Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1707/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Poldan, Gatara i dr., odvjetnicima iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi stranka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu- Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj : P-1631/2019-35 od 6. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu- Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj : P-1631/2019-35 od 6. listopada 2022. u točkama I., II. te dijelu IV. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 398,16 eur sa zakonskom zateznom kamatom.

II. Uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se presuda Općinskog suda u Pazinu- Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-1631/2019-35 od 6. listopada 2022. u točki III. izreke uz ispravljanje tog dijela izreke tako da iza riječi „ nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici po osnovi pretplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF“ treba stajati iznos od 3.318,69 eur i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.318,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za period do 31. srpnja 2015. određuje po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom na iznose od:

- 24,46 eur počam od 17. rujna 2012. pa do isplate,

- 11,94 eur počam od 1. ožujka 2013. pa do isplate,

- 176,69 eur počam od 17. rujna 2012. pa do isplate,

- 0,01 eur počam od 30. rujna 2012. pa do isplate,

- 3.105,59 eur počam od 1. ožujka 2013. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana .

r i j e š i o  j e

I.Uvaženjem žalbe tužiteljice ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu- Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-1631/2019-35 od 6. listopada 2022. u dijelu točke IV. izreke kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka te rješenje poslovnog broja P-1631/2019-35 od 6. listopada 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u končanoj odluci.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.083,15 eur /8.161,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos. U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.335,55 eur /17.597,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos. U točki III. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.318,69 eur/25.004,67 kn sa zakonskom zateznom kamatom dok je u točki IV. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak financijskog vještačenje u iznosu od 398,17 eur/ 3.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate dok je u odnosu na sve ostale troškove određeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

2. Prvostupanjskim rješenjem istog poslovnog broja i datuma odbačena je tužba tužiteljice u dijelu kojim zahtjeva utvrđenje ništetnosti odredbe o promjeni kamatne stope sadržane u točki 2. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 12. rujna 2007. te solemniziranog po javnom bilježniku 13. rujna 2007. te odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF sadržane u odredbi čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu.

3. Tuženik podnosi žalbu protiv dosuđujućeg dijela točaka I. i II. izreke prvostupanjske presude te odluke o trošku sadržane u točki IV. izreke iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje ZPP) predlažući uvaženje iste.

4. Tužiteljica žalbu podnosi protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude u točki III. izreke te odluke o trošku iz točke IV. izreke u dijelu kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka te žalbu protiv odluke ( rješenja) o odbacivanju deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 12. rujna 2007., pobijajući iste iz svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a predlažući uvaženje žalbe.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tuženika je neosnovana a žalba tužiteljice osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbi među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu od 12. rujna 2007. u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te posljedično tome restitucijski zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.119,56 eur/ 8.435,29 kn sa zakonskom zateznom kamatom zbog ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamatne stope te iznosa od 5.617,88 eur/42.327,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom posljedično ništetnsti ugovorene valutne klauzule.

8. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da je između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen Ugovor o kreditu od 12. rujna 2007. ovjeren kod javnog bilježnika 13. rujna 2007.na iznos od 27.847,99 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan korištenja kredita

- da je Ugovor o kreditu sklopljen za kupnju osobnog vozila,

- da je u odredbi čl. 2. Ugovorena ugovorena redovna kamata od 5,49 % godišnje kao promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke,

- da je Ugovor sklopljen uz valutnu klauzulu vezano uz valutu CHF,

- da tužiteljica ima svojstvo potrošača te da tuženik nije dokazao da bi Ugovor o kreditu bio sklopljen u svrhu koja ne služi zadovoljenju osobnih potreba,

-da je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja presuda je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te je tuženik na taj način povrijedio važeće odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe Zakona o obveznim odnosima,

- isto tako u tom postupku da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja presuda je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača,

- da se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno uređenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi,

- da je stoga sud vezan utvrđenjem iz navedene presude da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljicom koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe,

- da se učinci presuda naprijed navedenih presuda donesenih u kolektivnom sporu protežu i na konkretni Ugovor o kreditu,

- da je tuženik tijekom razdoblja otplate kredita povećavao početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,49 % te anuitete obračunavao po povećanoj kamatnoj stopi i to od 1. studenog 2007. do 30. travnja 2008. godine po stopi od 6,45%, od 1. svibnja 2008. do 28. veljače 2009. po stopi od 6,75%, od 1. ožujka 2009. do 30. rujna 2011. po stopi 7,75% i od 1. listopada 2011. do 30. rujna 2012. po stopi od 7,25% godišnje.

- da za cijelo razdoblje otplate kredita pretplata u anuitetima koja obuhvaća pozitivnu razliku na ime promjene kamatne stope, odnosno ukupne pozitivne razlike između anuiteta po ugovoru o kreditu i početnom otplatnom planu primjenjujući početnu kamatnu stopu od 5,49% u odnosu na anuitete koji su tijekom otplate stvarno otplaćeni u kunama ukupno iznosi 1.119,56 eur/8.435,29 kn kako je to specificirano u nalazu i mišljenju vještaka u stupcu 17 tabele broj 5 (str. 11 do 14 nalaza i mišljenja),

- da za cijelo razdoblje otplate kredita preplata u anuitetima koja obuhvaća pozitivnu razliku na ime promjene tečaja odnosno pozitivne razlike između anuiteta koji su stvarno otplaćeni u kunama u odnosu na CHF tečaj koji je bio važeći na dan isplate kredita ukupno iznosi 5.617,85 eur/42.327,70 kn kako je specificirano u stupcu 12 tabele broj 6 (str. 15 do 18 nalaza i mišljenja) tj. da ukupna preplata u anuitetima s osnove promjene kamatne stope i tečaja, a u odnosu na početne uvjete kredita iznosi 6.737,41 eur/50.762,99 kn.

9. Temeljem iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je odredba čl. 2. među strankama sklopljenog Ugovora kojoj je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema Odluci tuženika nepoštena ugovorna odredba pri čemu se poziva na utvrđenja iz kolektivne presude radi zaštite prava i interesa potrošača u kojem je utvrđeno da je ugovaranje promjenjivosti kamatne stope prema jednostranoj odluci tuženika suprotno načelima obveznog prava jer je time korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovorne odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto i kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati slijedom čega kao posljedicu ništetnosti iste kao osnovan prihvaća regresni tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa koje je tužiteljica više platila zbog ništetne odluke o promjenjivosti kamatne stope.

10. Isto tako polazeći od činjenice da je u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, jer da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te da je na taj način povrijedio važeće odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe Zakona o obveznim odnosima a polazeći od toga da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokova postupanjem tuženika to prvostupanjski sud zaključuje da je i sporna odredba čl. 7. među strankama sklopljenog Ugovora u dijelu kojom je istom ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF o sadržaju koje se nije pojedinačno pregovaralo te koje je unaprijed formulirao tuženik kao trgovac i na sadržaj kojih tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja a koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača nepoštene ugovorne odredbe te kao takve nepoštene sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP) te posljedično tome ništetne slijedom čega prihvaća kao osnovan restitucijski zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF.

11. Dakle, kao posljedicu ništetnosti Ugovora u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika te valutne klauzula vezano uz valutu CHF prvostupanjski sud prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa i to iznosa od 1.083,14 eur/ 8.161,00 kn te iznosa od 2.335,56 eur/17.597,26 kn te odlučuje kako u točki II. i IV. pobijane te tuženika obvezuje na plaćanje predmetnih iznosa sve s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa zaključujući da je tuženik prema odredbi čl. 1111. dužan tužitelju vratiti sve iznose koje je naplatio temeljem ništetne odredbe cijeneći neosnovanim istaknuti prigovor zastare jer je tužba za isplatu stečenog na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka od pravomoćnosti odluka u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule.

12. Prvostupanjski sud kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu po osnovi pretplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF koji u zbroju ukupno iznosi 3.318,69 eur uz utvrđenje da je posljednja uplata koju je izvršila tužiteljica bila 31. kolovoza 2012. pa da je osnovan po tuženiku istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije za isplatu predmetnog iznosa. Utvrđuje da je Ugovor o kreditu otkazan 28. prosinca 2021. i da je time cjelokupno potraživanje tuženika s osnova Ugovora o kreditu dospjelo na naplatu, da je tužiteljica zadnju uplatu u korist tuženika izvršila 31. kolovoza 2012. a Croatia osiguranje d.d. sukladno podnesenom odštetnom zahtjevu tuženika sukladno Ugovoru o osiguranju tražbine isplatio iznos od 11.208,04 eur/84.446,99 kn pa da tužiteljici ne pripada pravo zahtijevati isplatu iznosa koji se odnose na pretplate nakon 31. kolovoza 2012. koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu sa zateznim kamatama na iznos od 24,46 eur/184,33 kn počev od 17. rujna 2012. i na iznos od 11,94 eur/ 89,96 kn počev od 01. ožujka 2013. pa do isplate te na iznose s osnova valutne klauzule u iznosu od 176,69 eur/1.331,30 kn s kamatom tekućom od 17. rujna 2012., iznos od 0,01 eur/ 0,07 kn s kamatom počev od 30. rujna 2012. i na iznos od 3.105,89 eur/23.399,07 kn počev od 01. ožujka 2013. do isplate te odlučuje kao u točki III. izreke pobijane presude.

13. U donošenju prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

14. Presuda nije nerazumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama tako da protivno žalbenim navodima tuženika u donošenju iste nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točke 11. ZPP-a na koju upire tuženik sadržajem žalbe.

15. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da presuda donesena u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača ima obvezujući učinak na ovaj predmet te da utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz tog predmeta imaju učinak i na ovaj predmet. 16. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da je između ostalih i ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i predmetni ugovor o kreditu) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom ovdje tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ovdje tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku ovdje tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

17. Isto tako presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i predmetni ugovor o kreditu) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora ovdje tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time ovdje tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 12/05, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

18. Odredbom članka 502. b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502. a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

19. Iz predmetnog proizlazi da odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i ovlašćuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a st. 1. ZPP-a.

20. Isto tako neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja propustio utvrditi da li je ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope prema odluci tuženika te valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF tužiteljici bila jasna, razumljiva i lako uočljiva. Ovo iz razloga jer je, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud vezan utvrđenjima pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu kojima je utvrđena ništetnost istih pa kako tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužiteljici dao sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima te promjenjivosti kamatne stope prema jednostranoj o odluci tuženika i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nosi, samim time ni razumljivost iste niti je dokazao da su okolnosti vezano uz sklapanje konkretnog Ugovora o kreditu bile drugačije od onih utvrđenih u kolektivnom sporu to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik prilikom sklapanja ugovora stvorio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu tužiteljice kao potrošača zbog čega je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se radi o nepoštenim te te time ništetnim odredbama ugovora.

21. Na žalbene navode tužitelja valja istaći da je pravilno prvostupanjski sud zaključujući o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli obvezao tuženika na isplatu preplaćenih iznos pri čemu treba navesti da tuženik u ovom postupku nije dokazao da su okolnosti vezano uz sklapanje spornog Ugovora bile drugačije u odnosu na one utvrđene u kolektivnom sporu tj. nije dokazao da se je o sklapanju Ugovor o kreditu pregovaralo niti je na te okolnosti predlagao adekvatne dokaze a po tuženiku predložena dokumentacija (Opći uvjete poslovanja i podaci HNB na okolnosti povijesnog kretanja mjesečnog LIBOR-a) ne dokazuju se jasna obaviještenost potrošača o parametrima promjene kamatne stope ni rizicima i posljedicama sklapanja ugovora ugovaranjem valutne klauzule vezano uz valutu CHF.

22. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe osporava pravo tužiteljice na restituciju pozivom na činjenicu da među strankama sklopljeni Ugovor o kreditu više ne proizvodi pravne učinke. Ovo iz razloga jer na temelju odredbe članka 327. stavak 1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba pri čemu se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (328. ZOO-a) a ispunjenjem te prestankom ugovora ne nestaje uzrok ništetnosti.

23. Nepoštena odredba ne obvezuje potrošača od trenutka sklapanja ugovora te se potrošač dovodi u položaj koji je imao prilikom sklapanju ugovora, kao da nije bilo ništetne odredbe. Osim toga presuda u kolektivnom sporu odnosi se ne samo na ugovore u tijeku već i na ugovore koji su isplaćeni i ne odnosi se samo na stambene već i na sve druge potrošačke ugovore. Za primjenu te presude odlučno je tek vremensko razdoblje u kojemu je ugovor sklopljen.

24. Stoga je pravilno utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog Ugovora o kreditu, pripada pravo na povrat iznosa od 1.083,15 eur/ 8.161,00 kn, tj. povrat preplaćenog iznosa zbog povećanja početno ugovorene kamatne stope te pravo na isplatu iznosa od 2.335,56 eur/17.597,62 kn kao razlike između iznosa koji je platio i koji bi platio da je plaćao anuitet po tečaju švicarski franak važećem na dan korištenja kredita.

25. To pravo proizlazi iz odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu predmetnih tužitelju u visini utvrđenom provedenim financijskim vještačenjem visinu kojeg tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje.

26. Protivno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud dosudio zatezne kamate s tijekom od dospijeća svake pojedine mjesečne uplate pa do isplate, sukladno članku 1115. ZOO-a budući da je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, dakle bez valjane pravne osnove pa je nesavjesni stjecatelj jer odredba nepoštenja podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

27. Isto tako neosnovani su i žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na pitanje zastare te je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor tuženika tuženika u odnosu na na restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kao neosnovan odbio.

28. Kada je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Budući da od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu glede ništetnosti promjenjive kamatne stope (pravomoćno 13. lipnja 2014.) i valutne klauzule (pravomočno14. lipnja 2018.) do podnošenja tužbe u ovom predmetu (12. lipnja 2019.) nije protekao zastarni rok od pet godina pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da nije nastupila zastara predmetne tražbine. Pri valja napomenuti da se podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu prekida zastara, u smislu odredbe članka 241. ZOO-a i da rokovi zastare ponovno počinju teći od pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu.

29. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja te ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u točki I. i II. izreke.

30. Za istaći je da osnovano tužiteljica sadržajem žalbe osporava pravilnost prvostupanjske odluke u točki III. izreke u dijelu kojim je odbijena s zahtjevom za isplatu pretplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF koje u zbroju iznosi3.318,69 eur.

31. Pogrešno je utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije legitimirana zahtijevati predmetnu isplatu iz razloga otkaza Ugovora o kreditu. Unatoč u postupku utvrđenoj činjenici da je kredit otkazan 28. prosinca 2012. te da je otkazom cjelokupni iznos kredita dospio na naplatu, iz isprava koje prileže spisu proizlazi, kako to utvrđuje prvostupanjski sud da je potraživanje tuženiku s osnova Ugovora o kreditu u cijelosti podmireno sukladno Ugovoru o osiguranju tražbina osiguranika s Croatia osiguranjem d.d. Zagreb, a na temelju podnesenog odštetnog zahtjeva prema Croatia osiguranju d.d. Zagreb.

32. Za iznos isplaćen tuženiku osiguratelj Croatia osiguranje d.d. se je regresirao od tužiteljice te je tužiteljica temeljem sklopljene sudske nagodbe od 1. rujna 2016. sklopljene kod Općinskog suda u Puli-Pola pod posl.br. Povrv-877/15-11 ovome nadoknadila tuženiku isplaćeni iznos, i to uplatom na račun osiguratelja sveukupnom novčanog iznosa od 11.897,28 eur/89.640,08 kn kako je to razvidno iz detalja prometa računa ( list 29 spisa).

33. Odredbo čl. 1111. st.1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

34. Kako je tuženik izvršenom uplatom od osiguratelja nakon otkazivanja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i tuženika stekao i nepripadne mu iznose po osnovi ništetne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te kako je tužiteljica naknadila osiguratelju sve isplaćene iznose tuženiku, to je tuženik temeljem odredbe čl. 1111.st.1. ZOO-a dužan tužiteljici naknaditi sve neosnovano stečene novčane iznose pa tako i one stečene temeljem ništetnih odredbi Ugovor.

35. S obzirom da je tuženik temeljem ništetnih odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule stekao ukupni novčani iznos od 6.737,41 eur/50.762,99 kn to je pogrešnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud kao neosnovan odbio zahtjev tužiteljice za isplatu (preko ukupno suđenog iznosa u točkama I. i II. izreke od 3.418,72 eur do zahtijevanog iznosa od 6.737,41 eur/50.762,99 kn) te pogrešno odlučio kao u točki III. izreke odbijanjem zahtjeva tužiteljice za isplatu iznosa od 3.318,69 eur.

36. Slijedom iznijetog pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjevu tužiteljice za isplatu valjalo je udovoljiti u cijelosti te temeljem odredbe čl. 373. st.3. ZPP-a te prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki III. izreke uz ispravak prvostupanjske odluke u tom dijelu izreke tako da iza riječi „ nalaže se tuženiku da tužiteljici po osnovi pretplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF“ treba stajati iznos od 3.318,69 eur, preinačiti i tužiteljici dosuditi daljnji iznos od 3.318,69 eur sa zakonsko zateznom kamatom tekućom od uplate tuženiku svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29.st.2. ZOO-a te odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

37. Nadalje, osnovano tužiteljica žalbom osporava i pravilnost odluke prvostupanjskog suda u dijelu kojim je odbačena njezina tužba u deklaratornom dijelu za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamatne stope te valutne klauzule vezano uz valutu CHF sadržanih u Ugovoru o kreditu od 12. rujna 2007.

38. Ovo iz razloga jer činjenica vođenja kolektivnog spora i u tom sporu donesene pravomoćne presude te pružanja pravne zaštite na kolektivnoj razini neovisno o učincima iste propisanih odredbom čl. 502.c ZPP-a po ocjeni ovoga suda, a suprotno zaključku prvostupanjskog suda ne predstavlja zapreku isticanja deklatarornog tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbi konkretnog Ugovora o kreditu od 12. rujna 2007. te zahtijevanja pružanja pravne zaštite na individualnoj razini i u deklaratornom dijelu, niti presuda donesena u kolektivnom sporu ima značaj presuđene stvari u smislu odredbe čl. 333. st.1. ZPP-a za odlučivanje o individualnom zahtjevu tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 12. rujna 2007.

39. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tužiteljice i primjenom odredbe čl. 380.t.3. ZPP-a ukinuto prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odbačena tužba tužiteljice u dijelu kojim je odbačen njezin deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti te posljedično tome i odluku o trošku sadržanu u točki IV. izreke u dijelu kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka čl. 166. st. 3. ZPP-a, te je predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

40. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će u okviru predloženih dokaza odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 13. rujna 2007. te će odlučiti o troškovima postupka u cijelosti, izuzev o trošku financijskog vještačenja.

41. Slijedom svega naprijed iznijetog temeljem odredbe čl. 368. i 373.st.3. ZPP- a odlučeno je kao u izreci ove presude a temeljem odredbe čl. 380.t.3. i čl. 166.t.3. ZPP-a kao i izreci rješenje.

U Rijeci 12. veljače 2025.

.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković