Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-600/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dini Vukušiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv I-tuženog Grada Osijeka, Franje Kuhača 9, OIB: 30050049642 i II-tuženog Unikom d.o.o za komunalno gospodarstvo iz Osijeka, Ružina ulica 11a, OIB: 07507345484, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-180/2023-10 od 1. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-180/2023-10 od 1. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

˝Nalaže se I-tuženiku Gradu Osijeku, Franje Kuhača 9, OIB:30050049642 i II- tuženiku Unikom d.o.o. iz Osijeka, Ružina ulica 11a, OIB: 07507345484 solidarno platiti tužitelju ČŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.595,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 24. listopada 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi parnične troškove tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.˝

2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) nalazi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer izreka presude proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

4. U žalbi navodi da je sud prvog stupnja zaključio da je riječ o višoj sili odnosno da se radilo o obilnim padalinama, iako bi za takav zaključak bila jedino relevantna dokumentacija izvješće DHMZ. Navodi da sud zaključak o odlučnoj činjenici izvodi iz potvrde policijske uprave od 29. veljače 2023. iako policija nije i ne može biti mjerodavna za utvrđivanje vremenskih (ne)prilika niti količine padalina, niti se iz takvog zapisa uopće može tako nešto utvrditi. Navodi da I-tuženik svoje navode o višoj sili (vjetar, obilan i mokar snijeg) ne dokazuje apsolutno nikakvim dokaznim sredstvima, posljedično čemu isti tijekom cijelog postupka ostaju paušali i nedokazani. Tužiteljica nadalje smatra da je sud radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja trebao saslušati predloženog svjedoka ČŠ, koji je ujedno vlasnik stana u stambenoj zgradi ispred koje je drvo palo, obzirom da je on pozvao policiju uslijed štetnog događaja. Ističe da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 1063. i čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) jer tužiteljica nije bila u obvezi dokazivati postojanje opasne stvari, već se opasnost pojedine stvari predmnijeva i vlasnik opasne stvari odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a tuženik u predmetnoj stvari nije ničim dokazao da se radilo o višoj sili. Ne osporava da svako stablo ne mora predstavljati opasnu stvar, već to prvenstveno čine njegove osobine, pa bi tako opasnu stvar predstavljalo i zdravo stablo koje je pravilno održavano od strane vlasnika ako ono svojim položajem i veličinom predstavlja povećanu opasnost za ljude i stvari koji obavljaju određene aktivnosti u njegovoj blizini. U tijeku postupka nedvojbeno je utvrđeno da se predmetno stablo visine 4 metra nalazilo tik uz stambenu zgradu, nogostup i parking te kao takvo predstavlja povećanu opasnost za ljude koji svakodnevno učestalo obavljaju aktivnosti u njegovoj blizini kao i za njihovu imovinu, koja se tamo nalazila. Navodi da tuženik na kome je teret dokaza da postoje razlozi za oslobođenje od odgovornosti za štetu, iste nije dokazao. Čak i da je bilo padalina, a iz priloženih fotografija vidljivo je da se ne radi o obilnim padalinama već tankom snježnom pokrivaču radi kojeg, niti je životno niti je logično da bi predmetno stablo izvalilo iz zemlje i palo na tužiteljevo vozilo. Navodi da je netočan navod suda da je predmetno stablo palo uslijed težine snijega koji je padao ranijih dana, što ne proizlazi niti iz jednog materijalnog dokaza.

5. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba nije osnovana.

8. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni proturječni ni nejasni kako međusobno tako ni stanju spisa tako da je presudu moguće ispitati.

9. Pazeći po službenoj dužnosti, povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

10. U ovom postupku nije sporno da je 26. veljače 2023. oko 00,00 sati na adresi u [adresa] na osobni automobil marke Opel Astra reg. oznake [registarska oznaka] vlasništvo tužiteljice palo stablo breze, već je sporna odgovornost I tuženika i II-tuženika.

11. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je čitanjem potvrde PU Osječko-baranjske od 29. veljače 2023. utvrđeno da je 26. veljače 2023. oko 00,00 sati na adresi u [adresa], uslijed pada obilnog i mokrog snijega na osobni automobil marke Opel Astra, registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo tužiteljice, palo stablo breze, da je tom prilikom na osobnom automobilu došlo do oštećenja u vidu udubljenja na lijevoj strani iznad blatobrana, što je vidljivo i iz priloženih fotografija.

-da je čitanjem meteoroloških podatka utvrđeno da je na dan 25. veljače 2023. puhao vjetar - lahor i da nije bilo padalina,

- da je tužiteljica vlasnica stana na adresi u [adresa], dok je tuženik Grad Osijek vlasnik nekretnine na kojoj se nalazilo predmetno stablo,

-da je čitanjem ponude P.S.C. Osijek d.o.o. od 28. veljače 2023. utvrđeno da ukupan iznos potreban za popravak vozila u vlasništvu tužiteljice 3.595,00 eur,

-da je čitanjem Ugovora o održavanju javnih zelenih površina Grada Osijeka u 2023. utvrđeno da je zaključen između Grada Osijeka i Unikoma d.o.o. Osijek, a predmet tog Ugovora je uređivanje međusobnih prava i obveza u vezi održavanja javnih zelenih površina Grada Osijeka u 2023.,

-da je Odredbom čl. 11. Ugovora o održavanju javnih zelenih površina Grada Osijeka propisano da Unikom d.o.o. preuzima na sebe odgovornost za štetu nanesenu Gradu Osijeku ili trećim osobama u vezi obavljanja poslova održavanja javnih zelenih površina, da Unikom d.o.o. na sebe preuzima i odgovornost za svu ostalu štetu nanesenu gradu ili trećim osobama zbog nekvalitetno i nepravodobno obavljenih radova koji su predmet ovog Ugovora, te u slučajevima ako bez opravdanog razloga obustavi ili neredovito obavlja komunalnu djelatnost održavanja javnih zelenih površina u Gradu Osijeku, dok je odredbom čl. 12. Ugovora propisano je da ovlaštena službenica Grada Osijeka obavlja nadzor nad izvođenjem radova koji su predmet ovog ugovora.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala da su za nastalu štetu odgovorni tuženici budući da ne postoji krivnja tuženika, a niti postoji uzročno posljedična veza između radnje ili propuštanja tuženika i nastale štete (čl. 1045. ZOO-a). Osim toga prvostupanjski sud zaključuje da tuženici za nastalu štetu ne odgovaraju po kriteriju objektivne odgovornosti temeljem odredbe čl. 1063. ZOO-a. Pri tome izražava pravno shvaćanje da u konkretnom slučaju stablo samo za sebe ne predstavlja opasnu stvar, odnosno da bi stablo bilo opasna stvar trebaju se utvrditi sve konkretne okolnosti, a posebno stanje tog stabla, da li je stablo staro, oštećeno ili bolesno, međutim tužiteljica to nije dokazala. Osim toga prvostupanjski sud navodi da činjenica da se stablo nalazilo u neposrednoj blizini parkirališta i nogostupa ne predstavlja povećanu opasnost za okolinu, kao ni činjenica da se radilo o stablu visine preko četiri metra, plitkog korijenja koje se nalazilo odmah uz nogostup i parkiralište ne ukazuje da bi se radilo o opasnoj stvari, budući da tužiteljica ničim ne dokazuje u čemu bi se sastojala opasnost takvog stabla, osim što se nalazi uz nogostup i parkiralište.

13. Ni činjenica da je II-tuženik dva tjedna nakon što je predmetno stablo palo, na istoj lokaciji uklonio drugo stablo, za što je tužiteljica priložila fotografije na listu 62- 64 spisa, po shvaćanju suda prvog stupnja ne ukazuje na povećanu opasnost predmetnog stabla koje je palo kritičnog događaja.

14. Dakle, sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica nije dokazala da je predmetno stablo opasna stvar, odnosno da je do štete došlo zbog propusta II-tuženika da ukloni stablo koje predstavlja opasnost, niti zbog propusta I-tuženika u nadzoru radova koji su predmet Ugovora sklopljenog između I-tuženika i II-tuženika.

15. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1064. i 1045. st. 1. ZOO-a kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

16. Tužiteljica je tijekom postupka isticala, a što ponavlja i u žalbi, da je stablo breze visoko 4 metra, plitkog korijena, koje raste u blizini nogostupa i parkirališta, opasna stvar.

17. Ovaj sud smatra da pri ocjeni je li neka stvar predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063. ZOO-a mora se u svakom konkretnom slučaju uzeti u obzir namjena, osobine, položaj, mjesto i način njezine upotrebe i samo ocjenom svih tih okolnosti u njihovoj međusobnoj povezanosti i sveukupnosti može se prosuditi da li se u nekom konkretnom slučaju radi o opasnoj stvari.

18. Po nalaženju ovog suda prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužiteljica nije dokazala da stablo breze visoko 4 metra koje raste u blizini nogostupa i parkirališta zbog svojih svojstava predstavlja opasnu stvar. Naime, nije sporno da stablo pored nogostupa i parkirališta u određenim okolnostima može predstavljati opasnu star, takvu da od nje prijeti veći rizik.

19. Naime, odredbu čl. 1063. ZOO-a treba shvatiti na način da je na oštećeniku obveza dokazivanja činjenice da je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, dakle, da je određena opasna stvar prouzrokovala nastanak štete.

20. Dakle, oštećenik (tužiteljica), nije oslobođen obveze da dokaže da je šteta nastala u vezi s opasnom stvari. Drugačije shvaćanje bi dovelo do situacije da štetnik samim postojanjem štete, bez dokazivanja da je šteta nastala u vezi s opasnom stvari ili djelatnosti, dovodi imatelja opasne stvari ili osobu koja obavlja djelatnost, u situaciju da dokazuje ono što bi prema općoj pravnoj i životnoj logici trebao dokazivati oštećenik. 21. U konkretnom slučaju tužiteljica zahtjev temelji na činjeničnoj osnovi da je stablo breze visoko 4 metra, plitkog korijena, koje raste u blizini nogostupa i parkirališta opasna stvar i da je uzrok oštećenja njezina vozila te da stoga za nastalu štetu odgovaraju tuženici u smislu odredbe čl. 1063. i 1064. ZOO.

22. Prema odredbi čl. 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

23. Prema odredbi čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovora osoba koja se njome bavi.

24. Pojam opasne stvari Zakon o obveznim odnosima ne definira. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je 25. veljače 2023. oko ponoći na javnoj površini u vlasništvu tuženog Grada Osijeka palo stablo breze visoko oko 4 metra koje je raslo u blizini nogostupa i parkirališta i oštetilo osobni automobil, u vlasništvu tužiteljice, parkiran na označenom parkirališnom mjestu. Međutim, tužiteljica nije dokazala da je uzrok pada svojstvo predmetnog stabla. Takav dokaz ne mogu predstavljati ni navodi same tužiteljice, budući se iz njezinih navoda ne može zaključiti o stanju predmetnog stabla kritične zgode jer tužiteljica, osim što tvrdi da je stablo bilo visoko 4 metra, plitkog korijena i da je raslo u blizini nogostupa i parkirališta, ništa određenije nije navela o stanju stabla. Stoga je sud prvog stupnja pravilno zaključio da tužiteljica nije dokazala da konkretno stablo po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu ili drugim okolnostima predstavlja povećanu opasnost štete za okolinu, odnosno da je opasna stvar sudjelovala u spornom događaju, pa nema mjesta primjeni odredbe čl. 1063. ZOO-a. Naime, stablo breze visine 4 metra koje se nalazi u blizini nogostupa i parkirališta po svojom položaju i osobinama ne predstavlja opasnu stvar, već bi to bilo moguće u nekim izvanrednim okolnostima, a koje tužiteljica nije dokazala.

25. Nisu ostvarene ni zakonske pretpostavke za odgovornost tuženika za naknadu štete za koju tužiteljica tvrdi da je nastala po osnovi krivnje.

26. Da bi postojala odgovornost tuženika za štetu po osnovi krivnje morale bi postojati i opće pretpostavke odgovornosti i to štetna radnja i protupravnost štetne radnje, uz subjekte obveznog odnosa odgovornosti za štetu te uzročna veza između štetne radnje i štete.

27. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema odredbi čl. 1049. ZOO-a krivnja postoji kada je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

28. Slijedom navedenog da bi tužiteljica uspjela u sporu mora dokazati u smislu odredbe čl. 7. i 219. ZPP-a da je na strani tuženika postojao propust ili štetna radnja koja bi bila protupravna, odnosno nezakonita ili nepravilna i u uzročnoj vezi s utuženom štetom. Konkretno, to znači da tužiteljica mora dokazati da se štetni događaj dogodio na način kao što to tužiteljica opisuje u tužbi i tijekom postupka te da je zbog nekog skrivljenog ponašanja ili propusta tuženika došlo upravo do nastanka opisanog štetnog događaja.

29. Izostankom tog propusta ili te radnje i uzročne veze ne postoje ni pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu propisanu navedenom odredbom čl. 1045. st. 1. i čl. 1049. ZOO-a. U konkretnom slučaju tužiteljica takvo protupravno postupanje tuženika i uzročnu vezu nije dokazala. Naime, odredbom čl. 221.a ZPP-a određeno je ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

30. Kako temeljem izvedenih dokaza i njihovom ocjenom prvostupanjski sud nije uspio utvrditi činjenice odlučne za ovaj spor to je o njihovom postojanju, odnosno nepostojanju pravilno zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja te odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da tužiteljica nije uspjela dokazati odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost njezinog tužbenog zahtjeva.

31. Točan je žalbeni navod tužiteljice da se o uzroku pada predmetnog stabla, kao i količini napadalog snijega ne može zaključivati na temelju opažanja policije na licu mjesta, jer policajci nisu ovlašteni izvršiti procjenu o količini i vrsti snijega koja je potrebna da bi konkretno stablo uslijed težine snijega palo. Isto tako točan je žalbeni navod tužiteljice da se visina snijega utvrđuje prema podacima DHMZ. Međutim, imajući u vidu da tužiteljica nije dokazala da je konkretno stablo opasna stvar, odnosno krivnju tuženika, navedeno nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanje presude.

32. Također, pravilno je sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanje svjedoka ČŠ, stanara iste zgrade koji je vidio pad stabla i pozvao policiju. Naime, predloženi dokaz i po mišljenju ovog suda nije trebao biti izveden jer tako općenito obrazložen dokazni prijedlog ukazuje da njegov sadržaj nije mogao utjecati na ishod i pravilnost postupka u cjelini.

33. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je to odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan