REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-944/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Draženki Ilak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ARC, arhitektonski consulting, inženjering i design, d.o.o. Čakovec, Vukovarska ulica 1, OIB 21509826790, zastupan po punomoćniku Josipu Pintariću odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženice HŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Bojanu Bacingeru odvjetniku iz Čakovca, radi iseljenja, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu od 25. srpnja 2024., poslovni broj: Psp-1/2023-14, 12. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja ARC arhitektonski consulting, inženjering i design d.o.o. preinačava se rješenje Općinskog suda u Čakovcu od 25. srpnja 2024., poslovni broj: Psp-1/2023-14, te se rješava:

“Nalaže se tuženici HŽ da tužitelju ARC arhitektonski consulting, inženjering i design d.o.o. iz Čakovca naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 651,55 eura (slovima: šesto pedeset jedan euro i pedeset pet centi), u roku od 15 dana.”

II. Nalaže se tuženici HŽ da tužitelju ARC arhitektonski consulting, inženjering i design d.o.o. iz Čakovca naknadi trošak žalbe u iznosu od 125,00 eura (slovima: stotinu dvadeset pet eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

" Svaka strana snosi svoje troškove."

2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe kako je predmetni postupak pokrenuo jer se tuženica nalazila u posjedu nekretnine koja je u suvlasništvu tužitelja. U posjedu predmetne nekretnine bila je bez ikakvog pravnog temelja ili valjane pravne osnove. Nakon utuženja dobrovoljno je napustila nekretninu zbog čega je na ročištu održanom 17. lipnja 2024. povukao tužbu s čime se tuženica suglasila. Neosnovano se, prema navodima žalbe, prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 154. stavka 4. Zakona o parničnom postupku i sudi da svaka stranka snosi svoje troškove, a obrazloženje temelji na činjenici da bi se radilo o obiteljskim odnosima. Smatra da nije bilo mjesta primjeni navedene zakonske odredbe, pa predlaže njegovu žalbu uvažiti i preinačiti pobijano rješenje, te obvezati tuženicu da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, podredno predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužitelj je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ali u žalbi ne navodi o kojoj bitnoj povredi postupka se radi. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, ali i po službenoj dužnosti te je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. Činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, a iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženice radi iseljenja, jer je tuženica u njegovim nekretninama stanovala bez valjane pravne osnove,

- da je tuženica tijekom postupka dobrovoljno iselila iz predmetne nekretnine nakon čega je tužitelj na ročištu održanom 17. lipnja 2024. povukao tužbu,

- da je tuženica bila suglasna sa povlačenjem tužbe, ali je smatrala da nije dala povoda tužbi

- da je svaka strana zatražila je da joj protivna strana naknadi nastale troškove postupka.

7. Prvostupanjski sud smatrao je da je u konkretnom slučaju potrebno primijeniti odredbu članka 154. stavka 4. ZPP-a i odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. Svoj pravni stav prvostupanjski sud obrazlaže činjenicom da iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi kako postoje okolnosti koje ukazuju na to da je do postupka došlo jer stranke nisu svoj odnos u tijeku pregovora uspjele riješiti ugovorom, pri čemu je, kako smatra prvostupanjski sud, bitno za istaknuti da je u konkretnom slučaju riječ o obiteljskim odnosima obzirom da je tuženica bila u izvanbračnoj vezi sa sinom direktorice tužitelja, te je u stanu stanovala sa djecom i ranije izvanbračnim suprugom po pristanku i odobrenju direktorice tužitelja, pa kako dogovor o najmu nije postignut, jer je izostao konsenzus obje strane, a tuženica je iz stana iselila, sud prvog stupnja smatra da je pravično da svaka stranka snosi svoje troškove.

8. Pravilno tužitelj u žalbi ističe kako je u konkretnom slučaju materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

9. Naime, sud prvog stupnja primjenjuje odredbu članka 154. stavka 4. ZPP-a, a prema navedenoj odredbi, ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima sud može odrediti da svaka strana snosi svoje troškove. Ispušta međutim iz vida da je u konkretnom slučaju došlo do povlačenja tužbe i da je tuženica pristala na povlačenje tužbe, pa je predmetnu situaciju bilo potrebno promatrati kroz odredbu članka 158. ZPP-a, kojom je regulirano pravo na naknadu parničnog troška kada je tužitelj povukao tužbu. Pri tome treba razlikovati dvije situacije i to kada je tužitelj u obvezi naknaditi troškove tuženiku (stavak 1.) i situaciju kada je tuženik u obvezi naknaditi troškove tužitelju, a to je ako je tužitelj povukao tužbu (ili se odrekao tužbenog zahtjeva) odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku (stavak 2.).

9.1. Dakle, u konkretnoj situaciji nema govora o uspjehu u parnici, jer je postupak završio povlačenjem tužbe, pa je troškove postupka trebalo ocijeniti prema odredbi članka 158. ZPP-a zbog čega je materijalno pravo prvostupanjski sud pogrešno primijenio.

9.2. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tužitelj povukao tužbu jer je tuženica iselila iz njegove nekretnine. Tuženica ovu činjenicu nije osporila i pristala je na povlačenje tužbe, pa kako je tužba povučena odmah nakon što je tuženica udovoljila zahtjevu tužitelja (zahtjevu za iseljenje), to je tuženica u obvezi naknaditi troškove koje je imao tužitelj i to jednokratnu nagradu u iznosu od 500,00 eura sa PDV-om od 125,00 eura, sukladno Tbr. 7. točki 2. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarifa). Ovom trošku dodan je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 651,55 eura.

10. Zbog navedenog prvostupanjsko rješenje je preinačeno i tuženica je obvezana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 651,55 eura. Ova odluka temelji se na članku 380. točki 3. ZPP-a.

11. Tužitelju koji je uspio sa žalbom pripada i pravo na naknadu troška žalbe u iznosu od 125,00 eura, sukladno Tbr. 10. točki 4. i Tbr. 46. Tarife. Ova se odluka temelji na članku 166. stavku 2. ZPP-a.

Slavonski Brod, 12. veljače 2025.

Sutkinja

Draženka Ilak