Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-78/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća u pravnoj stvari pravnoj stvari tužitelja PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Juri Jelaviću, odvjetniku u Metkoviću, protiv tuženika Privredna banka Zagreb, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u OD Matulić i Bilić d.o.o. Split radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu posl.br. P- 2819/2021-25 od 31. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu posl.br. P-2819/2021-25 od 31. listopada 2024. u točkama I., II., III. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetan Ugovor o kreditu sklopljen između stranka 21. listopada 2006. u odredbe čl. 4. Ugovora u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika. U točki II. izreke utvrđene su ništetnim odredba čl. 1.,4. i 6. Ugovora u dijelu kojim je između stranaka ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF. U točki III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.503,92 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.513,93 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate dok je u točki V. izreke utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim je zahtijevao isplatu iznosa od 1.393,59 eur sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Navedenu presudu u dosuđujućem dijelu točaka I.,II.,III. i IV. izreke izreke pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Tuženik predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu sklopljenog između stranka 21. listopada 2006. u dijelu kojem je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika te posljedično tome restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.503,92 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos.

7. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 21. listopada 2006. sklopili Ugovor o kreditu, kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredit s ugovorenom valutnom klauzulom vezano uz valutu CHF, za kupnju vozila,

- da je sklopljeni Ugovor potrošački,

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se tijekom otplate kredita mijenjala uslijed jednostrane odluke banke, što je povećavalo anuitete kredita,

- da je vezano uz ugovorenu valutna klauzula vezana uz valutu CHF tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF u odnosu na kunu, što je dovelo do povećanja anuiteta,

- da je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlučeno da je u ovom postupku tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o primjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača,

- da je u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlučeno da je tuženik povrijedio i kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorene odredbe ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak,

- da se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno uređenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi,

- da je stoga sud vezan utvrđenjem iz navedene presude da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljem koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe,

- da ukupan iznos pretplate uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 3.709,76 eur time da ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično padu tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 205,84 eur, a što utvrđuje provedenim financijskim vještačenjem po vještaku Ines Lozić

- da ukupan iznos pretplate, uzevši u obzir pozitivne i negativne tečajne razlike iznosi 3.503,92 eur.

8. Temeljem iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je odredba čl. 4. među strankama sklopljenog Ugovora kojoj je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema Odluci tuženika nepoštena ugovorna odredba pri čemu se poziva na utvrđenja iz kolektivne presude radi zaštite prava i interesa potrošača u kojem je utvrđeno da je ugovaranje promjenjivosti kamatne stope prema jednostranoj odluci tuženika suprotno načelima obveznog prava jer je time korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovorne odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto i kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati slijedom čega prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtjeva utvrđenje ništetnosti iste te odlučuje kao u točki I. izreke.

9. Isto tako polazeći od činjenice da je u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, jer da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te da je na taj način povrijedio važeće odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe Zakona o obveznim odnosima a polazeći od toga da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokova postupanjem tuženika to prvostupanjski sud zaključuje da su i sporne odredbe čl. 1.,4. i 6. među strankama sklopljenog Ugovora u dijelu kojom je istom ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF o sadržaju koje se nije pojedinačno pregovaralo te koje je unaprijed formulirao tuženik kao trgovac i na sadržaj kojih tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja a koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača nepoštene ugovorne odredbe te kao takve nepoštene sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP) te posljedično tome ništetne slijedom čega prihvaća kao osnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti istih te odlučuje kao u točki II: izreke.

10. Kao posljedicu ništetnosti Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutne klauzula vezano uz valutu CHF prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 323. ZOO- a prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu pretplate u iznosu od 3.503,92 eur, uzevši u obzir pozitivne i negativne tečajne razlike zaključujući da je tuženik prema odredbi čl. 1111. dužan tužitelju vratiti sve iznose koje je naplatio temeljem ništetne odredbe s kamatom od dana stjecanja cijeneći neosnovanim istaknuti prigovor zastare jer je tužba za isplatu stečenog na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka od pravomoćnosti odluka u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost iste te odlučuje kao u točki III. izreke pobijane presude.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika u pobijanoj presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) na koju upire tuženik u žalbi.

12. Isto tako u postupku nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

13. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da presuda donesena u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača ima obvezujući učinak na ovaj predmet te da utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz tog predmeta imaju učinak i na ovaj predmet.

15. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da je između ostalih i ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i predmetni ugovor o kreditu) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom ovdje tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ovdje tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku ovdje tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima slijedom čega su utvrđene ništetenima.

16. Isto tako presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i predmetni ugovor o kreditu) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora ovdje tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time ovdje tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 12/05, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

17. Odredbom članka 502. b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502. a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Iz predmetnog proizlazi da odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i ovlašćuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a st. 1. ZPP-a.

19. Kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud isti je vezan utvrđenjima pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu kojima je utvrđena ništetnost istih pri čemu treba navesti da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužitelju dao sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima te promjenjivosti kamatne stope prema jednostranoj o odluci tuženika i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nosi, niti je dokazao da su okolnosti vezano uz sklapanje konkretnog Ugovora o kreditu bile drugačije od onih utvrđenih u kolektivnom sporu tj. nije dokazao da se je o sklapanju Ugovor o kreditu pregovaralo niti je na te okolnosti predlagao adekvatne dokaze, da se radi o nepoštenim te te time ništetnim odredbama ugovora.

20. Jednako tako, činjenica da je predmetni kredit isplaćen u cijelosti, suprotno žalbenim navodima, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, unatoč tome što je ugovor između stranaka izvršen, to nije zapreka da tužitelj traži utvrđenje ništetnosti spornih odredbi te restituciju.

21. Ovo iz razloga jer na temelju odredbe članka 327. stavak 1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba pri čemu se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (328. ZOO-a).

22. Ispunjenjem ugovora ne nestaje uzrok ništetnosti time da nepoštena odredba ne obvezuje potrošača od trenutka sklapanja ugovora te se potrošač dovodi u položaj koji je imao prilikom sklapanju ugovora kao da da nije bilo ništetne odredbe. Osim toga presuda u kolektivnom sporu odnosi se ne samo na ugovore u tijeku već i na ugovore koji su isplaćeni i ne odnosi se samo na stambene već i na sve druge potrošačke ugovore. Za primjenu te presude odlučno je tek vremensko razdoblje u kojemu je ugovor sklopljen. Kako se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi to za isticanje deklaratornog tužbenog zahtjeva u situaciji kao što je konkretna protivno žalbenim navodima nije od odlučnog značenja jeli zahtjev za resituciji vezno uz pretplate po kamatnoj stopi zastario.

23. Stoga su neosnovane sve žalbene tvrdnje kojima tuženik poriče djelomičnu ništetnost predmetnih odredbi.

24. Slijedom obrazloženog pravilno je utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog Ugovora o kreditu, pripada pravo na povrat iznosa od 3.503,92 eur a koje pravo proizlazi iz odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika na isplatu predmetnog iznosa tužitelju utvrđenog temeljem nalaza i mišljenja vještaka visinu kojeg tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje kao posljedicu ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli.

25. Protivno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud dosudio zatezne kamate s tijekom od dospijeća svake pojedine mjesečne uplate pa do isplate, sukladno članku 1115. ZOO-a budući da je tuženik predmetni iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, dakle bez valjane pravne osnove pa je nesavjesni stjecatelj jer odredba nepoštenja podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

26. Isto tako neosnovani su i žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na pitanje zastare te je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor tuženika tuženika u odnosu na na restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kao neosnovan odbio.

27. Kada je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Budući da od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule (pravomoćno14. lipnja 2018.) do podnošenja tužbe u ovom predmetu (20. srpnja 2020.) nije protekao zastarni rok od pet godina pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da nije nastupila zastara predmetne tražbine. Pri valja napomenuti da se podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu prekida zastara, u smislu odredbe članka 241. ZOO-a i da rokovi zastare ponovno počinju teći od pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu.

28. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja te ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u točki I.II. i III. izreke.

29. Kako tuženik nije uspio u parnici to ga je pravilno prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a obvezao na naknadu troška parničnog postupka te odlučio kao u točki. IV. izreke. Na žalbene navode tuženika kojim osporava pravilnost odluke o trošku valja istaći da je tuženik u cijelosti, a ne djelomično uspio u parnici sa istaknutim tužbenim zahtjevom za isplatu konačno sadržanim u podnesku od 16. svibnja 2024. pa je prvostupanjski sud odlučujući o trošku pravilno primijenio odredbu čl. 154.st.1. ZPP-a.

30. Okolnost što je tužitelj tijekom postupka smanjio tužbeni zahtjev za isplatu koje smanjenje ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe, kojem se tuženik nije protivio, u konačnosti nije od odlučnog značenja za prosudbu uspjeha tužitelja u parnici jer je visina troškova zastupanja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje Tarifa ) jednaka i prema vrijednosti predmeta spora sadržanog u tužbi i prema vrijednosti sniženog zahtjeva od 3.503,92 eura pa tuženiku zbog sniženja tužbenog zahtjeva te djelomičnog povlačenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije nastao nikakav posebni trošak.

31. Slijedom svega naprijed iznijetog na temelju odredbi čl. 368. st.1. odlučeno je kao točki I. izreke ove presude

32. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1 ZPP jer tuženik nije uspio s žalbom te je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

33. Prvostupanjska odluka u ne pobijanom dijelu točke V. izreke ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković