REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1628/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Knežević, u pravnoj stvari tužitelja Bio4you d.o.o., OIB: 15044020648, Zagreb, Radnička cesta 180, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Mušić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 180, protiv tuženika Spaces East d.o.o., OIB: 18054860606, Zagreb, Slavonska avenija 1C, kojeg zastupa Kristina Rakuša, odvjetnica u Zagrebu, Draškovićeva 72, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 21. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Spaces East d.o.o., OIB: 18054860606, Zagreb, Slavonska avenija 1C, isplatiti tužitelju Bio4you d.o.o., OIB: 15044020648, Zagreb, Radnička cesta 180, zakonske zatezne kamate na iznos od 5.101,86 EUR tekuće od 4. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II./ Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos iz stavka I. izreke od 1. veljače 2022. do 3. ožujka 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena.

III./ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.234,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. veljače 2025. do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 753,32 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 12. veljače 2025. do isplate.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu kojim tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 5.101,86 EUR .

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 12. rujna 2022. navodi kako je kao zakupnik sa tuženikom kao zakupodavcem sklopio 7. lipnja 2021. pisani pravni posao naslovljen "Ugovor o najmu ureda" (dalje u tekstu: Ugovor), koji po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o podzakupu poslovnog prostora. Obzirom da predmetnom ugovoru nedostaju određeni bitni sastojci propisani odredbom članaka 5. stavka 2. Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine", broj: 125/2011, 64/2015, 112/2018, dalje u tekstu: ZZKPP), to dovodi u pitanje njegovu potencijalnu ništetnost. Nastavno, navodi kako se isplata koja se zahtjeva ovom tužbom temelji na ugovornom potraživanju tužitelja prema tuženiku, a koje potraživanje proizlazi iz odredbe članka 4.1. Ugovora. Tužitelj je uredno ispunio sve svoje obveze iz predmetnog ugovora. Tako je tužitelj 16. lipnja 2021. i 1. rujna 2021. ispunio svoju obvezu plaćanja predujma iz članka 4.1. Ugovora, i to u visini dvije mjesečne zakupnine, odnosno u iznosu od 38.440,00 kuna. Tužitelj je iz poslovnog prostora, koji je predmet Ugovora, izašao 31. prosinca 2021. po isteku Ugovora. Sve obveze prema tuženiku je tužitelj podmirio 1. veljače 2022. S druge strane, tužitelj ističe kako tuženik dulje od sedam mjeseci od tužiteljevog ispunjenja ugovornih obveza, nije ispunio svoje obveze prema tužitelju glede povrata uplaćenog predujma u utuženom novčanom iznosu koji je propisan člankom 4.1. Ugovora. Tužitelj se poziva i na članak 22. u vezi članka 19. stavka 4. ZZKPP-a kojim je propisano kako ugovor o (pod)zakupu sklopljen na određeno vrijeme, prestaje istekom vremena na koji je sklopljen. Obzirom da do dana podnošenja tužbe tuženik nije ispunio svoje ugovorne i zakonske obveze prema tužitelju, to potražuje utuženi iznos zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2022. do isplate.

2. Tuženik je 29. rujna 2022. podnio odgovor na tužbu navodeći kako u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako u osnovi, tako i u visini. Prvenstveno ističe kako tužitelj nije odredio vrijednost predmeta spora sukladno odredbi članka 35. Zakona o parničnom postupku budući da kao vrijednost predmeta spora navodi iznos od 6.636,14 EUR dok istovremeno po tužbenom zahtjevu potražuje iznos od 5.101,86 EUR, slijedom čega prigovora naznačenoj vrijednosti predmeta spora. Ističe kako ugovor naziva "Ugovor o najmu ureda" po svom sadržaju nije ugovor o najmu već je ugovor o hotelskom smještaju, stoga se na isti niti ne mogu primjenjivati odredbe Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj: 91/1996, 48/1998, 66/1998, 22/2006, 68/2018) ili ZZKPP-a. Nadalje, ističe kako je nejasno na čemu tužitelj temelji svoju pravnu osnovu za vođenje ovog postupka. Tuženik u cijelosti osporava predmetno potraživanje tužitelja s obzirom da tražbina tužitelja još uvijek nije dospjela slijedom čega nije ovlašten niti ima pravni interes zahtijevati njezino ispunjenje. Tužitelj nikada nije podnio zahtjev za povrat pologa na način kako je to propisano člankom 4.1. Ugovora, a na što je više puta upozoravan zbog čega predmetno potraživanje još uvijek nije niti dospjelo pa je u skladu s tim tužba preuranjena. Tuženik prigovara i visini tužbenog zahtjeva jer iz potvrda koje je tužitelj dostavio u spis nije razvidno da su ista plaćanja izvršena temeljem računa koje je izdao tuženik, a koji se odnose na predujam niti se isto može zaključiti po iznosu koji je tužitelj platio. Tuženik osporava i potraživanje zatezne kamate na iznos od 5.101,86 EUR od 1. veljače 2022. pa do isplate pozivajući se na odredbu članka 4.1. Ugovora te navodeći kako povrat pologa nikada nije zatražen na propisani način da bi mogao dospjeti.

3. U nastavku postupka tužitelj je naveo kako je prigovor tuženika o vrijednosti spora neosnovan budući da tužba sadrži i prigovor ništetnosti što implicira postojanje i nenovčanog zahtjeva tužitelja. Nastavno, ističe da je iz sadržaja web stranice tuženika vidljivo da tuženik pruža usluge podzakupa uredskog prostora, stoga smatra da su neosnovani navodi kako tuženik pruža usluge hotelskog smještaja. Također navodi da je i elektroničkim putem pokušao podnijeti zahtjev za povrat predujma ali da isto nije bilo moguće zbog disfunkcionalnosti sustava, pa se putem maila izravno obratio tuženiku.

4. Tužitelj je podneskom od 10. svibnja 2023. obavijestio sud da je tuženik 9. ožujka 2023. uplatio na tužiteljev račun glavnicu potraživanja u iznosu od 5.101,86 EUR, slijedom čega je istaknuo kako djelomično povlači tužbu u tom dijelu.

4.1. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. siječnja 2025. tuženik je istaknuo kako se ne protivi povlačenju tužbe za iznos od 5.101,86 EUR.

4.2. Kako je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe, to je primjenom odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) odlučeno kao u izreci rješenja.

5. Tijekom postupka pročitane su sljedeće isprave: preslika ugovora o najmu ureda od 7. lipnja 2021. (list 6-10 spisa), račun tužitelja broj: 5157-2021-85 (list 11-13 spisa), potvrdu o uplati za 16. lipanj 2021. (list 15 spisa), račun tužitelja broj: 5157- 2021-118 (list 17-19 spisa), potvrdu o uplati za 1. rujan 2021. (list 21 spisa), e-mail korespondenciju tužitelja i tuženika (list 23-31 spisa), potvrda o uplati od 9. ožujka 2023. (list 65 spisa).

5.1. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

6. Ocjenjujući provedene dokaze svaki zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP, ovaj sud je na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 5.101,86 EUR tekućim od 1. veljače 2022. do isplate, a koji zahtjev proizlazi iz ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika, odnosno neispunjenja obveze tuženika za povratom uplaćenog predujma tužitelja.

8. Među strankama nije sporna činjenica postojanja pravnog odnosa između parničnih stranaka na temelju Ugovora o najmu ureda sklopljenog između tužitelja i tuženika 7. lipnja 2021. Nije sporna ni činjenica da je tužitelj primio od tuženika 9. ožujka 2023. uplatu za iznos od 5.101,86 EUR koji iznos predstavlja povrat uplaćenog predujma.

9. Među strankama je sporno da li je tužitelj sve svoje ugovorne obveze podmirio 1. veljače 2022. S tim je u vezi sporno je li tužiteljeva tražbina dospjela, odnosno sporan je utuženi tijek zateznih kamata.

10. Iz Ugovora o najmu ureda od 7. lipnja 2021. (list 6-10 spisa) proizlazi da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu na temelju kojeg je bilo ugovoreno da će tužitelj koristiti uslugu najma za ured pri čemu je kao mjesečna cijena ugovoren iznos od 19.220,00 kuna. Iz Ugovora proizlazi kako je povratni predujam za uslugu jednak iznosu dvije mjesečne naknade za ured, moguće platiti u dva obroka, dok je člankom 4.1. Ugovora propisano da će tuženik držati predujam za usluge bez obračuna kamata kao osiguranje za ispunjavanje svih ugovornih obveza kao i da se svi zahtjevi za povrat moraju podnijeti putem mrežnog korisničkog računa ili aplikacije, nakon čega će se predujam za usluge ili bilo koji preostali iznos vratiti u roku od 30 dana nakon završetka ugovora i podmirenja korisničkog računa.

11. Iz računa tužitelja broj: 5157-2021-85 (list 11-13 spisa), potvrde o uplati za 16. lipanj 2021. (list 15 spisa), računa tužitelja broj: 5157-2021-118 (list 17-19 spisa) i potvrde o uplati za 1. rujan 2021. (list 21 spisa) proizlazi da je tužitelj na ime predujma uplatio tuženiku iznos od 19.200,00 kuna (16. lipnja 2021.) i iznos od 19.200,00 kuna (1. rujna 2021.), odnosno ukupan iznos od 5.101,86 EUR (38.440,00 kuna).

12. Iz e-mail korespondencije tužitelja i tuženika (list 23-31 spisa) proizlazi kako se tužitelj tuženiku obratio 1. veljače 2022. obavješćujući ga kako su iz objekta izašli 31. prosinca 2021. i tražeći potvrdu o stanju dugovanja. Nakon što im je tuženik dostavio fakturu za čišćenje poslovnog prostora i kamate za zakašnjeno plaćanje to je tužitelj istog dana, 1. veljače 2022., dostavio tuženiku potvrdu o plaćanju za gore navedene fakture i tražio od tuženika vraćanje iznosa uplaćenog predujma.

13. Sud je prihvatio navedene isprave obzirom da ničim nije dovedena u pitanje njihova vjerodostojnost.

14. Iz tako izvedenih dokaza sud je utvrdio kako su tužitelj i tuženik bili u poslovnim odnosu temelju Ugovora sklopljenog 8. lipnja 2021. Tužitelj je 16. lipnja 2021. i 1. rujna 2021. uplatio tuženiku iznos od 5.101,86 EUR na ime predujma. Nastavno, utvrđeno je da je 31. prosinca 2021. tužitelj izašao iz objekta tuženika. Suprotno navodima tuženika, sud je utvrdio kako je tuženik podmirio sve svoje obveze 1. veljače 2022. Naime, isto proizlazi iz e-mail korespondencije tužitelja i tuženika koja prileži spisu. Navode tuženika kako tužitelj nije ispunio svoju obvezu jer nije podnio zahtjev za povratom predujma putem mrežnog korisničkog računa ili aplikacije, sud je cijenio kao neosnovan. Naime, iz same e-mail korespondencije proizlazi da su tužitelj i tuženik bili u kontaktu u vezi ispunjenja preostalih ugovornih obveza tužitelja te da je tuženik obavijestio tužitelja koje još troškove mora podmiriti kako bi ostvario pravo na povrat predujma. Iz e-mail korespondencije proizlazi da je tužitelj odmah nakon što mu je tuženik poslao fakture na ime preostalih dugovanja iste podmirio te o tome obavijestio tuženika i zatražio povrat predujma čime su po mišljenju suda 1. veljače 2022. ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 4.1. Ugovora.

15. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Uzevši u obzir citiranu zakonsku odredbe, kao i odredbu članka 4.1. Ugovora kojom je propisano da će se predujam za usluge ili bilo koji preostali iznos vratiti u roku od 30 dana nakon završetka ugovora i podmirenja korisničkog računa, to je tužitelju u konkretnom slučaju valjalo dosuditi isplatu zakonskih zateznih kamata od 4. ožujka 2022. kada je protekao rok od 30 dana nakon završetka ugovora i podmirenja korisničkog računa, do isplate, dok je zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata od 1. veljače 2022. do 3. ožujka 2022. valjalo odbiti kao neosnovan.

16. Visina stope zateznih kamata određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkog ugovora jer predmetni Ugovor o najmu ureda od 8. lipnja 2021. koji je nesporno sklopljen između parničnih stranaka predstavlja trgovački ugovor u smislu odredbe članka 14. stavka 2. ZOO-a.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa) i prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine radnje.

17.1. Vrijednost predmeta spora od podnošenja tužbe do djelomičnog povlačenja tužbe iznosi 5.101,86 EUR neovisno o tome što je tužitelj, kako to tvrdi, u tužbi istaknuo prigovor ništetnosti Ugovora na temelju kojeg je pokrenuo postupak. Ovo iz razloga što se vrijednost predmeta spora, u skladu s člankom 35. stavkom 1. ZPP-a određuje prema vrijednosti glavnog zahtjeva, a tužitelj u tužbi nije zatražio utvrđenje ništetnosti ugovora u sklopu tužbenog zahtjeva.

17.2. Nakon 10. svibnja 2023., odnosno nakon djelomičnog povlačenja tužbe u odnosu na glavnicu, vrijednost predmeta spora predstavlja vrijednost glavnog zahtjeva, odnosno vrijednost zateznih kamata na iznos od 5.101,86 EUR od 1. veljače 2022. do isplate. Budući da tužitelj nije uglavničio kamate, sud je prema informativnom izračunu zateznih kamata utvrdio da kamate na iznos od 5.101,86 EUR od 1. veljače 2022. do donošenja presude iznose manje od 1.327,00 EUR pa prema tome, nakon djelomičnog povlačenja tužbe, visina naknade koja pripada tužitelju za zastupanje po punomoćniku, prema Tbr. 7.1 Tarife iznosi 75 bodova. Stoga je neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova za one radnje koje su poduzete od 10. svibnja 2023. do zaključenja glavne rasprave prema vrijednosti predmeta spora većoj od 1.327,00 EUR. 17.3. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe od 13. rujna 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife), sastava podneska od 30. prosinca 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife) i podneska od 10. svibnja 2023. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife) te troškovi zastupanja na ročištu 11. siječnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife) i na ročištu od 21. siječnja 2025. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), sve uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife), za trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 56,41 EUR i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 EUR, prema odredbi članka 1. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23) u vezi s Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19, 92/21, 37/23, dalje: Uredba o tarifi), što ukupno iznosi 1.234,50 EUR.

17.4. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 18. kolovoza 2023., 19. prosinca 2023., 5. veljače 2024., 4. travnja 2024. i 12. lipnja 2024. jer se radi o požurnicama koje nisu bile potrebne za vođenje ovog spora u smislu članka 155. ZPP- a. Također tužitelju nisu priznati troškovi pristupa ročišta za objavu presude budući da ročištu za objavu nije pristupio pa mu ti troškovi nisu nastali (članak 151. stavak 1. ZPP-a). Nisu mu priznati niti troškovi sudske pristojbe za presudu preko iznosa od 53,09 EUR do zatraženog iznosa od 56,41 EUR budući da je u tom dijelu zahtjev tužitelja, kada se ima u vidu vrijednost predmeta spora u vrijeme donošenja presude i visina sudske pristojbe za presudu koju je tužitelj dužan platiti, neosnovan.

18. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove postupka temelji se odredbama čl. 151. st. 3. i čl. 29. st. 2. ZOO.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 12. veljače 2025.

Sudac:

Maja Hilje

Prijedlog odluke izradila:

Matea Knežević, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).

Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).