Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Trg Alojzija Stepinca 3
53000 Gospić
Poslovni broj Pl-25/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću, po sutkinji Mirjani Kosanović, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Jurice Bakmaza, u građanskopravnoj stvari tužitelja GRAČAC ČISTOĆA d.o.o. Gračac, Park sv. Jurja 1, OIB: 11250206587, kojeg zastupa zakonski zastupnik ZF, protiv tuženika MF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan rasprave, 12. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku MF da tužitelju GRAČAC ČISTOĆA d.o.o. Gračac isplati iznos od 219,90 eura (slovima:dvjestodevetnaesteuraidevedeset centa) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 21. studenog 2023. do isplate, a koje se izračunavaju od 21. studenog 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun broj [broj bankovnog računa],, model HR00, s pozivom na broj 0010308, u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 4. prosinca 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi prisilne naplate iznosa od 219,90 eura uvećanog za zakonske zatezne kamate uz naknadu troškova postupka. Spis je dostavljen sudu jer ovršenik, sad tuženik nema prijavljeno prebivalište u [adresa], pa se prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave smatra tužbom s prijedlogom za izdavanjem platnog naloga za skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) na temelju čl. 281. st. 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 114/22).
2. Sud nije prihvatio prijedlog za izdavanje platnog naloga i odlučio je nastaviti postupak po tužbi rješenjem Pl-25/2024-2 od 15. svibnja 2024. (list 12-14 spisa)
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu (list 17 spisa) naveo da je kartica kupca za odvoz smeća od 2019. do 2023. prikazana na njegovo ime neutemeljena i lažno sročena. Pojasnio je da posljednjih 20 godina svake godine boravi u kući 10 do 15 dana radi njezinog obilaska. Tužitelj ga nikad nije zadužio s kantama za smeće i nitko nikad nije odvozio otpad iz njegovog dvorišta. Tvrdi da će plaćati paušalni iznos kad zaduži kante za smeće.
4. Tijekom postupka je pročitana kartica kupca za tuženika (list 15 i 16 spisa).
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Ovaj spor je spor male vrijednosti jer tužbeni zahtjev ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (čl. 458. st. 1. ZPP-a). Čl. 461.a st. 3. i 4. ZPP-a propisuju da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, kao i da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Stranke nisu predložile održavanje rasprave, niti su predložile ikakve dokaze osim isprava, pa je sud donio odluku bez održavanja ročišta.
7. U postupku nije sporno da je tuženik vlasnik kuće na području na kojem tužitelj obavlja komunalnu uslugu odvoza smeća.
8. Sporno je je li dužan plaćati odvoz otpada jer tamo ne živi i je li ikad zadužen za kantu za otpad.
9. Iz kartica kupca za tuženika je vidljivo da tužitelj potražuje iznos od 219,90 eura, dok mjesečni obroci iznose 3,90 eura od srpnja 2019. do prosinca 2022., te 6,00 eura od siječnja 2023. do listopada 2023.
10. Iako je tuženik iznio tvrdnje da ne boravi u toj kući skoro cijelu godinu, kao i da nije ni zadužen kantama za smeće, nije osporio svoju načelnu obvezu da plaća komunalnu uslugu odvoza otpada i drži da treba biti zadužen kantom da bi plaćao paušalni iznos. Ali, nije ni ponudio dokaz za svoje tvrdnje, što je trebao učiniti na temelju čl. 8., odnosno 219. st. 1. ZPP-a. Stoga tuženik nije dokazao da postoji razlog zbog kojeg bi eventualno trebao biti oslobođen plaćanja odvoza komunalnog otpada.
11. Unatoč toma, kartica kupca koju je dostavi tužitelj otkriva puno više od samih mjesečnih iznosa za odvoz smeća. Prvenstveno, činjenica da je tuženik zadužen za isti iznos svaki mjesec (3,90 eura od srpnja 2019. do prosinca 2022., te 6,00 eura od siječnja 2023. do listopada 2023.) ukazuje na to da se radi o fiksnom dijelu cijene komunalne javne usluge odvoza otpada. A to govori i da tuženik u utuženom razdoblju nije ni imao varijabilni dio, odnosno da mu nije odvožen otpad. 12. Čl. 30. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ br. 94/13, 73/17, 14/19, ali i s kasnijim izmjenama br. 98/19 i 84/21 istovjetnog sadržaja relevantnih normi, dalje: ZOGO) definira javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada kao prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Dalje je u st. 4. istog članka propisano da tu javnu uslugu pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada, dok je u st. 6. toč. 3. istog članka propisana obveza korisnika usluge snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge. Korisnik je definiran u st. 5. kao vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.
13. Čl. 33. st. 1. ZOGO-a propisuje da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ZOGO-a na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ZOGO-a, uredbe iz čl. 29. st. 10. ZOGO-a i odluke iz čl. 30. st. 7. ZOGO-a. U st. 2. je propisano da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ZOGO-a razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom iz čl. 30. st. 7. ZOGO-a, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom iz čl. 29. st. 10. ZOGO-a, ali i (st. 4.) da je davatelj usluge dužan u cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ZOGO-a uključiti sljedeće troškove: troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom iz čl. 29. st. 10. ZOGO-a.
14. Čl. 20. st. 2.-4. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“, br. 50/17, ali i s kasnijim izmjenama u br. 84/2019, 14/2020, 31/2021, 84/2021 i 106/2022, dalje: Uredba) propisuju da strukturu cijene javne usluge čini cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, cijena obvezne minimalne javne usluge i cijena ugovorne kazne. Korisnik usluge je dužan platiti davatelju javne usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje. Iznimno od st. 3. tog članka obveza korisnika usluge iz st. 3. ne nastaje za obračunsko mjesto na kojem se nekretnina trajno ne koristi.
15. Usluga odvoza komunalnog otpada je, dakle, cjelogodišnja obveza, te nije moguće izvršavati obvezu plaćanja odvoza komunalnog otpada parcijalno. Plaćanje cijene obvezne minimalne javne usluge (fiksnog dijela cijene usluge) potrebno je kroz cijelu godinu kako bi na nekom području uopće bilo moguće osigurati pružanje javne usluge na način da bude redovita, sigurna, kvalitetna i ekonomski održiva, uz osiguranje potrebnih sredstva (za radnike, spremnike, kamione, drugu opremu i ostala materijalna sredstva). Cijena te usluge zavisi i od količine predanog otpada (varijabilni dio), koji zavisi od svojstva otpada, vrsti nekretnine u kojoj se korisnici nalaze, njezinoj površini i namjeni, sposobnosti "posjednika" da proizvede otpad, te o volumenu spremnika koji je korisnicima stavljen na raspolaganje i učestalosti skupljanja otpada, koje u pojedinom razdoblju može znatno varirati. Upravo zbog toga je u čl. 20. st. 3. i 4. Uredbe predviđen izuzetak od obveze plaćanja cijene takve usluge jedino u odnosu na one nekretnine koje se trajno ne koriste, dok su vlasnici kuće koja se povremeno koristi dužni plaćati cijenu obvezne javne usluge (tzv. fiksni dio cijene) i u onom razdoblju u kojem nisu boravili u kući za odmor pa posljedično niti proizvodili otpad, a varijabilni dio samo eventualno kroz razdoblje u kojem su koristili uslugu odvoza komunalnog otpada. (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-186/2022-2 od 19. ožujka 2024.)
16. 31. srpnja 2021. je na snagu stupio novi Zakon o gospodarenju otpadom („Narodne novine“, br. 84/21 i 142/23, dalje: ZGO) kojim nije došlo do promjene u zaključku da je korisnik usluge koji trajno ne koristi nekretninu i dalje obvezan plaćati fiksni dio usluge. Tako je čl. 64. ZGO-a propisano da javna usluga sakupljanja komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: javna usluga) podrazumijeva prikupljanje komunalnog otpada na području pružanja javne usluge putem spremnika od pojedinog korisnika i prijevoz i predaju tog otpada ovlaštenoj osobi za obradu takvoga otpada (st. 1.) da je javna usluga, usluga od općeg interesa (st. 2.) te da javna usluga uključuje sljedeće: uslugu prikupljanja na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge: 1. miješanog komunalnog otpada, 2. biootpada, 3. reciklabilnog komunalnog otpada i 4. glomaznog otpada jednom godišnje te uslugu preuzimanja otpada u reciklažnom dvorištu i uslugu prijevoza i predaje otpada ovlaštenoj osobi. Prema čl. 70. st. 1. ZGO-a korisnik javne usluge na području pružanja usluge je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine.
17. Nadalje, prema čl. 75. st. 1. ZGO-a cijena javne usluge plaća se radi pokrića troškova pružanja javne usluge, a prema st. 2. strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge. Konačno, prema čl. 76. st. 1. ZGO-a obvezna minimalna javna usluga je iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu. Prema čl. 76. st. 2. ZGO-a cijena obvezne minimalne javne usluge dio je cijene javne usluge. Prema čl. 66. st. 1. ZGO- a predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave o načinu pružanja javne usluge donosi odluku koja sadrži, između ostalog, i iznos cijene obvezne minimalne javne usluge s obrazloženjem načina na koji je određena (točka 6.).
18. Dakle, nesporno je da je tuženik kao vlasnik korisnik javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, a prema zakonskim odredbama u cijenu te javne usluge ulazi i obveza minimalne javne usluge, kojoj je svrha osiguranje ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada funkcionirao, nije pravno relevantno što u većini utuženog perioda tuženik nije boravio u nekretnini na koju se obveze odnose jer se u predmetnom postupku radi o utuženoj tzv. „fiksnoj naknadi“, odnosno obveznoj minimalnoj javnoj usluzi. Pri tom sud ističe da načelo ''onečišćivač plaća'' prema kojem se usluga podmiruje razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju ne utječe na iznos obveze minimalne javne usluge jer su jedno i drugo stavke koje, sukladno čl. 75. st. 2. ZGO-a, čine strukturu cijene javne usluge, a razmjerni iznos prema količini predanog otpada nije predmet ovog sudskog postupka.
19. Međutim, treba nadodati i da čl. 71. st. 1. ZGO-a definira što bi bila nekretnina koja se trajno ne koristi, a to je nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno nije useljiva. Sam tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da u kući boravi 10-15 dana godišnje, pa nekretnina niti ne potpada pod tu zakonsku definiciju jer tuženik svake godine prekine tijek tog 12-omjesečnog roka.
20. Na temelju čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, ali i 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Tužitelj ima pravo na isplatu kamate od dospijeća svakog pojedinog obroka, pa su mu dosuđene u okviru zahtjeva.
21. Iako je tužitelj uspio u sporu u cijelosti i ima pravo na naknadu troškova postupka na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužitelj je tražio naknadu troška javnog bilježnika u iznosu od 25,00 eura, ali iz spisa nije vidljivo da je tužitelj platio taj trošak, pa zahtjev za naknadu troškova treba odbiti.
22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Gospiću 12. veljače 2025.
Sutkinja
Mirjana Kosanović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju, uz odgovor na tužbu od 11. srpnja 2024.
2. Tuženiku