pa sud taj prijedlog tužitelja nije uzeo u obzir.

42. U odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja za navesti je slijedeće:

43. U ovom slučaju tužitelj je, kao upravitelj zgrade u [adresa], podnio tužbu (ranije prijedlog za ovrhu) u svoje ime i za svoj račun, te nije zatražio da se utužena tražbina plati na poseban račun suvlasnika zgrade u [adresa], na koji se uplaćuje zajednička pričuva, već je tražio da se taj iznos pričuve plati njemu, a što je, po ocjeni ovog suda, protivno odredbi članka 380. stavak 1. ZVDSP-a.

44. Nije sporno da tužitelj Stano-uprava, kao upravitelj, ima ovlasti podnositi tužbe u ime suvlasnika radi naplate zajedničke pričuve protiv suvlasnika koji ne plaćaju pričuvu, te zastupati suvlasnike pred sudom. Takav stav zauzeo je Ustavni sud u svojim odlukama br. U-III-3671/03 od 28. lipnja 2006. i U-III-1656/04 od 10. listopada 2006, objavljenim u "Narodnim novinama" broj 87/06 i 127/06), pa je u tom dijelu tužitelj Stano-uprava d.o.o. u ovom postupku aktivno legitimiran.

45. Sporno je, međutim, po ocjeni ovog suda, a s obzirom na prigovor tužene da ona nište ne duguje ovom tužitelju, dakle Stano-upravi d.o.o., je li tužitelj Stano-uprava d.o.o., kao upravitelj, može tužbenim zahtjevom tražiti da se sredstva pričuve uplate na njegov račun, a ne na poseban račun kojeg su otvorili suvlasnici.

46. Prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, u daljnjem tekstu: ZV-a) zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Odredbom st. 2. istog zakonskog članka propisano je da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika. Prema odredbi čl. 90. st. 3. ZV-a zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.

47. Odredbom čl. 380. st. 1. ZV-a propisano je da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, a ta sredstva su dužni uplaćivati mjesečno kako to određuje odredba st. 4. istog zakonskog članka.

48. Prema tome, sredstva pričuve se moraju držati na posebnom računu zgrade, pa ih ni upravitelj, a ni pojedini suvlasnici ne mogu tražiti za sebe, odnosno ne mogu zahtijevati da se doprinosi za pričuvu isplate njima osobno, osim u slučaju da su ih platili umjesto drugih suvlasnika, u kojem slučaju bi bili aktivno legitimirani zahtijevati od suvlasnika koji nije ispunio svoju obvezu da im vrati plaćeno.

49. Kako upravitelj zgrade Stano-uprava d.o.o. u ovom predmetu svoj zahtjev ne temelji na tvrdnjama da je umjesto tuženice platio doprinose za zajedničku pričuvu koje je ona trebala platiti, to u konkretnom slučaju, tužitelj kao upravitelj nije ovlašten zahtijevati da utuženu tražbinu tuženica isplati njemu osobno, već na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve.

50. Kako je u ovom predmetu tužitelj, inače upravitelj zgrade, podnio tužbu (ranije prijedlog za ovrhu) u svoje ime i za svoj račun, a ne u ime suvlasnika i za račun suvlasnika, te nije zatražio da se utužena tražbina plati na poseban račun suvlasnika zgrade u [adresa], na koji se uplaćuje zajednička pričuva, već je tražio da se taj iznos pričuve plati njemu, a što je u suprotnosti s odredbom članka 380. stavak 1. ZV-a, to je ovaj sud ocijenio da upravitelj koji je istodobno i tužitelj nije ovlašten u ovom postupku tražiti da se sredstva pričuve uplaćuju na njegov račun, već na račun suvlasnika.

51. Dakle upravitelj, u konkretnom slučaju Stano-uprava d.o.o. je aktivno legitimiran zastupati suvlasnike u ovom, konkretnom postupku, i podnositi tužbe u ime i za račun suvlasnika, ali nije ovlašten zahtijevati od utuženih suvlasnika da sredstva zajedničke pričuve uplaćuju na njegov račun, u konkretnom slučaju na račun tužitelja-upravitelja.

52. Spor u vezi s naplatom sredstava zajedničke pričuve i troškovi tog postupka rješavaju se u korist ili na teret računa zgrade, a ne u korist ili na teret računa upravitelja pa s obzirom na navedeno, upravitelj nije ovlašten tražiti da se sredstva pričuve uplaćuju na njegov račun.

53. S obzirom da je u konkretnom slučaju upravitelj Stano-uprava zatražio tužbenim zahtjevom da tužena uplati sredstva zajedničke pričuve na njegov, upraviteljev račun, a ne na račun suvlasnika, te s obzirom da to nije ovlašten, to je valjalo i iz tog razloga odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

54. Stav da upravitelj nije ovlašten zahtijevati da utuženu tražbinu tuženica isplati njemu osobno, već na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve, već je pravomoćno zauzet i od strane Županijskih sudova.

55. Tako i Županijski sud u Splitu, u svojoj odluci 14 Gž-2140/17-2 od 11. siječnja 2019., doslovno navodi:

»Prema tome, sredstva pričuve moraju se držati na posebnom računu zgrade, pa ih upravitelj (odnosno pojedini suvlasnici) ne mogu tražiti za sebe, odnosno ne mogu zahtijevati da se doprinosi za pričuvu isplate njima osobno, …

Dakle, kad se radi o obvezi plaćanja dužne pričuve, u obveznopravnom odnosu stoje suvlasnici međusobno u odnosu jedni na druge, a ne upravitelj i dužnik (suvlasnik koji ne plaća pričuvu).

Slijedom navedenog, a obzirom da tužitelj kao upravitelj stambene zgrade u [adresa], nije ovlašten zahtijevati da utuženu tražbinu tuženica isplati njemu osobno, već na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio naprijed navedene odredbe ZV-a kada je, pozivom na odredbu članka 451. st. 3. ZPP-a, ukinuo platni nalog sadržan u uvodno citiranom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te odbio tužbeni zahtjev.«

55.1. Županijski sud u Dubrovniku u svojoj odluci 9 Gž-878/2020-2 od 7. listopada 2020.g. doslovno navodi:

»U ovom slučaju tužitelj je podnio tužbu (ranije prijedlog za ovrhu) u svoje ime i za svoj račun, te nije zatražio da se utužena tražbina plati na poseban račun suvlasnika zgrade u [adresa], na koji se uplaćuje zajednička pričuva, već je tražio da se taj iznos pričuve plati njemu, a protivno odredbi članka 380. stavak 1. ZVDSP-a. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da upravitelj u postupku radi naplate zajedničke pričuve nije ovlašten zahtijevati od suvlasnika da neplaćenu pričuvu plate njemu jer pričuva nije njegova osobna imovina. Zajednička pričuva namjenski je vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, te je kao takva odvojena od imovine pojedinih suvlasnika, pa su suvlasnici dužni sredstva zajedničke pričuve uplaćivati na poseban račun otvoren u tu svrhu.«

55.2. Županijski sud u Bjelovaru, u svojoj odluci Gž-2023/2013-2 od 6. ožujka 2014. zauzeo je stav da pojedini suvlasnici ne mogu tražiti za sebe, odnosno ne mogu zahtijevati da se doprinosi za pričuvu isplate njima osobno, već na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve.

56. Dakle, tužbeni zahtjev tužitelja sud je odbio iz više razloga, i to:

- jer tužitelj ni na koji način nije dokazao da je tužena vlasnica prostora u zgradi koja se nalazi u [adresa],

- jer tužitelj ni na koji način nije dokazao visinu potraživanja,

- jer tužitelj nije ovlašten zahtijevati da suvlasnici zajedničku pričuvu uplaćuju na račun upravitelja,

57. Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog, ovaj sud je pozivom na odredbu članka 451. st. 3. ZPP-a, ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita poslovni broj Ovrv-5126/2021 (UPP/OS-Ovrv-187/2021 od 10.11.2022.g., te u cijelosti odbio tužbeni zahtjev.

58. Odluka suda o zahtjevu tužitelja za naknadu ovršnog i parničnog troška temelji se na odredbama čl. 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (»Narodne Novine«, br. 8/11., 112/12.,114/12., 9/21 18/2022, dalje: Pravilnik), čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 156. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama (»Narodne Novine«, br. 118/18, 51/23) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne Novine« br. 91/04, 148/2009, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i činjenicu da je tužena u cijelosti uspjela u sporu.

58.1. Tuženoj zastupanom po pun. priznat je trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi 25 bodova, za pristupe na ročište od 06. veljače 2024.g., 28. veljače 2024.g. i 11.11.24. po 25 bodova, za pristup na roč. od 14.01.25. 12,5 bodova (25%), što sveukupno zbrojeno iznosi 112,50 bodova, koji iznos pomnožen sa 2€, koliko iznosi vrijednost jednoga boda, daje iznos od 225,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 13,27 € na ime sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi, pa sveukupan trošak tužene iznosi

59. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. III izreke presude.

U Splitu, 12. veljače 2025.

S U D A C

Miro Maslać

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a za Županijski sud.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- punom tužitelja,

- punom. tuženika.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte