Poslovni broj: Gž R-256/2024-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vinku Ljubičiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & partneri iz Splita, protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 17260/2021-23 od 27. svibnja 2024., na sjednici održanoj 12. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-17260/2021-23 od 27. svibnja 2024..
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 10. svibnja 2019. pa da radni odnos nije prestao te da je tuženik dužan vratiti tužiteljicu na posao sukladno Ugovoru o radu od 19. lipnja 2017., kao i zahtjev za naknadu troškova postupka tužiteljici.
2. Protiv navedene presude žalbu i dopunu žalbe je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99. 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 153/23.,dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tužiteljici, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.1.u vezi s čl. 8. i čl. 338.st.4. ZPP-a jer je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka u skladu s čl. 8. ZPP-a, a obrazloženje pobijane presude sadržajno odgovara odredbi čl. 338.st.4. ZPP-a.
6. Tužiteljica se žalbom neosnovano poziva na bitnu procesnu povredu iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP-a, budući da suprotno žalbenim navodima prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i međusobno neproturječni pa se ista može ispitati.
7. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i vraćanje tužiteljice na rad.
9. Među strankama nije sporno:
- da je tužiteljica na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19. lipnja 2017. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu koordinator za poslove upravljanja mrežom poštanskih ureda, u organizacijskoj jedinici Divizija mreža, Sektor upravljanja mrežom poštanskih ureda grupe područja 3, na području Splitsko-dalmatinske županije,
- da je spornom odlukom tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, a nakon što je tuženik 6. veljače 2019. donio novi Pravilnik o unutrašnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta (dalje:Pravilnik/19) kojim je djelomično promijenio organizacijske dijelove, djelokrug rada organizacijskih dijelova, upravljanje i rukovođenje i sistematizaciju radnih mjesta, te je između ostalih ukinuo radno mjesto koordinatora za poslove upravljanja mrežom poštanskih ureda na kojem je bila zaposlena tužiteljica,
- da je tuženik ponudio tužiteljici sklapanje novog ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto administrativni suradnik i anex ugovora za radno mjesto voditelja mreže poštanskih ureda na određeno vrijeme, koju ponudu je tužiteljica odbila,
- da je tuženik proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem u odnosu na tužiteljicu prije donošenja sporne odluke o otkazu,
- da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio, nakon čega je pravovremeno podnijela tužbu.
10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da su nakon donošenja Pravilnika/19 poslove koordinatora za poslove upravljanja mrežom poštanskih ureda koje je obavljala tužiteljica preuzeli drugi radnici i to kompleksnije poslove izvršni direktori, a manje kompleksne poslove suradnik za mrežu i stručni suradnik za operativnu podršku u poštanskim uredima.
11. Imajući u vidu prethodna činjenična utvrđenja, ujedno cijeneći da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna i u okviru koje organizacijske jedinice pa zbog gospodarskih, organizacijskih ili tehnoloških razloga ima pravo i ukinuti postojeća radna mjesta, te dio poslova koji su se ranije obavljali preraspodijeliti na postojeće radnike, a dio poslova ustrojiti u okviru novih radnih mjesta, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da je tuženik imao pravo ukinuti radno mjesto tužiteljice i njezine poslove preraspodijeliti na druge radnike, slijedom čega je imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljici u smislu čl. 115.st.1. ZR-a.
12. Pri tome, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da bi primjena socijalnih kriterija iz čl. 115. st.2.ZR-a bila relevantna samo u situaciji da je bilo više izvršitelja na radnom mjestu na kojem je radila tužiteljica, a što nije slučaj.
13. U odnosu na ponuđeni novi ugovor o radu, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da taj ugovor ne mora odgovarati radnikovoj stručnoj spremi i zvanju, niti ranijoj plaći, kao i da tužiteljica u ovom postupku nije navela niti jednu od zabranjenih osnova predviđenih odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj: 85/08., 112/12., dalje: ZSD-a) po kojoj bi bila diskriminirana, niti je dokazala da bi novo ponuđeni ugovor o radu predstavljao šikanu od strane tuženika budući da je u pogledu sklapanja novog ugovora o radu i aneksa ugovora tuženik postupio prema tužiteljici na jednak način kao i u odnosu na ostale radnike.
14. Stoga, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da je sporna odluka o otkazu ugovora o radu dopuštena sukladno čl. 115. ZR-a pa odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.
15. S obzirom da je tužiteljica izgubila spor, prvostupanjski sud pozivom na čl. 154.st.1 ZPP-a odbija njezin zahtjev za naknadu troškova postupka.
16. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.
17. Tužiteljica žalbom neosnovano osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o prestanku potrebe za obavljanjem poslova na njezinom radnom mjestu navodeći da je novim Pravilnikom/19 samo promijenjen naziv radnog mjesta, dok je sadržaj, prava, obveze djelokrug i vrsta rada ostao isti, naime novi naziv radnog mjesta da je direktor sektora za upravljanje mrežom poštanskih ureda, a svrha nove sistematizacije da je stavljanje tužiteljice u nepovoljniji položaj zbog godina i zdravlja uz skoro upola manju plaću.
17.1. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je prestala potreba za radnim mjestom tužiteljice s obzirom da su novim Pravilnikom /19 poslovi koje je obavljala tužiteljica raspodijeljeni na druge radnike i to izvršnog direktora i suradnika za mrežu i stručnog suradnika za operativnu podršku u poštanskim uredima, kako to nedvojbeno proizlazi iz izvedenih dokaza, između ostalog i stranačkog iskaza tužiteljice. Tužiteljica nije tvrdila niti dokazivala da bi poslovi nekog drugog radnog mjesta novog naziva bili sadržajno istovrsni poslovima koje je ona obavljala u okviru ukinutog radnog mjesta pa tako niti poslovi radnog mjesta direktora sektora za upravljanje mrežom poštanskih ureda, a niti da bi bila diskriminirana po osnovi dobi i zdravstvenog stanja, kako to navodi u žalbi.
18. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik u okviru svog autonomnog prava da organizira proces rada na način da postiže bolje rezultate, a koja organizacija uključuje i mogućnost ukidanja radnih mjesta radi ekonomičnije organizacije poslovanja, ukinuo radno mjesto tužiteljice i poslove raspodijelio na druge radnike.
19. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga. Prema st.2. istoga članka, pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
20. S obzirom na utvrđenje da je tuženik ukinuo radno mjesto tužiteljice zbog organizacijskih i gospodarskih razloga, a što je njegovo autonomno pravo kao poslodavca, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu iz opravdanih razloga i da je sporna odluka o otkazu ugovora o radu dopuštena u smislu čl. 115.st.1. ZR-a.
21. Suprotno žalbenim navodima, pri utvrđenju da nije bilo više izvršitelja na radnom mjestu na kojem je radila tužiteljica, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 115.st.2. ZR-a kada je zaključio da se tuženik nije bio dužan rukovoditi socijalnim kriterijima prilikom donošenja sporne odluke o otkazu. Pri tome, tužiteljica tijekom postupka, a niti u žalbi ne navodi da bi postojali relevantni usporedni radnici na istovrsnom radnom mjestu, već da je prema propisanim kriterijima bila u prednosti u odnosu na sve radnike tuženika kao usporedne radnike, međutim u smislu odredbe čl. 115.st.2. ZR-a nisu relevantni svi radnici prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu, nego samo oni zaposleni na istom radnom mjestu.
22. Žalbeni navodi kojima se tužiteljica poziva da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazni prijedlog saslušanjem svjedoka BU nisu osnovani, s obzirom da tužiteljica nije niti određeno navela na koje okolnosti predlaže njegovo saslušanje već „na okolnosti iz tužbe“, pa ujedno cijeneći da je riječ o predsjedniku Radničkog vijeća koje se očitovalo na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici dopisom od 6. svibnja 2019. koja je priložena spisu (list 266), to se njegovo saslušanje ukazuje suvišnim, slijedom čega je prvostupanjski sud primjenom čl. 220. st.2. ZPP-a taj dokazni prijedlog pravilno odbio.
23. Budući da je tužiteljica izgubila u parnici, pravilno je prvostupanjski sud pozivom na čl. 154.st.1. ZPP-a odbio njezin zahtjev za naknadu troškova postupka.
24. Iz navedenih razloga valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreci.
U Rijeci 12. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić-Margan
