REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-740/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB 95093210687, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika BAGERKOP- ROBERTO d.o.o., Novi Marof, Ključićka 1A, OIB 16245568490, zastupanog po punomoćnik Franji Šebijanu, odvjetniku u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj reviziji podnesenoj protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3836/2022-2 od 14. studenoga 2023., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-96/2021-10 od 5. srpnja 2022., na sjednici održanoj 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika se odbija.

Obrazloženje

1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3836/2022-2 od 14. studenoga 2023. preinačena je presuda Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj P-96/2021-10 od 5. srpnja 2022. te je suđeno:

"1. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 116.979,97 EUR / 881.385,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.731,04 EUR / 50.715,00 kn u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan preostali tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 688,83 EUR / 5.190,00 kn.".

2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1161/2024-2 od 12. ožujka 2024. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

"Je li sud prilikom obračuna štete koja bi nastala protupravnom eksploatacijom Republici Hrvatskoj, rudarskom subjektu, koji vrši eksploataciju unutar eksploatacijskog polja, dužan uzeti u obzir troškove koje je rudarski subjekt imao, odnosno da li umanjenje imovine tužiteljice Republike Hrvatske do kojeg je došlo protupravnom eksploatacijom odgovara tržnoj vrijednosti šljunka ili tržnoj vrijednosti šljunka umanjenoj za sve nužne troškove koje bi tužiteljica sama imala da bi taj šljunak mogla prodati po tržnoj cijeni (u ovom slučaju od 20,00 kn po 1 m3)?".

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojega je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju te preinači prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu na način da se u cijelosti prihvati njegov tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka i tuženicu obveže da mu naknadi troškove žalbenog i revizijskog postupka, a podredno da ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava revizije.

4. U odgovoru na reviziju tužiteljica poriče navode revizije i predlaže istu odbiti.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojega je dopuštena.

7. Predmet spora jest isplata naknade štete zbog protupravno eksploatirane mineralne sirovine.

8.1. Pošavši od utvrđenja utemeljenom na sadržaju Zapisnika Državnog inspektorata Republike Hrvatske iz kojeg proizlazi da je tuženik izvodio radove na eksploataciji mineralne sirovine bez koncesije, o čemu je obavljen inspekcijski nadzor 4. ožujka 2021., 20. svibnja 2021. i 24. svibnja 2021., te na temelju činjenice da je Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, Uprave za inspekcijske poslove u gospodarstvu, Sektora nadzora u području rudarstva i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva rješenjem od 14. prosinca 2018. zabranilo tuženiku izvođenje rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine građevnog pijeska i šljunka na eksploatacijskom polju Jamičak, koji nisu odobreni rudarskom koncesijom za izvođenje rudarskih radova, drugostupanjski sud je utvrdio da je tuženik eksploatirao otkopavanjem/pridobivanjem iz ležišta količinu pijeska i šljunka od 44 069,28 m3 u rastresitom stanju bez da su određene zemljišne čestice na kojima je vršen iskop bile obuhvaćene ugovorom o koncesiji, a koju činjenicu nije osporio ni sam prokurist tuženika, već je istakao da je tuženik stavio zahtjev nadležnom ministarstvu da se glede svih čestice koje se nalaze u okviru eksploatacijskog polja Jamičak odobri koncesija, o čemu još nije odlučeno, drugostupanjski je sud zaključio, suprotno zaključku prvostupanskog suda, da je tužitelj dokazao osnovu i visinu svojeg potraživanja, odnosno, da je tuženik počinio protupravnu štetnu radnju postupivši protivno odredbi čl. 76. Zakona o rudarstvu ("Narodne novine", broj 56/13., 14/14., 52/18., 115/18., dalje: ZR) zbog koje je tužiteljici nastala šteta upravo u utuženom iznosu, te da postoji uzročna veza između štetne radnje i nastale štete (odredba čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO).

8.2. Pritom drugostupanjski sud naglašava da prema odredbi čl. 164. ZR pod protupravnom eksploatacijom u smislu toga Zakona smatra se svaka eksploatacija mineralnih sirovina bez valjane dokumentacije propisane Zakonom ili protivno valjanoj dokumentaciji, između ostalog, eksploatacija mineralnih sirovina na zemljišnim česticama na kojima nije dodijeljena koncesija i/ili izvan obuhvata utvrđenog provjerenim rudarskim projektom na temelju kojeg je dodijeljena koncesija, odnosno protivno ugovoru o koncesiji za eksploataciju mineralnih sirovina. Odredbom čl. 165. ZR propisano je da je fizička osoba ili pravna osoba, koja je bez pravne osnove izvodila rudarske radove, dužna nadoknaditi štetu nastalu protupravnim izvođenjem radova Republici Hrvatskoj, kao vlasniku rudnog blaga, te vlasniku zemljišta ili nositelju vlasti na općem dobru, kao i svu štetu na cestama, prirodi i okolišu nastalu umanjenjem vrijednosti i kvalitete prirode i krajolika, osim ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, radnjom oštećenika ili treće osobe. Naknada štete nastale po osnovi otuđenja mineralne sirovine obračunava se prema tablici tržišne vrijednosti sirovine za pojedina područja koju će uredbom propisati Vlada Republike Hrvatske, ovisno o kretanjima na tržištu. Tržišna vrijednost mineralnih sirovina utvrđuje se svake dvije godine (odredba čl. 165. st. 3. ZR). Nadležni rudarski inspektor ministarstva nadležnog za rudarstvo na temelju zapisnika o obavljenom nadzoru utvrđuje količine protupravno otkopane ili pridobivene mineralne sirovine (odredba čl. 165. st. 5. ZR).

9. U reviziji tuženik ističe da je drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu zanemario u spis priložen nalaz i mišljenje vještaka iz predmeta posl.br. P-67/2019. (iz kojeg bi proizlazilo da štete za tužiteljicu nema), kao i zaključak Povjerenstva za imovinu Vlade Republike Hrvatske pod klasom: 940-06/04-10/111 ur.broj: 50441-04- 02 od 07. srpnja 2004.g. o prosječnim prodajnim cijenama čvrstih neprerađenih mineralnih sirovina, koje se eksploatiraju u Republici Hrvatskoj, a koji je Zaključak Vlada Republike Hrvatske, Koordinaciji za gospodarstvo prezentiralo Ministarstvo, gospodarstva, rada i poduzetništva Uprava za energetiku i rudarstvo svojim aktom klasa: 310-01/04/04-03/85 ur.broj: 526-04-04-02 od 30. kolovoza 2004. Ističe da taj Zaključak Povjerenstva nikad nije stavljen van snage, a kao dokaz vezano uz ovu tvrdnju tuženik ukazuje na pravomoćne presude Općinskog suda u Koprivnici br. K- 614/12-19 od 07. studenoga 2013. i Općinskog suda u Varaždinu posl.br. K-45/15-89 od 06. ožujka 2017.presudu Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Kž-270/13 od 10. travnja 2014.g., kao i na presudu Županijskog suda u Zagrebu pos.br. Kž-964/2017-3 od 27. lipnja 2018. i pravomoćno rješenje Općinskog suda u Varaždinu posl.br. K- 474/13. od 23. siječnja 2020. Nadalje, ističe i pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u odluci posl.br. Pž-35/2021. od 02. studenoga 2021. glede visine štete koju trpi RH protupravnom eksploatacijom (zbog kojeg je ovaj sud i dopustio podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari), a prema kojem umanjenje imovine tužiteljice do kojeg je došlo protupravnom eksploatacijom ne odgovora tržnoj vrijednosti šljunka, već tržnoj vrijednosti šljunka umanjenoj za sve nužne troškove koje bi tužiteljica sama imala da bi taj šljunak mogla prodati po tržnoj cijeni.

10. Mjerodavna odredba čl. 165. ZR glasi:

(1) Fizička osoba ili pravna osoba koja je bez pravne osnove izvodila rudarske radove, dužna je nadoknaditi štetu nastalu protupravnim izvođenjem radova Republici Hrvatskoj, kao vlasniku rudnog blaga, te vlasniku zemljišta ili nositelju vlasti na općem dobru, kao i svu štetu na cestama, prirodi i okolišu nastalu umanjenjem vrijednosti i kvalitete prirode i krajolika, osim ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, radnjom oštećenika ili treće osobe.

(2) Ovo se odnosi i na rudarske gospodarske subjekte koji imaju svu dokumentaciju propisanu zakonom, ali izvode radove izvan granica provjerenog rudarskog projekta na temelju kojeg je dodijeljena koncesija za eksploataciju mineralnih sirovina, neovisno o tome jesu li radovi provedeni unutar ili izvan eksploatacijskog polja.

(3) Naknada štete nastale po osnovi otuđenja mineralne sirovine obračunava se prema tablici tržišne vrijednosti sirovine za pojedina područja koju će uredbom propisati Vlada Republike Hrvatske, ovisno o kretanjima na tržištu. Tržišna vrijednost mineralnih sirovina utvrđuje se svake dvije godine.

(4) Naknada ostalih vrsta šteta obračunavat će se na način propisan pravilima obveznog prava i posebnim propisima.

(5) Nadležni rudarski inspektor ministarstva nadležnog za rudarstvo na temelju zapisnika o obavljenom nadzoru utvrđuje količine protupravno otkopane ili pridobivene mineralne sirovine.

11. Nadalje, uvodno valja ukazati da za odluku u ovoj pravnoj stvari korist koju je tuženik ostvario protupravnim vađenjem šljunka nije odlučna budući da tužiteljica zahtijeva naknadu štete koju trpi zbog te štetne radnje tuženika. Korist koju je tuženik eventualno ostvario tom radnjom bila bi odlučna u situaciji da tužiteljica zahtijeva naknadu koristi zbog upotrebe tuđe stvari u svoju korist (u smislu odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) ili u situaciji da tužiteljica zahtijeva naknadu koristi od nepoštenog posjednika (u smislu odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/16, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14).

12. Predmetno pravno pitanje se međutim odnosi u suštini na pojam i visinu štete te su za odgovor na to pitanje mjerodavne odredbe čl. 1046. ZOO prema kojoj je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezinog povećanja (izmakla korist), a i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta) te čl. 1089. st. 1. ZOO prema kojoj oštećenik ima pravo naknadu obične štete i izmakle koristi, kao i odredba čl. 1090. ZOO prema kojoj će sud, uzimajući u obzir okolnosti koje su nastupila nakon prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da bi se oštećenikova materijalna situacija dovela u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Pri tom valja naglasiti da je svrha instituta naknade štete ponovno uspostaviti stanje najbliže onome koje je bilo prije nego je narušeno štetnom radnjom štetnika (čl. 1085. ZOO), pa naknada štete mora biti odmjerena upravo u visini kojom bi tu štetu mogla sanirati, a to je u konkretnom slučaju prema cijenama po kojima bi tužiteljica mogla na tržištu nabaviti (a ne prodati) otuđenu mineralnu sirovinu i njome uspostaviti stanje kakvo je bilo prije nego je šteta nastala. Podudarno pravno shvaćanje zauzeto je i u presudi ovoga suda broj Rev-x 380/2015-2 od 27. listopada 2015.

13. Iz navedenih zakonskih odredaba jasno proizlazi da se ne može prihvatiti navodi revidenta i smatrati stvarnom štetom nastalom protupravnom eksploatacijom mineralne sirovine iznos dobiven nakon umanjenja utvrđene tržišne vrijednosti protupravno eksploatirane mineralne sirovine za troškove njene eksploatacije. Na navedeno nije od utjecaja sadržaj zaključka Povjerenstva na koje se poziva tuženik, niti sadržaj nalaza i mišljenja vještaka iz drugog parničnog postupka. Tuženik ne može ostvariti pravo na naknadu troškova eksploatacije jer se radi o troškovima nastalim prilikom poduzimanja protupravne štetne radnje.

14. S tim u vezi valja istaknuti se ovaj sud već očitovao o podudarnom pravnom pitanju i u svojoj presudi poslovni broj Rev-194/2023 od 20. ožujka 2024. u kojoj je navedeno:

"Dakle, odgovor na postavljeno pitanje je negativan, pa, prilikom naknade štete zbog protupravne eksploatacije mineralne sirovine izvan granica koncesijskog odobrenja, protupravnom eksploatatoru ne pripada pravo na umanjenje za nužne troškove i olakšice."

15. Pravno shvaćanje izneseno u pobijanoj odluci drugostupanjskog suda, kao i u prethodno navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prihvaća i ovo vijeće te imajući na umu sve naprijed izneseno, odgovor na postavljeno pitanje zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije glasi:

Prilikom obračuna štete koja je nastala protupravnom eksploatacijom mineralnih sirovina Republici Hrvatskoj, sud nije dužan uzeti u obzir troškove koje je rudarski subjekt koji vrši protupravnu eksploataciju unutar eksploatacijskog polja imao, jer visina stvarne štete odnosno umanjenje imovine tužiteljice Republike Hrvatske do kojeg je došlo protupravnom eksploatacijom odgovara utvrđenoj tržnoj vrijednosti mineralne sirovine, a ne tržnoj vrijednosti umanjenoj za sve nužne troškove koje bi tužiteljica sama imala da bi tu mineralnu sirovinu mogla prodati po tržnoj cijeni.

16. Tuženikovu reviziju iz navedenih razloga ovaj sud smatra neosnovanom te je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić