Poslovni broj Gž-35/2025-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-35/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Wiener osiguranje d. d. Vienna Insurance Group iz Zagreba, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 82 PN- 2466/2021-24 od 07. studenoga 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 12. veljače 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 82 PN-2466/2021-24 od 07. studenoga 2024. godine u točki II. izreke.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 784,22 eura sa zateznom kamatom od 03. svibnja 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 684,22 eura sa zateznom kamatom od 07. studenoga 2024. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
2. U točki II. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva tužiteljice u iznosu od 808,45 eura, pri čemu iz cjeline obrazloženja proizlazi da je u istoj točki izreke odbijen i preostali dio njezinog zahtjeva za naknadu parničnih troškova.
3. Protiv te presude, u dijelu koji se odnosi na točku II. izreke, pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, te nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke doc. dr. sc. Ante Čizmića, specijaliste kirurga, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske i imovinske štete u vezi štetnog događaja (prometne nezgode) od 27. lipnja 2018. godine u kojem je ista ozlijeđena kao putnica u vozilu registarske oznake [registarska oznaka], a koje je bilo osigurano kod tuženika.
7. U vezi toga utvrđuje kako je za nastanak utuženog štetnog događaja odgovoran tuženik kao osiguratelj navedenog vozila, čiji vozač je skrivio opisanu prometnu nezgodu.
8. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke doc. dr. sc. Ante Čizmića, kojeg u cijelosti prihvaća kao objektivnog, uvjerljivog i stručnog, utvrđuje da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vrata, natučenje lijeve strane prsišta s krvnim podljevom, natučenje desnog lakta s ogrebotinom, te natučenje s ogrebotinama lijevog koljena, pri čemu je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od osam dana, te fizičke bolove slabijeg intenziteta koji su trajali trideset dana. Osim toga, utvrđuje da je tužiteljica u opisanom štetnom događaju pretrpjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku tjelesnog ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, potom strah srednjeg intenziteta koji je trajao osam dana, te strah slabijeg intenziteta u trajanju od trideset dana, pri čemu na strani tužiteljice nisu nastupile trajne posljedice zbog ozljeđivanja.
9. Stoga utvrđuje da je uslijed navedenih ozljeda povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istoj nastala neimovinska šteta, u smislu odredbe članka 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ('“Narodne novine“ br. 35/05, 41/08 i 78/15, u nastavku teksta: ZOO), u vezi s odredbom članka 1046. ZOO-a, a da utvrđena težina povreda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, pa da tužiteljici u skladu s odredbom članka 1100. ZOO-a pripada pravo na novčanu naknadu za utužene vidove neimovinske štete.
9.1. U vezi toga utvrđuje da tužiteljici s obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje bolova, te neugodnosti tijekom liječenja u vidu nošenja Schantzovog ovratnika, RTG i MSCT snimanja, odlazaka na kontrolne i specijalističke preglede, uzimanja lijekova, te provođenja fizikalne terapije, a cijeneći i opisano trajanje i intenzitet pretrpljenog straha, te imajući u vidu kako činjenicu nastanka štetnog događaja, tako i činjenicu trajanja liječenja, pripada primjerena naknada pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 1.650,00 eura.
10. Nadalje utvrđuje da je tužiteljici za vrijeme liječenja kod kuće bila potrebna tuđa pomoć i njega po četiri sata dnevno kroz tjedan dana, te po dva sata dnevno kroz dva tjedna, koju pomoć i njegu su istoj pružali njezini ukućani, pa utvrđuje da tužiteljici u skladu s odredbom članka 1095. stavak 1. ZOO-a pripada pravo na naknadu takve imovinske štete po cijeni sata takve pomoći od 3,50 eura, tj. u sveukupnom iznosu od 196,00 eura.
11. Pri tome utvrđuje da je tuženik prije pokretanja ovog postupka isplatio tužiteljici po osnovi naknade štete iz istog štetnog događaja iznos od 1.061,78 eura, pa pozivom i na odredbu članka 1100. ZOO-a dosuđuje istoj razliku naknade štete u visini od 784,22 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku do isplate, u skladu s odredbom članka 12. stavak 4. u vezi stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05, 36/09 i 75/09), te odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a, dok u preostalom dijelu odbija njezin tužbeni zahtjev.
12. Prethodno tome, utvrđuje da je tužiteljica nakon podnošenja tužbe smanjila tužbeni zahtjev za iznos od 242,67 eura, čemu se tuženik usprotivio, pa utvrđuje da nije bilo mjesta donošenju odluke u smislu odredbe članka 158. ZPP-a.
13. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak. 2. ZPP- a, kao i na odredbi članka 151. stavak 3. tog Zakona.
14. Prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
15. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tužiteljica, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje upire žalba, te se u svemu može ispitati.
16. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio sve činjenice koje u smislu odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a utječu na visinu zatražene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i činjenice koje su u skladu s odredbom članka 1095. stavak 1. ZOO-a od utjecaja na visinu zatražene naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava dosudio tužiteljici naknadu utužene neimovinske i imovinske štete u iznosu naznačenom u točki I. izreke pobijane presude, a u preostalom dijelu odbio njezin tužbeni zahtjev.
17. Stoga su neosnovani svi oni žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava kao prenisko utvrđenu i dosuđenu visinu zatražene (ne)imovinske štete, pa tako i tvrdnje da je iznos neimovinske štete koji je pobijanom presudom dosuđen tužiteljici u suprotnosti s „Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete“ Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002. godine, odnosno sa izmijenjenim „Kriterijima“ tog suda od 05. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine, a neosnovano žaliteljica prigovara i visini cijene tuđeg rada i pomoći u utvrđenom iznosu od 3,50 eura po satu.
18. Isto tako, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako nema mjesta donošenju odluke o djelomičnom povlačenju predmetne tužbe, a to stoga jer se tuženik na ročištu od 23. rujna 2024. godine (list 102 i 103 spisa) usprotivio takvoj dispoziciji tužiteljice, pa za donošenje navedene odluke nisu bile ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 193. stavak 2. ZPP-a, slijedom čega pogrešno tužiteljica smatra da bi joj uslijed navedenog bilo ograničeno pravo na pristup sudu.
19. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredaba članaka 154. stavak 2. i 151. stavak 3. ZPP-a.
20. Stoga je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.
21. Budući da tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova tog postupka.
22. Presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci, 12. veljače 2025. godine.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Brankica Malnar
