REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-125/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, kojeg zastupa punomoćnica Anita Hukelj, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Tokić d.o.o., Sesvete, Ulica 144. brigade Hrvatske vojske 1a, OIB 74867487620, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Stajčić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2433/2023-2 od 7. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5645/2022-87 od 1. lipnja 2023., u sjednici održanoj 12. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2433/2023-2 od 7. ožujka 2024. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5645/2022-87 od 1. lipnja 2023. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. O troškovima revijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, plati:

- iznos od 11.852,01 EUR1/ 89.298,94 kune sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 5.11.2001. kao dana učinjenih izdataka, pa do isplate, te

-na ime primjerene naknade za trud iznos od 47,41 EUR1/ 357,20 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od podnošenja ove tužbe pa do isplate,

-kao i da tužitelju naknadi uzrokovani parnični trošak, a sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju Gradu Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, da tuženiku Tokić d.o.o., Sesvete, Ulica 144 Brigade Hrvatske vojske 1 a, OIB: 74867487620, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.519,85 EUR1 / 34.054,81 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 1. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.065,91 EUR1/ 15.565,60 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 1. lipnja 2023. do isplate.“.

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dozvoljenu ovosudnim rješenjem poslovni broj Revd-3005/2024 od 2. listopada 2024. podnosi tužitelj zbog pitanja koje glasi:

„Ako je u ugovoru određeno da jedna ugovorna strana ne preuzima dug, odnosno dospjele obveze druge ugovorne strane prema trećima, te prva ugovorna strana izvede određene radove prema trećima, pripada li joj pravo tražiti od trećih vraćanje uloženog prema pravilima vraćanja stečenog bez osnove, ili joj to pravo ne pripada jer se radi o preuzimanju tuđeg duga odnosno preuzimanju ispunjenja (čl. 446. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) u vezi s čl. 453. ZOO)?“.

3. Na reviziju je odgovoreno.

4. Revizija je neosnovana.

5. Revizijski sud, u smislu odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženik namiri razmjeran dio troškova dovršenja objekta Tržnica Gorica u iznosu od 89.298,94 kune sa zateznim kamatama od 5. studenoga 2001. do isplate te da mu isplati primjerenu naknadu za trud u iznosu od 357,20 kuna sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate.

7. Među strankama nije sporno da je tuženik temeljem Ugovora o kupoprodaji skladišnog prostora broj 86/92-ING od dana 28. prosinca 1992., Aneksa broj 249/2000 kupoprodajnom ugovoru broj 86/92 od 6. studenog 2000., Aneksa broj 249/2000 tabularnoj izjavi od dana 9. travnja 1999. a od dana 6. studenog 2000., tabularne izjave od dana 19. travnja 1999. od društva Gortan-Ing d.d. iz Zagreba, Martićeva 12, kupio poslovni prostor u objektu Tržnica Gorica u Zagrebu oznake 9A, diletacija A2, podrum, reducirane površine 30,20 x 0,5 =15,10 m2, oznake P-9 A, diletacija A2 podrum te da prodavatelj nije i predao tuženiku predmetni objekt, sukladno svojim obvezama iz predmetnog ugovora. Nije sporno da niti tuženik, iako je kupio navedenu nekretninu, u zemljišnim knjigama nije upisan kao vlasnik iste. U postupku je sporno da li je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 89.298,94 kuna sa zateznim kamatama od dana 5. studenoga 2001. do isplate te iznos od 357,20 kuna (iznos naknade za trud) sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, a sve za izvršene radove na nekretnini koju tuženik koristi. Dakle, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

Sudovi nižeg stupnja utvrđuju:

- da iz Sporazuma o nastavku izgradnje i dovršenju objekta Tržnice Gorica u Zagrebu iz 1999. (list spisa 24-36) proizlazi da su Grad Zagreb, Gortan-Ing d.d., Gortan Građevinarstvo d.d. i kupci poslovnih prostora na objektu Tržnice kao sudionici i potpisnici tog sporazuma ugovorili da će radi nastavka obustavljene izgradnje Tržnice, kao suinvestitori zajedničkim sredstvima dovršiti izgradnju Tržnice po sistemu jednaka cijena po m[2] obračunske neto površine „iza vrata“ svakog poslovnog prostora, time da će Grad Zagreb na isti način sudjelovati sa 557,99 m[2] , neto obračunske površine svog poslovnog prostora, a za ostalu svoju površinu, konačnim iznosom od 2.609.796,62 DEM u protuvrijednosti kuna koje će uplatiti kao početni kapital za dovršenje izgradnje Tržnice. Tim Sporazumom svi vlasnici poslovnih prostora, odnosno njihovi opunomoćenici i dosadašnji prodavatelji Gortan Građevinarstvo i Gortan-Ing, prenose sva svoja organizacijsko-investitorska prava na Grad Zagreb, čime ga određuju nositeljem posla, radi organizacije dovršenja izgradnje cijelog objekta Tržnice, a Grad Zagreb preuzima investitorske poslove na dovršenju Tržnice,

- ugovoreno je i da će svi vlasnici nakon utvrđivanja konačne cijene dovršenja izgradnje Tržnice, zaključiti s Gradom Zagrebom posebne ugovore o sufinanciranju preostalih radova koji obuhvaćaju troškove prednadmetanja i nadmetanja, troškove izrade dokumentacije za nadmetanje, troškove stručnog nadzora nad gradnjom, troškove raznih ovjera kod bilježnika i slično, troškove izvođenja radova, troškove uporabne dozvole i slično najkasnije 10 dana prije zaključenja ugovora o izvođenju radova s najpovoljnijim ponuditeljem (članak 1). Člankom 2. Sporazuma potpisnici sporazuma povjeravaju poslove odlučivanja Povjerenstvu za dovršenje i gradnje Tržnice, dok je člankom 4. Sporazuma određeno da za ugovaranje dovršenja izgradnje Tržnice i obračun u sudjelovanju svakog pojedinog potpisnika sporazuma vrijede sada izvedene površine svakog poslovnog prostora, prema obračunskoj tablici neto izgrađenih obračunskih površina Tržnice. Vlasnici poslovnih prostora kojima je poslovni prostor predan u posjed potpisuju ugovor, dok umjesto vlasnika poslovnih prostora kojima isti nisu predani potpisuju Gortan Građevinarstvo d.d. i Gortan-Ing d.d.,

- da iz Aneksa predmetnom sporazumu od listopada 2000. (list spisa 37- 48), proizlazi da je člankom 2. mijenjan članak 1. Sporazuma, na način da je određeno da potpisom Sporazuma svi kupci te Gortan-Ing d.d., Gortan Građevinarstvo d.d., kao pravni slijednici GRO Gortan dogovaraju da će kao suinvestitori zajedničkim sredstvima dovršiti izgradnju Tržnice po sistemu jednaka cijena po m[2] obračunske neto površine „iza vrata“ svakog poslovnog prostora; da svi vlasnici poslovnih prostora i dosadašnji prodavatelji, Gortan-Ing d.d., Gortan Građevinarstvo d.d., kao pravni slijednici GRO Gortan, prenose na Grad Zagreb sva svoja organizacijsko- investitorska prava da u ime i za račun svih vlasnika poslovnih prostora bude nositelj posla organizacije i dovršenja izgradnje cijelog objekta Tržnice; da Grad Zagreb preuzima u ime i za račun svih vlasnika poslovnih prostora investitorske poslove na dovršenju Tržnice, da će Gortan-Ing d.d., Gortan Građevinarstvo d.d., svoja prava i obveze u pogledu ranijih ugovora regulirati ili su već regulirani s kupcima poslovnih prostora prema ranijim sklopljenim ugovorima; da će Grad Zagreb, putem povjerenstva prikupiti i naručiti potrebnu dokumentaciju za raspisivanje javnog nadmetanja za dovršenje izgradnje Tržnice, po sistemu ključ u ruke; da će svi vlasnici nakon utvrđivanja konačne cijene dovršetka izgradnje sklopiti s Gradom posebne ugovore o sufinanciranju preostalih radova koji obuhvaćaju troškove prednadmetanja i nadmetanja, izrade dokumentacije za nadmetanje, stručnog nadzora nad gradnjom, troškove raznih ovjera kod bilježnika, troškove izvođenja radova, uporabne dozvole i dr., najkasnije 10 dana prije sklapanja ugovora o izvođenju radova s najpovoljnijim ponuditeljem; da ostale odredbe sporazuma koje tim aneksom nisu mijenjane niti su s njime u suprotnosti ostaju i dalje na snazi,

- da iz Ugovora o gradnji od dana 30. ožujka 2001. (list spisa 79-81) sklopljenog između ovdje tužitelja kao naručitelja i društva Industrogradnja d.d. Zagreb, kao izvođača dana 30. ožujka 2001. proizlazi kako je u članku 2. određeno da naručitelj povjerava izvođaču, a izvođač preuzima izvođenje graditeljskih, obrtničkih i instalaterskih radova na dovršenju izgradnje objekta Tržnica Gorica, dok je u članku 3. određena vrijednost radova po sistemu „ključ u ruke“ u fiksnom i nepromjenjivom iznosu od 62.465.000,00 kuna bez poreza na dodanu vrijednost, a naknadne radove koji nisu nužni za realizaciju ugovora izvođač može izvesti samo ako se posebno ugovore i osiguraju sredstva plaćanja za vrijednost istih,

- da iz II Aneksa ugovora o građenju (list spisa 83) sklopljenog između ovdje tužitelja kao naručitelja i društva Industrogradnja d.d. Zagreb, kao izvođača proizlazi da je u članku 3. određeno da je tijekom izvođenja radova na dovršenju izgradnje objekta Tržnica Gorica nastala potreba za izvođenjem nepredviđenih radova, da je povjerenstvo za dovršenje izgradnje objekta Tržnica Gorica, temeljem Zapisnika o okončanom obračunu od dana 28. svibnja 2002. odobrilo sklapanje dopunskog ugovora za izvođenje nepredviđenih radova, na iznos od 720.943,12 kuna bez PDV, da je člankom 4. određeno da se naručitelj obvezuje za navedene nepredviđene radove platiti izvođaču iznos od 720.943,12 kuna, u koju cijenu nije uključen PDV. Izgradnja Tržnice Gorice dovršena je 2002., što proizlazi iz zapisnika o primopredaji. Uvidom u zapisnik o primopredaji prostora od dana 6. prosinca 2007. (list spisa 197), utvrđeno je da je Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo kao upravitelj predmetnog objekta, odnosno Tržnice, predao predmetni prostor tuženiku kao vlasniku, što je tuženik potvrdio svojim potpisom i pečatom,

- da je tužitelj tuženika dopisima od 17. listopada 2001. (list spisa 8) i 8. veljače 2002. (list spisa 9) pozvao na potpis ugovora o udruživanju novčanih sredstava radi sufinanciranja dovršetka izgradnje Tržnica Gorica, sukladno čl. 2. I Aneksa sporazumu od listopada 2000., da se tuženik pozivima tužitelja nije odazvao te nije sa tužiteljem sklopio ugovor o udruživanju novčanih sredstava radi sufinanciranja dovršetka izgradnje Tržnica Gorica,

- da iz Sporazuma i Aneksa Sporazuma (list spisa 24-36 i 37-48) proizlazi da se sva organizacijsko investitorska prava prenose na tužitelja, na način da isti u ime i za račun svih vlasnika poslovnih prostora bude nositelj posla organizacije i dovršetka izgradnje kompleksa Tržnica Gorica,

- da je Ugovorom o kupoprodaji skladišnog prostora broj 86/92-ING od 28. prosinca 1992. tuženik od tvrtke Gortan-Ing d.d. kupio skladišni prostor oznake 9 a i platio je kupoprodajnu cijenu u cijelosti. Tvrtka Gortan-Ing d.d. je tuženiku izdala tabularnu izjavu od 19. travnja 1999. kojom tuženika ovlašćuje na uknjižbu, da tuženik ima naslov za stjecanje prava vlasništva (Ugovor o kupoprodaji) na nekretnini iz kupoprodajnog ugovora, isti nije stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, budući da je način stjecanja vlasništva na nekretnini upis vlasništva u zemljišnoj knjizi u korist stjecatelja, a na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi tuženik nije upisan kao vlasnik.

8.1. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi nižeg stupnja zauzimaju pravno shvaćanje, analizirajući pravnu narav ugovornih odnosa između Grada Zagreba i Gortan-Ing d.d. i Gortan Građevinarstvo d.d. kao pravnih sljednika GRO Gortan te činjenicu da GP Vladimir Gortan i njegovi pravni slijednici nisu dovršili izgradnju kompleksa Tržnica Gorica u kojem se nalazi i predmetni skladišni prostor, da je između tužitelja i Gortan-Ing d.d. i Gortan Građevinarstvo d.d. kao pravnih sljednika GRO Gortan došlo do preuzimanja duga tvrtki Gortan-Ing d.d. i Gortan Građevinarstvo d.d. kao pravnih sljednika GRO Gortan od strane tužitelja prema tuženiku.

8.2. Dakle, sudovi zaključuju kako je Sporazumom i Aneksom Sporazuma došlo do promjene dužnika, na način da je na mjesto ranijeg dužnika (Gortan-Ing d.d. i Gortan Građevinarstvo d.d. kao pravnih slijednika GRO Gortan) došao novi dužnik-tužitelj koji se obvezao da će na sebe preuzeti obvezu ranijeg dužnika, a koja obveza se sastoji u izgradnji i dovršetku kompleksa Tržnica Gorica u kojem se nalazi i predmetni skladišni prostor.

8.3. Nadalje, sud drugog stupnja ocjenjuje da je za nastanak ugovora o preuzimanju duga potrebno očitovanje volje dužnika i preuzimatelja, ali je potrebno i očitovanje volje vjerovnika (u konkretnom slučaju tuženika) da pristaje na takvu promjenu dužnika, što je u ovom konkretnom slučaju izostalo. Prema odredbi čl. 446. st. 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94,111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO), ugovor o preuzimanju duga na koji nije pristao ovdje tuženik kao vjerovnik ima učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja. Preuzimanjem ispunjenja u smislu odredbe čl. 453. ZOO ne mijenja se osoba dužnika i u sklapanju tog ugovora vjerovnik ne sudjeluje, a time se jača položaj dužnika kojem se netko treći obvezao da će umjesto njega ispuniti njegovu obvezu. Dakle, kod preuzimanja ispunjenja preuzimatelj (ovdje tužitelj) stupa u obvezni odnos samo prema dužniku pa stoga u ovom slučaju tužitelj kao treći nije u nikakvom odnosu na tuženikom kao vjerovnikom, slijedom čega sudovi zaključuju da je primjenom navedenih materijalno-pravnih odredbi tužbeni zahtjev neosnovan te je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.852,01 Eur/89.298,94 kuna (fiksni tečaj konverzije 1,00 EUR = 7,53450 kn) sa zakonskim zateznim kamatama.

9. Prije svega, razumno je da svaki suvlasnik objekta snosi razmjerni dio troškova koji su bili potrebni za njegovo dovršenje i upotrebu. Bez dovršetka objekta i uporabne dozvole od 7. lipnja 2002. tuženik ne bio u mogućnosti stupiti u posjed i koristiti svoju garažu, pa je opravdano da snosi dio troškova koji su za to bili potrebni, a koje je prethodno snosio jedan suvlasnik (tužitelj) - tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Rev-1082/2022 od 7. lipnja 2023.

10. Nadalje, prema odredbi čl. 446. st. 1. ZOO dug se preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja na koji je pristao vjerovnik, a do pristanka ili odbijanja ima učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja (čl. 446. st. 5. ZOO). Preuzimanje ispunjenja vrši se ugovorom dužnika i nekog trećeg kojim se ovaj obvezuje prema dužniku da ispuni njegovu obvezu prema njegovu vjerovniku (čl. 453. st. 1. ZOO). U konkretnom slučaju nije utvrđeno da je sklopljen ugovor o preuzimanju duga ili preuzimanju ispunjenja. Prestanak obveze tuženika preuzimanjem duga ili preuzimanjem ispunjenja moglo je doći samo pod pretpostavkom da je tuženik s određenom trećom osobom (u ovom slučaju s tužiteljem) sklopio ugovor o preuzimanju duga ili preuzimanju ispunjenja novčane svote koju je dugovao vjerovniku (prodavatelju iz ugovora o kupoprodaji garaže).

11.1. Pri tome nije niti odlučno što tuženik nije suvlasnik objekta „T. G.“, već isključivo zakoniti posjednik poslovnog prostora, a jer prema odredbi čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17- proč. tekst, 152/14, 81/15 - dalje: ZV) njegovo pravo vlasništva nije upisano u zemljišnim knjigama.

11.2. U ovom slučaju prema shvaćanju ovog suda ta činjenica ne oslobađa tuženika obveze jer je utvrđeno da je stekao zakonit posjed poslovnog prostora (koja čini poseban dio objekta „T. G.“) na osnovi ugovora o kupoprodaji s izjavom prodavatelja kojom mu dopušta upis prava vlasništva u zemljišne knjige (clausula intanbulandi).

11.3. Prema čl. 18. st. 1. ZV posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj posjedovanja, a u ovom slučaju sam tuženik naglašava da ima valjan pravni temelj. Vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno (čl. 66. st. 1. ZV). Ta odredba kao i one o suvlasništvu (čl. 36. do 56. ZV) trebaju se primijeniti na odgovarajući način i na tzv. „izvanknjižne“ vlasnike kao što je tuženik, jer samo od njegove volje ovisi u kojem trenutku će podnijeti zahtjev za upis prava vlasništva u zemljišne knjige. Ne bi bilo prihvatljivo da troškove koji terete određene nekretnine snose samo stjecatelji koji su svoje pravo vlasništva upisali u zemljišne knjige, a da oni koji to nisu učinili budu oslobođeni obveze. (tako i ovaj sud u Rev-1082/2022)

12. Imajući na umu navedeno, u konkretnom slučaju trebaju se primijeniti pravila o poslovodstvu bez naloga u smislu čl. 223. ZOO, jer je tuženik radnjama tužitelja (sklapanje ugovora o dovršetku radova na objektu „T. G.“ i dobivanjem uporabne dozvole) stekao mogućnost da poslovni prostor upotrebljava u svrhu za koju je namijenjena.

13.1. Budući da je tuženik kupio poslovni prostor i da svoje pravo vlasništva može upisati u zemljišne knjige na osnovi dobivene izjave prodavatelja (tabularne isprave), njegov pravni položaj u odnosu na troškove učinjene radi dovršetka radova na objektu „T. G.“ treba biti isti koji imaju ostali kupci garaža ili drugog poslovnog prostora u tom objektu, neovisno o tome jesu li pravo vlasništva upisali u zemljišne knjige (predmnijevani vlasnici) ili nisu.

13.2. Dakle, sve kupce treba tretirati na jednak način, uključujući i one koji još nisu upisali svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige (a to mogu učiniti) te primijeniti pravila o poslovodstvu bez naloga u odnosu na one kupce koji nisu dali nalog tužitelju da sklopi ugovor o građenju radi dovršetka radova na objektu „Tržnice Gorica.“.

13.3. U smislu odredbe čl. 223. st. 1. ZOO poslovođa bez naloga koji je postupio u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale ima pravo zahtijevati od onoga čiji je posao obavljao da preuzme sve obveze što ih je zaključio u njegovo ime te da mu naknadi sve nužne i korisne troškove. Dakle, dio obveze tužitelja prema izvoditelju radova treba preuzeti i tuženik razmjerno veličini svog posebnog dijela (garaže). Pritom treba reći da je 1999. sklopljen Sporazum između tužitelja i društava Gortan-Ing d.d. i Gortan građevinarstvo o dovršetku izgradnje objekta „Tržnica Gorica“, a ugovoreno je da će suvlasnici (među kojima je i tuženik) zajedničkim sredstvima dovršiti izgradnju objekta po sistemu jednake cijene za sve njih po m[2] . Činjenica da ovi izvoditelji nisu dovršili radove nego je to učinilo društvo Industrogradnja d.d. Zagreb po osnovi Ugovora o gradnji od 30. ožujka 2001. sklopljenog s tužiteljem, ne može imati za posljedicu oslobađanja tuženika obveze da snosi dio troškova (dio cijene razmjerno površini poslovnog prostora) bez obzira na to što nije ugovorna strana iz tog ugovora o gradnji. U ovom slučaju njegova obveza, kako je rečeno, proizlazi iz odrede čl. 223. st. 1. ZOO-a.

Time je ujedno odgovoreno na postavljeno revizijsko pitanje.

14. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi nisu utvrdili osnovanost visine potraživanja tužitelja, odlučna činjenica u ovom postupku nije utvrđena pa je stoga, primjenom odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci.

15. U nastavku postupka sudovi nižeg stupnja će ovisno o procesnim dispozicijama stranaka utvrditi odlučne činjenice i potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

Zagreb, 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević