REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4985/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gordan Zubak, u pravnoj stvari tužitelja PROMET GRAĐENJE d.o.o., Požega, Industrijska 28, OIB: 37123159229, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika KOMUNALAC POŽEGA d.o.o., Požega, Vukovarska 8, OIB: 99740428762, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dundović odvjetnik u Požegi, radi isplate iznosa od 4.600,56 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv točke II. izreke presude Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-356/2023-22 od 19. studenoga 2024. i dopunske presude Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-356/2023-25 od 5. prosinca 2024., 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje dopunska presuda Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-356/2023-25 od 5. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-356/2023-22 od 19. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvari donio presudu kojom je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Brekala iz Požege, poslovni broj Ovrv-180/2023 od 4. svibnja 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 673,62 EUR po osnovi računa 2169/V001/10001 s pripadajućim zateznim kamatama te iznos od 497,71 EUR po osnovi računa 0210/V001/10001 s pripadajućim zateznim kamatama, zatim troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR uvećano za zatezne kamate (točka I. izreke) te je naložio tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 562,57 EUR (točka II. izreke).

2. S obzirom na to da je tužitelj podnio prijedlog za donošenje dopunske presude, podredno žalbu, jer prvostupanjski sud u izreci pobijane presude nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.429,23 EUR, iako je u obrazloženju navedene presude istaknuo kako u tom dijelu nije osnovan tužbeni zahtjev te je o tome iznio razloge zbog kojih je zauzeo takvo stajalište, prvostupanjski sud je, potom, donio dopunsku presudu kojom je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Brekala iz Požege, poslovni broj Ovrv-180/2023 od 4. svibnja 2023. te je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za iznos od 3.429,23 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate.

3.1. Prvostupanjski sud je u presudi naveo kako je osnovan tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 497,71 EUR po osnovi računa 0210/V001/10001 od 31. siječnja 2022.

3.2. U odnosu tražbinu u iznosu od 4.102,85 EUR, utuženu na temelju računa broj 2169/V001/10001 od 20. prosinca 2022., prvostupanjski sud je utvrdio kako je osnovan tužbeni zahtjev u dijelu za iznos od 673,62 EUR. Naime, prvostupanjski sud je tako odlučio jer je utvrdio da su izvedeni radovi opisani u stavku I. troškovnika priloženog uz navedeni račun ali ih je u okončanoj situaciji ispušteno obračunati s čime su se suglasile i stranke te je u tom dijelu održao na snazi platni nalog iz spomenutog rješenja o ovrsi. U pogledu stavke 2. spomenutog troškovnika, prvostupanjski sud je utvrdio da antikorozivna zaštita nije obračunata u okončanoj situaciji već samo u predmetnom računu, ali da antikorozivna zaštita nije bila izvedena sukladno projektantskom troškovniku pa ju je nadzorni inženjer osporio i nije fakturirana u okončanoj situaciji. Nadalje, naveo je da tužitelj to nije osporavao niti je izvodio bilo kakve naknadne radove radi popravka nekvalitetno izvedene antikorozivne zaštite, a osim toga tužitelj nije pružio niti jedan dokaz da bi te radove izveo u periodu od primopredaje odlagališta (28. listopada 2022.) do dana izdavanja spornog računa. Što se tiče radova navedenih u stavku 3. troškovnika, prvostupanjski sud je, na temelju iskaza svjedoka Z i nalaza i mišljenja vještaka Slunjskog, utvrdio kako je taj stavak zapravo obuhvaćen stavkom 1. troškovnika te da stoga i u tom dijelu tužbeni zahtjev nije osnovan. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo kako u dijelu za iznos od 3.429,23 EUR (stavci 2. i 3. troškovnika uz račun 2169/V001/10001) nije osnovan tužbeni zahtjev ali kako u izreci te presude nije odlučio o tom dijelu tužbenog zahtjeva, na tužiteljev prijedlog, donio je dopunsku presudu kojom je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Brekala iz Požege, poslovni broj Ovrv-180/2023 od 4. svibnja 2023. te je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za iznos od 3.429,23 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

4. Tužitelj je podnio žalbu protiv odluke o troškovima postupka iz presude od 19. studenoga 2024. i dopunske presude. U žalbi je opisao ugovorni odnos među strankama te je istaknuo kako je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da nije osnovana njegova tražbina u iznosu od 3.429,23 EUR. Naveo je da je prvostupanjski sud u presudi utvrdio kako je izvedena antikorozivna zaštita metalne konstrukcije ali ju nije priznao zbog navodnih tehničkih nedostataka u njezinoj izvedbi te je ukazao da je potrebno razlikovati zahtjev za plaćanje od odgovornosti za nedostatke. Pored navedenog, mišljenja je da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da antikorozivna zaštita nije bila izvedena prema projektantskom troškovniku jer takav zaključak ignorira činjenicu da je projektantski troškovnik pojam koji nije dio ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika jer je u ovom slučaju jedino relevantan ugovorni troškovnik. Nadalje, tužitelj je naveo da se prvostupanjski sud u točki 27. presude pozivao na dokumente kojima je tuženik samoinicijativno i samostalno, nakon što je postupak pokrenut, navodno utvrđivao nedostatke u vezi s antikorozivnom zaštitom. Također, naglasio je da nije pozvan na gradilište niti mu je pružena prilika da se osobno uvjeri u postojanje i osnovanost navodnih nedostataka niti mu je omogućeno da ih otkloni pod pretpostavkom njihova postojanja. U odnosu na iskaz svjedoka Z istaknuo je da je kao nadzorni inženjer osporio predmetne radove i da zaštita nije bila fakturirana u okončanoj situaciji te da ta njegova tvrdnja nije utemeljena jer su tek tijekom 2023. godine utvrđivani nedostaci čime se dovodi u pitanje vjerodostojnost njegova iskaza i zaključak suda. Mišljenja je da iskaz svjedoka Z nije u skladu s procesnim tijekom ni činjeničnim stanjem. U svezi s navedenim, iznio je da nije postojala pravodobna obavijest tužitelju niti mu je pružena prilika da otkloni eventualne nedostatke.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. i čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako su točka II. izreke presude i dopunska presuda pravilne i na zakonu osnovane.

8. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti, u kojemu se presuda može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga pobijanu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, kao niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se tužitelj sadržajno pozivao u žalbi.

10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 4.600,56 EUR na temelju dva računa (2169/V001/10001 i 0210/V001/10001). Tužitelj je po osnovi računa 2169/V001/10001 od 20. prosinca 2022. potraživao iznos od 4.102,85 EUR i to prema troškovniku u prilogu tom računu. Navedeni troškovnik sastojao se od tri stavke i to: 1. nabave, dobave, izrade i montaže čelične konstrukcije nadstrešnice, prema radioničkoj dokumentaciji, i dodatka količine zbog težine vijčanih i zavarenih spojeva na konstrukciji u iznosu od 3% ukupne težine konstrukcije u ukupnoj cijeni od 673,62 EUR (5.075,41 kn), 2. antikorozivne zaštite metalne konstrukcije u iznosu od 3.128,21 EUR (23.569,50 kn) te 3. nabave, dobave i ugradnje sidrenih vijaka za spoj anker ploče čelične konstrukcije s armiranim betonom horizontalnog serklaža postojećih boksova u iznosu od 301,02 EUR (2.268,00 kn), sve vezano za projekt proširenja reciklažnog dvorišta na odlagalištu otpada „Vinogradine”. Nadalje, tužitelj je po računu broj 0210/V001/10001 od 31. siječnja 2022. potraživao iznos od 497,71 EUR (3.750,00 kn) i to za rad bagera rovokopača i razbacivanje soli po kolniku, rad grejdera, zatim rad teretnog automobila s ralicom i rasipačem soli u zimskoj službi za sezonu 2021/2022.

11. Imajući u vidu tuženikove navode iznesene u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, tuženik je u ovoj pravnoj stvari osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Prema tome, sporna je tužiteljeva tražbina opisana u stavcima 2. i 3. troškovnika priloženog uz utuženi račun 2169/V001/10001.

12. U odnosu na tužiteljeve žalbene navode kako se prvostupanjski sud u obrazloženju, osobito u točki 27., presude pozivao na dokumente koje je tuženik samoinicijativno i samostalno dostavio nakon što je postupak pokrenut, potrebno je istaknuti kako tužiteljevo isticanje pogrešne primjene odredbe čl. 461.a ZPP-a predstavlja relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a. Žalba u sporovima male vrijednosti ne može se izjaviti zbog relativno bitnih povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, pa ovaj sud predmetni žalbeni navod nije ispitivao mada je potrebno ukazati da je i tužiteljev podnesak, kojim se očitovao na navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, dostavljen nakon proteka roka iz čl. 461.a st. 6. ZPP-a.

13. Iz spisa proizlazi kako su stranke bile u ugovornom odnosu na temelju Ugovora br. 55/2022 od 25. travnja 2022., kao i dodatka predmetnom Ugovoru od 14. srpnja 2022., dodatka 2. tom Ugovoru od 13. rujna 2022. kao i dodatka 3. od 15. rujna 2022. za radove na izgradnji građevine za proširenje reciklažnog dvorišta na odlagalištu otpada „Vinogradine“. Na temelju navedenog ugovora, kao i okončane situacije od 28. listopada 2022. tužitelj je ispostavio tuženiku račun broj 1877/V001/10001 od 28. listopada 2022.u iznosu od 106.618,25 EUR te taj račun nije predmet ovog spora. Isto tako, tužitelj je na temelju navedenih isprava, potom, izdao i utuženi račun broj 2169/V001/10001 od 20. prosinca 2022.

14. Prvostupanjski sud je utvrdio kako tužitelj nije dokazao da je od dana primopredaje radova do izdavanja spornog računa izveo bilo kakve naknadne radove ni da je tužitelj izveo radove radi popravka nekvalitetno izvedene antikorozivne zaštite.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi koji se odnose na iskaz svjedoka Z, koji je bio nadzorni inženjer. Naime, navedeni svjedok je iskazao da je stavka 2. troškovnika koja se odnosi na antikorozivnu zaštitu osporena jer nije zadovoljavala debljinom i nije bila izvedena sukladno projektantskom troškovniku te ju je zbog toga kao nadzorni inženjer osporio. Kako je u okončanoj situaciji navedeno da ukupna vrijednost izvedenih radova bez PDV-a iznosi 1.404.698,63 kn (list 61. spisa) što uostalom proizlazi iz rekapitulacije (list 62. spisa) te je u rekapitulaciji također navedeno da vrijednost radova pod rednim brojem 2., koji se odnose na objekt, iznosi 256.918,58 kn bez PDV-a, što je u skladu s iznosom prema troškovniku (list 67. spisa) s tim da su prema troškovniku radovi na objektu obuhvaćali i antikorozivnu zaštitu metalne konstrukcije te je u troškovniku vrijednost tih radova iskazana u iznosu od 0,00 kn, iskaz svjedoka je podudaran s navedenim ispravama. S obzirom na to da je tužitelj potpisao okončanu situaciju broj 143 te iz spisa ne proizlazi da je tužitelj iznio prigovore na sadržaj te okončane situacije, time je pristao na to da mu se ne obračunaju radovi antikorozivne zaštite metalne konstrukcije.

16. Slijedom navedenog, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda prema kojemu u tom dijelu nije osnovana tužiteljeva tražbina te je u skladu s izvedenim dokazima i ispravama u spisu.

17. Također, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tražbina, sadržana u točki 3. troškovnika priloženog uz utuženi račun, koji se odnosi na nabavu, dobavu i ugradnju sidrenih vijaka za spoj anker ploče čelične konstrukcije s armiranim betonom horizontalnog serklaža postojećih boksova u iznosu od 301,02 EUR (2.268,00 kn) jer to proizlazi iz iskaza svjedoka Z i nalaza i mišljenja vještaka Slunjskog.

18. Ovaj sud u smislu odredbe čl. 352. ZPP-a nije razmatrao tužiteljeve žalbene navode prema kojima nikada nije pozvan na gradilište niti mu je pružena prilika da se uvjeri u postojanje i osnovanost navodnih nedostataka niti mu je omogućeno da ih otkloni pod pretpostavkom da su postojali.

19. Pravilna i zakonita je odluka o trošku postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu u točki II. izreke i dopunsku presudu.

21. Pored navedenog, ukazuje se prvostupanjskom sudu kako su stranke u uvodu pobijane presude naznačene bez osobnog identifikacijskog broja što predstavlja očitu pogrešku u pisanju, koju je potrebno ispraviti primjenom odredbe čl. 342. ZPP-a i stranke naznačiti sukladno odredbi čl. 338. st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 12. veljače 2025.

Sudac

Gordan Zubak