Poslovni broj Gž-154/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-154/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Milenku Marinoviću, odvjetniku iz Benkovca, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-748/2023-20 od 06. prosinca 2024. godine, u sjednici vijeća koja je održana dana 12. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-748/2023-20 od 06. prosinca 2024. godine.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-748/2023-20 od 06. prosinca 2024. godine.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda utvrđeno je da su tužiteljice prema tuženiku stekle pravo vlasništva svaka na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to tužiteljica JJ na dijelu k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] površine 8693 m[2] , označene na skici sudskog očevida sudskog vještaka mjerničke struke Marka Gašparovića dipl. ing. geod. od 25. listopada 2024. godine koja čini sastavni dio ove presude slovima E-F-G-H-E i zelenom bojom, a tužiteljica AJ na dijelu k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] površine 8693 m[2] , označene na skici sudskog očevida sudskog vještaka mjerničke struke Marka Gašparovića dipl. ing. geod. od 25. listopada 2024. godine koja čini sastavni dio ove presude slovima A-B-C-D-E-F-A i žutom bojom, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljice u zemljišnoj knjizi ishode uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama svaka na svoje ime, uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Rješenjem suda odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

3. Protiv te presude i rješenja pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijane odluke preinače, ili da se navedena presuda i rješenje ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i postupak, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Marka Gašparovića, te iskaza svjedoka RJ i OJ, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužiteljica opisan u izreci pobijane presude, koji se temelji na darovanju i dosjelosti.

7. U vezi toga utvrđuje da je tuženik uknjižen kao vlasnik predmetne kat. čest. br. [katastarska čestica], iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da je dio te nekretnine u površini od 1.000 m[2] od revizije posjedovnog stanja i kultura 1956. godine u katastru nekretnina upisan u korist djeda tužiteljica ZJ pok. J, a da je drugi dio te nekretnine od revizije posjedovnog stanja do 2013. godine bio upisan u korist društvenog vlasništva, nakon čega je na tom dijelu naznačene čestice temeljem izvoda iz zemljišne knjige i rješenja Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za nekretnine Benkovac izvršen upis u korist tuženika Republike Hrvatske.

8. Na temelju uvida u uvjerenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Zadarske županije od 30. lipnja 2022. godine, kao i izvoda iz katastarskog plana, utvrđuje da se predmetna nekretnina nalazi unutar granica građevinskog područja naselja Budak, rijetko izgrađeni dio, te da je ista nekretnina bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem benkovačkog užeg područja krša za razdoblje 1982. do 1991. godine, a da je sada obuhvaćena Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu Donji Krš za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 31. prosinca 2026. godine.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da je djed tužiteljica ĐJ preminuo dana **.**.1992. u [adresa], te je predmetnu nekretninu ostavio ocu tužiteljica BJ, a da su ZJ i BJ tu nekretninu koristili za napasanje stoke, te su istu česticu početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća ogradili žicom i suhozidom, pri čemu utvrđuje da je otac tužiteljica darovnim ugovorima od 19. travnja 2022. godine darovao istima dio kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to svakoj u površini od 8.693 m[2] , te da tužiteljice i njihove prednike nitko nikada nije ometao u posjedovanju i korištenju prijepora od strane državnih i lokalnih vlasti ili šumarije, niti im je itko od tih vlasti i šumarije prigovarao u pogledu tog zemljišta, pa utvrđuje da se tužiteljice i njihovi prednici nalaze u samostalnom neprekidnom i nesmetanom posjedu dijelova predmetne kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] opisanih u izreci pobijane presude još od prije 1956. godine, odnosno u razdoblju duljem od 65 godina.

10. Stoga utvrđuje da su tužiteljice zajedno sa svojim prednicima stekle pravo vlasništva prijepora dosjelošću, i to do 01. siječnja 1997. godine, do kada je bila na snazi odredba članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u nastavku teksta: ZV), pa pozivom i na odredbu članka 388. stavak 2. ZV-a odlučuje kao u izreci pobijane presude.

11. Utvrđujući da tuženik nije uspio u ovoj parnici, odbija njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova.

12. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

13. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje žalba, te se u svemu može ispitati.

14. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se tužiteljice osobno i putem svojih prednika (djeda ZJ i oca BJ) nalaze u samostalnom neprekidnom i nesmetanom posjedu dijelova predmetne kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] opisanih u izreci pobijane presude, koji posjed traje još od prije 1956. godine, odnosno u razdoblju duljem od 65 godina, pa da su iste stekle pravo vlasništva prijepora dosjelošću, i to do 01. siječnja 1997. godine, do kada je bila na snazi odredba članka 388. stavak 4. ZV-a.

15. Naime, Europski sud za ljudska prava primjenjuje shvaćanja izražena u odlukama Trgo protiv Hrvatske, broj zahtjeva 35298/04, Radomilja i drugih protiv Hrvatske, broj zahtjeva 37685/10 i Jakeljić protiv Hrvatske, broj zahtjeva 22768/12/10.

15.1. U presudi navedenog suda Trgo protiv Hrvatske izraženo je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV- a, stupanjem na snagu tog Zakona dana 01. siječnja 1997. godine postao vlasnik posjedovane nekretnine.

15.2. U vezi toga valja ukazati i na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev-x 974/2017-2 od 07. svibnja 2019. godine, koje prihvaća i ovaj sud, a koje glasi: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

16. Budući da iz provedenih dokaza ne proizlazi da treće osobe polažu vlasnička ili neka druga stvarna prava na utuženim dijelovima sporne nekretnine, to je pravilno u skladu s navedenim odlučeno kao u izreci pobijane presude, slijedom čega su neosnovane tvrdnje tuženika da tužiteljice nisu mogle dosjelošću steći pravo vlasništva na naznačenim dijelovima predmetne nekretnine, te da bi rok za takvo stjecanje prava vlasništva na šumama i šumskom zemljištu počeo teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998, tj. od 12. siječnja 2000. godine.

17. Pri tome na tvrdnje tuženika da je predmetna kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem benkovačkog užeg područja krša za razdoblje 1982. do 1991. godine, a da je sada obuhvaćena Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu Donji Krš za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 31. prosinca 2026. godine, valja odgovoriti da ta okolnost ne znači sama po sebi da se radi o nekretnini na kojoj nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer navedeni Programi predstavljaju jednostrani akt šumarije, u vezi čega iz pravilnog utvrđenja suda proizlazi da tužiteljice i njihove prednike nitko nikada nije ometao u posjedovanju i korištenju prijepora od strane državnih i lokalnih vlasti ili šumarije, niti im je itko od tih vlasti i šumarije prigovarao u pogledu tog zemljišta, pa okolnost da je djed tužiteljica ABC. godine bio upisan kao posjednik dijela kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 1.000 m[2] ne znači da su samim time on i/ili njegovi pravni sljednici (sin BJ i tužiteljice kao njegove unuke) bili nesavjesni (nepošteni) posjednici, jer iz svega navedenog očigledno proizlazi da su se isti smatrali vlasnicima prijepora.

18. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi.

19. Budući da tuženik nije uspio u sporu, to je pravilno u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova, pri čemu okolnost da je sud o tom zahtjevu pogrešno odlučio rješenjem umjesto presudom ne utječe na pravilnost odluke o parničnim troškovima.

20. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, a primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a na jednaki način odlučiti i o njegovoj žalbi protiv pobijanog rješenja.

21. U skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, jer isti nije uspio s žalbom.

U Rijeci, 12. veljače 2025. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar