Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Ovr-66/2025-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Karlovcu po sucu Zrinki Ban, na temelju prijedloga sudske savjetnice Doris Horvat Gerić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja FURWA FURNIERKANTEN GmbH, Walkertshofen, Am Anger 1, Njemačka, OIB: 13004038837, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glinska & Mišković d.o.o., Ulica grada Vukovara 269 f, Zagreb, protiv ovršenika ICE EUROTRANSPORT d.o.o., Karlovac, Kaštel 55, OIB: 52606894456, zastupanog po punomoćniku odvjetniku Siniši Babiću iz Odvjetničkog društva Babić & Brborović i partneri j.t.d., Ulica Milana Amruša 5, Zagreb, radi odlučivanja o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 12. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika kojim se nalaže Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

II. Nalaže se ovršeniku ICE EUROTRANSPORT d.o.o., Karlovac, Kaštel 55, OIB: 52606894456, da ovrhovoditelju FURWA FURNIERKANTEN GmbH, Walkertshofen, Am Anger 1, Njemačka, OIB: 13004038837, plati trošak ovog postupka u iznosu od 62,50 EUR (slovima: šezdesetidva eura i pedeset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 12. veljače 2025. pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana.

III. Odbija se prigovor ovrhovoditelja o stvarnoj i mjesnoj nenadležnosti ovog suda kao neosnovan.

i

z a k lj u č i o  j e

Upućuje se ovršenik ICE EUROTRANSPORT d.o.o., Karlovac, Kaštel 55, OIB: 52606894456, da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenik u svom prijedlogu od 20. siječnja 2025. u bitnome navodi da su ovršeniku dana 16. prosinca 2024. te dana 20. prosinca 2024. zaplijenjena novčana sredstva s računa te da je potom sukladno članku 209. stavku 5. Ovršnog zakona zaprimio primjerak zahtjeva sa svim podacima o ispravi na temelju koje se provodi izravna naplata. Nadalje navodi da je do pljenidbe novčanih sredstava došlo po zahtjevu za izravnu naplatu koji je podnio ovrhovoditelj dana 12. prosinca 2024. godine temeljem zadužnice solemnizirane dana 30. srpnja 2024. od strane javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić pod brojem OV-5534/2024, te da iz predmetnog zahtjeva proizlazi kako ovrhovoditelj zahtijeva da se na njegov račun prenesu novčana sredstava radi naplate tražbine iz predmetne zadužnice u cijelosti s odgovarajućim zateznim kamatama na troškove postupka, a da je prema evidenciji ovršenika zaplijenjeno sveukupno 93.230,82 EUR. U prijedlogu se nadalje obrazlaže kako je dana 18. srpnja 2024. u Karlovcu zaključen ugovor o zakupu poslovnog prostora kojim su ugovorena prava i obveze ovršenika kao zakupodavca i trgovačkog društva FURWA d.o.o. kao zakupnika, zastupanog po HG, a koji je ujedno i zakonski zastupnik ovrhovoditelja. Nadalje se navodi kako je člankom 8. točkom 1. navedenog ugovora propisana obveza zakupnika da zakupodavcu, ovdje ovršeniku, isplati iznos od šest mjesečnih zakupnina (90.000,00 EUR) u roku od 8 dana, a što je i učinjeno, na način da je društvo osnivač zakupnika, ovdje ovrhovoditelj, zastupan po HG, isplatilo ovršeniku navedeni iznos depozita, nakon čega je ovršenik ovrhovoditelju predao predmetnu zadužnicu. Ističe kako su u ugovoru u članku 8. točki 6. u vezi sa člankom 9. točkom 4. propisane isključive pretpostavke nastupom kojih se zadužnica može podnijeti na naplatu. Također navodi kako se nedugo po sklapanju ugovora i predaji zadužnice zakonski zastupnik zakupnika i ovrhovoditelja, HG počeo neprofesionalno ponašati na način da je suprotno sklopljenom ugovoru i načelu savjesnosti i poštenja najavljivao da neće ispuniti svoje ugovorne obveze te da će ili odustati od ugovora ili da će društvo zakupnika odvesti u stečaj kako se od strane istog ne bi mogle ispuniti ugovorne obveze, a u prilog takvim tvrdnjama dostavlja materijalne i personalne dokaze o radnjama spomenutog HG iz kojih, kako navodi, proizlazi namjera da želi neosnovano odustati od sklopljenog ugovora. Nadalje navodi kako je bez obzira na opisano ponašanja imenovanog, ovršenik u ugovornom roku dana 22. listopada 2024. pristupio primopredaji predmetnog poslovnog prostora do koje nije došlo jer je zakupnik tvrdio kako isti prostor ima nedostatke, za koje ovršenik smatra da nema te da je svaka sumnja o postojanju takvih nedostataka naknadno i formalno otklonjena u postupku osiguranja dokaza pokrenutom od strane zakupnika. Nadalje navodi kako je s obzirom na opisano nesavjesno i nepošteno ponašanje zakupnika, odnosno njegovog zakonskog zastupnika i nastalu neizvjesnost da bi isti ispunio svoje ugovorne obveze, ovršenik dopisom od 29. listopada 2024. na to ukazao te od istoga zatražio pribavljanje sredstava osiguranja sukladno članku 359. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima, a kako je zakupnik navedeno u primjerenom roku odbio pribaviti ovršeniku, ovršenik je sukladno članku 359. stavku 3. Zakona o obveznim odnosima, dopisom od 18. studenog 2024. raskinuo spomenuti ugovor te izjavio prijeboj za iznos od 90.000,00 EUR na ime prouzročene štete koju je specificirao. Nadalje pojašnjava da je zakupnik prijetvorno, ne čekajući očevid i nalaz i mišljenje vještaka u spomenutom postupku osiguranja dokaza, dopisom od 22. studenog 2024. raskinuo već raskinuti ugovor, a da je ovršenik nakon provedenog očevida 16. prosinca 2024. zaprimio obavijest kako je ovrhovoditelj aktivirao spomenutu zadužnicu na naplatu, čime je ovršeniku blokiran račun, ugroženo poslovanje i egzistencija njegovih zaposlenika i osnivača. Smatra kako je evidentno da je ovrhovoditelj, svjestan činjenice da je predmetni poslovni prostor prikladan i da nema nedostataka, odlučio protupravno aktivirati zadužnicu na naplatu bez ikakvog pravnog temelja, a obzirom da sklopljeni ugovor propisuje isključive pretpostavke za aktivaciju zadužnice za koje smatra da se nisu ostvarile, te da pravo na aktivaciju zadužnice nije dano ovrhovoditelju s kojim ovršenik nije sklopio nikakav ugovor. Također navodi da je nakon što je predmetna zadužnica podnesena na naplatu, zakonski zastupnik ovrhovoditelja i zakupnika, HG, putem svog punomoćnika odvjetnika, dana 18. prosinca 2024. ovršeniku u vidu pritiska ponudio nove, značajno nepovoljnije uvjete za zakup istog poslovnog prostora, za koje smatra da bi se mogli okarakterizirati kao uvjeti zelenaškog ugovora iz članka 329. Zakona o obveznim odnosima, a bez obzira na navodne nedostatke zbog kojih je ranije odbijena primopredaja prostora i izjavljen raskid ugovora. S obzirom na navedeno, ovršenik smatra kako su se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke za donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos novčanih sredstava proglašavaju nedopuštenim jer da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave – predmetne zadužnice, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika sukladno članku 50. stavku 1. točki 7. Ovršnog zakona. Smatra kako je predmetna zadužnica predana na temelju sklopljenog ugovora, a koji u spomenutim člancima propisuje isključive pretpostavke nastupom kojih se zadužnica može podnijeti na naplatu te ukazuje kako zadužnice ne dospijevaju na naplatu samim trenutkom izdavanja već nastupom unaprijed predviđenog događaja odnosno okolnosti. Također navodi da ukoliko se ima na umu da je zastara podnošenja zadužnice na naplatu definirano razdoblje unutar kojeg ovlaštenik naplate po zadužnici ima pravo podnijeti istu na naplatu, utoliko je jasno kako prije početka tog razdoblja, ista ne može biti podnesena na naplatu, a što je ovrhovoditelj protuzakonito učinio, te se u prilog navedenom poziva na pravno shvaćanje VSRH-a izraženo u rješenju broj Revd-1395/2022-2 od 4. svibnja 2022. U odnosu na prijedlog za odgodu prijenosa novčanih sredstava, ističe kako je ovršenik dokazao da je protiv nezakonite aktivacije predmetne zadužnice na naplatu, ovim putem podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te da je dokazao nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu. U prilog tome navodi da je ovrhovoditelj njemačko trgovačko društvo, što postupak namirenja značajno otežava, odnosno značajno usporava uz nerazmjerno visoke troškove, da ovrhovoditelj nema u svom vlasništvu nikakve nekretnine u Republici Hrvatskoj te da ovršenik nije u mogućnosti doći do saznanja o tome ima li ovrhovoditelj ikakve značajnije imovine u Republici Hrvatskoj koja bi eventualno bila dostatna za naknadno namirenje te ističe izvjesnu opasnost da po prijenosu sveukupno zaplijenjenog iznosa, ovrhovoditelj biva ispražnjen od imovine, a obzirom na prijetnje i dokazane obrasce ponašanja zakonskog zastupnika ovrhovoditelja HG. Prema tome, smatra kako je ovršenik ne samo učinio vjerojatnim već i dokazao da će provedbom ovrhe pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu koja bi za njega nastala takvim prijenosom te da s obzirom na visok iznos koji je zaplijenjen, ovršeniku prijeti nenadoknadiva šteta, dok ovrhovoditelju odgodom provedbe zahtjeva za izravnu naplatu nesporno neće nastati nikakva šteta, pa predlaže da sud donese rješenje kojim će se predmetna pljenidba novčanih sredstava u navedenom iznosu uvećanom za zatezne kamate, kao i prijenos navedenih novčanih sredstava proglasiti nedopuštenim te da se isti iznos vrati na račun ovršenika kako bi isti njime mogao slobodno raspolagati, kao i da se odgodi ovrha u ovom predmetu do završetka postupka povodom prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

2. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju radi očitovanja te se isti u dodijeljenom mu roku od 8 dana u bitnome očitovao na način da ističe kako su svi navodi i zahtjevi u prijedlogu ovršenika neosnovani i netočni te ih u cijelosti osporava. To imajući u vidu da je već pravomoćnim rješenjem Visokog trgovačkog suda RH utvrđeno kako ovršeniku aktivacijom zadužnice ne prijeti nenadoknadiva šteta te ističe i prigovor stvarne i mjesne nadležnosti Općinskog suda u Karlovcu jer smatra kako se radi o sporu između pravnih osoba za koje su stvarno nadležni trgovački sudovi prema mjestu gdje se ovrha provodi. Ovrhovoditelj smatra kako ovršenik nije dokazao postojanje pretpostavki propisane zakonom za predmetne prijedloge te da su navodi ovršenika o pravno relevantnim činjenicama bespredmetni i pravno irelevantni te da nisu od utjecaja na konačnu odluku u ovom postupku. Pojašnjava kako ovršenik nije ispoštovao sve korake i uvjete propisane predmetnim ugovorom o zakupu jer da su zadnji dan roka za predaju poslovnog prostora u posjed, 22. listopada 2024. prilikom primopredaje istog prostora suglasno utvrđeni nedostaci koji su popisani u zapisniku o primopredaji poslovnog prostora od dana 22. listopada 2024., a koji nedostaci su bili takve prirode da su isti prostor činili neprikladnim za obavljanje registrirane djelatnosti zakupnika te da je primopredaja odgođena, a da je ovršenik pristao u roku od 20 dana otkloniti utvrđene nedostatke. Nadalje navodi kako ovršenik nikada nije odredio novi datum primopredaje niti je zakupnika pozvao da istoj pristupi već je tražio neutemeljenu, nespecificiranu i dodatnu uplatu pored već uplaćenog depozita u iznosu od 90.000,00 EUR koje je uplatio ovrhovoditelj kao osnivač zakupnika, a na koju dodatnu uplatu zakupnik nije pristao već je pozvao ovršenika da ispuni svoje obveze predviđene sklopljenim ugovorom i zapisnikom te ga pozvao na primopredaju poslovnog prostora. Pojašnjava kako ovršenik to nije učinio već mu je neovlašteno izjavio raskid ugovora, kao i prijeboj neutvrđenim i nepostojećim tražbinama, stoga je zakupnik osporio raskid koji je izjavio ovršenik te mu je u skladu sa zakonom i sklopljenim ugovorom izjavio raskid 22. studenog 2024. te ga pozvao za izvrši povrat uplaćenog depozita od 90.000,00 EUR ovrhovoditelju, čime smatra da je ovrhovoditelj stekao pravo na povrat uplaćenog depozita i aktivaciju zadužnice na temelju članka 4. stavka 4. Ugovora o zakupu. Nadalje navodi da su Trgovački sud u Zagrebu i Visoki trgovački sud RH već utvrdili da ovršenik nema pravo tražiti da se zabrani aktivacija zadužnice jer da je Trgovački sud u Zagrebu dana 16. prosinca 2024. odbio prijedlog ovršenika za određivanjem privremene mjere i to rješenjem broj R1-278/2024, na koje rješenje je ovršenik izjavio žalbu koju je Visoki trgovački sud RH odbio rješenjem broj Pž-4961/2024 od 3. siječnja 2025. Pojašnjava kako je u tim postupcima utvrđeno da je ovršenik neosnovano tražio dodatno osiguranje, kao i da je neosnovano izjavio raskid predmetnog ugovora o zakupu, da je neosnovano i netočno izjavio prijeboj te da nije pretrpio nikakvu štetu uslijed raskida ugovora i da je zakupnik ugovorna strana koja je prva ispunila svoje obveze temeljem predmetnog ugovora uplatom depozita u iznosu od 90.000,00 EUR, pa da ovršenik duguje povrat depozita u navedenom iznosu, a da se zadužnica ima pravo podnijeti na prisilnu naplatu, pri čemu ovršeniku ne prijeti nenadoknadiva šteta. Prema tome, navodi da u tom postupku koji je ovršenik pokrenuo radi podnošenja zadužnice na prisilnu naplatu, navedeni sudovi suglasno su utvrdili da se ista zadužnica ima pravo podnijeti na prisilnu naplatu te da njezinom naplatom ne postoji opasnost od nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovršeniku, slijedom čega su tvrdnje ovršenika da na temelju članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona, ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika te da sukladno članku 65. stavku 1. Ovršnog zakona ovršeniku prijeti nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, u cijelosti osporene. Ovrhovoditelj ističe kako je povrat uplaćenog depozita zatražio pozivom na članak 4. stavak 4. Ugovora jer je ugovor o zakupu raskinut zbog toga što ovršenik nije pozvao zakupnika na primopredaju nekretnine, odnosno poslovnog prostora u roku predviđenom predmetnim ugovorom, te da je zadužnica izdana kako bi se osigurao povrat uplaćenog depozita, a da raskidom ugovora isti gubi svoju svrhu te da ga je ovršenik obvezan vratiti, pa smatra da je obveza na povrat depozita nastala raskidom predmetnog ugovora o zakupu. Prebijanje tražbine ovršenika na ime naknade štete s ovrhovoditeljevom tražbinom na povrat depozita u cijelosti smatra neosnovanim iz razloga što tražbina ovršenika na naknadu štete nije dospjela, a niti ne postoji. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe ističe kako ovršenik nije uspio učiniti vjerojatnim opasnost od nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete jer je ovrhovoditelj likvidno trgovačko društvo koje posluje preko 50 godina na europskom tržištu i ima temeljni kapital u visini do 500.000,00 EUR, a činjenica da je isti društvo sa sjedištem u [adresa] te da na području RH nema nekretnina u svom vlasništvu, bez značaja je za ovaj postupak. Ukazuje da ukoliko ovršenik pretrpi bilo kakvu štetu te ukoliko mu pravo na naknadu iste bude utvrđen i od strane suda, isti je u mogućnosti bez poteškoća namiriti svoju tražbinu primjenom odredaba Uredbe (EZ) broj 805/2004 Europskog parlamenta i vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje nesporne tražbine. Slijedom svega navedenog predlaže da se sud oglasi nenadležnim i ustupi predmet mjesno nadležnom trgovačkom sudu, odnosno da podredno odbije prijedlog ovršenika i istome naloži da ovrhovoditelju naodkadi trošak sastava ovog odgovora uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja rješenja.

3. U odnosu na prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti koji je u odgovoru na prijedlog ovršenika stavio ovrhovoditelj smatrajući kako ovaj sud nije nadležan za odlučivanje u ovom postupku, odnosno o prijedlozima ovršenika, navodi se kako je odredbama članaka 37. i 38. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024. – dalje: OZ) propisana stvarna nadležnost općinskih sudova za određivanje ovrhe, kao i za postupanje u povodu pravnih lijekova protiv rješenja o ovrsi i drugih odluka koje su donijeli u povodu prijedloga za ovrhu. Prema tome, bez obzira na to što se u konkretnom slučaju radi o dvije pravne osobe, ovaj postupak je ovršni postupak u kojem se odlučuje o pravnom lijeku ovršenika propisanom upravo odredbama OZ-a, odnosno o njegovom prijedlogu da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava proglasi nedopuštenim, odnosno da se ovrha odgodi. Dakle, u konkretnom slučaju ne primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku već odredbe OZ-a u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti općinskog suda kao ovršnog. Također, a obzirom da je ovršenik pravna osoba sa sjedištem na području ovog suda, to sukladno odredbi članka 38. u vezi s člankom 171. stavkom 3. OZ-a, postoji isključiva mjesna nadležnost ovog suda i riješeno je kao pod točkom III. izreke.

4. Odredbom članka 210. stavka 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno obračuna poslodavca prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

5. Odredbom članka 53. stavka 1. OZ-a propisano je kako ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Člankom 54. stavkom 1. istoga zakona propisano je da će se takva žalba bez odgode dostaviti ovrhovoditelju, koji se o njoj može očitovati u roku od osam dana. Odredbom članka 55. stavka 1. OZ-a propisano je da ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka, odnosno ako rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, u kojem slučaju će sud o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku.

6. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika.

7. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 210. stavka 2. u vezi sa člankom 55. stavkom 1. OZ-a, valjalo je zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja te je odlučeno kao u zaključku. Ističe se kako se u konkretnom slučaju ne radi o činjenicama koje su općepoznate, odnosno koje se može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama. Naime, navodi ovršenika o tome tko je u konkretnoj situaciji (osnovano ili neosnovano) raskinuo predmetni ugovor o zakupu, kao i to ima li ovršenik pravo na prijeboj svoje tražbine na ime naknade navodne nastale štete s tražbinom ovrhovoditelja na povrat uplaćenog depozita u iznosu od 90.000,00 EUR, utvrđivat će se u parnici ukoliko je ovršenik po zaključku ovog suda pokrene, a imajući u vidu da je ovaj postupak hitan te da se u njemu ovakvi navodi ne mogu utvrđivati jer bi navedeno zahtijevalo provođenje opsežnog dokaznog postupka zbog čega se odluka ne bi mogla donijeti u zakonskom roku.

8. Prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe nije osnovan.

9. Ovršenik u svom prijedlogu predlaže da sud naloži Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

10. Odredbom članka 210. stavka 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe.

11. Odredbom članka 65. OZ-a propisano je kako na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu:

1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek,

2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka,

3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha,

4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti,

5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona,

6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno,

7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe,

8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni,

9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa,

10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak,

11. ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana.

12. Dakle, navedeni uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i zaključkom je upućen na pokretanje parnice primjenom odredbe članka 210. stavka 2. u vezi s člankom 55. stavkom 1. OZ-a, pa ukoliko isti pokrene parnicu bio bi ostvaren razlog iz članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a. Međutim, u vezi druge pretpostavke koja se odnosi na vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, ističe se kako ovršenik navedeno nije dokazao. Naime, on navodi kako se u odnosu na ovrhovoditelja radi o njemačkom trgovačkom društvu pa smatra da bi navedeno postupak namirenja značajno otežavalo, odnosno značajno usporavalo uz nerazmjerno visoke troškove te da ovrhovoditelj na području Republike Hrvatske nema u svom vlasništvu nikakve nekretnine, a da ovršenik ne može doći do saznanja ima li isti neke značajnije imovine u RH koja bi bila dostatna za naknadno namirenje te da postoji izvjesna opasnost da po prijenosu sveukupno zaplijenjenog iznosa ovrhovoditelj bude ispražnjen od imovine, a s obzirom na opisana ponašanja njegova zakonskog zastupnika.

12.1. U odnosu na takve navode ovršenika ističe se da se u slučaju ovrhovoditelja zaista radi o stranom trgovačkom društvu, no, isti ima sjedište u [adresa], državi članici Europske unije, stoga ovršenik ukoliko bi uspio u parnici na koju je upućen, ima mogućnost korištenja europskog ovršnog naslova kako bi namirio svoju eventualno dokazanu tražbinu prema ovrhovoditelju. Također, ovrhovoditelj je trgovačko društvo s temeljnim kapitalom u iznosu od 500.000,00 EUR. Slijedom toga, a kako ovršenik nije dokazao, odnosno nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, valjalo je ovršenika odbiti s prijedlogom za odgodu ovrhe i odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

13. Obzirom ovršenik nije uspio u ovom postupku, ovrhovoditelju je priznat trošak sastava odgovora na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgodu ovrhe u iznosu od 50,00 EUR, sukladno Tbr. 11. t. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023. – dalje: Tarifa/23), a ne u traženom iznosu od 200,00 EUR (postavljeni VPS: 1.327,22 EUR). Na navedeni iznos ovrhovoditelju je obračunat i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 12,50 EUR, pa ukupni trošak ovog postupka iznosi 62,50 EUR zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja pa do isplate, sve sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja. Također se ističe kako je ovrhovoditelj zatražio i trošak sudske pristojbe, međutim isti mu nije priznat kao osnovan, obzirom da nije određeno postavljen, niti je iz spisa vidljivo da bi predmetna pristojba bila plaćena.

14. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Karlovcu 12. veljače 2025.

Prijedlog odluke izradila

Sudac: Zrinka Ban

Sudska savjetnica: Doris Horvat Gerić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud, pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u roku od 8 dana od dana pisanog primitka istog.

Protiv zaključka žalba nije dopuštena.

Dostavljeno:

1. OD Glinska & Mišković, Ulica grada Vukovara 269 f, Zagreb

2. odvjetnik Siniša Babić, Odvjetničko društvo Babić & Brborović i partneri j.t.d., Ulica Milana Amruša 5, Zagreb