Poslovni broj: P-1240/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužiteljice JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nasljednice prvotne tužiteljice MN, zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika PN OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], osobno i kao pravni sljednik HN, zastupan po punomoćniku Josipu Toliću, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 20. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Bože Vrkića, odvjetnika u Zadru i zamjenice punomoćnika tuženika Teute Zubčić, odvjetnice u Zadru, te objave 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik je dužan priznati i trpjeti da se suvlasnička zajednica razvrgne civilnom diobom u roku od 15 dana.

II. Dužan je tuženik PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplatiti tužiteljici JN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] na ime nemogućnosti ostvarenja zarade iznajmljivanjem stana u periodu od studenog 2015. godine pa ubuduće do predaje stana u suposjed ili do razvrgnuća suvlasničke zajednice iznos od po 45,00 EUR mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do pa do isplate po stopi od 8,14 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženiku NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tužiteljici JN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime njezinog suvlasničkog udjela od 1/6 dijela predmetnog stana iznos od 19.166,66 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počevši od 7. ožujka 2017., kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate po stopi od 8,14 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

IV. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1. Prvotna tužiteljica MN u tužbi podnesenoj 7. ožujka 2017. navodi da je suvlasnik za 1/6 dijela stana na drugom katu zgrade, ukupne površine 55,73 m2, koji stan se sastoji od dvije sobe, kuhinje sa nusprostorijama, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i drvarnica, šifra zgrade 05461, koji stan se nalazi u zgradi u [adresa] na adresi [adresa], sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica je pravo suvlasništva na predmetnom stanu stekla na temelju presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2855/12 od 31. kolovoza 2015. koja presuda je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2511/15 od 13. listopada 2015. Tužiteljica je kao predlagateljica pred Općinskim sudom u Zadru u spisu pod poslovnim brojem R1-184/16 pokrenula postupak radi diobe predmetnog stana, međutim zbog prigovora tužene u pogledu prava tužiteljice na predmetnom stanu, odnosno prigovora u pogledu suvlasničkog omjera koji pripada tužiteljici taj postupak je rješenjem od 12. siječnja 2017. obustavljen tako da je tužiteljica upućena da svoj odnos s tuženom razriješi kroz parnicu. S obzirom da se radi o stanu koji je kao takav nedjeljiva cjelina, odnosno nije ga moguće fizički podijeliti, to u obzir dolazi jedino civilna dioba nakon što vještak građevinske struke utvrdi vrijednost predmetnog stana. Međutim zbog ponašanja tužene, tužiteljica trpi štetu i s osnova nemogućnosti iznajmljivanja svojeg dijela odnosno nemogućnosti ostvarivanja zarade, pa ista s obzirom na svoj suvlasnički udio smatra da joj je izgubljena zarada u visini od 300,00 kuna mjesečno. Slijedom izloženog predlaže se da se utvrdi da je tužiteljica suvlasnik za 1/6 dijela predmetnog stana površine 55,73 m2, koji se nalazi u [adresa], na adresi [adresa], što je tužena dužna priznati i trpjeti da se suvlasnička zajednica razvrgne civilnom diobom i da tužiteljici na ime njenog suvlasničkog dijela pripadne iznos koji će se precizirati nakon provedenog vještačenja, a također da se naloži tuženoj da isplati tužiteljici na ime nemogućnosti ostvarenja zarade iznajmljivanjem predmetnog stana u periodu od studenog 2015. godine pa ubuduće do predaje stana u suposjed ili do razvrgnuća suvlasničke zajednice iznos od po 300,00 kuna mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

2. Prvotna tuženica HN u odgovoru na tužbu nije osporila da bi tužiteljica bila suvlasnica za 1/6 dijela opisanog stana, a koje joj je pravo priznato presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2511/15-2 od 13. listopada 2015., te je tužiteljica ostvarila i uknjižbu prava suvlasništva na opisanom stanu i to za 1/6 dijela pa nema pravnog interesa za podnošenje zahtjeva kojim traži utvrđenje prava vlasništva na opisanom stanu, pa u tom dijelu se predlaže odbaciti tužbeni zahtjev. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na priznanje prava suvlasništva i trpljenje razvrgnuća suvlasničke zajednice, tužiteljica ne može od suda tražiti da joj tužena bilo što prizna, a ono što tužena mora trpjeti to je razvrgnuće suvlasničke zajednice kojeg će odrediti sud, a ne kakvo razvrgnuće traži tužiteljica. Nadalje tuženi zahtjev tužiteljice gdje ista traži isplatu iznosa od po 300,00 kuna mjesečno na ime nemogućnosti ostvarenja zarade iznajmljivanjem stana, isti predstavlja potpuno neosnovni tužbeni zahtjev tužiteljice. Naime tako postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice zapravo predstavlja traženje naknade štete u vidu izmakle koristi, a za priznavanja prava za naknadu izmakle koristi nije dovoljno postojanje mogućnosti ostvarivanja dobiti, kako to navodi tužiteljica u tužbi, već i to da je tužiteljica zaista imala nakanu ostvariti korist, kao i vjerojatnost ostvarenja koristi. Pri ocjeni izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, tako da nije dovoljna apstraktna mogućnost da bi tužiteljica ostvarila dobit od iznajmljivanja svog suvlasničkog udjela na navedenom stanu. Dakle tužiteljica u tužbi ne daje nikakvo obrazloženje na koji bi način sporni stan u kojem živi tužena sa svojom obitelji, na kojem je stanu tužena suvlasnica za 5/6 dijela, tužiteljica mogla osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, mogućnost da ostvaruje naknadu od najma u iznosu od 300,00 kuna mjesečno. Konačno tužiteljica je ostvarila pravo vlasništva uknjižbom u zemljišnu knjigu, a što se dogodilo dana 30. lipnja 2016., pa je tek tog dana tužiteljica ostvarila pravo suvlasništva na spornom stanu za 1/6 dijela. Međutim s obzirom da je kao suvlasnik spornog stana pored tužiteljice koja je upisana za 1/6 dijela upisan i još i sada pok. TN, ispravnog imena ŠN. TN pok. J i to za preostalih 5/6 dijela, to tužena protiv tužiteljice podnosi protutužbu. Samim tim što je tužiteljica ranije vodila postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-2855/12, u kojem je postupku upravo prema tuženoj tužiteljica utvrdila da bi bila suvlasnica za 1/6 dijela predmetnog stana, da je tužiteljica u svojstvu predlagateljice upravo tuženu označila kao protustranku u izvanparničnom postupku koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem R1-184/16, te da je i ovaj parnični postupak tužiteljica pokrenula protiv tužene, sve ukazuje na to da je zapravo tužena suvlasnica na predmetnom stanu za preostali udio od 5/6 dijela, te da je upravo tužiteljica pasivno legitimirana za utvrđenje koje tužena traži u svojoj protutužbi. Nadalje je tuženica isticala u odgovoru na tužbu da otplaćuje kredit prema Gradu Zadru, a u iznosu kako je to opisano u C listu za navedeni stan u ukupnom iznosu od 32.835,00 kuna, tužiteljica je u obvezi podmiriti 1/6 dijela tog kredita, koliko je utvrđeno da bi bio njezin suvlasnički dio na opisanom stanu, tako da je tužiteljica dužna isplatiti tuženoj novčani iznos od 5.472,50 kuna. Slijedom navedenog je tuženica podnijela protutužbu i protutužbenim zahtjevom tražila da se utvrdi da je tuženica nasljeđivanjem iza smrti svog pok. oca ŠN ([adresa]) Miždala pok. J i majke LN ud. ŠN suvlasnica na predmetnom stanu za 5/6 dijela, slijedom čega je tužena ovlaštena temeljem presude, po njezinoj pravomoćnosti zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na opisanom stanu za navedeni suvlasnički udio za 5/6 dijela uz istodobno brisanje navedenog upisa prava suvlasništva s imena ĆN, a također da se naloži tužiteljici da tuženoj na ime plaćenog kredita za predmetni stan prema Gradu Zadru u visini od 1/6 dijela navedenog kredita isplati iznos od 5.472,50 kuna s zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja protutužbe pa do isplate.

3. Prvotna tužiteljica MN je preminula za vrijeme trajanja ovog postupka, te je sud rješenjem poslovni broj P-378/17 od 9. listopada 2017. odredio prekid postupka radi njezine smrti. Potom je sud nastavio prekinuti postupak rješenjem od 27. veljače 2019., a nakon što je nasljednica prvotne tužiteljice JN preuzela postupak u ovoj pravnoj stvari.

4. Općinski sud u Zadru je presudom P-476/2019-28 od 26. studenog 2019. je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice JN za utvrđenjem da je suvlasnica za 1/6 dijela predmetnog stana i da je tuženica dužna trpjeti da se suvlasnička zajednica razvrgne civilnom diobom, dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da joj na ime njezinog suvlasničkog dijela pripadne neprecizirani iznos kuna, te je odbijen i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži da joj tuženica na ime nemogućnosti ostvarenja zarade iznajmljivanjem stana od studenog 2015. godine do prodaje stana civilnom diobom isplaćuje iznos od po 300,00 kn mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje je istom presudom usvojen protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice HN za utvrđenjem da je suvlasnica istog stana za 5/6 dijela i da je ovlaštena tražiti uknjižbu prava vlasništva, da joj je tužiteljica-protutuženica dužna isplatiti 5.472,50 kn na ime plaćenog kredita za predmetni stan [adresa], a koji iznos je naznačen u visini od 1/6 dijela navedenog kredita, te je u konačnici naloženo tužiteljici-protutuženici da tuženici-protutužiteljici naknadi parnični trošak.

4.1. Županijski sud u Rijeci je presudom i rješenjem poslovni broj Gž-104/2020- 3 od 20. siječnja 2021. potvrdio presudu nižeg suda u odnosu na utvrđenje da je tužiteljica suvlasnik predmetnog stana za 1/6 dijela, dok je presuda ukinuta u preostalim dijelovima, i to u odnosu na odluku suda da je tuženica dužna trpjeti razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom, kao i u odnosu na sva utvrđenja suda koja se tiču protutužbe i protutužbenog zahtjeva. Županijski sud u Rijeci u uputi ukidne odluke navodi da će u ponovljenom postupku sud prvog stupnja raspraviti sa strankama postoji li sporazum o načinu diobe imajući u vidu naprijed citirane relevantne pravne propise i na taj način utvrditi činjenice koje su odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava. Nadalje će cijeniti navode stranaka iznijete tijekom postupka koji se odnose na sporne i nesporne činjenice i upozoriti stranke u skladu sa čl. 219. ZPP- a na dužnost predlaganja dokaza, te će ponovno provesti prethodni postupak tijekom kojeg će odlučiti o dokaznom prijedlogu tužiteljice za provođenjem građevinskog vještačenja (koje je predloženo u tužbi i tijekom prethodnog postupka) budući da bi nalaz građevinskog vještaka u okolnostima da se utvrdi da je između stranaka nesporno da geometrijska dioba nije moguća bio nužan za donošenje zakonite odluke, a propuštanjem odlučivanja o ovom dokaznom prijedlogu sud prvog stupnja je zbog pogrešnog pravnog stava da se u parnici ne može odlučivati o načinu diobe niti da se ista izvrši civilnom diobom propustio utvrditi odlučne činjenice.

4.2. U ponovljenom postupku, a nakon ukidne odluke, je **.**.2022. preminula prvotna tuženica-protutužiteljica HN, te je sud rješenjem poslovni broj P-234/2021 od 13. prosinca 2022. utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari. Potom je sud rješenjem od 11. ožujka 2024. nastavio postupak u ovoj pravnoj stvari jer je PN, nasljednik prvotne tuženice-protutužiteljice, preuzeo postupak nakon njezine smrti.

4.3. Ovaj sud je pravomoćnim rješenjem poslovni broj P-1240/2024-4 od 26. rujna 2024. utvrdio da je protutužba povučena u ovoj pravnoj stvari sukladno čl. 295. st. 2. ZPP, i to na prijedlog tužiteljice-protutuženice koja se nije upustila u raspravljanje po protutužbi na ročištu za glavnu raspravu dana 26. rujna 2024. na koje nije pristupio uredno pozvani tuženik-protutužitelj, a svoj izostanak nije opravdao.

4.4. Tužiteljica-protutuženica je na ročištu za glavnu raspravu 26. rujna 2024. preinačila tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, sadržaja naznačenog kao u izreci ove presude, a kojoj preinaci se tuženik-protutužitelj u konačnici nije protivio (l.s. 213).

5. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava i dokumentacije priloženih spisu i to: rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-12098/16 od 30. lipnja 2016. (l.s. 4), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1-184/16 od 12. siječnja 2017. (l.s. 5), presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2855/12 od 31. kolovoza 2015. (l.s. 6-9), presuda i rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2511/15-2 od 13. listopada 2015. (l.s. 10-12), izvadak iz knjige položenih ugovora od 4. travnja 2017. (l.s. 19), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika u [adresa] Darije Grigillo Ramljak, kao povjerenika ovoga suda, poslovni broj O-1908/17, UPP-OS-160/17 od 17. listopada 2017. godine iza smrti ostaviteljice MN pok. TN (l.s. 29-32), očitovanje MF, Porezne uprave [adresa] a vezano za upit suda o visini najma stanova na adresi [adresa] u [adresa] površine oko 55-56 m2 (l.s. 45), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-486/97 od 10. veljače 1999. iza smrti BN (l.s. 100-101), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru iza smrti pok. LN pok. M poslovni broj O- 369/09 od 18. prosinca 2009. (l.s. 102-103), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave od 15. travnja 2021. (l.s. 107), dopis Grada Zadra od 20. travnja 2021. (l.s. 108), salda-konti karticu ĆN (l.s. 109-118), dopise Privredne banke Zagreb (l.s. 126-153), te je proveden očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke Ante Vukovića (l.s. 160) i pročitan nalaz i mišljenje vještaka (164- 183).

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice je da su razvrgne suvlasničku zajednicu civilnom diobom, te da joj na ime vrijednosti njezinog suvlasničkog dijela pripadne iznos od 19.166,66 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počevši od 7. ožujka 2017., kao dana podnošenja tužbe do isplate,

7.1. Nadalje tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se tuženiku naloži isplata od po 45,00 EUR mjesečno na ime nemogućnosti ostvarenja zarade iznajmljivanjem predmetnog stana za period od studenog 2015. godine pa ubuduće (na ime korištenja tuđe stvari- odnosno njezinog suvlasničkog udjela stana).

8. Ponajprije je valjalo odlučiti o zahtjevu tužiteljice da sud provede civilnu diobu nalogom tuženiku da isplati vrijednosti suvlasničkog udjela tužiteljice.

8.1. U prethodnom tijeku ovog postupka je presudom ovog suda pravomoćno utvrđeno da je tužiteljica suvlasnik za 1/6 dijela predmetnog stana. Nije sporno da je tuženik suvlasnik za 5/6 dijela.

8.2. Iz nalaza vještaka građevinske struke Ante Vukovića (l.s. 164-183) proizlazi da se stan nalazi na 2. katu stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa], te ima pripadak koji čini drvarnica ispod stubišnog kraka u suterenu zgrade. Stan se sastoji od predprostora, dnevnog boravka sa blagovaonicom i kuhinjom, dvije spavaće sobe, hodnika i kupaonice, izmjerene korisne površine od 57,71 m2. Zaključak je vještaka da je riječ o jednoj samostalnoj uporabnoj cjelini, te uvažavajući tlocrtnu dispoziciju stana i suvlasnički dio 1/6 (55,75 / 6 = 9,3 m2) fizička dioba nije moguća. Vještak nadalje u nalazu navodi da procjenjuje vrijednost predmetne nekretnine na dan održavanja očevida 22. travnja 2022. u iznosu od 115.000,00 EUR.

8.3. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka Ante Vukovića kao stručan i vjerodostojan.

9. Prema tome, iz nalaza vještaka proizlazi utvrđenje suda da fizička (geometrijska dioba) nekretnina nije moguća, već da je moguća samo civilna dioba u odnosu na predmetnu nekretninu.

9.1. Sud je nadalje utvrdio da između stranaka ne postoji sporazum o načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice, a kako to proizlazi iz navoda tuženika na raspravi održanoj 8. travnja 2021. (l.s. 98), koje tužiteljica nije osporila.

10. Dakle, temeljem provedenih dokaza je u ponovljenom postupku valjalo raspraviti je li moguće suvlasničku zajednicu razvrgnuti civilnom diobom, sukladno čl. 114. st. 1, 47. do 56. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, i 152/14; dalje: ZV).

10.1. Odredbom čl. 50. st. 1. ZV propisano je da kada razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravo na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona. St. 2. istog članka propisano je da ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu st. 1. ovog članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski. Čl. 50. st. 4. ZV propisano je da ako dioba iz st. 2. ovog članka nije moguća a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi, ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće). Iz čl. 52. st. 1. ZV propisano je da kad suvlasnici razvrgavaju suvlasništvo na nekoj stvari istovremeno, sud može na zahtjev svakog od njih odlučiti da umjesto da se dijeli svaka pojedina, svakom od njih pripadne određena stvar ili skupina stvari, razmjerno suvlasničkim dijelovima uzimajući u obzir njihove potrebe.

11. Slijedom iznesenog je sud usvojio zahtjev za razvrgnućem civilnom diobom, sve kao u točki I. izreke presude, jer geometrijska dioba nije moguća.

12. Tužiteljica je nadalje tražila da su presudom u ovom postupku razvrgne suvlasničku zajednicu civilnom diobom na način da naloži tuženiku da tužiteljici isplati na ime njezinog suvlasničkog duela od 1/6 dijela predmetnog stana iznos od 19.166,66 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 7. ožujka 2017.

13. Neosnovan je tužbeni zahtjev u prednje opisanom dijelu kojim tužiteljica traži da parnični sud provede civilno razvrgnuće.

13.1. Naime, ovaj sud je zauzeo pravno shvaćanje da nije ispravno tražiti razvrgnuće zajednice nekretnina bilo fizičkom diobom ili civilnom diobom tako da se traži još i provedba takve diobe na način da parnični sud u naravi odredi što koji od suvlasnika ima dobiti na ime svog suvlasničkog dijela ili da se u parnici određuje visina isplate kod civilne diobe, jer se u parnici utvrđuju sporna pravna pitanja vezana za predmet diobe, suvlasničke omjere i mogućnost fizičke, odnosno geometrijske diobe, dok se sama dioba i njezina tehnička provedba ima izvršiti po pravilima izvršnog (ovršnog) postupka. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je u odlukama Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-152/80 i Gž-976/2017. Zato tužitelji mogu tražiti samo činidbu na trpljenje diobe i u tom slučaju je diobu moguće provesti po čl. 272. ili 273. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24). Stoga je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, kako u točki III. Izreke ove presude.

14. Na koncu je valjalo odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitlejice za isplatom iznosa od 45,00 EUR mjesečno koji potražuje zbog nemogućnosti ostvarivanja zarade iznajmljivanjem stana.

14.1. Iz očitovanja MF, Porezne uprave [adresa] a vezano za upit suda o visini najma stanova na adresi [adresa] u [adresa] površine oko 55-56 m2 (l.s. 45) slijedi da visina najma stana na adresi [adresa], površine 61,03 m2 iznosi 3.000,00 kn za razdoblje od studenog 2015. do davanja podataka. Iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave od 15. travnja 2021. (l.s. 107) proizlazi da je među aktivnim prijavama zabilježen najam stana u [adresa], na adresi [adresa], u površini od 42,48 m2 u iznosu od 3.000,00 kn mjesečno do 1. srpnja 2019. do davanja podataka.

14.2. U konkretnom slučaju se radi o zahtjevu vlasnika prema nepoštenom posjednikom, obzirom da je prednica tuženika bila u isključivom posjedu predmetnog stana, a sudjelovala je u parnici u kojoj je utvrđeno da je pravna prednica tužiteljice suvlasnica stana za 1/6 dijela.

15. Prema čl. 165. st. 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju on odredi te naknaditi joj sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Nije sporno da je tuženik po svojoj pravnoj prednici u posjedu predmetnog stana za cijelo, a da je prednica tužitelja sudjelovala u parnici u kojoj je utvrđeno da je pravna prednica tužiteljice suvlasnica predmetnog stana za 1/6 dijela.

16. Prema tome je tuženik, po svojoj prednici, nepošten posjednik stana od donošenja presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2511/15-2 od 13. listopada 2015., jer je tom presudom pravomoćno utvrđen suvlasnički udio tužiteljice od 1/6 dijela, te tužiteljici od tada pripada naknada za korištenje njezine nekretnine, odnosno za korištenje njezinog udjela nekretnine od 1/6 dijela, sve na temelju odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a koja se primjenjuje temeljem odredbe čl. 37. st. 6. ZV

16.1. Sud je utvrdio visinu koristi koje je tuženik imao radi korištenja nekretnine temeljem pročitanih očitovanja Ministarstva financija kojim je prikazana visina najma stana slične veličine na istoj lokaciji, a koje podatke je sud prihvatio kao vjerodostojne. Stoga je utvrđeno da je tuženik po svojoj pravnoj prednici imao korist za procijenjeni iznos mjesečne najamnine stana koja iznosi 398,17 EUR (3.000,00 kn), pa izračunom proizlazi da tužiteljici od navedenog iznosa pripada 66,36 EUR (500,00 kn), odnosno iznos koji odgovara visini njezinog suvlasničkog udjela od 1/6 dijela predmetnog stana, i to od 13. listopada 2015. kada je tuženik postao nepošten posjednik, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Sud je tužiteljici dosudio zatraženi iznos od 45,00 EUR mjesečno koji je niži iznosa koji bi joj zakonski pripadao, a koji mjesečni iznosi pripadaju tužiteljici sa zakonskom zateznom kamatom, sve kao u točki II. izreke presude

17. Na kraju je navesti da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije kojim se ističe da tuženica nije uknjiženi suvlasnik za 5/6 dijela predmetne nekretnine. Takav prigovor je neosnovan budući je u ovoj pravnoj stvari ranijom presudom ovog suda pravomoćno utvrđeno da je tuženica suvlasnica za 5/6 dijela, a da je u zemljišnoj knjizi na istom suvlasničkom udjelu uknjižen suvlasnikom prednik prvotnih stranka, njihov otac TN.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, te je s obzirom na podjednak uspjeh stranaka u cjelokupnom postupku odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, kao u točki IV. izreke presude.

U Zadru, 12. veljače 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužiteljicama po punomoćniku

- Tuženicima po punomoćniku