REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4334/2024-2

U  I M E  R E P UB L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CAKI TRANS d.o.o., OIB 17478959244, Koškovec, Koškovec 1a, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Pavlović, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika GRAD VARAŽDIN, OIB 13269011531, Varaždin, Trg kralja Tomislava 1 i 2. tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-18/2022-43 od 4. listopada 2024., i tužiteljeve dopune žalbe od 30. listopada 2024. protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-18/2022-43 od 4. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-18/2022-43 od 4. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nepravovremena tužiteljeva dopuna žalbe od 30. listopada 2024. protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-18/2022-43 od 4. listopada 2024.

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-18/2022-43 od 4. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Varaždinu presudom poslovni broj P-18/2022-43 od 4. listopada 2024. odbio je u cijelosti tužbeni zahtjev da se naloži tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 30.526,25 EUR sa zateznim kamatama na iznos od 5.464,91 EUR od 26. kolovoza 2016. do isplate i na iznos od 25.071,34 EUR od 24. rujna 2016. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose i da mu solidarno naknade troškove postupka s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku Republici Hrvatskoj troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR.

2. Pod istim poslovnim brojem prvostupanjski sud je donio rješenje kojim je odbio tužiteljev prijedlog za prekid postupka do okončanja revizijskog postupka.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude i rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe u iznosu od 781,25 EUR i sudske pristojbe na žalbu.

4. Tužitelj je 30. listopada 2024. podnio i dopunu žalbe protiv presude i rješenja.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana, dok dopuna žalbe nije pravovremena.

7. Tužiteljevu dopunu žalbe ovaj sud je odbacio kao nepravovremenu budući da je podnesena nakon proteka roka od 15 dana propisanog odredbom članka 348. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) koji se prema odredbi članka 335. stavka 9. ZPP-a računa od dana objave presude, a na što je tužitelj bio upozoren sukladno odredbi članka 335. stavka 12. ZPP-a. Kako je presuda objavljena 4. listopada 2024., a tuženik je dopunu žalbe podnio 30. listopada 2024., ista je nepravovremena pa ju je temeljem odredbe članka 367. ZPP-a valjalo odbaciti (točka I. izreke ovog rješenja).

8. Odlučujući o tužiteljevoj žalbi pobijana presuda i rješenje (članak 381. ZPP-a) ispitani su na temelju odredbe članka 365. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

9. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj podnio tužbu u čijem činjeničnom supstratu u bitnome navodi da je Općinski sud u Varaždinu 27. listopada 2016. nakon donošenja rješenja o dosudi poslovni broj Ovr-735/2012-311 od 30. kolovoza 2016. i nakon uplate pune kupovnine donio Zaključak o predaji nekretnine tužitelju opisane kao 1. etaža 5080/255570. dio k. č. br. [katastarska čestica] Jalkovečka ulica ukupne površine 2359 m2, od čega dvorište 1763 m2 te stambena zgrada kbr. 108/A 596 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine etaža 1. u naravi 3-sobno stan na 1. katu koji se sastoji od hodnika 6,10 m2, kuhinje 5,50 m2, dnevnog boravka 13,30 m2, spavaće sobe 9,70 m2, spavaće sobe 9,80 m2, kupaone 4,30 m2, balkona 2,10 m2, ukupne površine 50,80 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju), [broj poduloška]., koja predaja je izvršena 19. veljače 2019. Tužitelj je iznio činjenice da je nakon preuzimanja stana utvrdio da zgrada u kojoj se stan nalazi nije dovršena i da nije spojena na javnu elektroenergetsku mrežu, na javni vodovod i plin te da uporabna dozvola izdana od Grada Varaždina i upisana u zemljišnu knjigu ne predstavlja uporabnu dozvolu. Tužbeni zahtjev je postavio na naknadu štete i to od tuženika Grada Varaždina jer je izdao uporabnu dozvolu za konstruktivni dio građevine koja predstavlja nepostojeći upravni akt i upisana u zemljišnu knjigu na koji način je tužitelj doveden u zabludu jer da nije bilo te uporabne dozvole ne bi ni došlo do prodaje nekretnine tužitelju. Od tuženika Republike Hrvatske potražuje naknadu štete ukoliko sud ocijeni da je zbog opisane nepravilnosti odgovorna Republika Hrvatska za nepravilan rad tijela uprave. Uz to naknadu štete od Republike Hrvatske potražuje i zbog nepravilnog rada suda, odnosno zbog upisivanja „kvazi“ uporabne dozvole u zemljišnu knjigu te što je u ovršnom postupku sud oglasio i proveo prodaju stana u dovršenoj zgradi s izdanom uporabnom dozvolom s naznačenom vrijednosti od 410.337,00 kn, a realno izvršio prodaju nedovršenog skupa prostorija u nedovršenoj zgradi bez uporabne dozvole. Smatra da je na taj način doveden u zabludu i da mu je nastala šteta u visini uplaćene kupoprodajne cijene u iznosu od 230.000,00 kn koji solidarno potražuje od oba tuženika.

10. Prvostupanjski sud je 30. studenog 2023. donio međupresudu poslovni broj P-18/2022-25 kojom je utvrdio da tuženici nisu (solidarno) odgovorni tužitelju za štetu i to tuženik Grad Varaždin jer je investitoru Stanoing d.d., Varaždin izdao uporabnu dozvolu za uporabu izgrađene višestambene građevine Grabanice 3-4A- konstruktivni dio u kojem će se dovršiti 40 stanova i 19 garaža u prizemlju, hidrantskom mrežom i gromobranskom instalacijom u Varaždinu, Jalkovečka ulica 108/a, izgrađene a č.k.br. 937273 k. o. [katastarska općina] (u osnivanju), a tuženik Republika Hrvatska zbog nepravilnog rada suda, odnosno zbog upisivanja takve uporabne dozvole u zemljišne knjige te zbog toga što je sud u ovršnom postupku prodao stan s izdanom uporabnom dozvolom, a realno izvršio prodaju nedovršenog skupa prostorija u nedovršenoj zgradi bez uporabne dozvole, čime da je tužitelj doveden u zabludu te mu je nastala šteta u visinu uplaćene kupoprodajne cijene. Ta međupresuda potvrđena je presudom ovog suda poslovni broj Pž-469/2024-2 od 8. svibnja 2024., nakon čega je tužitelj protiv te presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije.

11. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da s obzirom na to da je taj sud već meritorno pravomoćno odlučio o neosnovanosti osnove tužbenog zahtjeva, da ocjenjuje neosnovanim tužiteljev prijedlog za prekid postupka. To iz razloga jer prijedlog za dopuštenje revizije predstavlja izvanredan pravni lijek, dok se prvostupanjski postupak zakonito vodi do pravomoćnosti postupka zbog čega prijedlog za dopuštenje revizije ocjenjuje bez utjecaja na ovaj postupak.

12. Budući da je ocijenio neosnovanom osnovu tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud zaključuje da je na taj način uklonjena potreba odlučivati o visini tužbenog zahtjeva zbog čega je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

13. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da njena izreka proturječi obrazloženju presude te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i smamih tih isprava. Nadalje navodi da je u odnosu na stavove prvostupanjskog suda izražene u međupresudi od 30. studenog 2023. podnio prijedlog za dopuštenje revizije te da je zbog toga prvostupanjski sud trebao odrediti prekid postupka do donošenja odluke o podnesenom prijedlogu za dopuštenje revizije. Smatra da činjenica što je međupresudom sud odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije procesna zapreka za određivanjem prekida postupka jer tom odlukom postupak nije dovršen.

14. U postupku donošenja pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tužitelj posebno ukazuje u žalbi. Prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Razlozi iz obrazloženja pobijane presude u suglasnosti su s ispravama u spisu.

15. Budući da je prvostupanjski sud pravomoćnom međupresudom od 30. studenog 2023. odlučio o osnovi tužbenog zahtjeva na način da ju je ocijenio neosnovanom, odnosno neutemeljenom, zaključivši da tuženici nisu odgovorni tužitelju za štetu, zbog naprijed navedenih razloga u međupresudi, pravilno je zaključio da nije potrebno odlučivati o visini tužbenog zahtjeva, odnosno o visini štete koju tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom. Stoga kako osnova tužbenog zahtjeva nije utemeljena, zbog čega je već tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim, nije potrebno odlučivati o visini takvog (neosnovanog) tužbenog zahtjeva.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka, u odnosu na koju tužitelj ni ne ističe posebne žalbene razloge, već je uopćeno pobija zbog žalbenih razloga kao i odluku o glavnoj stvari, je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

17. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

18. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno pobijanim rješenjem odbio tužiteljev prijedlog za prekid postupka do okončanja revizijskog postupka povodom podnesenog prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude ovog suda poslovni broj Pž-469/2024-2 od 8. svibnja 2024. To iz razloga jer činjenica što je protiv presude ovog suda kojom je potvrđena međupresuda prvostupanjskog suda kojom je odlučeno o tome da ne postoji osnova tužbenog zahtjeva u vidu odgovornosti oba tuženika za štetu podnesen prijedlog za dopuštenje revizije nije razlog za prekid postupka u kojem je trebalo odlučiti o visini tog tužbenog zahtjeva. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da podneseni prijedlog za dopuštenje revizije nije od utjecaja na ovaj postupak.

19. Slijedom toga valjalo je primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje (točka II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak