REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-8222/2020-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku iz Zagreba, Klanjčić 8a, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja HZ, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika OZ, diplomirane pravnice, te presude javno objavljenje 12. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
“1. Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. da isplati tužitelju ĐZ iznos od bruto 395,09 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023.g. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023.g. pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznose od:
44,45 EUR od 16.04.2016.
46,65 EUR od 16.06.2016.
44,63 EUR od 16.09.2016.
48,86 EUR od 16.02.2017.
52,35 EUR od 16.01.2019.
50,36 EUR od 16.05.2019.
107,79 EUR od 16.06.2020.
od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama po istoj stopi, od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu blagajnik naplate cestarine te da mu tuženik u razdoblju od siječnja 2015. do kolovoza 2020. nije isplaćivao smjenskim radnicima naknadu plaće za dane blagdana i neradne dane. Mjesečni fond sadrži podatke u ukupnom mjesečnom fondu sati, posebno su naznačeni radni sati, pa sati blagdana, ukupan broj dana i ukupan broj radnih dana i dana blagdana. Smjenski radnici rade prema posebnom rasporedu radnog vremena koji je individualiziran. Neisplatom naknade tuženik stavlja tužitelja u neravnopravan položaj s ostalim radnicima tuženika koji ne rade u smjenskom radu.
Nakon provedenog financijskog vještačenja, postavlja konačni tužbeni zahtjev podneskom od 08.03.2024. kojim potražuje isplatu ukupnog iznosa od 533,83 eura na ime neplaćenih blagdana i neradnih dana, razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama te naknadu troškova postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, te ističe da je potraživanje tužitelja na ime neisplaćenih naknada plaća za dane blagdana neosnovani kao i tvrdnje da je tužitelj u neravnopravnom položaju s ostalim radnicima tuženika koji ne rade u smjenskom radu, a kako je to detaljno navedeno u odgovoru na tužbu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid isplatne liste, dopis od 24.2.2011., Mišljenje, dopise od 14. prosinca 2015., 28. travnja 2016., Kolektivni ugovor od 1. veljače 2018., Kolektivni ugovor iz svibnja 2014., I Dodatak Kolektivnog ugovora iz svibnja 2014., II Dodatak Kolektivnog ugovora iz travnja 2015., III. Dodatak Kolektivnog ugovora iz ožujka 2017., Kolektivni ugovor iz 2018., I. Dodatak kolektivnog ugovora od 9. travnja 2019., Kolektivni ugovor iz studenog 2017., Preraspodjela sati radnika, Plan preraspodjele u Sektoru za naplatu cestarine za 2016., Neiskorišteni sati radnika po preraspodjeli sati na 31.12.2016., Neiskorištena preraspodjela sati djelatnika Sektora naplate cestarine na dan 31.12.2017., Neiskorištena preraspodjela sati djelatnika Sektora naplate cestarine 31. prosinca 2018., Neiskorištena preraspodjela sati u Sektoru za naplatu cestarine na dan 31.12.2019., Neiskorištena preraspodjela sati u Sektoru za naplatu cestarine na dan 31.12.2020., saslušao je svjedoka CZ, proveo je financijsko vještačenje po Petri Blašković, Centar za financijska vještačenja d.o.o., izvršio uvid u dopunsko očitovanje sudskog vještaka Petre Blašković, Centar za financijska vještačenja d.o.o. od 15.5.2023., te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Među strankama nije sporno postojanje radnog odnosa između tužitelja i tuženika, kao i da tužitelju nije isplaćivana naknada plaće za blagdan, odnosno neradni dan koji pada od ponedjeljka do petka, a kojeg dana tužitelj nije radio prema rasporedu radnog vremena.
6. Sporno je pripada li tužitelju pravo na isplatu naknade plaće za blagdan, odnosno neradni dan koji tužitelj nije radio prema rasporedu radnog vremena, a sve s obzirom na odredbe Kolektivnog ugovora koji je na snazi u utuženom razdoblju kao i odredbe Zakona o radu.
7. Odredbom članka 95. stavak 1. Zakona o radu ( Narodne novine broj 93/14, 127/17, dalje ZR) propisano je da za razdoblja ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu radnik ima pravo na naknadu plaće.
8. Odredbom članka 1. te članka 3. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 33/96 , 96/01., 13/02., 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11, dalje u tekstu Zakon o blagdanima),taksativno su propisani blagdani i neradni dani u Republici Hrvatskoj a člankom 5 toga zakona propisano je da zaposleni u te dane imaju pravo na naknadu plaće.
9. Odredbom članka 73. stavak 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste iz 2014. godine propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće u vrijeme blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom, a ista odredba je sadržana je u članku 74 stavak 1 Kolektivnog ugovora iz 2018.
10. Sukladno odredbi čl. 94. i 95. ZR-a, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću sukladno Kolektivnog ugovora iz 2014.Kada blagdan pada u dan kada bi radnik trebao raditi i zaista radi navedenog dana, ima pravo na povećanu placu za rad blagdanom. Nadalje, ukoliko je radnik prema uobičajenom rasporedu radnog vremena trebao raditi i primiti plaću, a ne radi zbog toga što je blagdan ili neradni dan utvrđen zakonom, tada također ostvaruje plaću.
11. Tužitelj je zaposlen na radnom mjestu blagajnika koje radno mjesto podrazumijeva rad u smjenama, budući se radi o poslovima čije je obavljanje tuženik dužan organizirati 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu te se njegov raspored rada određuje u skladu sa odredbama kolektivnog ugovora.
12. Iz nalaza vještaka od Petre Blašković utvrđeno je da p od pretpostavkom da tužitelju pripada naknada za dane blagdana koje je tuženik evidentirano kao tjedni odmor, visina potraživanja iznosi bruto 484,79 eura, a pod pretpostavkom da tužitelju pripada naknada za dane blagdana evidentirane kao slobodne dane, visina potraživanja iznosi bruto 49,04 eura, slijedom čega bi sveukupna visina potraživanja tužitelja iznosila 533,83 eura.
13. U očitovanju na prigovore tuženika vještak je utvrdio da je tužitelj za blagdane koji su u Evidencijama sata rada označeni kao „rad 1. smjena“, „rad 2. smjena“, „rad 3. smjena“, „međusmjena“, „slobodan dan“ ili „državni blagdan rada primio plaću odnosno naknadu plaće, kao i da je za sate odrađene na blagdan tužitelju isplaćena osnovna satnica te dodatnih 150%, što je jednako 250% osnovne satnice, a da tuženik usporednom (nesmjenskom) radniku za blagdan koji pada u dane njegovog tjednog odmora ne isplaćuje naknadu plaće.
14. Nalaz i mišljenje financijskog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća kao objektivan, budući je nalaz sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije.
Slijedom navedenog prema nalazu vještaka tužitelju nije isplaćena naknada plaće samo za utužene blagdane koji su evidentirani kao slobodan dan iz smjene, odnosno dani tjednog odmora, dok je za ostale dane odnosno blagdane na koje je tužitelj radio primio plaću.
15. Neosnovani su navodi tužitelja da mu pripada pravo na utuženu naknadu plaće na temelju članka 73. KU/14 odnosno 74. st.1. KU/18 jer ukoliko radnik na navedene dane prema uobičajenom rasporedu radnog vremena nije ni trebao raditi u dane blagdana ili ne radnih dana on ne ostvaruje pravo na naknadu plaće, što se u konkretnom slučaju odnosi na tužitelja, odnosno na smjenske radnike. Naime kao što se ne smjenskim radnicima, subota i nedjelja ubrajaju u tjedni odmor i nemaju pravo na naknadu na plaći ako blagdan pada na nedjelju koji je neradni dan, jer je to inače dan njihovog tjednog odmora i nisu bili raspoređeni za rad na taj dan, tako se i smjenskim radnicima dani u kojima prema rasporedu nisu u obvezi raditi, ubrajaju u tjedni odmor, neovisno što možda na jedan od tih dana pada blagdan.
16. Slijedom navedenog je neosnovano pozivanje tužitelja na čl. 7 st. 4 ZR-a, jer u konkretnom slučaju smjenski radnici nisu stavljeni u nepovoljniji položaj od ne smjenskih, jer sukladno čl. 66. ZR-a, kao što je već navedeno radno vrijeme radnika može se rasporediti u jednakom odnosno nejednakom trajanju po danima, tjednima odnosno mjesecima.
17. Vrhovni sud RH je u svojoj odluci Rev-1261/24 od 08.10.2024. zauzeo stav da se navedena odredba ne može primijeniti na slučajeve, kao što je i ovaj konkretan slučaj, u kojima smjenski radnici zaposleni kod tuženika potražuju naknadu plaće za blagdane kada nisu radili.
18. Sukladno navedenom valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
19. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka CZ obzirom da se u konkretnom slučaju radi o pravnom pitanju, a svjedok je iskazivao o načinu rada smjenskih i ne smjenskih radnika, a što u konačnici nije niti sporno.
20. Obzirom da je tužitelj u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom ne pripada mu pravo na zatraženi trošak sukladno odredbi članka 154. ZPP-a, a tuženik nije trošak potraživao.
U Zagrebu 12. veljače 2025.
Sutkinja:
Vesna Horvath
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku
