Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ob-119/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. PM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. ČMC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po pun. Anti Buriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu "Burić i Koudela" d.o.o. Šibenik, protiv tuženika ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa], radi utvrđenja da nekretnina predstavlja bračnu stečevinu, isplate i predaje u posjed, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj 4 P Ob- 160/2021-19 od 14. lipnja 2024., 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj 4 P Ob-160/2021-19 od 14. lipnja 2024.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, utvrđeno je da nekretnina kat. čest. [katastarska čestica], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u 1/2 dijela bračna stečevina pok. GM i pok. NM, i to svakog po ½ dijela, te da su isti bili suvlasnici te kat. čest. svaki za ¼ dijela. Točkom II izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 4.636,00 eur. Rješenjem suda prvog stupnja u utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu točaka 2. i 3. tužbenog zahtjeva kojim se nalagalo tuženiku isplatiti tužiteljima na ime naknade za korištenje 172 dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] opisno navedenog stana površine 72,27 m2, za razdoblje od 07. srpnja 2019. mjesečni iznos koji će biti utvrđen vještačenjem te za predajom u suposjed te nekretnine.

2.Protiv te presude žali se tuženik ne pozivajući se određeno na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23:dalje -ZPP).

3.Tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi iznio niz neistina. Tvrdi da GM nije suvlasnica kat. čest. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ¼ dijela jer da za to nema niti jednog materijalnog dokaza već da su suvlasnici bili tuženik ĆM i njegov prednik EM. Tvrdi da GM i EM nisu kupili navedenu nekretninu iz zajedničkih sredstava i ustupili ju tuženiku već da je upravo on kupio tu nekretninu, snosio glavninu financiranja i na traženje majke uključio u izgradnju i brata EM. Poziva se na nezakonitost rješenja donesenih u ostavinskom postupku te zaključno navodi da je pobijana presuda nezakonita.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba nije osnovana.

7.Sud prvog stupnja je utvrdio nespornim :

- da su pok. GM i pok. MM pok. bili u braku od 1968. do 2019. kada su oboje umrli (GM je umrla **.**.2019. a NM **.**.2019.)

- da su za trajanja braka zajedničkim radom i zajedničkim sredstvima stekli kuću i dvor na dijelu kat. čest. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao dio dvojnog objekta, koji čini u suvlasničkom omjeru ½ dijela predmetne nekretnine.

8. Nastavno je utvrdio:

- da iz izvatka zemljišnih knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da su na predmetnoj čest. br. 4012/12 (kuća i dvor) od 2007. kao suvlasnici bili upisani NM i ĆM svaki za 1/2 dijela, te da je ĆM, **.**.2019., u predmetu Z-9663/2019 izvršio uknjižbu prava suvlasništva na 1/2 dijela predmetne nekretnine do tada upisanog na ime NM na svoje ime, temeljem ugovora o darovanju od 21. kolovoza 2018. ovjerenog pod brojem OV-9865/2018 kod javnog bilježnika Nevenke Nakić iz Šibenika,

- da su NM i GM teren u [adresa] kupili od novca dobivenog prodajom zemljišta u Solarisu, a kupljenog početkom 70-ih godina prošlog stoljeća te da je NM ½ dijela tog terena, točno određeni dio dao bratu, ovdje tuženiku i da je svaki od njih izgradio svoj objekt kao dvojni i da je objekt IM i GM bio sa zapadne strane,

- da je većina objekta Anton i Ružica izgrađena početkom 80-ih godina kada su u njemu već boravili i da se objekt sastojao od garaža sa spremištem i poviše etaže sa stanom, da bi 90- ih preuredili garažu u stambeni prostor,

- da su za trajanja braka i u vrijeme kupnje zemljišta i gradnje objekta oboje bili zaposleni, GM kao profesorica u srednjoj školi, a kasnije i ravnateljica do 1996. kada je otišla u mirovinu, a NM inženjer elektrotehnike i direktor u Elektri također je otišao u mirovinu 1996.,

- da je GM u kuću uložila i dio vlastite imovine, naslijeđenog novca od oca koji je uložen u uređenje podruma i da su im primanja bila otprilike podjednaka, eventualna nešto veća primanja IM da su nadoknađena brigom GM za kućanstvo,

- da je predmetna imovina bračna stečevina u smislu odredbe članka 277. i 278. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11/78, 45/89, 15/89 i 59/90, 25/94, 162/9825/94, 162/98, dalje ZBPO) koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja,

- da je tuženik boravio i koristio svoj dio objekta i da sudu nije dostavio dokaze da bi predmetna nekretnina, odnosno sporni suvlasnički dio od ½ za koji je tvrdio da ga je stekao darovanjem, pok. NM bio vlastita imovina pok. NM, a teret dokaza te tvrdnje da je na njemu,

- da je pok. GM umrla **.**.2019. oporukom ostavila predmetnu nekretninu kuću i dvor k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], u ¼ dijela ovdje tužiteljima,

- da pok. NM nije imao ovlaštenje za raspolaganje suvlasničkim dijelom GM na spornoj nekretnini, jer da nitko na drugoga nije može prenijeti više prava nego što ga on ima slijedom čega bi darovni ugovor u dijelu ¼ suvlasničkog dijela bio ništetan u smislu odredbe čl. 322. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 25/11 i 78/15, dalje ZOO) jer da je odredbom čl. 37. st. 2. Obiteljskog zakona ( "Narodne novine" br. 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje ObZ) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju propisano da je za izvanredne poslove na nekretninama koje se upisuju u javne upisnike, a što se odnosi i na otuđenje darovanjem, potrebno zajedničko poduzimanje tog posla bračnih drugova ili pisana suglasnost drugog bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika.

- da je tuženik znao kada je, kako i od koga stečena sporna nekretnine i tko su suvlasnici 1/2 predmetne nekretnine po osnovi bračne stečevine (što on izrijekom ni jednom nije ni osporio) i da GM za darovanje nije dala svoj pristanak pa da tuženik u odnosu na sporni dio nekretnine nije ostvario pravo na zaštitu ni temeljem djelovanja povjerenja u zemljišne knjige iz čl.122. do 124. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, dalje ZV-a) jer nije postupao savjesno i u dobroj vjeri kada je potpisao darovni ugovor niti kada je zatražio upis u zemljišnu knjigu.

9. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijane presude i rješenja nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 9., 13. i 14. ZPP-a.

10. Pravilno je utvrdio sve bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu i to utvrđenje suda prvog stupnja bitnim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.

11. Naime, u konkretnoj situaciji nije sporno da je ½ dijela kat. čest. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je bio uknjižen na pok. MM kupljen za vrijeme trajanja njegovog braka sa suprugom Č (živjeli su u braku od 1968. do 2019. kada su oboje umrli) i da je na toj nekretnini za vrijeme trajanja njihovog braka do 1980. god. izgrađena obiteljska kuća (kao dvojni objekt sa kućom u nespornom vlasništvu tuženika nespornog z.k. suvlasnika ½ dijela te nekretnine). Nije sporno ni da je pok. NM suvlasnički dio te nekretnine koji je bio uknjižen u zemljišnim knjigama na njegovo ime, ugovorom o darovanju od 21. kolovoza 2018. prenio na ovdje tuženika. Sporno je, je li pok. Č supruga IM i prednica ovdje tužitelja bila suvlasnica ¼ dijela predmetne nekretnine i je li ništetan ugovor kojim je NM raspolagao i njezinim suvlasničkim dijelom te nekretnine te jeli zakonito utvrđenje suda prvog stupnja o predmetnoj nekretnini kao bračnoj stečevini i suvlasništvu IM i GM svakog na ½ dijela nekretnine.

12. Budući da je sporni dio zemljišta kupljen i obiteljska kuća izgrađena na predmetnoj nekretnini za vrijeme trajanja braka prednika stranaka, 1980. god., pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da je ta nekretnina zajednička imovina bračnih drugova, ovdje prednika stranaka GM i IM, u smislu odredbe članak 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima (pročišćeni tekst "Narodne novine", broj 51/89 i 59/90).

13. Osim toga tuženik tijekom postupka nije tvrdio ni dokazao da bi sporno zemljište i kuća bili stečeni iz posebne imovine njegovog prednika pok. IM, naprotiv pravilnom analizom provedenih dokaza sukladnih iskaza saslušanih svjedoka je utvrđeno da je sporni dio nekretnine kupljen i na njemu izgrađena kuća iz sredstava ostvarenih radom pok. GM i IM za vrijeme trajanja njihovog braka u kome su proveli preko pedeset godina.

14. Žalbena tvrdnja da je tuženik kupio cjelokupnu kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je sporni dio darovao predniku IM što bi ukazivalo na tvrdnju da je sporna nekretnina na kojoj je izgrađena kuća posebna imovina IM nije odlučna jer ju tuženik po prvi puta ističe u žalbi dok se u smislu odredbe članka 352. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice, osim toga tuženik ni taj navod nije ničim dokazao, a teret dokaza te tvrdnje je na njemu.

15. Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud i da je jednak doprinos bračnih drugova pok. IM i GM u stjecanju te imovine u smislu odredbe članka 287. ZOBPO cijeneći doprinos po osnovu rada, obojica su bili u radnom odnosu kao i činjenicu da je pok. GM nešto manje primanja nadomjestila radom u domaćinstvu jer se kod utvrđenja doprinosa ne vodi se računa samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećavanju zajedničke imovine.

16.Kako je predmetna nekretnina predstavljala zajedničku imovinu prednika stranaka IM i GM trenutku kada je prednik tuženika NM raspolagao ovom imovinom ugovorom o darovanju od 21. kolovoza 2018. vodeći računa o odredbi članka 283. ZBPO-a a koji se primjenjuje na konkretan predmet s obzirom na vrijeme stjecanja predmetne nekretnine, koja propisuje da bračni drugovi zajedničkom imovinom raspolažu sporazumno i da jedan bračni drug svojim udjelom u zajedničkoj imovini nije mogao samostalno raspolagati, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da je predmetno raspolaganje ništavo, u smislu odredbe čl. 322. st.1. ZOO-a.

17. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da tuženik nije mogao steći predmetnu nekretninu ni zaštitom povjerenja u zemljišne knjige, u smislu odredbe članka 122. Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. , 143/12, 152/14 i 81/15:dalje-ZV) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju jer iz provedenih dokaza proizlazi da je da je ovdje tuženik bio nepošten jer je znao i morao znati da suvlasnički dio darovani dio sporne nekretnine ½ nije u isključivom vlasništvu darovatelja već da je zajednička imovina njega i supruge, jer ima kuću u neposrednoj blizini IM i GM i dolazio je kod njih pa je morao znati da su zemljište kupili i izgradili kuću za vrijeme trajanja braka koji je trajao preko 50 godina osim toga uknjižio se u zemljišnim knjigama tek nakon smrti IM i GM. Pri tom treba kazati da utvrđene činjenice upućuju na zaključak da ni pok. GM nije znala za predmetno darovanje jer je oporukom svoj suvlasnički dio ostavila tužiteljima.

18. Zaključno treba kazati da su Irelevantni žalbeni navod o nezakonitostima suda tijekom ostavinskih postupaka jer je te tvrdnje mogao isticati u žalbama na odluke suda donesene u ostavinskim postupcima.

19. Pravilno je sud prvog stupnja tužiteljima dosudio opravdane troškove postupka, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a i obvezao tuženika na isplatu i to utvrđenje suda određenim žalbenim navodima nije ni dovedeno u pitanje.

20. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi tuženika su neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

21. Rješenje suda kao nepobijeno ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci, 12. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tajana Polić