REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ž 5

Poslovni broj: Us I-319/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Jakoplić, u upravnom tužitelja S. E. R. M. d.o.o., Mali Lošinj, Jamina 16, OIB: 33252278085, kojega zastupa opunomoćenik Marko Hrstić, odvjetnik u Rijeci, Jedrarska 5, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi izdavanja građevinske dozvole, 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-03/23-02/357, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 27. prosinca 2024. i rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odijela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Malom Lošinju KLASA: UP/I-361- 03/17-06/94, URBROJ: 2170/1-03-05/1-21-23 od 29. svibnja 2023.

II. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

III. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama ovoga Suda, izraženim u obrazloženju presude.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnoga spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odijela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Malom Lošinju KLASA: UP/I-361- 03/17-06/94, URBROJ: 2170/1-03-05/1-21-23 od 29. svibnja 2023. odbijen je zahtjev trgovačkog društva S. E. R. M. d.o.o., ovdje tužitelja, za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju ruševine na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-361-03/23-02/357, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 27. prosinca 2024. odbio, uz obrazloženje, u bitnom da se sukladno odredbama Prostornog plana uređenja Grada Malog Lošinja ("Službene novine Primorsko-goranske županije" broj 25/15-pročišćeni tekst, 2/16, dalje: PPU Grada Malog Lošinja) postojeće građevine izvan građevinskog područja mogu rekonstruirati samo u postojećim gabaritima i pod uvjetom da se ne mijenja namjena građevine, dok da se u konkretnom slučaju u povijesnom zemljišnoknjižnom izvatku građevina na predmetnoj nekretnini vodila kao ekonomska zgrada, što da je prema shvaćanju tuženika jedini pravno relevantni podatak o namjeni građevine, a da tužitelj nije dokazao da je ranija namjena građevine bila stambena.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovome Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja. U tužbi u bitnom navodi da je katastarskom operatu za k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao kultura upisana “kuća, Ćunski” površine 207 m[2] , dok da je u zemljišnim knjigama upisana kultura “ekonomska zgrada” bez površine. S tim u svezi nadalje navodi da stanje u katastru datira od 1955. godine, kada je Katastarski kotar Lošinj izradio Spisak sastavljen na temelju starog spiska parcela i revizije posjedovnog stanja i kulture izvršene 1953. godine, unutar kojeg da se nalazi prijavni list na kojem je navedena k. č. br. zgr. [katastarska čestica] s upisanom kulturom “kuća, Ćunski” površine 203 m[2] . Nadalje navodi da s druge strane, u zemljišnoj knjizi upis “casa economica”, odnosno “gospodarska zgrada”, datira od samih početaka vođenja zemljišnih knjiga, najmanje od 1899. godine i da je to stanje nepromijenjeno do danas. Ističe da je za određivanje oblika, površine i kulture zemljišta, kao i evidentiranja vrste objekata koji se na zemljištu nalaze, nadležna jedino i isključivo Državna geodetska uprava, te da je protivno shvaćanju tuženika, u slučaju nesklada podataka iz katastra i zemljišne knjige, stanje iz zemljišne mjerodavno samo za knjižna prava, a ne i za podatke koji se odnose na oblik, kulturu, namjenu i površinu nekretnine, za koje da su mjerodavni podaci upisani u katastru. Nadalje navodi da je u upravnom postupku dostavio ovjerenu izjavu svjedoka ŽB koji je potvrdio da se u predmetnoj kući stanovalo. Zaključno ističe da je svih dokaza provedenih u upravnom postupku nedvojbeno proizlazi kako je moguće da je na predmetnoj parceli 1899. godine bio izgrađen nekakav gospodarski objekt, ali da se predmetna građevina najmanje od 1953. godine, kada je izvršena revizija posjedovnog stanja, koristi kao stambeni objekt. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i na koju se poziva u tužbi, te saslušanjem svjedoka ŽB i HB, za kojeg navodi da također ima neposredna saznanja o korištenju predmetne građevine, pa da po provedenom postupku poništi osporeno rješenje i rješenje prvostupanjskog tijela.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Sud je održao ročište za raspravu 7. veljače 2025., na koje je pristupio samo tužitelj i zainteresirana osoba, zastupani po opunomoćenicima, a kako je tuženik uredno pozvan, ročište su održano u njegovom odsustvu.

5.1. Tužitelj je na ročištu izjavila da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi i upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu. Istaknuo je da iz priloženih i predloženih dokaza jasno proizlazi da se u predmetnom slučaju radi o građevini koja je ranije bila stambene namjene. Izjavio je da ustraje na saslušanju predloženih svjedoka i predložio da Sud po potrebi provede očevid na licu mjestu uz prisustvo predloženih svjedoka.

6. Među strankama je u ovome sporu sporno je li zahtjev tužitelja za izdavanjem građevinske dozvole u predmetu ovoga spora pravilno odbijen i s tim u svezi je li pravilno utvrđena namjena građevine koja je ranije postojala na predmetnoj nekretnini.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Prema odredbi članka 294. stavka 1. PPU Grada Malog Lošinja katastarske čestice koje se nalaze izvan građevinskog područaja na kojima su već izgrađene građevine temeljem građevinske dozvole, ili drugog odgovarajućeg akta nadležnog tijela državne vlasti ili ako su izgrađene prije 15. veljače 1968. smatraju se izgrađenim građevnim česticama s postojećom izgradnjom izvan građevinskog područja i mogu se rekonstruirati u postojećim gabaritima, pri čemu nije dozvoljena prenamjena gospodarskih građevina u stambene.

10. Prema odredbi članka 3. točke 28. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: Zakon o gradnji) rekonstrukcija građevine je izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.), odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine.

11. Prema shvaćanju Suda, sukladno citiranim odredbama se pod uvjetom iz članka 294. stavka 1. PPU Grada Malog Lošinja može rekonstruirati i ruševina postojeće građevine, kakva je prikazana na fotografijama koje se nalaze u spisu predmeta upravnog postupka, a kako proizlazi iz obrazloženja osporenog rješenja, isto pravno shvaćanje dijeli i tuženik.

12. Uvidom u spis predmeta Sud je utvrdio da je tužitelj u upravnom postupku dostavio izvod iz posjedovnog lista za k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojoj je za predmetnu nekretninu navedena kultura kuća, Ćunski”, uvjerenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Rijeka, Odjel za katastar nekretnina Mali Lošinj KLASA: 935-08/21-02/49, URBROJ: 541-19-07/1-21-2 od 12. travnja 2021., u kojem se navodi da je građevina-kuća na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirana prije 15. veljače 1968., te ovjerenu izjavu svjedoka ŽB u kojoj svjedok navodi da mu je osobno poznato da je u predmetnoj kući 50-tih godina prošlog stoljeća živjela obitelj koja se 60-tih godina odselila, ali je i nakon odlaska nastavila povremeno dolaziti i boraviti u kući.

12.1. Nadalje je uvidom u spis predmeta upravnog postupka Sud utvrdio da je prvostupanjsko tijelo po službenoj dužnosti pribavilo povijesni zemljišnoknjižni izvadak za k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz kojeg je vidljivo da se predmetna građevina kod prvog upisa u zemljišnoj knjizi vodila kao ekonomska zgrada, te da je u postupku proveden očevid na kojem je utvrđeno se iz stanja ruševine ne može utvrditi ranija namjena građevine, koja da je mogla biti poslovno-gospodarska, dok da bi neki elementi (wc i ostaci ognjišta) mogli upućivati da se u građevini boravilo.

13. Na temelju navedenog tuženik je zaključio i u obrazloženju osporenog rješenja ustvrdio kako je shvaćanja da je jedini službeni pa time i pravno relevantni podatak o namjeni građevine spomenuto stanje iz zemljišne knjige, prema kojem se građevina od prvog upisa za koji proizlazi da je to bilo 7. prosinca 1899., pa do do danas vodi kao ekonomska zgrada, te da je taj upis dokaz o namjeni za koju je građevina prvotno izgrađena, dok eventualna okolnost da se građevina kasnije koristila i u druge svrhe, pa i za stanovanje, odnosno promjena namjene iz gospodarske u stambenu, nije nigdje službeno evidentirana, a niti da ju je tužitelj dokazao.

14. Iz provedenih dokaza u upravnom postupku tuženik nije pravilno utvrdio i obrazložio da je ranija namjena predmetne građevine bila gospodarska, dajući prednost zemljišnoknjižnoj evidenciji u odnosu na katastarsku evidenciju i izjavu svjedoka, pogotovo što je prema shvaćanju Suda za način uporabe zemljišne čestice katastarska evidencija mjerodavnija od zemljišnoknjižne budući da se prema svim propisima koji su važili kroz predmetno razdoblje, podaci o načinu uporabe zemljišnih čestica vodili u katastarskom operatu, na kojem se trebala temeljiti i zemljišna knjiga, ali zbog nesređenog stanja to često nije bio slučaj.

15. Nadalje, tužitelj je u ovome sporu dostavio povijest promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Rijeka, Odjel za katastar nekretnina Mali Lošinj KLASA: 936-02/21-05/32, URBROJ: 541-19-07/4-21-2 od 3. ožujka 2021., za k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iz kojeg proizlazi da je od revizije i prijepisa katastarske općine Ćunski 1953. godine, kao način uporabe za k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana "kuća".

16. Slijedom navedenog Sud je utvrdio da je ranija namjena predmetne zgrade na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila stambena i da stoga zahtjev za građevinsku dozvolu za rekonstrukciju stambene zgrade u postojećim gabaritima nije u suprotnosti s citiranom odredbom članka 294. stavka 1. PPU Grada Malog Lošinja.

17. Kako su odlučne činjenice utvrđene na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost, Sud je ostale dokazne prijedloge odbio kao suvišne.

18. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo je usvojiti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

19. Ukoliko budu zadovoljeni ostali uvjeti, prvostupanjsko tijelo će u ponovnom postupku izdati građevinsku dozvolu za rekonstrukciju stambene zgrade u postojećim gabaritima.

20. Sukladno članku 151. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama ovoga Suda, izraženim u obrazloženju presude.

21. Tužitelj je zatražio naknadu troškova ovoga spora za zastupanje po odvjetniku, za sastav tužbe i pristup ročištu za raspravu, za svaku radnju po 1.000,00 eura, uvećano za PDV, što ukupno iznosi 2.500,00 eura.

21.1. Prema odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

21.2. Prema članku 144. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

21.3. Tužitelju je u cijelosti priznat trošak zastupanja, koji je u skladu s Tbr. 27. Odvjetničke tarife, stoga je tuženiku naloženo da mu naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

22. Budući da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) tužitelj nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe.

U Rijeci 12. veljače 2025.

S u d a c

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točaka I., II. i III. ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv točke IV. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 128. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Marku Hrstiću, odvjetniku u Rijeci, Jedrarska 5

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20