REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-14243/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Šeparoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HP-HRVATSKA POŠTA d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, zastupanog po punomoćnici TŽG, dipl.prav., radi otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. prosinca 2024., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se nezakonitom odluka tuženika pod nazivom Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 01.04.2021. godine pod poslovnim brojem DE-03-009180/21 donesena od strane tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356 prema tužitelju TŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te se utvrđuje kako radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku HP - Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356 vratiti tužitelja TŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na njegovo radno mjesto u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku HP - Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356 da tužitelju TŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak ovog postupka uvećan za zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 8 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao radnik tuženika zaprimio 16. travnja 2021. Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 1. travnja 2021. te je u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava, sukladno čl. 113. Zakona o radu (dalje: ZR), na koji zahtjev je tuženik odgovorio odlukom, koju je punomoćnik tužitelja zaprimio 20. svibnja 2021., te sukladno procesno-pravnim pretpostavkama podnosi tužbu.

2. Tuženik-poslodavac HP-HRVATSKA POŠTA d.d. u izreci svoje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 1. travnja 2021. navodi „da se radniku redovito otkazuje ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja“ iako nisu ispunjeni zakonski razlozi koji se navode u obrazloženju, nisu takve prirode, vrste niti osnovanosti za postupanje poslodavca, a pogotovo iste nisu točne te se u dijelovima obrazloženja u kojima se iznose navodi radnika uopće ne prihvaćaju niti se daju razlozi zašto isti nisu prihvaćeni. U prvom redu, nezakonitost pobijane odluke proizlazi iz činjenice povrede odredbe čl. 120. st. 3. Zakona o radu, a u svezi čl. 132. ZR-a, glede načina dostave odluke o otkazu. Nadalje i Zakon o parničnom postupku (dalje: ZPP) u čl. 142. st. 1. ZPP-a uređuje institut osobne dostave glede pismena u odnosu na koje se može uložiti pravni lijek, a koji se sukladno odredbama ZR-a primjenjuje i na odluku o otkazu u odnosu na koju teku prekluzivni rokovi. Dakle, već samo postupanje tuženika koji je tužitelju poduzeo dostavu odluke na način da ista radniku nije nesporno i s točnim datumom dostavljena te da je predana usputno „na ruke“, bez mogućnosti i prava radnika da ima evidentiranu činjenicu vremena primanja same odluke, čini pobijanu odluku o otkazu nedopuštenom i nezakonitom.

3. Također, u odluci o redovitom otkazu ugovora o radu nije naveden točan datum prestanka radnog odnosa, odnosno isti nije moguće točno utvrditi i odrediti, te je i iz tog razloga pobijana odluka nezakonita.

4. Nadalje, prije postupka redovitog otkazivanja ugovora o radu nisu ispunjeni procesno-pravni elementi i odredbe predviđene u Zakonu o radu. Postupak prije redovitog otkazivanja ugovora o radu reguliran je odredbom čl. 119. st. 1., tuženik tužitelja nije nikada pisano upozorio na bilo kakvu povredu njegovih obveza iz radnopravnog odnosa, a koju tuženik spominje u odluci o redovitom otkazu, niti je tužitelj imao ikakvog saznanja o postojanju takve povrede.

5. Isto tako, radniku se neosnovano i nezakonito otkazuje ugovor o radu, a to samo zato jer je svoj posao i dužnost obavljao u skladu s pravilima struke i kako je to zakonski propisano. Naime, u Odluci se iznosi kako „se radniku stavlja na teret nepropisno, neodgovorno i nesavjesno obavljanje poslova dostave korisniku NŽ“ i to jedino i isključivo iz razloga što je o tome zaključeno na temelju navoda kćeri korisnika i to jer je „zaprimljen email novinarke portala 24 sata koja je napisala neugodno iskustvo njenog oca“, navod radnika o spornom događaju nije uopće uzet u obzir, a koji jasno iznosi kako je tog predmetnog dana obavljao dostavu na način da se radilo o osobnoj dostavi, dakle strogo personalnoj u odnosu na spomenutog korisnika, te da je korisnik sam morao potpisati primitak pošiljke ili u skladu s odgovarajućim propisima putem punomoći ovlastiti druge osobe na primanje svojih pismena. Stoga, po toj osnovi radniku se nikako ne može utvrditi skrivljeno ponašanje koje je uzrok redovitom otkazivanju ugovora o radu.

6. Nadalje, neosnovani su i navodi iz obrazloženja Odluke da "radnik nije poštivao radno vrijeme te je dana 19.02.2021. godine na posao došao u 09:00 a radno mjesto napustio oko 11:20." Naime, radnik je pravodobno i prethodno, i to dan ranije – 18. veljače 2021. u 19:00 sati, putem aplikacije Whatsapp nadređenoj osobi iznio da će sljedeći dan izostati kratkotrajno s posla iz razloga što je isti morao posjetiti veterinara radi liječenja svojeg kućnog ljubimca, te je na taj način pravodobno obavijestio o svojem dolasku na radno mjesto sljedećeg dana, a koji razlog se pojavio neplanski i iznenada uslijed bolesti kućnog ljubimca. Dodatno, kratkotrajno osnovano i obavješteno izbivanje nikako nije razlog za redovito otkazivanje ugovora o radu skrivljenog ponašanjem radnika, a sve sukladno odredbi čl. 117. st. 1. ZR-a. Isto tako, poslodavac uopće nije uzeo u obzir navode radnika te o osnovanim i točnim razlozima koje je iznio radnik ne daje protuargumente, niti iznosi iz kojih razloga nisu prihvaćeni navodi radnika. Konačno, a kako je i to samom poslodavcu bilo poznato, radno vrijeme radnika za predmetni dan nije bilo od 06:00 kako to netočno navodi poslodavac u obrazloženju odluke o otkazu, već je uslijed promjena radnog vremena i stanja COVID-19 pandemije, radno vrijeme radnika za taj tjedan u predmetnom rajonu bilo od 09:00 h.

7. Završno, u odnosu na navod iz obrazloženja Odluke o otkazu kako je tijekom redovne kontrole u odnosu na radnika utvrđen izostanak dostave u propisanom roku za uručenje, iznosi se kako isto nije točno te kako navodi radnika uopće nisu razmatrani te se posljedično dolazi do pogrešnog zaključka o postojanju skrivljenog ponašanja radnika. Naime, skrivljeno ponašanje radnika postoji jedino i isključivo kad je isti namjerno i svojom krivnjom prouzročio određenu povredu obveza i radnopravnog odnosa. U situacijama kada za isto ne postoji u cijelosti odgovornost jedino i isključivo radnika već organizacije rada i ostalih radnika i/ili odjeljenja unutar podjele rada od strane poslodavca, nije nikako moguće utvrditi skrivljeno ponašanje radnika. Dakle, kako zbog nedovoljno dobre razrade organizacije predaje pošiljaka dolazi do određenih propusta na koje radnik ne može utjecati te da propusti razrade dovode do toga da pošta umjesto u jedan dolazi u drugi poštanski ured, nikako nije moguće dovesti do zaključka o skrivljenom ponašanju radnika.

8. Tužitelj smatra da poslodavac nije dokazao postojanje opravdanog razloga u iz čl. 115. st. 1. Zakona o radu i da nema razloga za otkazom ugovora o radu radniku

9. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanim u cijelosti, te opreza radi ističe prigovor prekluzije. Navodi da su opravdani razlozi za donošenje Odluke o otkazu ugovora o radu broj: DE-03- 009180/21 od 1. travnja 2021. (dalje: pobijana odluka), činjenično su obrazloženi pobijanom odlukom. Prvenstveno se ističe kako je Redoviti otkaz Ugovora o radu tuženik donio u skladu s odredbama čl. 115. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19) te da su za takav otkaz bili ispunjeni svi zakonski uvjeti.

10. Tuženik navodi kako nije sporno da je tužitelju dostavio odluku povodom upućenog Zahtjeva za zaštitu prava, donesenu 13. svibnja 2021., kojom i dalje ustraje kod svoje namjere redovitog otkazivanja uslijed skrivljenog ponašanja tužitelja kao radnika. Odluku o otkazu dostavio je osobi kojoj se otkazuje Ugovor o radu, odnosno osobno tužitelju. Pravilnikom o radu tuženika u članku 47. propisan je način dostave odluka o pravima i obvezama iz radnog odnosa na način da se sve odluke u vezi s ostvarivanjem prava i obveza iz radnog odnosa radniku uručuju neposredno na njegovom radnom mjestu. Ako radnik odbije primiti odluku na radnom mjestu, osoba koja vrši dostavu na dostavnici naznačuje vrijeme i mjesto kada je dostava pokušana te da je radnik odbio primiti odluku, nakon čega se odluka stavlja na oglasnu ploču one organizacijske jedinice koja odgovara mjestu rada, odnosno mjestu s kojeg radnik redovito započinje s radom, a dostava se smatra obavljenom istekom roka od 8 dana od dana objave odluke na oglasnoj ploči, nakon čega se odluka uklanja s oglasne ploče. Ako radnik nije na radu, Odluka mu se šalje poštom na adresu koju je prijavio Društvu kao adresu stanovanja. Tužitelj je osobno preuzeo Odluku o otkazu i u znak primitka iste Odluke potpisao je vlastoručno dostavnicu broj: DE-03-009180/21 dana 7. travnja 2021., kojom se potvrđuje da je istom uručena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja donesena 1. travnja 2021. pod gornjim brojem.

11. Netočan je navod tužitelja kako tuženik u Odluci o otkazu nije naveo točan datum prestanka radnog odnosa, odnosno da se isti ne može točno utvrditi i odrediti te tuženik takav navod tužitelja osporava u cijelosti. Tuženik je u predmetnom Otkazu naveo kako tužitelj u trenutku otkazivanja ugovora o radu kod tužitelja kao poslodavca ima neprekidno provedenih 5 godina rada te bi mu otkazni rok trebao iznositi 2 mjeseca. S obzirom da se ugovor o radu otkazuje zbog skrivljenog ponašanja, otkazni rok se sukladno članku 122. stavak 3. Zakona o radu utvrđuje u dužini polovice otkaznog roka utvrđenog člankom 122. stavak 1. te iznosi 1 mjesec. Nadalje, tuženik je u Otkazu naveo kako istekom otkaznog roka tužitelju prestaje radni odnos, a otkazni rok počinje teći danom dostave Otkaza za koje vrijeme tužitelj kao radnik neće dolaziti na posao s obzirom da je sukladno odredbi članka 122. stavka 4. Zakona o radu oslobođen obveze rada, a tuženik kao poslodavac će mu isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka.

12. Glede navoda tužitelja kako ga je tuženik kao poslodavac propustio opomenuti u skladu s odredbom čl. 119. st. 1. Zakona o radu, a sve obzirom je u pitanju postupak redovnog otkazivanja ugovora o radu, tuženik ističe kako slijedi. Nastavno na već prethodno iznijeto, u konkretnom slučaju riječ je o osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa uslijed kojih je tuženik u cijelosti izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika, a iz kojeg razloga nastavak radnog odnosa jednostavno više nije moguć. Dakle, u konkretnoj situaciji postoje okolnosti koje opravdavaju činjenicu što tuženik prilikom redovitog otkazivanja nije prethodno pisano upozorio tužitelja, niti je shodno tome prema odredbi čl. 119. Zakona o radu postojala njegova obveza na takvo postupanje, a to iz razloga što postoji opravdana bojazan tuženika kao poslodavca da će tužitelj nastaviti činiti opisane povrede tijekom bolovanja.

13. Tuženik osporava navod tužitelja kako se tužitelju „neosnovano i nezakonito otkazao Ugovor o radu, a to samo zato jer je svoj posao i dužnost obavljao u sladu s pravilima struke i kako je to zakonski propisano.“ Tužitelju je tuženik otkazao Ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa koje je tužitelj počinio na način da pošiljke nije uručivao u propisanim rokovima za uručenje i tako postupao protivno Uputama za obavljanje poštanskih usluga (HP Glasnik 31/19) i Općim uvjetima za obavljanje univerzalne usluge (HP Glasnik 16/20), zato što je kasnio na radno mjesto i ranije otišao s radnog mjesta te tako neopravdano izostao s radnog mjesta radi obavljanja privatnih poslova, a što je imalo za posljedicu neuredno i nepravovremeno obavljanje dostave pošiljaka, nadalje neprimjereno ponašanje prema korisniku te je na taj način i narušavao ugled poslodavca kod korisnika, a sve kako je to navedeno u Odluci o otkazu, kao i objašnjeno u Odgovoru tuženika na zahtjev za zaštitu prava tuženika.

14. Suprotno navodima tužitelja, pobijana odluka nije niti neosnovana niti pravno odnosno činjenično neutemeljena, a za njeno je donošenje tuženik imao opravdan razlog. U pobijanoj odluci opisana postupanja tužitelja predstavljaju osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa i za tuženika su neprihvatljiva te su kao takva dovela do gubitka povjerenja u tužitelja kao radnika i njegovu lojalnost prema tuženiku kao poslodavcu. Ni jedan poslodavac nije dužan trpjeti u radnom procesu radnika u kojeg opravdano nema povjerenja i za kojeg ne može očekivati da bi ubuduće sve svoje preuzete radne obveze obavljao u skladu sa zakonskim propisima, internim aktima poslodavca i važećim ugovorom o radu. Navedenim postupanjem tužitelj je počinio osobito teške povrede obveza radnog odnosa propisane čl. 45. st.1. toč. 1., 8. i 12. Pravilnika o radu, a kojim je čl. propisano kako je osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa postupanje radnika protivno zakonu, drugim propisima, odredbama kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu i drugim aktima Društva zbog koje, uz prihvaćanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

15. U toku postupka sud je izvršio uvid u: Odluku o otkazu (strana 8-11, 33-37 spisa), Zahtjev za zaštitu prava (strana 12-15, 32 spisa), odluku - odgovor na zahtjev za zaštitu prava (strana 16, 29-30 spisa), HP glasnik (strana 28, 463- 481 spisa), savjetovanje s radničkim vijećem (strana 38-41 spisa), dopis Uredu za upravljanje ljudskim resursima (strana 42-43, 47 spisa), stegovni postupak (strana 44-45, 48-49 spisa), izjavu tužitelja (strana 46 spisa), e-mail korespondenciju (strana 50-51 spisa), presliku obavijesti o pošiljci (strana 52- 53 spisa), prigovor tužitelja (strana 54 spisa), zapisnik (strana 55-56 spisa), Ugovor o radu (strana 57-59 spisa), fotografije, preslike (strana 60-120 spisa), Pravilnik o radu (strana 121-138 spisa), dokumentaciju u eSpisu (strana 139- 462 spisa), saslušani su svjedoci KŽ (strana 486-489 spisa), VŽ i IŽ (strana 497-500 spisa), JŽ, ŽŽ i GŽ (strana 506-508 spisa), očitovanje svjedoka OŽ (strana 492-493 spisa), saslušan je tužitelj (strana 500-502 spisa).

16. Izvedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio čl. 8. ZPP-a te je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

17. Među strankama je nesporno da je tužitelj imao zaključen ugovor o radu s tuženikom za radno mjesto poštar za opću dostavu u organizacijskoj jedinici Divizija pošta, Sektor dostave grupe područja 1, na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije od 20. siječnja 2021., da je Ugovor o radu odlukom tuženika redovito otkazan zbog skrivljenog ponašanja tužitelja 1. travnja 2021., da je tužitelj protiv odluke o otkazu ugovora o radu podnio Zahtjev za zaštitu prava 27. travnja 2021., koji zahtjev je tuženik odlukom od 13. svibnja 2021. odbio kao neosnovan i potvrdio odluku o otkazu ugovora o radu od 1. travnja 2021.

18. Među strankama je sporna zakonitost odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 1. travnja 2021.

19. Izvršenim uvidom u Odluku tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 1. travnja 2021. razvidno je u obrazloženju odluke da se tužitelju stavlja na teret da pošiljke nije uručivao u propisanim rokovima za uručenje i tako postupio protivno Uputama za obavljanje poštanskih usluga (HP Glasnik 31/91) i Općim uvjetima za obavljanje univerzalne usluge (HP Glasnik 16/20), da je kasnio na posao i ranije otišao s posla te tako neopravdano izostao s posla, što je imalo za posljedicu neuredno i nepravovremeno obavljanje dostave pošiljki, prema korisniku se ponašao neprimjereno i na taj način narušavao ugled poslodavca kod korisnika. Nadalje, u obrazloženju se navodi: po izvršenoj komisijskoj kontroli tuženika koje pošiljke tužitelj nije uručivao u propisanim rokovima za uručenje, čije su pošiljke; kada nije poštivao radno vrijeme; kao i nepropisno, neodgovorno i nesavjesno obavljanje poslova dostave preporučenih pošiljki, kao i činjenica da je tužitelju omogućena pismena i usmena obrana na utvrđene nepravilnosti i razloga neprihvaćanja tuženika iznesenim obranama.

20. Saslušani svjedok KŽ, voditelj dostave i neposredno nadređen tužitelju, kao i kontrolor MŽ, iskazuje da je tužitelj počinio tešku povredu radne obveze i osobito tešku povredu radne obveze, 17. veljače 2021. je bio izrazito neprofesionalan prema korisniku NŽ, o čemu je zaprimljena pritužba korisnika, s kojim je na adresi korisnika osobno razgovarao i utvrdio da je tužitelj kada je stigao na adresu potrubio, supruga korisnika je izašla iz kuće, a tužitelj joj je rekao da ima pismeno koje treba osobno uručiti njezinom suprugu te da se njezin suprug treba potpisati, kada je suprug izišao iz kuće tužitelj je odbio pismeno uručiti korisniku te mu je isprintao obavijest; korisnik je naveo da je tužitelj bio izrazito bezobrazan, da je tražio da vidi o čemu se radi, što je tužitelj odbio, nema saznanja da bi korisnik upućivao prijetnje ili uvrede tužitelju. U slučaju da je korisnik bezobrazan prema poštaru poštar samo treba pitati želi li primiti pošiljku, ako želi uruči mu pošiljku, ako ne želi uruči mu obavijest, u konkretnom slučaju korisnik je želio zaprimiti pošiljku. Prema tome tužitelj nije obavio dostavu koja se trebala osobno uručiti korisniku, već mu je iako je pred njim bio korisnik samo uručio obavijest o prispijeću pošiljke pa bi korisnik trebao po istu otići u poštanski ured; navedeno postupanje je protivno tehnološkom postupku tuženika odnosno protivno Uputi za obavljanje poštanskih procesa. Nadalje, 19. veljače 2021. tužitelj je zakasnio na posao, došao je u 9,00 iako je njegovo radno vrijeme od 6,00 do 14,00 sati, a ne od 9,00 kao neki drugi poštanski uredi. Tužitelj je radio u poštanskom uredu s još 3 poštara u izuzetno velikom prostoru, imali su međusobno veliki razmak i mogle su se poštovati epidemiološke mjere pa je uprava donijela odluku o radnom vremenu od 6,00 do 14,00 sati. Tužitelj je znao koje mu je radno vrijeme jer je raspored izvješen na oglasnoj ploči koja postoji u svakom uredu i od 2016. radio je u istom radnom vremenu od 6,00 do 14,00 sati. Istog dana tužitelj je otišao ranije s posla i to u 11,20, a da o tome nije obavijestio ni kontrolora ni njega. Tužitelj se nije javio ni ujutro kad ja zakasnio, niti kad je otišao, niti je ponudio ikakvo obrazloženje za to, nema saznanja da je tužitelj T porukom obavijestio kontrolora prethodni dan o kašnjenju niti mu je to kontrolor rekao; u slučaju izostanka radnika nazove kontrolora ili njega i obavijesti o izostanku, ne zna postoji li mogućnost pisanih poruka, a Watsup nije službeni kanal kod tuženika već telefonski poziv. Odlazak tužitelja s radnog mjesta odmah su uočili jer se to vidi u kompjuteru kod vrijeme razduženja. Isti dan proveo je kontrolu u poštanskom uredu s ČŽ i MŽ, kontrolorima, u kojoj su utvrdili da tužitelj u razdoblju od 5. do 15. veljače 2021. nije u propisanom roku od 3 radna dana dostavio oko 250 običnih pošiljki, nešto preporučenih pošiljaka iz unutrašnjeg prometa koje se trebaju dostaviti u roku od 3 radna dana, te 15 prioritetnih pošiljaka iz međunarodnog prometa koje se moraju dostaviti istoga dana, te još neke druge pošiljke kako je to detaljno navedeno u odluci otkazu. Nakon povrede od 17. veljače koja je bila dosta teška pokrenut je stegovni postupak protiv tužitelja, a nakon kontrole 19. veljače i daljnje osobito teške povrede, pokrenut je i drugi stegovni postupak protiv tužitelja. I inače je tužitelj bio dosta bezobrazan u svakodnevnoj komunikaciji s kolegama, prema mjerenju produktivnosti u spornom razdoblju imao je nisku produktivnost od 76 %, da je tužitelj imao produktivnost 100 i više % onda bi to možda eventualno ukazivao na probleme u organizaciji rada, međutim ovako je vidljivo da je problem bio upravo u radu tužitelja, nasuprot tome kolege poštari koji su radili zajedno s tužiteljem uredno su obavljali svoj posao te nisu imali takvih zaostataka; svi poštari su uredno u isto vrijeme zaprimali pošiljke pa nema govora o tome da bi tužitelj pošiljke zaprimio već s isteklim rokom, niti je tužitelj ikada iznio primjedbu koja se tiče zaprimanja pošiljaka i prispijeća pošiljki u poštanski ured te njihove razrade poštarima. I prije ovih spornih događaja tužitelju je prethodni voditelj, SŽ, izrekao pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa.

21. Svjedok VŽ, poštar, iskazao je da mu je poznato da je tužitelj imao problema sa strankama i da je zbog toga dobio otkaz, da uručiti osobno znači uručiti dostavu osobi koja je naznačena na pismenu, osoba treba pokazati osobnu iskaznicu poštaru, u slučaju ako osoba nema osobnu iskaznicu ili je ne želi dati poštar ostavlja obavijest o dostavi, zajedno s tom obavijesti odlazi se u poslovnicu Pošte podići pošiljku. Rok isporuke za preporučene pošiljke iznosi do 3 dana, za prioritetne je rok odmah, te za obične 3-5 dana, pošiljke koje su dolazile poštarima u rad neke su bile u zakašnjenju a neke ne, i tužitelj je primao pošiljke u zakašnjenju kao i drugi, iako nije vidio pošiljke od tužitelja, a razlog je bio nedovoljan broj poštara. Inače pošiljke dolaze iz sortirnice u prostoriju gdje se razvrstavaju po mjestu dostave i svaki poštar je zadužen za točno određeno mjesto dostave te uzima svoje pošiljke. U slučaju kašnjenja na posao poštar mora javiti da kasni na posao nadređenom, telefonom te se s njim dogovori hoće li se uzeti slobodan dan ili godišnji ili bolovanje. Tužitelj je bio na više terena jer je uobičajeno da kada dođe netko novi mora ići na sve terene da se upozna sa svim područjima, a nakon toga ako je u mogućnosti dodjeljuje mu se teren, a ako ne ide gdje je potrebno.

22. U svom iskazu saslušani svjedok IŽ, poštar, iskazao je da u vrijeme otkazivanja tužitelju nije bio zaposlen kod tuženika, od kolege s posla saznao je da je tužitelj dobio otkaz. Objašnjava da se osobna dostava vršila primatelju osobno u ruke uz predočenje osobne iskaznice, ako osoba ne želi predočiti osobnu iskaznicu istoj ne mogu uručiti dostavu jer se ne može utvrditi jer li ta osoba adresar, ostavlja mu obavijest o prispijeću pošiljke, a on istu može podignuti u poslovnici pošte uz predočenje osobne iskaznice, da se u slučaju kašnjenja moralo telefonskim putem obavijestiti kontrolora o kašnjenju odnosno eventualnom izostanku, da su pošiljke u pravilu dolazile u zakašnjenju, da tužitelj nije imao svoj teren već je bio na ispomoći ili bi odtrpavao zaostatke, nema saznanja o pošiljkama koje je zaprimio tužitelj niti o njegovoj korespondenciji s korisnikom NŽ.

23. Svjedokinja JŽ iskazala je o nastalom problemu s korisnikom NŽ, njenim ocem, da je kroz prozor vidjela da se nešto događa. Njen otac je bio teško bolestan i teško se kretao, taj dan je izišao van jer je poštar (koji inače ne dostavlja na njihovu adresu) donio pismeno, kako se radilo o preporučenoj dostavi otac je htio prvo vidjeti o čemu se radi, a zatim odlučiti želi li ili ne primiti pismeno, međutim poštar je bio nervozan i rekao mu što ima gledati, te ga je rukom odgurnuo i iščupao mu pismeno iz ruku, otac se vratio u kuću, bio je izbezumljen i u šoku i sve to joj ispričao; bilo im je neshvatljivo ponašanje tužitelja i uputila je pritužbu tuženiku s namjerom da se tako više nikada ne ponaša prema nekom drugom, odnosno da se događaj ne bi ponovio. Njen otac je bio pristojna osoba i gospodin te ne bi nikada gurnuo tužitelja niti pljucao.

24. U svom iskazu tužitelj izjavljuje da je kod tuženika radio 5 godina i sedam mjeseci kao poštar za opću dostavu, neposredno nadređeni mu je bio kontrolor MŽ i kontrolor ČŽ, te poslovođa UŽ. Praktički je sve i od svih radio jer su ga redovito bacali na različita mjesta gdje je raznosio poštu od odsutnih radnika i to u dva poštanska ureda 10090 Susedgrad kao glavna pošta i 10172 Podsused. Dan prije spornog 19. veljače nazvao je MŽ da ga pita na kojem je terenu sutradan i rekao da mu je pas teško bolestan i da je kod veterinara te da će sutradan kasniti na posao ili uzeti bolovanje, MŽ je rekao "molim te nemoj otvoriti bolovanje jer nam nedostaje ljudi", a nekoliko dana prije tražio je i slobodan dan zbog bolesti psa, ali mu nije odobren, primio je na znanje kašnjenje i nije imao primjedbe, 19. ponovo mu je poslao SMS, odnosno večer prije i drugi dan poruku na WhatsApp, zato što često nadređeni zaborave tko je odsutan i kada, ponavljajući da će kasniti zbog psa, i u obrani je rekao da je zvao MŽ i da mu je on dao odobrenje; na posao je došao u 5:45 sati, posao obavio do 11,20 sati i napustio posao jer je primio poziv od veterina da će eutanizirati psa, zbog bolesti psa bio je dosta rastresen i zabrinut, ne sjeća se je li nazvao MŽ ili možda N da kaže da odlazi veterinaru. Iskazuje i da je izmišljotina da bi ostavio ključ u bravu od vrata spremišta za službene mopede jer takva brava ne postoji, spremište je u drugom poštanskom uredu u kojem toga dana nije bio. Osobna evidencija pošiljaka obično se ispunjava prije odlaska na teren oko 8,00 ili 9,00 sati ujutro, ali se nije uvijek činilo, istu ispisuje poštar koji zadnji ostane, 19-tog je obavio dostave koje su bile prioritetne, pakete koji su naplatni i prioritetnog tipa, ne zna je li ostalo još pošiljaka R1 za uručiti prije nego što je otišao s posla, sve prioritetne su bile ukucane; posebno navodi da nema stol kod tuženika. Ne zna koje su pošiljke ostale od dana prije i prethodnog razdoblja jer taj teren nije bio unošen pet dana minimalno, a on dan prije nije bio u tom poštanskom uredu, pretpostavlja da su prilikom kontrole donijeli pošiljke iz drugog ureda 10090 u njihov 10172 te ih zajedno iskontrolirali i napisali da su upravo one u zakašnjenju, to smatra jer broj koji je izbrojao u ponedjeljak kasnije nije odgovarao broju koji su utvrdili kontrolori, a koji je bio puno veći, a nije uobičajeno da kontrolu jednog stola vrše tri kontrolora i da dolaze odmah popodne nakon što je on otišao ranije s posla nije bio prisutan kontroli, što nije uobičajena praksa. U odnosu na korisnika NŽ, bio je u žurbi i na motoru, uvijek ima jako puno pošiljki zbog čega mora biti brz; korisnik je bio izuzetno bezobrazan i odbio je predočiti osobnu iskaznicu koju je od njega tražio, iz etuija je uzeo pošiljke koje je htio otvoriti pred njim bez da potpiše primitak, unosio mu se u lice i pljunuo za njim, a prije toga se izderavao, uporno odbijao dati osobnu iskaznicu i govorio "znaš li ti tko sam ja", kako nije htio predočiti osobnu iskaznicu isprintao je dvije obavijesti o prispijeću dvije pošiljke te mu uručio, prethodno kada je potrubio (jer korisnik nema zvono i ima psa u dvorištu) izašla je supruga korisnika i rekao joj je da ima pošiljku za g. NŽ koju mora osobno uručiti te je ona otišla u kuću i pozvala ga, već s vrata kuće počeo je prigovarati "što je sad, zašto me se ometa te zašto supruga ne može preuzeti pošiljku", postupio je u skladu s pravilima i nije počinio povrede koje mu se stavljaju na teret u odluci o otkazu. Navodi da je praktički kod tuženika bio neželjen i mobingiran i da su ga se htjeli riješiti kroz duže vrijeme, pritužbe na mobing nije iznosio povjereniku niti je pokrenuo sudski postupak. Nadalje iskazuje da je uvijek falilo ljudi, bila su potrebna 46 poštara, a nije radilo više od 43 poštara. Ne sjeća se, ali misli da je možda prve godine rada dobio opomenu pisanu ili usmenu, ali nakon toga nije dobio nikada nikakvu opomenu.

25. Sud je poklonio vjeru iskazu saslušanih svjedoka i djelomično iskazu tužitelja, čiji su iskazi sukladni ostalim provedenim dokazima.

26. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19 - u daljnjem tekstu ZR), propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

27. Odredbom čl. 119. ZR-a st.1 propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini; st. 2 propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

28. U odnosu na navedenu odredbu, činjenica je da tuženik nije radnika pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. Tijekom postupka stranke su priznale da je tužitelj već bio upozoren, iako za isto nisu dostavile dokaze. Međutim, kod tuženika su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od tuženika da upozori tužitelja na obvezu iz radnog odnosa, iz razloga počinjenja teških povreda obveza iz radnog odnosa, budući je u kratkom vremenskom razdoblju od 2 dana tužitelj prijavljen za utvrđivanje stegovne odgovornosti i to 22. veljače 2021. s prijedlogom za izricanje odgovarajuće mjere sukladno počinjenom, te 25. veljače 2021. s prijedlogom za izvanrednim raskidom ugovora o radu. Sukladno st. 2. tuženik je omogućio tužitelju da iznese svoju obranu u odnosu na obje prijave.

29. Nadalje, ističe se da su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja da tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 120. ZR-a, navedeno proizlazi iz dostavljene dostavnice tuženika od 7. travnja 2021. na kojoj je naznačeno da tužitelj potvrđuje uručenje Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja donesene 1. travnja 2021., potpisane po tužitelju 16. travnja 2021., koji potpis tužitelj nije osporio.

30. Neosnovan je i navod tužitelja da je osporavana odluka nezakonita jer nema točan datum prestanka radnog odnosa te isto nije moguće utvrditi i odrediti, u Odluci o otkazu u t. 2. izričito je navedeno da radniku radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od 1. mjeseca, a otkazni rok počinje teći od dana dostave odluke, dakle, sukladno gore navedenom od 16. odnosno 17. travnja 2021., isto tako i odredba čl. 47. Pravilnik o radu 18. veljače 2015. (HP Glasnik 6/15 , u daljnjem tekstu Pravilnik) propisuje da se sve odluke u vezi s ostvarivanjem prava i obveza iz radnog odnosa uručuju neposredno radniku na njegovom radnom mjestu, uz potpis radnika i naznaku datuma uručenja.

31. Uvidom u Pravilnik u čl. 45. propisano je između ostalog da je osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa postupanje radnika protivno zakonu, drugim propisima, odredbama kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu i drugim aktima Društva zbog kojeg, uz prihvaćanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa više nije moguć, a osobito: t. 1. neispunjavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno obavljanje poslova koje je utjecalo na redovito odvijanje poštanskog prometa ili dovelo do smanjenja ugleda Društva, prouzročilo štetu Društvu ili ugrozilo život i sigurnost ljudi ili materijalnih dobara veće vrijednosti i t. 8. teža povreda prava korisnika poštanskih usluga.

32. Iz iskaza saslušanih svjedoka, pa i samog tužitelja, u odnosu na nepoštivanje radnog vremena nesporno proizlazi da je tužitelj 19. veljače 2021. na rad došao kasnije, u 09,00 sati, i radno mjesto napustio oko 11,20 sati. Sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja iz razloga jer isti u svojoj izjavi od 22. veljače 2021. navodi samo da je kasnio na posao, u obrani od 15. ožujka 2021. navodi da mu je radno vrijeme taj dan bilo od 09,00 sati, a u iskazu danom na ročištu održanom 12. rujna 2023. navodi da je na posao došao u 5,45 sati, dakle nejasno je uopće kada je došao na rad; nesporno je da je tužitelj kasnio budući u svim svojim iskazima navodi da je o kasnijem dolasku obavijestio nadređenog, dakle ako nije kasnio, ako mu je radno vrijeme bilo od 09,00 ili ako je došao u 5,45 sati na rad nejasno je zašto bi obavijestio neposredno nadređeno da će kasniti. Nadalje, u odnosu na raniji odlazak, tužitelj ne spori da je ranije otišao s posla i da o tome nije nikoga obavijestio.

33. Prema stavu ovoga suda u odnosu na ostale povrede obveza iz radnog odnosa, tuženik je iste utvrdio temeljem ovlasti koje mu dopuštaju Pravilnik o radu, Opći uvjeti za obavljanje univerzalne usluge i Uputa za obavljanje poštanskih usluga. Suprotno navodima tužitelja, u Uputama za obavljanje poštanskih usluga utvrđen je način postupanja s pošiljkama, pa tako i način kontrole u t. 7.2. koja propisuje da je nadležni voditelj (područja, tima, grupe i sl.) obvezan obavljati redovite kontrole ustrojstvenih dijelova (poštanskog ureda/sortirnice, dostavnog rajona i dr.) unutar područja čiji rad organizira i nadzire u skladu s Pravilnikom o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta HP – Hrvatske pošte d.d., a u vezi s pravilnošću primjene odredaba iz ovih Uputa. Prema potrebi ili prema nalogu nadležne osobe mogu se obavljati i izvanredne kontrole. Dakle, tuženik je propisanom kontrolom utvrdio nemarnog i nesavjesnog obavljanja rada tužitelja, a posljedično tome kašnjenje i nepravovremenu dostavu pošiljki od tužitelja, a ne i ostalih radnike, navodeći u Odluci o otkazu točan broj, vrstu i rokove neuručenih pošiljki. Valja navesti da je i Općim uvjetima za obavljanje univerzalne usluge propisan način i uvjeti obavljanja univerzalne usluge, pa tako i prijam poštanskih pošiljki Glava IV., Uručenje pošiljki Glava VI. Tužitelj osim u tužbi i svom iskazu nije o eventualnim problemima (kašnjenja zaprimanja pošiljki, dostave i sl.) upoznao nadređene osobe, u kojem slučaju bi tuženik mogao poduzeti potrebne mjere za nastale probleme.

34. Slijedom navedenog, tuženik je tijekom postupka dokazao da je imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja tužitelja temeljem odredbe čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a, da su postojale opravdane okolnosti zbog kojih tužitelj nije upozoren na obvezu iz radnog odnosa (navedeno u t. 28.) kao i činjenicu da su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da radnika usmeno upozori. Nadalje, prema stavu ovog suda, za redovito otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika dovoljno je i jedno skrivljeno ponašanje radnika, a može se uzeti u obzir i ukupno ponašanje radnika za vrijeme trajanja radnog odnosa. U ovom sporu utvrđeno je da je tužitelj počinio više povreda radnih obveza, čime su ispunjene pretpostavke iz čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a, to je odlučeno kao u izreci.

1. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. t. 3 Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih, to je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sudskih pristojbi.

U Zagrebu 12. veljače 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika