REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4133/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja DELTA NEKRETNINE d.o.o. u stečaju, OIB: 81317357717, Zagreb, III. Pile 29, kojeg zastupa punomoćnica Srđana Barišić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Barišić & suradnici d.o.o. u Zagrebu, Maksimirska cesta 48, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o. - Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 22, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2953/2023 od 9. svibnja 2024., 12. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2953/2023 od 9. svibnja 2024. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanim dijelom presude u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 94,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na temelju stečenog bez osnove jer je u ovoj pravnoj stvari iznos od 94,57 EUR ustegnut s računa tužitelja putem Financijske agencije na temelju valjane pravne osnove - rješenja o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Bojana Ruždjaka od 28. ožujka 2022. poslovni broj Ovrv-8878/2022 (UPP/OS-Ovrv-38/2022). Prvostupanjski sud nadalje navodi kako tužitelj svoje navode o ustezanju sredstava s računa tužitelja bez valjane pravne osnove temelji na činjenici što se ustegnuta sredstva odnose na troškove nastale na nekretnini koja nije u vlasništvu tužitelja od 19. studenog 2008. Međutim, u ovoj pravnoj stvari takvi navodi tužitelja nisu relevantni za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Naime, u konkretnom predmetu odlučno je, je li iznos od 94,57 EUR iz imovine tužitelja u imovinu tuženika prešao na temelju valjane pravne osnove. Pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi valjana je pravna osnova po kojoj je tuženik naplatio od tužitelja iznos od 94,57 EUR. Tužitelj u tijeku postupka niti ne tvrdi da je predmetno rješenje o ovrsi pravomoćno ukinuto ili preinačeno, odnosno ne tvrdi da je pravna osnova naknadno otpala. Sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. S obzirom na to da je u ovoj parnici tuženik u cijelosti uspio u sporu, tužitelj mu je dužan naknaditi trošak parničnog postupka, i to iznos jednokratne novčane nagrade u iznosu od 99,54 EUR (Tbr. 7. točka 9. Tarife, a u skladu s čl. 2. Zakona o parničnom postupku) što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 124,43 EUR, zaključuje prvostupanjski sud. Zato je odlučeno kao u pobijanoj točki II. izreke presude.
2. Tužitelj u žalbi navodi da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) jer prvostupanjski sud nije obrazložio zašto nije izveo predloženi dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja. Nadalje, činjenica da tužitelj nije bio vlasnik nekretnine na kojoj je nastao trošak koji je neosnovano ustegnut s računa tužitelja upravo dokazuje da nije postojala valjana pravna osnova stjecatelja neovisno o postojanju rješenja o ovrsi. Tuženik je u postupku potraživao trošak jednokratne nagrade u iznosu od 90,54 EUR uvećano za PDV pa je nejasno kako je sud došao do izračuna da tuženiku pripada trošak u ukupnom iznosu od 124,43 EUR kad iznos zatraženog troška od 90,54 EUR uvećanog za PDV ukupno iznosi 113,18 EUR. Traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za povrat stečenog bez osnove u iznosu od 94,57 EUR, a koji je iznos tužitelju ustegnut s računa putem Financijske agencije na temelju rješenja o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Bojana Ruždjaka od 28. ožujka 2022. poslovni broj Ovrv-8878/2022 (UPP/OS-Ovrv-38/2022).
7. U ovom predmetu radi se stoga o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a).
8. Tužitelj, kada u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto nije izveo predloženi dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja, zapravo ističe relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 292. st. 4. ZPP-a, a koju povredu ne može isticati u ovom sporu male vrijednosti. Osim toga, time što nije izveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, kako to pogrešno smatra žalitelj, posebice imajući u vidu predmet ovoga spora i to što se ovaj spor zapravo svodi na pravno pitanje - je li tuženik imao valjanu pravnu osnovu za prisilnu naplatu predmetne tražbine.
9. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
10. U konkretnom slučaju, prisilna naplata predmetne tražbine imala je valjanu pravnu osnovu u pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi javnog bilježnika kao povjerenika suda, pa je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom citirane odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a, argumentom po suprotnosti, ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
11. Tužitelj u žalbi pravilno navodi da je tuženik u postupku potraživao trošak jednokratne nagrade u iznosu od 90,54 EUR uvećano za PDV pa da tuženiku ne pripada trošak u ukupnom iznosu od 124,43 EUR kada iznos zatraženog troška od 90,54 EUR uvećanog za PDV ukupno iznosi 113,18 EUR. Time zapravo ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a kojom odredbom je propisano da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev.
12. Međutim, odredbom čl. 342. st. 1. ZPP-a propisano je da će pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispraviti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba.
13. Notorno je da se na tipkovnici računala broj 9 nalazi do broja 0 pa da je zbog toga došlo do toga da je prvostupanjski sud umjesto broja 90,54 napisao broj 99,54. Zato ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a nego o očitoj pogrešci u pisanju i računanju pa će prvostupanjski sud u nastavku postupka donijeti rješenje o ispravku kojim će ispraviti iznos od 124,43 EUR u točki II. izreke pobijane presude te iznose od 99,54 EUR i 124,43 EUR u točki 13. obrazloženja pobijane presude na iznose koje u žalbi predlaže tužitelj i koji su citirani u točkama 2. i 11. ovoga obrazloženja.
14. Slijedom svega navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci jer ne postoje ni razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, s tim da će prvostupanjski sud u nastavku postupka postupiti sukladno uputi ovoga suda iz točke 13. ovoga obrazloženja.
Zagreb, 12. veljače 2025.
Sudac
Radovan Raduka
