Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-175/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u pravnoj stvari tužitelja ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, Zagreb, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-44/2021-30 od 8. studenog 2024., 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene Republike Hrvatske i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-44/2021-30 od 8. studenog 2024. u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženoj da tužitelju isplati bruto iznos od 955,91 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih iznosa do isplate i pod točkom II. izreke.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu točke II. izreke kojim tužitelju nije dosuđen daljnji trošak pristupa na ročište za objavu presude i za navedeno rješava:

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju ČC isplati daljnji trošak postupka u iznosu od 93,75 eur sa zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja teče od 8. studenog 2024. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene Republike Hrvatske za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 187,50 eur.

IV. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju ČC naknadi trošak sastava žalbe protiv rješenja o trošku u iznosu od 31,25 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 955,91 eur bruto sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka I. izreke) i naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.073,75 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 8. studenog 2024. pa do isplate (točka II. izreke).

2. Tužena navedenu presudu pobija u dijelu u kojem nije uspjela u sporu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni navodi u bitnome se svode na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i posljedično navedenom obrazlaganje pogrešne primjene materijalnog prava kojima tužena ističe kako tijekom utuženog razdoblja tužitelj nije ostvarivao prekovremeni rad koji mu ne bi bio obračunat i isplaćen. Predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu ili da preinači presudu. Potražuje naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 187,50 eur.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže potvrditi presudu prvostupanjskog suda.

4. Tužitelj žalbom pobija rješenje o trošku sadržano u presudi u dijelu kojim mu nije dosuđen zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude. Predlaže dosuditi mu zatraženi iznos ili predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 78,13 eur.

5. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), slijedom čega je i presuda ispitana u okviru dopuštenih žalbenih razloga iz čl. 467. st. 1. ZPP. Stoga ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene navode u odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se zbog tih žalbenih razloga presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati.

6. Žalba tužene nije osnovana, dok je žalba tužitelja na rješenje o trošku osnovana.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenih prekovremenih sati za utuženo razdoblje u mjesecima kada je tužitelj radio na blagdan, koji je padao u radni dan od ponedjeljka do petka. Tužitelj u ovom postupku ne potražuju sve prekovremene sate već samo one koji su nastali u mjesecu u kojem je blagdan „pao“ u radni dan, od ponedjeljka do petka, tako da su stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati. Tvrdi da tužena u svojem obračunu plaće nema prikazan mjesečni fond radnih sati, već samo mjesečni fond sati te je stoga i prekovremene sate krivo obračunavala i isplaćivala manju plaću.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tužene, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, a ni povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire žalba. Suprotno navodima tužene pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

9. Među strankama je nesporan matematički izračun potraživanja tužitelja u ovome postupku koji je utvrđen financijskim vještačenjem u iznosu koji je i dosuđen prvostupanjskom presudom. No, tužena je prigovorila metodologiji vještačenja i smatra da je pogrešno postavljen zadatak vještaku prema kojem se svaki sat rada na blagdan ili neradni dan automatski imao obračunati kao prekovremeni rad, pa stoga takvo vještačenje smatra pravno neutemeljenim.

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju poslove obavljao u turnusu i u smjenama, a koju činjenicu je sud utvrdio iz evidencije tužene koja je bila predmetom vještačenja, da je te poslove tužitelj obavljao prema rasporedu radnog vremena tužene, da je mjesečno odrađivao sve radne sate i dane, da u utuženom razdoblju nije izostao s posla niti jedan radni dan, a niti je koristio neplaćeni dopust. Iz evidencije o radu proizlazi da je tužitelj pored toga radio i na dane blagdana i neradne dane koji su padali između ponedjeljka i petka.

10.1. U pogledu pravne osnove spora prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako temeljem odredbe čl. 44. st. 1. toč. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08, 89/12 i 104/13 - osnovni tekst i Dodatak I, 150/13, 153/13 - Dodatak II), kao i odredbe čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike KU 112/17 („Narodne novine“ broj 112/17), svaki službenik ima pravo na uvećanje plaće od 50% za prekovremeni rad. Istim člankom KU-a u st. 10. utvrđeno je da se prekovremenim radom službenika koji rade u smjenama ili turnusima, smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prema odredbi čl. 44. st. 2. KU dodaci iz stavka 1. međusobno se ne isključuju osim dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Prema odredbi čl. 44. st. 1. t. 5. KU („Narodne novine“ broj 93/08) ako službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prema odredbama važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike (KU 104/13 i KU 112/17) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku godinu radnog staža. Redovni mjesečni fond radnih sati je osnova za isplatu osnovne plaće, a redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji se dobiju na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa brojem radnih sati u danu (dakle broj radnih dana x 8, čl. 44. st. 12. KU). Prvostupanjski sud nadalje pravilno utvrđuje kako je Komisija nadležna za tumačenje kolektivnog ugovora u nekoliko svojih Zapisnika protumačila čl. 44. st. 10 i 12. KU na način da je utvrdila da tužitelj ima pravo na naknadu za prekovremeni rad u trenutku kada prijeđe mjesečni fond radnih sati.

11. Tužena se u svojoj žalbi poziva na istovjetna tumačenja navedenih odredaba kolektivnih ugovora, no iz istih izvodi pogrešne zaključke zanemarujući činjenicu kako tužitelj u ovome postupku potražuje naknadu za prekovremeni rad samo za one mjesece u kojima je radio na blagdan koji je pao u radni dan od ponedjeljka do petka i koji mu tuženik zbog pogrešnog načina obračuna nije isplatio sukladno odredbama KU na koje se pravilno pozvao.

12. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužena u konkretnom slučaju tužitelju prekovremene sate utvrđivala na bazi mjesečnog broja sati, a ne na bazi mjesečnog fonda sati, kako to proizlazi iz odredbe čl. 44. st. 12. KU kojom je propisan način utvrđenja broja prekovremenih sati rada tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni broj radnih sati. Stoga, kada blagdan koji je neradan dan ali je pao u dane od ponedjeljka do petka, a na isti blagdan je tužitelj radio, to taj blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u mjesečni fond sati, slijedom čega žalbeni navodi koje iznosi tužena nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

13. Neosnovano tužena pobija pravilnost primjene odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP u pogledu dosuđenog troška, jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

14. No, osnovano tužitelj u žalbi navodi kako mu je prvostupanjski sud neosnovano propustio u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP dosuditi i trošak pristupa na ročište za objavu presude na koje je pristupio njegov punomoćnik, a u skladu s odredbom Tbr. 9/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje: Tarifa) u iznosu od 93,75 eur.

15. Zbog svega navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužene i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način kako je i odlučeno pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude, dok je odluku o trošku u pobijanom dijelu valjalo preinačiti temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP.

16. Zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 166. st. 1. ZPP, jer sa žalbom nije uspjela.

17. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 155. ZPP tužitelju je u skladu s odredbom Tbr. 10/5 Tarife dosuđen trošak sastava žalbe protiv rješenja o trošku u iznosu od 31,25 eur, dok u preostalom dijelu njegov zahtjev nije osnovan.

18. U sadržajno nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim tužitelju nije dosuđena zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 12. veljače 2025.

Sudac

Goran Škugor