REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7500/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. SI, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 21. lipnja 2024., broj: Pp-6682/2023-21, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. SI kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. SI je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 21. lipnja 2024., broj: Pp-6682/2023-21, proglašen je krivim okr. SI da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 350,00 eura, u koju se, na temelju čl. 40. st. 1. Prekršajnog zakona, lišenje slobode 23. ožujka 2024., uračunava kao 39,82 eura pa je okrivljeniku preostala novčana kazna 310,18 eura, koju je obvezan platiti u roku jednog mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne.
1.1. Istom presudom, odbijen je prijedlog tužitelja za izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, a u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno je da je okrivljenik obvezan naknaditi 60,00 eura.
2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Neosnovano okrivljenik ističe u žalbi da je „tražio na sudu da se provede kompletno vještačenje djece od strane kliničkih psihologa i liječnika vještaka što mi nažalost nije bilo dozvoljeno“, jer iz zapisnika o ispitivanju okrivljenika od 23. ožujka 2023., iz zapisnika o ispitivanju svjedoka od 26. travnja 2023., iz zapisnika od 12. prosinca 2023., a ni iz zapisnika od 23. travnja 2024. ne proizlazi da je okrivljenik predlagao izvođenje bilo kojeg dokaza pa tako ni ovog koji se navodi u žalbi. U odnosu na mišljenje sudskih vještaka Višnje Škevin i Josipa Podobnika, izrađeno u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu radi donošenja odluke o izmjeni ranije donesene presude u dijelu ostvarivanja osobnih odnosa djece s ocem, a koje mišljenje je okrivljenik dostavio uz žalbu, treba navesti da se ovi žalbeni navodi ne mogu s uspjehom isticati jer je čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona propisano da se nove činjenice i novi dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren.
6. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza svjedoka mlt. TI i mlt. JI ukazujući da je TI rekao je on prijetio šamarčinom na portafon, a JI je rekao da je on to učinio tek po dolasku u stan. Navedena činjenica je li okrivljenik inkriminirane riječi uputio mlt. sinu JI na portafon ili tek kad je došao do stana nisu odlučne za postojanje djela niti imaju bilo kakvog utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je svjedokinja II bila očevidac inkriminiranog događaja, da je prilikom ispitivanja u VII PP Zagreb neposredno nakon počinjenja djela opisala ponašanje okrivljenika inkriminirane prilike te jasno i bez ikakvih dvojbi ponovila i riječi koje je okrivljenik uputio mlt. JI a koje se okrivljeniku stavljaju na teret, jednako je iskazivala u prvostupanjskom postupku te je kod takvog svog iskaza ostala kategorična i prilikom suočenja s okrivljenikom. Da je inkriminirane prilike okrivljenik uputio mlt. JI riječi koje mu se stavljaju na teret proizlazi nedvojbeno i iz iskaza mlt. TI i mlt. JI, čiji iskazi, suprotno navodima žalbe, nisu proturječni u odlučnim činjenicama, niti u spisu ima podataka da bi bili iskorišteni radi lažnog terećenja okrivljenika. Pritom treba navesti da je razgovor s maloljetnim svjedocima, prije njihova ispitivanja, obavila djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad psihologijske struke, a da je ispitivanje provedeno putem video-linka uz asistenciju više stručne savjetnice na Odjelu za mladež Općinskog kaznenog suda te da nije zabilježena nikakva nesigurnost djece prilikom iskazivanja. Ni žalbeni navodi kojima se opisuju dobri i funkcionalni odnosi okrivljenika s maloljetnim sinovima, kako na dnevnoj bazi tako i za vrijeme školskih praznika, a što je doista hvalevrijedno, nisu dokaz da okrivljenik djelo nije počinio, kako se to u žalbi pokušava prikazati.
7. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je, temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Budući da nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica, žalba okrivljenika nije osnovana.
8. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi jer, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
9. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da nema osnove za izricanje blaže kazne. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 1.590,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana. Prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao blažu vrstu kazne koju je ublažio daleko ispod zakonom propisanog minimuma, pri čemu ni u izreci presude nije naznačio da je novčana kazna izrečena uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne niti u obrazloženju presude navodi da je utvrdio naročito izražene olakotne okolnosti koje bi bile zakonski temelj za primjenu te odredbe. Time je prvostupanjski sud počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava u korist okrivljenika, koju ovaj sud nije mogao sanirati uslijed činjenice da tužitelj nije podnio žalbu protiv prvostupanjske presude pa je uspostavljeno načelo zabrane preinačenja na gore. Kod takvog stanja stvari te imajući na umu da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ni uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.
11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 12. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, mlt. žrtvu nasilja putem z.z., punomoćnicu mlt. žrtve nasilja, Hrvatski zavod za socijalni rad i tužitelja.
