Poslovni broj: Usž-4182/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DARKOM VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. Daruvar, Josipa Kozarca 19, OIB:07083287411, kojeg zastupa odvjetnica Marina Lacković, Daruvar, S. Radića 14, protiv rješenja tuženika Državnog zavoda za mjeriteljstvo, Sektora mjeriteljske inspekcije, Službe nadzora ovlaštenih tijela i mjerila u uporabi, Osijek, Vukovarska 18, OIB:99875008081, klasa: UP/I-034-02/18-06/57, urbroj: 558-04-01/1-23-11 od 17. travnja 2023., radi izvršenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-2015/2023- 9 od 17. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-2015/2023-9 od 17. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika klasa: UP/I-034-02/18-06/57, urbroj: 558- 04-01/1-23-11 od 17. travnja 2023. kojim se utvrđuje da tužitelj nije postupio po rješenju Višeg mjeriteljskog inspektora Državnog zavoda za mjeriteljstvo, klasa: UP/I- 034-02/18-06/57, urbroj: 558-05/7-18-1 od 14. svibnja 2018., te se prisiljava na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom koja se izriče odgovornoj osobi izvršenika u iznosu od 2.654,46 eura.

2. Tužitelj u žalbi navodi da sud ne daje valjano obrazloženje a prije svega u konkretnom predmetu nije utvrđena sporna činjenica je li tužitelj postupio po izvršnom rješenju tuženika te u kojem dijelu je postupio. Prvostupanjski sud je zanemario navode iz tužbe, a to je da uslijed cijene samog vodomjera, ali i uslijed pandemije COVID-19 tijekom 2020. i 2021. godine i smanjenja opsega posla odnosno radnih dana nije bilo moguće u danom roku izmijeniti 5.348 vodomjera. Dana 4. travnja 2023. u sjedištu tužitelja, direktor i zakonski zastupnik tužitelja predočio je ovlaštenom inspektoru da je u tijeku uvođenje novog programa za evidenciju brojila – vodomjera, kao i naloge za izmjenu vodomjera potpisane po korisnicima tužitelja koji inspektor odbija pregledati tražeći samo da mu se predoči evidencija iz koje će proizlaziti da je izvršena izmjena svih 5.348 komada vodomjera. Također sud je odbio prijedlog tužitelja da se izvrši očevid na licu mjesta radi utvrđivanja broja izmijenjenih vodomjera ocijenivši isti neosnovanim. Smatra da je trebalo provesti predloženi dokaz iz razloga kako bi se u datom vremenu utvrdio broj vodomjera koji se još nisu zamijenili slijedom čega bi se isto moglo dovesti u korelaciju o tome da li bi se isti mogli zamijeniti u ostavljenom roku temeljem kojeg dokaza je sud mogao utvrditi stvarno stanje odnosno utvrditi koji je stvarni rok potreban za promjenu 5.348 vodomjera kao i druge okolnosti zamjene vodomjera kao što su broj radnika koji vrše zamjenu, potrebno vrijeme za zamjenu jednog vodomjera i sl. Predlaže usvojiti žalbu te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužitelj u svojoj žalbi ne spori činjenicu da nije zamijenio svih 5.348 vodomjera već je to izvršio djelomično, a svoje neizvršenje pravda time da je izvršio djelomičnu zamjenu vodomjera, da raspolaže ograničenim brojem radnika koji mogu izvršiti zamjenu vodomjera, da nema objektivni vremenski rok za zamjenu vodomjera. Navedeni razlozi mogu se jednostavno pobiti žaliteljevom mogućnošću da je do početka izvršenja rješenja i/ili do donošenja rješenja o prisilnom izvršenju naplatom novčane kazne imao mogućnost tražiti odgodu izvršenja. Bez obzira na tu mogućnost odnosno propuštanje te radnje, i navoda o ograničenom broju radnika koji mogu izvršiti zamjenu vodomjera, kao i financijskih sredstava, postoji jasna zakonska regulativa koja to regulira a to je Uredba o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva. Upire na odredbu članka 6. stavka 2. navedene Uredbe iz koje jasno proizlazi da se financijska sredstva za ovjeravanje vodomjera osiguravaju iz fiksnog dijela vodnih usluga te se takva financijska sredstva moraju koristiti namjenski. Ukoliko se tako postupa onda je stvar na upravi društva da organizira i provede zamjenu neovjerenih vodomjera iz već zajamčenih financijskih sredstava iz fiksnog dijela vodnih usluga pa su tužbeni navodi bespredmetni. Također ističe da je tužitelju ostavljeno dovoljan rok za zamjenu budući je rješenje o izvršenju doneseno 4. travnja 2023. odnosno pet godina od donošenja meritornog rješenja. Za ovu upravnu stvar nije bitno koliko je vodomjera djelomično zamijenjeno, već je odlučna činjenica da žalitelj u realnom i ostavljenom roku nije te vodomjere zamijenio. Predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi članka 142. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja. Stavkom 2. citiranog članka Zakona propisano je, između ostalog da novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje se izriče rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu od deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. U slučaju daljnjeg neispunjenja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno novčana kazna može se izreći i više puta (stavak 3.).

6. U postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja utvrđeno je da je rješenjem tuženika, klasa: UP/I-034-02/18-06/57, urbroj: 558-05/7-18-1 od 14. svibnja 2018. tužitelju naređeno da vodomjere kojima je isteklo ovjerno razdoblje (5.348 komada – u prilogu) zamijene s ovjerenim zakonitim vodomjerima. Rok izvršenja je 31. prosinca 2019. Rješenje je postalo izvršno istekom roka ostavljenim tim rješenjem. Nadalje, rješenjem tuženika od 5. ožujka 2020. tužitelju je produžen rok za izvršenje naprijed navedene obveze do 31. kolovoza 2020. te zapriječeno da ukoliko ne postupi po tom rješenju da će se izreći novčana kazna odgovornoj osobi te pravne osobe. Kako tužitelj nije postupio po naređenju naprijed navedenog rješenja to mu je rješenjem od 10. prosinca 2020. izrečena novčana kazna. U postupku je utvrđeno, a o čemu prileži zapisnik od 4. travnja 2023., da tužitelj i nadalje nije postupio po naređenju naprijed navedenog rješenja od 14. svibnja 2018. pa je osnovano odgovornoj osobi tužitelja izrečena novčana kazna u iznosu od 2.654,46 eura te naloženo tužitelju da odmah po zaprimanju tog rješenja postupi po rješenju od 14. svibnja 2018. pod prijetnjom izricanjem nove novčane kazne.

7. Tužitelj svojim žalbenim navodima ne dovodi u sumnju utvrđenje tuženika i suda da nije izvršio rješenje kojim mu je nametnuta obveza. U svojoj žalbi iznosi razloge zbog kojih smatra da rješenje nije bio u mogućnosti u potpunosti izvršiti, koji razlozi nisu odlučni za rješenje ove upravne stvari pored nesporne činjenice da rješenje, koje je predmet izvršenja, nije izvršeno, pri čemu osnovano tuženik u odgovoru na tužbu upire da je od dana donošenja rješenja kojim je tužitelju nametnuta obveza pa do donošenja osporenog rješenja proteklo pet godina kao i činjenicu da je tužitelju rok za izvršenje jednom produžen. Ukoliko je tužitelj smatrao da taj rok treba i nadalje produžiti imao je mogućnost s takvim zahtjevom obratiti se tuženiku, što međutim nije učinio.

8. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24.) odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

U Zagrebu, 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić