REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-448/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja MATIĆ PROMET d.o.o., Bjelovar, Đurđevačka cesta 112, OIB: 23124459286, zastupan po punomoćniku Hrvaju Čačiću, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika DG GRADNJA j.d.o.o., Mali Lošinj, Mate Vidulića 24, OIB: 01915836594, zastupan po punomoćniku Frani Dobroviću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marija Brajdića iz Delnica, posl.br. Ovrv-5431/2023, UPP/OS-Ovrv-236/2023 od 4. svibnja 2023., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku DG GRADNJA j.d.o.o., Mali Lošinj, Mate Vidulića 24, OIB: 01915836594, isplatiti tužitelju MATIĆ PROMET d.o.o., Bjelovar, Đurđevačka cesta 112, OIB: 23124459286, iznos od 1.632,22 EUR[1] /12.297,96 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 30. listopada 2022. pa da isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marija Brajdića iz Delnica, posl.br. Ovrv- 5431/2023, UPP/OS-Ovrv-236/2023 od 4. svibnja 2023., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku DG GRADNJA j.d.o.o., Mali Lošinj, Mate Vidulića 24, OIB: 01915836594, isplatiti tužitelju MATIĆ PROMET d.o.o., Bjelovar, Đurđevačka cesta 112, OIB: 23124459286, trošak ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR/2.062,57 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate te se u tom dijelu se zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku DG GRADNJA j.d.o.o., Mali Lošinj, Mate Vidulića 24, OIB: 01915836594, naknaditi tužitelju MATIĆ PROMET d.o.o., Bjelovar, Đurđevačka cesta 112, OIB: 23124459286, parnični trošak u iznosu od 1.090,11 EUR/8.213,43 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 13. veljače 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana, dok se tužitelj odbija sa preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj 2. travnja 2023. podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi isplate iznosa od 1.632,22 EUR/12.297,96 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom i troškovima iz razloga što tuženik nije podmirio svoje dugovanje. Javni bilježnik Mario Brajdić iz Delnica donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, posl.br. Ovrv- 5431/2023, UPP/OS-Ovrv-236/2023 od 4. svibnja 2023., a po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik je u pravovremenom prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio vjerodostojnu ispravu/karticu otvorenih stavki od 1. siječnja 2023., navodeći da nije moguće utvrditi na što se potraživanje odnosi, kao i da tuženiku nije poznato da bi imao dugovanja spram tužitelja. Ujedno, ističe da je sve svoje obveze spram tužitelja, do dana donošenja predmetnog rješenja o ovrsi, podmirio.

3. Budući se radi o sporu male vrijednosti to je sud rješenjem od 13. rujna 2024. upozorio stranke na sadržaj odredbi čl. 461.a st. 6. i 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), na način da je ovrhovoditelj (tužitelj) dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka tog rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te da je ovršenik (tuženik) dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog (tužiteljevog) podneska iz točke II. izreke tog rješenja dostaviti podnesak u kojem će iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a koje rješenje su stranke uredno zaprimile.

4. Podneskom od 4. listopada 2024. tužitelj se očitovao na prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi te je obrazložio pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U bitnom je naveo da je između parničnih stranaka postojao poslovni odnos temeljem kojeg je tužitelj isporučio tuženiku naručenu robu. U prilog svojih tvrdnji, tužitelj je priložio račun IRA 214-T1-1/2022 od 15. listopada 2022. te otpremnicu broj 1-326/2022 od 15. listopada 2022. Predložio je da sud u daljnjem tijeku postupka od nadležne porezne uprave pribavi podatak o tome je li tuženik po navedenom računu koristio pravo na odbitak pretporeza te saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja FG na okolnosti navedene u predmetnom podnesku.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 1.632,22 EUR s osnove izvoda otvorenih stavki od 1. siječnja 2023., a koje se odnosi na potraživanje po računu IRA 214-T1-1/2022.

6. Među strankama nije sporno da su iste bile u poslovnom odnosu temeljem kojeg je tužitelj kao prodavatelj, tuženiku kao kupcu, isporučivao naručenu robu. Međutim, sporna je osnovanost osnove i visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik dužan platiti tužitelju utuženi iznos, obzirom da isti tvrdi da nema evidentirano predmetno potraživanje spram tužitelja.

7. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Tijekom postupka proveden je dokaz uvidom u isprave koje se nalaze u spisu i to karticu otvorenih stavki od 1. siječnja 2023., račun IRA 214-T1-1/2022 od 15. listopada 2022., otpremnicu broj 1-326/2022 od 15. listopada 2022., kao i u dopis nadležne porezne uprave.

9. Uvidom u karticu otvorenih stavki od 1. siječnja 2023., razvidno je da se ista odnosi na račun IRA 214-T1-1/2022 (opis) od 15. listopada 2022. (datum dokumenta) s dospijećem 30. listopada 2022. (datum valute) i to za iznos od 1.632,212 EUR (dugovanje).

10. Uvidom u račun IRA 214-T1-1/2022, razvidno je da je isti izdan 15. listopada 2022., kao i da je rok plaćanja 30. listopada 2022. i to na ime tuženika kao kupca na iznos od 1.632,22 EUR za građevinski materijal.

11. Uvidom u otpremnicu broj 1-326/2022 od 15. listopada 2022., razvidno je da je na istoj evidentiran identičan građevinski materijal kao i na izdanom računu IRA 214- T1-1/2022 te da je predmetnu otpremnicu, kojom potvrđuje primitak predmetne robe, kao primatelj potpisao zastupnik po zakonu tuženika DG.

12. Također, sukladno prijedlogu tužitelja, sud je dopisom od 10. listopada 2024. od nadležne porezne uprave zatražio podatak je li tuženik po računu IRA 214-T1-1- 2022 koristio pravo na odbitak pretporeza, odnosno je li isti knjiženi u njegovim poslovnim knjigama. Slijedom traženog, nadležna porezna uprava je dopisom od 30. listopada 2024. obavijestila sud da porezni obveznik u svojim poslovnim knjigama nije evidentirao navedeni račun niti da je koristio pretporez po istom.

13. Odredbom čl. 221.b st. 1. ZPP-a propisano je da ako je dokazano da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za utuženu tražbinu, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Slijedom navedenoga, činjenica da tuženik nije evidentirao predmetni račun, samo po sebi nema procesni rezultat koji bi bio pravno relevantan, već i nadalje ostaje teret dokaza o postojanju utužene tražbine na tužitelju, a koju tražbinu je tužitelj u konkretnom slučaju dostavljenom materijalnom dokumentacijom dokazao. Stoga, činjenica da tuženik predmetni račun nije knjižio, imalo bi eventualni utjecaj sa računovodstvenog i poreznog aspekta, ali ne i pravnog aspekta. Činjenica je li dugovanje evidentirano u tuženikovom knjigovodstvu, ne utječe na tuženikovu dužnost ispunjenja ugovorne obveze, niti to može biti od presudnog značenja za ocjenu sadržaja poslovnog odnosa među strankama. Ujedno, valja istaći da tuženik osim paušalnog osporavanja, do zaključenja glavne rasprave nije prigovorio pravnorelevantnim činjenicama pa tako niti činjenici primitka predmetne robe iz priloženog računa, kao što nije imao niti daljnjih dokaznih prijedloga kojima bi pobijao ili bar doveo u sumnju tužiteljeve tvrdnje. Također, tuženik se nije očitovao na podnesak tužitelja od 4. listopada 2024., iako je rješenje ovog suda od 13. rujna 2024., kojim je u toč. II. izreke upozoren na odredbu čl. 461.a st. 7. i 8. ZPP-a, a koje rješenje je uredno zaprimio. Također, tuženik nije pristupio niti na pripremno ročište od 15. siječnja 2025., a na kojem ročištu je zaključen prethodni postupka i provedena glavna rasprava.

14. Iz dostavljene materijalne dokumentacije, a koju je prihvatio kao vjerodostojnu, sud je utvrdio kako je tužitelj dokazao da je predmetnu robu isporučio tuženiku, a čiji primitak je svojim potpisom potvrdio DG. Također, rukovodeći se pravilom po kojem je dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP-a), ovaj sud je činjenično stanje predmeta ocijenio dovoljno utvrđenim, slijedom čega je izvođenje dokaza za saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja predloženog od strane tužitelja u podnesku od 4. listopada 2024., ocijenio suvišnim.

15. Sukladno odredbi čl. 221. a i čl. 219. ZPP-a, proizlazi da dužnost dokazivanja tzv. negativnih činjenica tereti u određenim situacijama stranku koja se poziva na nepostojanje određene činjenice, (tvrdnja tuženika da nema dugovanja spram tužitelja) ako od tog nepostojanja zavisi osnovanost njezinog zahtjeva. Stoga, kako tuženik tijekom čitavog postupka nije predložio adekvatne dokaze kojima bi dokazao svoju tvrdnju, uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu te činjenici da tuženik tijekom čitavog postupka nije predložio nikakve dokaze, niti se očitovao na dostavljene isprave, ovaj sud je utvrdio da je tuženik u obvezi platiti utuženi iznos zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i troškovima postupka.

16. Slijedom iznijetog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te platni nalog iz rješenja o ovrsi održao na snazi i tuženika obvezao na isplatu utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama, sve sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.), a kako je odlučeno u toč. I. izreke ove presude.

17. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Parnični trošak tužitelja odnosi se na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.) te trošak zastupanja po odvjetniku kao punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; u nastavku teksta: Tarifa), a koji se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu od 2. travnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 11. toč. 1.), za sastav podneska od 4. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.), trošak zastupanja na ročištu 15. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.), što ukupno iznosi 600,00 EUR te trošak PDV-a (Tbr. 46.) u iznosu od 150,00 EUR, što sveukupno iznosi 816,36 EUR/6.150,86 kn.

18. Kako je o troškovima ovršnog postupka valjalo odlučiti ovom presudom i to zajedno s troškovima parničnog postupka (tako i VSRH u zaključku sa sastanka VSRH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017., broj Su-IV- 204/17), to je platni nalog djelomično ukinut u dijelu odluke o troškovima ovršnog postupka te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak u ukupnom iznosu od 1.090,11 EUR/8.213,43 kn. Tužitelju nije priznat trošak javnog bilježnika, budući isti ulazi u ovršni trošak, kao niti trošak ročišta za objavu presude jer isti nije niti nastao. Također, tužitelju nije priznat trošak za sastav prijedloga za osiguranje prethodnom mjerom od 4. listopada 2024., kao niti pristojba na prijedlog i rješenje za osiguranje prethodnom mjerom, budući mu je isto priznato rješenjem ovog suda posl.br. P- 448/2024-11 od 17. siječnja 2025. u toč. VII. izreke istog,. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. II. i III. izreke ove presude.

Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).

Rijeka, 12. veljače 2025.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.)