Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-304/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Romeo Herceg, odvjetnik u Zaboku, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici Vice Mandarić i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mandarić i Einwalter u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 19, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-344/2019-41 od 29. prosinca 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-344/2019- 41 od 29. prosinca 2022.:
- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da su ništetne odredbe članka 7. Ugovora o kreditu br. 9011031201 od 21. veljače 2006., te članka 7. Ugovora o kreditu br. 9012177938 od 18. prosinca 2006., zaključenih između tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao kreditora i tužitelja CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, kojima je ugovorena valuta CHF (švicarski franak) uz koju je vezana visina anuiteta, te odredbe članka 4. do 7. Ugovora o kreditu br. 9011031201 od 21. veljače 2006. te odredbe članka 4. do članka 7. Ugovora o kreditu br. 9012177938 od 18. prosinca 2006. zaključenih između istih stranaka kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa koja temeljem jednostrane odluke tuženika može biti veća od 4,20%, koliko je iznosila u trenutku zaključenja ugovora o kreditu br. 9012177938 od 18. prosinca 2006.
- preinačuje u preostalom dijelu točke I. izreke kojom je utvrđeno da su ništetne odredbe članka 1. Ugovora o kreditu br. 9011031201 od 21. veljače 2006. i Ugovora o kreditu br. 9012177938 od 18. prosinca 2006. kojima je ugovorena glavnica kredita u valuti CHF (švicarski franak) tako da se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan,
- preinačuje u točkama II. i III. izreke tako da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„II. Tuženik Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 dužan je isplatiti tužitelju CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene kamatne stope iznos od 28.612,10 kn/3.797,47 € uz zakonsku zateznu kamatu tekuću:
- na iznos od 185,18 kn/24,57 € od dana 1. rujna 2007. g. do isplate,
- na iznos od 181,95 kn/24,14 € od dana 1. listopada 2007. g. do isplate,
- na iznos od 181,73 kn/24,11 € od dana 1. studenog 2007. g. do isplate,
- na iznos od 184,26 kn/24,45 € od dana 1. prosinca 2007. g. do isplate,
- na iznos od 182,93 kn/24,27 € od dana 1. siječnja 2008. g. do isplate,
- na iznos od 186,14 kn/24,70 € od dana 1. veljače 2008. g. do isplate,
- na iznos od 335,46 kn/44,52 € od dana 1. ožujka 2008. g. do isplate,
- na iznos od 341,25 kn/45,29 € od dana 1. travnja 2008. g. do isplate,
- na iznos od 331,70 kn/44,02 € od dana 1. svibnja 2008. g. do isplate,
- na iznos od 329,60 kn/43,74 € od dana 1. lipnja 2008. g. do isplate,
- na iznos od 332,71 kn/44,15 € od dana 1. srpnja 2008. g. do isplate,
- na iznos od 326,53 kn/43,33 € od dana 1. kolovoza 2008. g. do isplate,
- na iznos od 326,88 kn/43,38 € od dana 1. rujna 2008. g. do isplate,
- na iznos od 330,53 kn/43,86 € od dana 1. listopada 2008. g. do isplate,
- na iznos od 361,12 kn/47,92 € od dana 1. studenog 2008. g. do isplate,
- na iznos od 340,49 kn/45,19 € od dana 1. prosinca 2008. g. do isplate,
- na iznos od 365,88 kn/48,56 € od dana 1. siječnja 2009. g. do isplate,
- na iznos od 375,91 kn/49,89 € od dana 1. veljače 2009. g. do isplate,
- na iznos od 377,42 kn/50,09 € od dana 1. ožujka 2009. g. do isplate,
- na iznos od 372,66 kn/49,46 € od dana 1. travnja 2009. g. do isplate,
- na iznos od 373,41 kn/49,56 € od dana 1. svibnja 2009. g. do isplate,
- na iznos od 367,21 kn/48,73 € od dana 1. lipnja 2009. g. do isplate,
- na iznos od 361,91 kn/48,03 € od dana 1. srpnja 2009. g. do isplate,
- na iznos od 363,09 kn/48,19 € od dana 1. kolovoza 2009. g. do isplate,
- na iznos od 366,15 kn/48,59 € od dana 1. rujna 2009. g. do isplate,
- na iznos od 365,80 kn/48,55 € od dana 1. listopada 2009. g. do isplate,
- na iznos od 362,89 kn/48,16 € od dana 1. studenog 2009. g. do isplate,
- na iznos od 368,34 kn/48,88 € od dana 1. prosinca 2009. g. do isplate,
- na iznos od 372,32 kn/49,41 € od dana 1. siječnja 2010. g. do isplate,
- na iznos od 369,56 kn/49,04 € od dana 1. veljače 2010. g. do isplate,
- na iznos od 367,94 kn/48,83 € od dana 1. ožujka 2010. g. do isplate,
- na iznos od 375,99 kn/49,90 € od dana 1. travnja 2010. g. do isplate,
- na iznos od 374,23 kn/49,66 € od dana 1. svibnja 2010. g. do isplate,
- na iznos od 377,91 kn/50,15 € od dana 1. lipnja 2010. g. do isplate,
- na iznos od 402,31 kn/53,39 € od dana 1. srpnja 2010. g. do isplate,
- na iznos od 397,10 kn/52,70 € od dana 1. kolovoza 2010. g. do isplate,
- na iznos od 411,16 kn/54,57 € od dana 1. rujna 2010. g. do isplate,
- na iznos od 406,64 kn/53,97 € od dana 1. listopada 2010. g. do isplate,
- na iznos od 397,06 kn/52,69 € od dana 1. studenog 2010. g. do isplate,
- na iznos od 349,71 kn/46,41 € od dana 1. prosinca 2010. g. do isplate,
- na iznos od 369,11 kn/48,98 € od dana 1. siječnja 2011. g. do isplate,
- na iznos od 355,74 kn/47,21 € od dana 1. veljače 2011. g. do isplate,
- na iznos od 360,59 kn/47,85 € od dana 1. ožujka 2011. g. do isplate,
- na iznos od 354,07 kn/46,99 € od dana 1. travnja 2011. g. do isplate,
- na iznos od 355,05 kn/47,12 € od dana 1. svibnja 2011. g. do isplate,
- na iznos od 332,87 kn/44,17 € od dana 1. lipnja 2011. g. do isplate,
- na iznos od 334,40 kn/44,38 € od dana 1. srpnja 2011. g. do isplate,
- na iznos od 354,01 kn/46,98 € od dana 1. kolovoza 2011. g. do isplate,
- na iznos od 296,53 kn/39,35 € od dana 1. rujna 2011. g. do isplate,
- na iznos od 287,53 kn/38,16 € od dana 1. listopada 2011. g. do isplate,
- na iznos od 286,41 kn/38,01 € od dana 1. studenog 2011. g. do isplate,
- na iznos od 285,61 kn/37,90 € od dana 1. prosinca 2011. g. do isplate,
- na iznos od 289,56 kn/38,43 € od dana 1. siječnja 2012. g. do isplate,
- na iznos od 302,71 kn/40,17 € od dana 1. veljače 2012. g. do isplate,
- na iznos od 303,03 kn/40,21 € od dana 1. ožujka 2012. g. do isplate,
- na iznos od 300,16 kn/39,83 € od dana 1. travnja 2012. g. do isplate,
- na iznos od 301,58 kn/40,02 € od dana 1. svibnja 2012. g. do isplate,
- na iznos od 302,92 kn/40,20 € od dana 1. lipnja 2012. g. do isplate,
- na iznos od 300,79 kn/39,92 € od dana 1. srpnja 2012. g. do isplate,
- na iznos od 293,12 kn/38,90 € od dana 1. kolovoza 2012. g. do isplate,
- na iznos od 291,95 kn/38,74 € od dana 1. rujna 2012. g. do isplate,
- na iznos od 288,99 kn/38,35 € od dana 1. listopada 2012. g. do isplate,
- na iznos od 292,12 kn/38,77 € od dana 1. studenog 2012. g. do isplate,
- na iznos od 293,85 kn/39,00 € od dana 1. prosinca 2012. g. do isplate,
- na iznos od 293,25 kn/38,92 € od dana 1. siječnja 2013. g. do isplate,
- na iznos od 286,54 kn/38,03 € od dana 1. veljače 2013. g. do isplate,
- na iznos od 292,25 kn/38,78 € od dana 1. ožujka 2013. g. do isplate,
- na iznos od 292,53 kn/38,82 € od dana 1. travnja 2013. g. do isplate,
- na iznos od 290,12 kn/38,50 € od dana 1. svibnja 2013. g. do isplate,
- na iznos od 283,72 kn/37,65 € od dana 1. lipnja 2013. g. do isplate,
- na iznos od 283,55 kn/37,63 € od dana 1. srpnja 2013. g. do isplate,
- na iznos od 291,93 kn/38,74 € od dana 1. kolovoza 2013. g. do isplate,
- na iznos od 294,58 kn/39,09 € od dana 1. rujna 2013. g. do isplate,
- na iznos od 298,63 kn/39,63 € od dana 1. listopada 2013. g. do isplate,
- na iznos od 296,54 kn/39,35 € od dana 1. studenog 2013. g. do isplate,
- na iznos od 297,75 kn/39,51 € od dana 1. prosinca 2013. g. do isplate,
- na iznos od 299,12 kn/39,70 € od dana 1. siječnja 2014. g. do isplate,
- na iznos od 179,06 kn/23,76 € od dana 1. veljače 2014. g. do isplate,
- na iznos od 180,14 kn/23,90 € od dana 1. ožujka 2014. g. do isplate,
- na iznos od 179,81 kn/23,86 € od dana 1. travnja 2014. g. do isplate,
- na iznos od 178,54 kn/23,69 € od dana 1. svibnja 2014. g. do isplate,
- na iznos od 178,02 kn/23,62 € od dana 1. lipnja 2014. g. do isplate,
- na iznos od 178,16 kn/23,64 € od dana 1. srpnja 2014. g. do isplate,
- na iznos od 179,81 kn/23,86 € od dana 1. kolovoza 2014. g. do isplate,
- na iznos od 181,00 kn/24,02 € od dana 1. rujna 2014. g. do isplate,
- na iznos od 180,73 kn/23,98 € od dana 1. listopada 2014. g. do isplate,
- na iznos od 181,87 kn/24,13 € od dana 1. studenog 2014. g. do isplate,
- na iznos od 182,67 kn/24,24 € od dana 1. prosinca 2014. g. do isplate,
- na iznos od 182,25 kn/24,18 € od dana 1. siječnja 2015. g. do isplate
- na iznos od 182,82 kn/24,26 € od dana 1. veljače 2015. g. do isplate,
- na iznos od 182,82 kn/24,26 € od dana 1. ožujka 2015. g. do isplate,
- na iznos od 182,82 kn/24,26 € od dana 1. travnja 2015. g. do isplate,
- na iznos od 182,82 kn/24,26 € od dana 1. svibnja 2015. g. do isplate,
- na iznos od 182,82 kn/24,26 € od dana 1. lipnja 2015. g. do isplate,
- na iznos od 182,82 kn/24,26 € od dana 1. srpnja 2015. g. do isplate,
- na iznos od 182,82 kn/24,26 € od dana 1. kolovoza 2015. g. do isplate,
- na iznos od 182,82 kn/24,26 € od dana 1. rujna 2015. g. do isplate,
- na iznos od 182,82 kn/24,26 € od dana 1. listopada 2015. g. do isplate, i to od dana 1. rujna 2007. g. do 31. prosinca 2007. g. po stopi određenoj primjenom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od dana 1. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. g. po stopi određenoj primjenom čl. 29 st. 2 ZOO, u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi određenoj primjenom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Tuženik Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 dužan je isplatiti tužitelju CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene deviznog tečaja u iznosu od 85.922,35 kn/11.403,85 € uz zakonsku zateznu kamatu tekuću
- na iznos od 117,63 kn/15,61 € od dana 1. travnja 2009. g. do isplate,
- na iznos od 298,35 kn/39,62 € od dana 1. svibnja 2009. g. do isplate,
- na iznos od 231,56 kn/30,73 € od dana 1. lipnja 2009. g. do isplate,
- na iznos od 174,55 kn/23,16 € od dana 1. srpnja 2009. g. do isplate,
- na iznos od 187,32 kn/24,86 € od dana 1. kolovoza 2009. g. do isplate,
- na iznos od 220,16 kn/29,22 € od dana 1. rujna 2009. g. do isplate,
- na iznos od 216,50 kn/28,73 € od dana 1. listopada 2009. g. do isplate,
- na iznos od 185,14 kn/24,57 € od dana 1. studenog 2009. g. do isplate,
- na iznos od 243,78 kn/32,35 € od dana 1. prosinca 2009. g. do isplate,
- na iznos od 286,57 kn/38,03 € od dana 1. siječnja 2010. g. do isplate,
- na iznos od 355,37 kn/47,16 € od dana 1. veljače 2010. g. do isplate,
- na iznos od 337,45 kn/44,78 € od dana 1. ožujka 2010. g. do isplate,
- na iznos od 426,29 kn/56,57 € od dana 1. travnja 2010. g. do isplate,
- na iznos od 406,87 kn/54,00 € od dana 1. svibnja 2010. g. do isplate,
- na iznos od 447,41 kn/59,38 € od dana 1. lipnja 2010. g. do isplate,
- na iznos od 716,37 kn/95,07 € od dana 1. srpnja 2010. g. do isplate,
- na iznos od 658,91 kn/87,45 € od dana 1. kolovoza 2010. g. do isplate,
- na iznos od 813,94 kn/108,02 € od dana 1. rujna 2010. g. do isplate,
- na iznos od 764,09 kn/101,41 € od dana 1. listopada 2010. g. do isplate,
- na iznos od 658,53 kn/87,40 € od dana 1. studenog 2010. g. do isplate,
- na iznos od 862,66 kn/111,49 € od dana 1. prosinca 2010. g. do isplate,
- na iznos od 1.116,84 kn/148,23 € od dana 1. siječnja 2011. g. do isplate,
- na iznos od 941,64 kn/124,97 € od dana 1. veljače 2011. g. do isplate,
- na iznos od 1.005,22 kn/133,41 € od dana 1. ožujka 2011. g. do isplate,
- na iznos od 919,80 kn/122,07 € od dana 1. travnja 2011. g. do isplate,
- na iznos od 932,64 kn/123,78 € od dana 1. svibnja 2011. g. do isplate,
- na iznos od 1.272,32 kn/168,86 € od dana 1. lipnja 2011. g. do isplate,
- na iznos od 1.295,17 kn/171,89 € od dana 1. srpnja 2011. g. do isplate,
- na iznos od 1.588,31 kn/210,80 € od dana 1. kolovoza 2011. g. do isplate,
- na iznos od 1.446,19 kn/191,94 € od dana 1. rujna 2011. g. do isplate,
- na iznos od 1.289,49 kn/171,14 € od dana 1. listopada 2011. g. do isplate,
- na iznos od 1.269,95 kn/168,55 € od dana 1. studenog 2011. g. do isplate,
- na iznos od 1.256,02 kn/166,70 € od dana 1. prosinca 2011. g. do isplate,
- na iznos od 1.324,89 kn/175,84 € od dana 1. siječnja 2012. g. do isplate,
- na iznos od 1.397,32 kn/185,45 € od dana 1. veljače 2012. g. do isplate,
- na iznos od 1.402,77 kn/186,17 € od dana 1. ožujka 2012. g. do isplate,
- na iznos od 1.354,21 kn/179,73 € od dana 1. travnja 2012. g. do isplate,
- na iznos od 1.378,25 kn/182 ,92 € od dana 1. svibnja 2012. g. do isplate,
- na iznos od 1.400,94 kn/185,93 € od dana 1. lipnja 2012. g. do isplate,
- na iznos od 1.364,92 kn/181,15 € od dana 1. srpnja 2012. g. do isplate,
- na iznos od 1.377,03 kn/182,76 € od dana 1. kolovoza 2012. g. do isplate,
- na iznos od 1.356,73 kn/180,06 € od dana 1. rujna 2012. g. do isplate,
- na iznos od 1.305,15 kn/173,22 € od dana 1. listopada 2012. g. do isplate,
- na iznos od 1.359,63 kn/180,45 € od dana 1. studenog 2012. g. do isplate,
- na iznos od 1.389,67 kn/184,44 € od dana 1. prosinca 2012. g. do isplate,
- na iznos od 1.379,18 kn/183,04 € od dana 1. siječnja 2013. g. do isplate,
- na iznos od 1.262,54 kn/167,56 € od dana 1. veljače 2013. g. do isplate,
- na iznos od 1.361,90 kn/180,75 € od dana 1. ožujka 2013. g. do isplate,
- na iznos od 1.366,70 kn/181,39 € od dana 1. travnja 2013. g. do isplate,
- na iznos od 1.324,91 kn/175,84 € od dana 1. svibnja 2013. g. do isplate,
- na iznos od 1.213,66 kn/161,08 € od dana 1. lipnja 2013. g. do isplate,
- na iznos od 1.210,69 kn/160,68 € od dana 1. srpnja 2013. g. do isplate,
- na iznos od 1.234,70 kn/163,87 € od dana 1. kolovoza 2013. g. do isplate,
- na iznos od 1.279,68 kn/169,84 € od dana 1. rujna 2013. g. do isplate,
- na iznos od 1.348,46 kn/178,97 € od dana 1. listopada 2013. g. do isplate,
- na iznos od 1.313,02 kn/174,26 € od dana 1. studenog 2013. g. do isplate,
- na iznos od 1.333,40 kn/176,97 € od dana 1. prosinca 2013. g. do isplate,
- na iznos od 1.356,67 kn/180,06 € od dana 1. siječnja 2014. g. do isplate,
- na iznos od 1.346,16 kn/178,66 € od dana 1. veljače 2014. g. do isplate,
- na iznos od 1.376,34 kn/182,67 € od dana 1. ožujka 2014. g. do isplate,
- na iznos od 1.367,19 kn/181,45 € od dana 1. travnja 2014. g. do isplate,
- na iznos od 1.331,82 kn/176,76 € od dana 1. svibnja 2014. g. do isplate,
- na iznos od 1.317,37 kn/174,84 € od dana 1. lipnja 2014. g. do isplate,
- na iznos od 1.321,21 kn/175,35 € od dana 1. srpnja 2014. g. do isplate,
- na iznos od 1.366,96 kn/181,42 € od dana 1. kolovoza 2014. g. do isplate,
- na iznos od 1.400,20 kn/185,83 € od dana 1. rujna 2014. g. do isplate,
- na iznos od 1.392,68 kn/184,84 € od dana 1. listopada 2014. g. do isplate,
- na iznos od 1.424,46 kn/189,05 € od dana 1. studenog 2014. g. do isplate,
- na iznos od 1.446,72 kn/192,01 € od dana 1. prosinca 2014. g. do isplate,
- na iznos od 1.434,88 kn/190,44 € od dana 1. siječnja 2015. g. do isplate,
- na iznos od 1.450,70 kn/192,54 € od dana 1. veljače 2015. g. do isplate,
- na iznos od 1.450,70 kn/192,54 € od dana 1. ožujka 2015. g. do isplate,
- na iznos od 1.450,70 kn/192,54 € od dana 1. travnja 2015. g. do isplate,
- na iznos od 1.450,70 kn/192,54 € od dana 1. svibnja 2015. g. do isplate,
- na iznos od 1.450,70 kn/192,54 € od dana 1. lipnja 2015. g. do isplate,
- na iznos od 1.450,70 kn/192,54 € od dana 1. srpnja 2015. g. do isplate,
- na iznos od 1.450,70 kn/192,54 € od dana 1. kolovoza 2015. g. do isplate,
- na iznos od 1.450,70 kn/192,54 € od dana 1. rujna 2015. g. do isplate,
- na iznos od 1.450,70 kn/192,54 € od dana 1. listopada 2015. g. do isplate,
- na iznos od 1.367,19 kn/181,45 € od dana 1. travnja 2014. g. do isplate,
- na iznos od 1.331,82 kn/176,76 € od dana 1. svibnja 2014. g. do isplate,
- na iznos od 1.317,37 kn/174,84 € od dana 1. lipnja 2014. g. do isplate,
- na iznos od 1.321,21 kn/175,35 € od dana 1. srpnja 2014. g. do isplate,
- na iznos od 1.366,96 kn/181,42 € od dana 1. kolovoza 2014. g. do isplate,
- na iznos od 1.400,20 kn/185,83 € od dana 1. rujna 2014. g. do isplate,
- na iznos od 1.392,68 kn/184,84 € od dana 1. listopada 2014. g. do isplate,
- na iznos od 1.424,46 kn/189,05 € od dana 1. studenog 2014. g. do isplate,
- na iznos od 1.446,72 kn/192,01 € od dana 1. prosinca 2014. g. do isplate,
- na iznos od 1.434,88 kn/190,44 € od dana 1. siječnja 2015. g. do isplate,
- na iznos od 1.450,70 kn/192,54 € od dana 1. veljače 2015. g. do isplate,
- na iznos od 1.450,70 kn/192,54 € od dana 1. ožujka 2015. g. do isplate,
- na iznos od 1.450,70 kn/192,54 € od dana 1. travnja 2015. g. do isplate,
- na iznos od 1.450,70 kn/192,54 € od dana 1. svibnja 2015. g. do isplate,
- na iznos od 1.450,70 kn/192,54 € od dana 1. lipnja 2015. g. do isplate,
- na iznos od 1.450,70 kn/192,54 € od dana 1. srpnja 2015. g. do isplate,
- na iznos od 1.450,70 kn/192,54 € od dana 1. kolovoza 2015. g. do isplate,
- na iznos od 1.450,70 kn/192,54 € od dana 1. rujna 2015. g. do isplate,
- na iznos od 1.450,70 kn/192,54 € od dana 1. listopada 2015. g. do isplate, i to od dana 1. travnja 2009. g. pa do 31. srpnja 2015. g. po stopi određenoj primjenom čl. 29 st. 2 ZOO, u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi određenoj primjenom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.
- ukida u točki V. izreke bez vraćanja na ponovno suđenje
- preinačuje u točkama VI. i VII. izreke tako da se rješava:
Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
II. Točka IV. izreke presude nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.
III. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik plati troškove žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja u točki I. izreke presude utvrdio je da su ništetne odredbe članka 1. i članka 7. Ugovora o kreditu br. 9011031201 od 21. veljače 2006., te odredbe članka 1. i članka 7. Ugovora o kreditu br. 9012177938 od 18. prosinca 2006., zaključenih između tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao kreditora i tužitelja CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, kojima je ugovorena valuta CHF (švicarski franak) uz koju su vezani glavnica kredita i visina anuiteta, odredbe članka 4. do članka 7. Ugovora o kreditu broj 9011031201 od 21. veljače 2006. te odredbe članka 4. do članka 7. Ugovora o kreditu br. 9012177938 od 18. prosinca 2006. zaključenih između istih stranaka kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa koja temeljem jednostrane odluke tuženika može biti veća od 4,20%, koliko je iznosila u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu br. 9012177938 od 18. prosinca 2006.
1.2. U točki II. izreke presude sud je naložio tuženiku da s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjeni kamatne stope isplati tužitelju iznos od 28.612,10 kn/3.797,47 eura zajedno sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblja i po stopi precizno navedenih u izreci pobijane presude.
1.3. U točki III. izreke presude sud je naložio tuženiku da s osnova preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene deviznog tečaja isplati tužitelju iznos od 85.922,35 kn/11.403,85 eura zajedno sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblja i po stopi precizno navedenih u izreci pobijane presude.
1.4. U točki IV. izreke presude sud je kao neosnovan odbio dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1 do čl. 6 dodatka ugovoru o kreditu br. 9012177938 od 18. prosinca 2006. g. zaključenog dana 11. prosinca 2015. g. između tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao kreditora i tužitelja CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita koje su u vezi s ništetnim odredbama i kojima se mijenjaju ništetne odredbe iz čl. 1 i čl. 4 do čl. 7. ugovora o kreditu br. 9012177938 od 18. prosinca 2006. zaključenog između istih stranaka."
1.5. U točki V. izreke presude sud je odbio kao neosnovan tuženikov prigovor radi prebijanja.
1.6. U točki VI. izreke presude tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 44.662,35 kn/5.927,71 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.
1.7. U točki VII. izreke presude sud je odbio kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u cijelosti.
2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu te odbaci tužbu zbog nedostatka pravnog interesa odnosno da odbije tužbeni zahtjev a obveže tužitelja da tuženiku naknadi parnične troškove ili podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Također tuženik ustraje u zahtjevu da drugostupanjski sud uputi zahtjev za prethodno pitanje Sudu Europske Unije sukladno članku 267. UFEU prema zahtjevu tuženika detaljno specificiranom u podnesku od 17. prosinca 2020.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj ocjenjuje da je žalba tuženika neosnovana jer je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo zbog čega predlaže da sud drugog stupnja u cijelosti odbije žalbu tuženika i obveže ga na snašanje troškova žalbenog postupka time da nije određeno zatražio troškove žalbenog postupka.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Tuženik je žalbu podnio protiv cijele presude, međutim, ovaj sud je na temelju odredbe članka 365. stavak 1. ZPP-a presudu suda prvog stupnja ispitivao samo u dijelu u kojem tuženik nije uspio u sporu, zbog čega točka IV. izreke presude, kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja, nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.
6. Tuženik u žalbi tvrdi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer sud nije dao ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za svoju odluku, zatim da nije dao razloge za neizvođenje određenih dokaza, a posebno da je propustio obrazložiti zašto je odbio saslušanje javnog bilježnika što je predložio tuženik. Također u žalbi tvrdi da je sud u obrazloženju citirao presude Vrhovnog suda donesene povodom kolektivne tužbe Udruge „Potrošač“ što ne može nadomjestiti vlastito obrazloženje čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
6.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako iznesenih žalbenih razloga utvrđeno je da su žalbene tvrdnje neosnovane jer je sud prvog stupnja u obrazloženju naveo jasne razloge o svim odlučnim činjenicama tako da je presudu po žalbi bilo moguće ispitati, a suprotno žalbenim tvrdnjama sud prvog stupnja je u točki 4.1. obrazloženja jasno naveo razloge zbog kojih je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem javnog bilježnika Vlaste Podgrajskog tako da je i u tom dijelu presudu suda prvog stupnja bilo moguće ispitati. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik, kao niti bilo koju drugu bitnu povredu na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja kao nesporne činjenice među strankama utvrđuje da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili 21. veljače 2006. Ugovor o kreditu broj 9011031201 prema kojem Ugovoru je tužitelju odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 70.000,00 CHF obračunatom po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita. Ugovor je zaključen s rokom od 120 mjeseci te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja se tijekom postojanja obveze mijenja u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,25 % godišnje. Kredit je odobren za adaptaciju stambenog objekta.
7.1. Stranke su zaključile i Ugovor o kreditu broj 9012177938 18. prosinca 2006. prema kojem Ugovoru je tužitelju odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 92.000,00 CHF obračunatom po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate od 144 mjeseca te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je tijekom ugovornog razdoblja promjenjiva u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,20 %. Kredit je odobren za adaptaciju stambenog objekta i otplatu ranije realiziranog stambenog kredita.
7.2. Kao nespornu činjenicu među strankama sud je utvrdio da su stranke 11. prosinca 2015. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.; dalje: ZID ZPK). U tom Ugovoru stranke su suglasno utvrdile da nakon konverzije kredita preostala nedospjela glavnica iznosi 19.568,90 eura, a da će se ukupni iznos preplate od 9.832,83 eura koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR.
7.3. Sud je također utvrdio da je tužitelj u ovom postupku dokazao svojstvo potrošača jer je na temelju iskaza tužitelja utvrdio da je kredit zaključen u privatne svrhe radi adaptacije obiteljske kuće, a ne radi komercijalne djelatnosti iz kojih razloga tužitelj ima pravo na zaštitu prema Zakonu o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., 46/07., 79/07.; dalje: ZZP/03).
7.4. Raspravljajući spornu činjenicu među strankama jesu li ništetne odredbe članka 1. i 7. oba Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta CHF (švicarski franak) uz koju su vezani glavnica kredita i visina anuiteta, kao i odredbe članka 4. – 7. oba Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno da se redovna kamatna stopa može mijenjati temeljem jednostrane odluke tuženika sud pozivom na pravne učinke iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesene po kolektivnoj tužbi, zatim na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. i Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te na članak 502.c ZPP i ZZP/03.), utvrđuje se da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne stoga što je tuženik promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz valutu CHF ugovorio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno stoga što ovise isključivo o volji tuženika i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane pa da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03. Sud također zaključuje da u odnosu na ugovaranje valutne klauzule u CHF prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik kao trgovac nije informirao tužitelja kao potrošača u cijelosti o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te je na taj način tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90., ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
7.5. Raspravljajući osnovanost prigovora zastare sud utvrđuje da zastara nije nastupila pozivajući se pritom na objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Prema utvrđenju suda tužitelj je tužbu podnio unutar zastarnog roka od 5 godina od dana pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu jer je tužba podnesena 11. lipnja 2019.
7.6. Provedenim vještačenjem sud je utvrdio da je na temelju ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope tužitelj preplatio tuženiku iznos od 3.797,47 eura, a na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli 11.403,85 eura, iz kojeg razloga je na temelju odredbe članka 1111. stavak 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) naložio tuženiku da tužitelju te iznose plati sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a od dana stjecanja, dakle od dana svake uplate, zaključujući da je tuženik nepošteni stjecatelj jer je sastavio nepoštene odredbe Ugovora o kreditu.
7.7. Raspravljajući utjecaj konverzije na osnovanost tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja ocjenjuje da tužitelju pripada pravo tražiti isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope jer je konverzija sačinjena sukladno ZID ZPK-u, a cilj tog zakona nije bio obeštećenje dužnika zbog ništetnih odredbi, već isključivo izjednačiti potrošače čiji su krediti bili denominirani u CHF sa potrošačima koji su kredite imali denominirane u EUR. Iz tih razloga sud smatra da tužitelju pripada pravo na isplatu preplaćenih iznosa na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbe o promjenjivoj valutnoj stopi i klauzuli.
7.8. U odnosu na osnovanost prigovora tuženika istaknutog radi prebijanja kojim je tuženik stavio u prijeboj tužitelju iznos preplate kojeg mu je priznao prilikom konverzije, sud prvog stupnja utvrđuje da je taj prigovor neosnovan prije svega zbog toga što tuženik nije potrošač i ne može se pozivati na zaštitu koja je potrošačima pružena u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a osim toga utvrđuje da zahtjevom za isplatu zbog ništetnih odredbi ugovora tužitelj nije tražio iznos preplate koja mu je već priznata u konverziji.
8. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su ništetne odredbe članaka 1. oba Ugovora o kreditu u kojima se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 70.000,00 CHF, odnosno 92.000,00 CHF prema srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita kao i u dijelu u kojem je naložio tuženiku da tužitelju isplati preplaćene iznose po ništetnom dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope u iznosu od 3.797,47 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim je naložio isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 11.403,85 eura sa zakonskim zateznim kamatama.
9. Prije svega osnovana je žalba tuženika u odnosu na ništetnost članka 1. oba Ugovora o kreditu kojima je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 70.000,00 CHF i 92.000,00 CHF prema srednjem tečaju CHF tečajne liste banke.
10. Prema pravnom shvaćanju ovog suda zauzetom na sjednici Građanskog odjela održanoj 1. ožujka 2023., a koje prihvaća i ovo vijeće, ugovorna odredba kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja nije ništetna jer nema neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na predmet ugovora. Ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula ne odnosi se na odobreni iznos kredita, već na povrat kredita u ratama čiji je iznos vezan za CHF i to po tečaju za CHF na dan dospijeća pojedinih rata, kako je to i utvrđeno gore navedenim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Kako je prvostupanjski sud u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo, taj dio prvostupanjske presude je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačen na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.
11. Međutim, suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su sporne ugovorne odredbe koje se odnose na način ugovaranja promjene kamatne stope redovnih kamata i na ugovaranje vraćanja kredita uz ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetne.
11.1. Prvostupanjski sud pravilno je pošao od utvrđenja da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., protiv koje je odbijena revizija presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede su trajale i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Nadalje, također je pravilno sud prvog stupnja pošao od utvrđenja da iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90., ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.). Također pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da citirane presude koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači na temelju članak 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite potrošača zbog čega se tužitelj u ovom postupku mogao pozvati na sadržaj navedenih odluka radi individualne pravne zaštite, što je u konkretnom slučaju tužitelj i učinio. Iz tih razloga pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su ništetne odredbe članaka 4. – 7. Ugovora u dijelu u kojem je promjena kamatne stope tijekom ugovornog razdoblja određena na temelju jednostrane odluke kreditora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i članak 7. Ugovora kojim se anuiteti vežu uz valutu švicarskog franka. Iz tih razloga žalbu tuženika protiv točke I. izreke presude, kao i dijela točke II. izreke presude, koja se odnosi na ništetnost vezanja anuiteta uz valutu švicarski franak, nije osnovana zbog čega ju je trebalo odbiti, a u tom dijelu presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
12. Također, po ocjeni ovog suda pogrešno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja o tome da provedena konverzija temeljem Dodatka Ugovora o kreditu od 11. prosinca 2015. (dalje: Dodatak), kojim je obveza kredita denominiranog CHF u kredit u EUR, ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatom preplaćenih iznosa po ništetnim odredbama Ugovora o kreditu.
12.1. Pravno je shvaćanje ovog suda da je nakon izvršene konverzije sklapanjem Dodatka tužitelj nastavio otplatu kredita plaćanjem anuiteta vezanim uz euro, a preplatu je iskoristio za plaćanje obveza po konvertiranom kreditu i po tome je tužitelj isplate po osnovi ništetnih ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF na temelju među strankama sklopljenog valjanog Dodatka iskoristio za podmirenje valjane obveze. Doista, ZID ZKP ne propisuje ništetnost spornih ugovornih odredbi niti način restitucije potrošača, ali predviđa da se iznosi koji su plaćeni na ime obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF iskorištavaju u korist potrošača za ispunjenje ugovornih obveza prema novom otplatnom planu, odnosno u konkretnom slučaju koje su ugovorene valjanim Dodatkom pa u takvoj pravnoj situaciji Dodatak u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe za tužitelja ima restitucijski učinak. Naime, tuženik je bio u zakonskoj obvezi sklopiti pravni posao pod prijetnjom strogih prekršajnih sankcija, za razliku od tužitelja koji nije trebao prihvatiti konverziju, ako mu ponuda nije odgovarala, zbog čega je po ocjeni ovog suda predmetni kredit konvertiran na temelju očitovanja volje ugovornih strana. Obzirom na to da je prisilne zakonske odredbe ZID ZKP-a unaprijed odredio zakonodavac, koji je morao voditi računa o pravičnoj ravnoteži potrošača i trgovca, a ne tuženik, te da na temelju ZID ZKP-a kao posebnog zakonskog uređenja (lex specialis) prijašnja obveza ne postoji, naknadnim utvrđenjem ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi nisu otpali razlozi za preuzimanje obveze zbog sklopljenog Dodatka, odnosno sporazuma o konverziji na strani potrošača. To pravno shvaćanje podudarno je s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela ovog suda održanoj 7. lipnja 2023. koje glasi: „Potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15.), nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredaba o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu.“ Dakle, sporazum o sklapanju Dodatka kojim je tužitelj prihvatio konverziju predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske i u smislu članka 145. stavak 1. ZOO-a došlo je do obnove (novacije), odnosno promjene sadržaja postojećeg ugovornog odnosa, kako je to utvrđeno i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos- 1/2019. Slijedom toga, pogrešno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da je tuženik dužan isplatiti razliku nastalu zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi unatoč tome što je izvršena konverzija, a budući da je tuženik sa tužiteljem kao ugovornom strankom na temelju kogentnih odredbi iz članka 19.a i 19.b ZID ZPK-a izvršio valjanu novaciju Ugovora o kreditu i u skladu s člankom 19.c ZID ZPK-a u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, nema pretpostavki za povrat zbog stjecanja bez osnove. Naime, tužitelj izračunu sukladno ZID ZPK-a ne prigovara i po njemu je u cijelosti obeštećen, odnosno iznos koji zahtijeva tužbom nakon zaključenog Dodatka nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa ne postoji pravna osnova na temelju koje bi imao pravo na isplatu koju potražuje u ovom parničnom predmetu.
12.2. Iz naprijed obrazloženih razloga žalbu tuženika protiv točaka II. i III. izreke presude trebalo je uvažiti, a presudu u tom dijelu preinačiti primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan. 13. U odnosu na osnovanost žalbe u odnosu na točku V. izreke presude potrebno je reći da je izjava o prijeboju dana u parnici isključivo defenzivna parnična radnja tuženika koja neposredno ne proizvodi nikakav materijalno pravni učinak. Ako se parnica ne okonča meritornom odlukom prigovor radi prijeboja ostat će bez pravnih posljedica. Prigovor radi prebijanja istaknut u parnici nema karakter izjave o građanskopravnoj kompenzaciji pa i nakon što je on istaknut egzistiraju i dalje kako tužiteljevo potraživanje tako i tuženikovo potraživanje. Potraživanja će prestati tek kad sud donese konstitutivnu presudu o njihovom prijeboju. Kako se o prijeboju, kao procesno pravnom zahtjevu, odlučuje jednako i istovremeno kad i o zahtjevu tužitelja za isplatu, u slučaju kada sud utvrdi da tužiteljevo potraživanje ne postoji, tada će odbiti tužbeni zahtjev i neće se upuštati u utvrđivanje osnovanosti tuženikovog potraživanja istaknutog radi prebijanja niti će o njemu odlučivati jer do prijeboja ne može doći. Kako je presudom ovog suda preinačena presuda suda prvog stupnja na način da je u cijelosti odbijen zahtjev tužitelja za isplatu, točku V. izreke presude kojom je sud utvrdio da ne postoji novčana tražbina tuženika prema tužitelju, koju je tuženik stavio u prijeboj tužitelju, trebalo je ukinuti bez vraćanja na ponovno suđenje.
14. Na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je odlučivao o troškovima cijelog postupka.
14.1. Imajući na umu činjenicu da je tužitelj u ovom postupku zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu te činjenicu da domaća sudska praksa o pravima potrošača u slučaju izvršene konverzije nije ustaljena, usprkos činjenici što je tužbeni zahtjev tužitelja u pretežnom dijelu odbijen kao neosnovan (djelomično zahtjev za utvrđenjem ništetnosti članka 1. Ugovora te cijeli zahtjev za isplatom), po ocjeni ovog suda primjereno je bilo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka na temelju odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a. Po ocjeni ovog suda tužitelj u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh obzirom da se praksa drugostupanjskih sudova razlikuje zbog čega tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh (slično pravno shvaćanje zauzeo je i Europski sud za ljudska prava primjerice u predmetu C i Bešlić, zahtjev broj 72152/2013).
15. Tužitelj je zatražio troškove žalbenog postupka u odgovoru na žalbu bez da je naveo o kojim troškovima se radi te koji iznos troškova traži pa je takav zahtjev neodređen, a prema odredbi članka 164. stavak 2. ZPP-a stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Iz tih razloga zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti kao neosnovan.
Koprivnica, 12. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
