Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-145/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković , članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja ĐŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB 61817894937, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Đ i partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2659/2019-40 od 11. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2659/2019-40 od 11. listopada 2024., u pobijanom dijelu pod točkom I. izrijeke.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

„I Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu isplatiti tužitelju ĐŽ iznos od 3.523,79 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.221,85 EUR od 6. prosinca 2016., pa do isplate, zatim na iznos 3,32 EUR tekućim od 27. prosinca 2016. do isplate, na iznos od 33,18 EUR tekuće od 23. siječnja 2017. do isplate, te na iznos od 265,44 EUR tekuće od 11. listopada 2024. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te mu se nalaže naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.941,02 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2024. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II Odbija se dio zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 3,32 EUR od 6. prosinca 2016. do 26. prosinca 2016, zatim na iznos od 33,18 EUR tekućih od 6. prosinca 2016. do 22. siječnja 2017., kao i na iznos od 265,44 EUR tekućih od 6. prosinca 2016. do 10. listopada 2024.“

2.Protiv navedene prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i u dijelu odluke o trošku postupka, navodeći određeno sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima i odbiti tužbeni zahtjev kao neutemeljen, odnosno ukinuti odluku u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba nije utemeljena.

5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužbeni zahtjev radi naknade neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 8. listopada 2016., koji događaj se zbio u Zagrebu, u Ulici Hrvatske bratske zajednice, na pločniku pored "fontana", preko puta Nacionalne i sveučilišne knjižnice, kada je vozio bicikl i prednjim kotačem upao u dio između dvije ploče kojima je popločen teren. Među strankama je sporna odgovornost za nastanak događaja i slijedom toga sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i osnova i visina svih vidova štete za koje tužitelj potražuje naknadu.

6.Prvostupanjski sud donio je pobijanu presudu nakon što je u bitnom utvrdio:

-kako tužitelj u tužbi navodi da je 8. listopada 2016. nastradao u Zagrebu u Ulici Hrvatske bratske zajednice, na pločniku oko "fontana", vozeći bicikl kada mu je prednji kotač upao u dio između dvije ploče kojima je popločen teren, a koje nisu bile pravilno spojene te je pao i zadobio ozljede, kako se predmetni pločnik smatra površinom namijenjenom za kretanje pješaka i biciklista te da je obveza Grada Zagreba izvršiti nadzor, održavanje i saniranje tog područja kao javne površine, na pravilan način kako bi se spriječila nezgoda,

-kako je u odgovoru na tužbu tuženik osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, istaknuo prigovor zastare, kao i prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći kako tuženik nije nadležan za održavanje mjesta navodnog pada tužitelja, podredno ističući i prigovor isključive krivnje tužitelja za nastanak štetnog događaja, jer da tužitelj nije primijenio pažnju koja se očekuje te se kretao površinom kojom prometovanje biciklom nije dopušteno, čime je prekršio odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

-kako nije sporno da je tuženik investitor radova na uređenju područja u ulici Hrvatske bratske zajednice na kojem su postavljene fontane i uređeni prilazi istima, kao i da to područje predstavlja javnu površinu u Gradu Zagrebu,

-kako je pregledom zapisnika o očevidu i izvješća o počinjenom prekršaju MUP-a RH, PU zagrebačke utvrđeno da je 16. listopada 2016. došlo do nezgode, kojom prilikom je tužitelj upravljao biciklom marke "Cannondale" betonskim pločama, koje se nalaze s južne strane fontane u ulici Hrvatske bratske zajednice, u smjeru juga te je dolaskom za oko 20 m južnije od navedene fontane prednji kotač bicikla propao između dvije betonske ploče, jer su iste postavljene s razmakom od 4 cm i dubinom od 36 cm, nakon čega je pao na desno rame i ozlijedio se,

-kako iz Izvješća MUP-a, PU zagrebačke, I. Postaje prometne policije Zagreb, od 16. listopada 2016. proizlazi da su službenici policije na mjestu događaja utvrdili kako se betonski podest kod fontane sastoji od betonskih kocki koje su poslagane s razmacima između 2 i 5 cm na konstrukciji s kojom su odvojeni od podloge za oko 37 cm te su utvrdili kako na mjestu događaja ne postoji prometna signalizacija kojom bi bilo zabranjeno kretanje biciklistima, jer površina nije predviđena za odvijanje prometa, zbog čega nema podloge za prekršajnu i drugu odgovornost tužitelja,

-kako iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu proizlazi da tužitelj nije u trenutku nezgode bio pod utjecajem alkohola,

-kako iz iskaza svjedokinje NŽ, tužiteljeve supruge i iz iskaza tužitelja proizlazi da se nezgoda dogodila 8. listopada 2016., kako su se oni vozili biciklima, kada su došli u blizinu fontana svjedokinja da je predložila da se fotografiraju te su prešli cestu i otišli biciklima do fontana gdje su se i fotografirali, nakon toga kako je ona krenula ispred tužitelja na biciklu i nakon svega nekoliko metara je došlo do nezgode, kako je put koji vodi do tih fontana popločen ravnim širokim pločama i na dva mjesta je bio razmak između dviju ploča „nenormalno velik“, da je tužitelju dok se vozio kotač propao u jedan od dva razmaka i kotač propao skoro do sredine, odnosno mjesta gdje se fiksira kotač s okvirom bicikla te je tada tužitelj pao preko volana i udario se u glavu, uslijed čega se onesvijestio,

-kako je tužitelj naveo da je gledao ispred sebe i obraćao pozornost na prolaznike, a nije očekivao da bi tu mogla biti nekakva rupa u koju bi mogao upasti kotačem bicikla, kao što se i dogodilo, kako se radilo o većem razmaku između dvije ploče u koji je kotač upao skroz do osovine, što je izazvalo destabilizaciju i njegov pad, nije se uspio pripremiti na pad te je udario glavom i ramenom o betonski blok i kratko ostao bez svijesti, a i da je rupa između betonskih blokova bila oko 4 cm širine, a ostale kocke bile uredno posložene bez razmaka, kao i kako je bilo još biciklista koji su se kretali tom istom površinom te se kretao jako sporo,

-kako iz priložene medicinske dokumentacije, kao i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka kirurga dr. Jakše Filipović-Čugure proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu iščašenja lopatično ključnog zgloba desno ZŽ te natučenje desnog ramena, desne nadlaktice i glave tjemeno, ozljede koje je zadobio mogle su se, po mišljenju vještaka, dogoditi u konkretnoj dinamici ozljeđivanja, odnosno kako postoji uzročno-posljedična sveza sa štetnim događajem,

-kako je prema mišljenju vještaka tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, bolove srednje jakog intenziteta kumulativno 5 dana, a manjeg intenziteta kumulativno 45 dana, dok su daljnji povremeni bolovi trajne prirode i uključeni u pojačane napore, kako je trpio i neugodnosti u svezi s liječenjem zbog boravka u bolnici, RTG snimanja, obavljanja pretraga i kontrola, operativnog zahvata rekonstrukcijom desnog lopatičnog zgloba, anestezije, mirovanja, uzimanja analgetika i obavljanja fizikalne terapije, kako je pretrpio je i tzv. primarni strah, koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja, a koji je bio jakog intenziteta i kratkotrajan, nakon čega je uslijedio tzv. sekundarni strah, koji je bio jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana, te blažeg intenziteta 40 dana, a po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu stanja po operativnom liječenju luksacije desnog lopatično ključnog zgloba desnog ramena te redukcije kretnji u lakom stupnju, a što proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja i pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade,

-kako je navedeni vještak kirurg utvrdio i da su se tegobe smanjile po završetku liječenja te da su zaostale trajne posljedice, koje je ocijenio s 5% trajnog smanjenja životne aktivnosti, kako je kod tužitelja zaostala naruženost u manjem stupnju, koja je povremeno vidljiva, a koja je posljedica postoperativnih ožiljaka razvidnih i iz fotografija sačinjenih prilikom pregleda tužitelja za potrebe vještačenja, kao i kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć po 2 sata dnevno kroz 40 dana,

-kako je sudski vještak nadopunio vještačenje, očitovao se o prigovorima navodeći da mu nije bilo potrebno mišljenje psihologa niti psihoterapeuta ili psihijatra za ocjenu straha, jer se radi o normalnom, a ne o patološkom strahu, kako se tijekom liječenja javljaju razni strahovi, kako jaki za vrijeme ozljeđivanja ili pred operativni zahvat, tako i u nastavku kako tužitelj primjećuje poboljšanje zdravstvenog stanja, strah prelazi u zabrinutost, što predstavlja strah lakog intenziteta i nakon nekog vremena je moguće procijeniti trajne posljedice, isto se odnosi i na ocjenu potrebe za tuđom pomoći, jer je evidentno da je tužitelj nakon nekog vremena postoperativno izvodio fizikalnu terapiju i postupno je dolazilo do poboljšanja njegova statusa pokretljivosti desnoga ramena, a s tim i ruke, trajne posljedice u konkretnom slučaju se ne određuju po tablicama, kako prigovara tuženik, jer se ne radi o ugovornom osiguranju, već se iste određuju po funkcionalnoj redukciji ozlijeđenog dijela tijela, kako nema saznanja o ranijim ozljedama tužitelja koje bi utjecale na njegova utvrđenja, a glede troškova operativnog zahvata u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, da se operativni zahvat mogao napraviti u sustavu HZZO-a, što je tužitelju i ponuđeno, kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije, međutim, tužitelj je u dva navrata odbio operativni zahvat u sustavu javnog zdravstva, nakon čega je isti zahvat obavio u poliklinici Štitnjača,

-kako su, prema stavu vještaka, svi računi iz sustava HZZO-a opravdani jer se radi o participaciji, a za račune fizikalne terapije da je ista u algoritmu liječenja zadobivene ozljede, ali i kako se mogla izvršiti u sustavu HZZO-a te je iz dokumentacije razvidno da je dio fizikalne terapije obavljen u Domu zdravlja - zapad, a dio u Poliklinici Ligament, dok ostali troškovi koji se odnose na privatne zdravstvene ustanove su mogli biti po svojoj medicinskoj opravdanosti učinjeni i u sustavu HZZO-a, a radi se o RTG snimci ramena, kontrolnom i specijalističkom pregledu, kako je tužitelj izvršio operativni zahvat u ustanovama gdje mu je isti zahvat ponuđen te bi tijekom kontrola nakon istoga sve potrebne RTG snimke bile učinjene u adekvatnom vremenu, kao i da je liječenje završeno 17. ožujka 2017., a tada je i stabilizirano zdravstveno stanje,

-kako je vještak naveo i da su tegobe u vidu ograničenih kretnji ramenom bile prisutne i u veljači 2016., nakon vježbanja na orbitreku, kada je tužitelju dijagnosticirano istegnuće desnog ramena, bolne i ograničene kretnje, međutim, nakon toga, u razdoblju od osam mjeseci do štetnog događaja nema više zabilježenih tegoba s tim ramenom, kako je moguće da je postojala manja predispozicija desnog ramena za ozljeđivanje, ali je mišljenja da u slučaju da nije bilo štetnog događaja, ne bi bilo došlo do značajnijeg oštećenja ligamentornoga aparata desnog ramena, a da pri prethodnim tegobama nije bilo iščašenja, vještak zaključuje iz razloga što se isto vidi golim okom, a osim toga, zbog tegoba iz veljače 2016. tužitelj nije nastavio liječenje niti mu je bio indiciran operativni zahvat.

7.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prihvaćajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka kirurga kao stručno utemeljen i valjano argumentiran, cijeneći i iskaze tužitelja i svjedoka, prvostupanjski sud je prije svega zaključio kako je do predmetnoga štetnog događaja došlo zbog nepravilno postavljenih podnih ploča na prilazu fontanama, koje su posljedica propusta prilikom uređenja tog područja, a koje propustom u održavanju nisu naknadnom intervencijom otklonjene od strane tuženika, odnosno trgovačkog društva kojem je Grad Zagreb povjerio održavanje javnih površina. Naime, kako sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/2000, 129/2000, 59/2001 i 26/03, 82/04, 110/04, 38/09, 79/09, 49/11, 144/12 i 147/14), održavanje javnih površina i nerazvrstavanih cesta spada u komunalne djelatnosti i u slučaju kada je tuženik, sukladno odredbi članka 4. st. 1. tog Zakona, povjerio obavljanje te komunalne djelatnosti nekom trgovačkom društvu, sukladno odredbi članka 15. navedenog zakona, nadzor nad provedbom odredbi komunalnog reda provodi komunalno redarstvo, a javne površine moraju biti u stanju da su sigurne za kretanje građana. Kako su prilikom uređenja područja oko fontana, umjesto da sve ploče budu postavljene s minimalnim razmakom, na mjestu pada tužitelja bile postavljene ploče s razmakom od 4-5 cm i dubinom od 36 cm pa da tako postavljene ploče predstavljaju opasnu stvar, zbog mogućnosti ozljeđivanja upadanjem kotača bicikla u razmak između ploča, s posljedičnom destabilizacijom vozača i njegovim padom. Osim toga, kako nije utvrđeno da bi se radilo o tužiteljevom doprinosu nastanku štetnog događaja, jer kretanje tim područjem nije zabranjeno biciklima jer se radi o području uređenom za korištenje u slobodno vrijeme građana, a kako je i logično i da je tužitelj, krećući se biciklom područjem kojim se kreću i pješaci, bio usredotočen na njih i stoga nije zamijetio niti je mogao očekivati takav razmak između dviju ploča u koji može upasti kotač njegova bicikla. Stoga prvostupanjski sud zaključuje kako je tužitelju, temeljem članka 1084. u svezi s člankom 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), tuženik odgovoran i u obvezi naknaditi pretrpljenu štetu u cijelosti.

8.Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje i kako tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, a uzimajući u obzir vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja te trajanje i intenzitet straha, kao i omjer smanjenja životne aktivnosti, dob tužitelja u vrijeme štetnog događaja (47 godina života), stupanj te lokalitet naruženosti, kao i okolnost da je ista vidljiva povremeno (prilikom nošenja majica bez rukava i boravka na plaži), tužitelju je dosuđen zatraženi iznos pravične novčane naknade od 3.185,35 EUR-a. Na iznos naknade zbog povrede prava osobnosti, temeljem članka 29. st. 1. ZOO-a, u svezi čl. 1103. tog Zakona, tužitelju su dosuđene i zatezne kamate koje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, 6. prosinca 2016., kako je to i zatražio, jer je tuženik zahtjev tužitelja za naknadu štete zaprimio 5. prosinca 2016., a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Za tuđu pomoć i njegu tužitelju je za ukupno 80 sati tuđe pomoći, temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO, a primjenom čl. 223. ZPP, utvrđen iznos od 280,00 EUR-a (3,5 EUR-a po satu), no kako je tužitelj po toj osnovi zatražio naknadu u iznosu od 265,44 EUR-a, to mu je i dosuđen zatraženi iznos. Kako iz priloženih računa za participaciju Doma zdravlja Zagreb-zapad proizlazi da je tužitelj troškove participacije za preglede i fizikalnu terapiju platio ukupno 550,00 kn, odnosno 73,00 EUR-a, temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, taj iznos mu je i dosuđen. Na dosuđeni iznos po osnovi naknade imovinske nenovčane štete troškova tuđe pomoći dosuđene su tužitelju zatezne kamate od dana donošenja presude pa do isplate, s obzirom da se radi o imovinskoj nenovčanoj šteti visinu koje je sud utvrdio po cijenama u vrijeme donošenja odluke, dok je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata koje teku na iznos od 265,44 EUR-a od 6. prosinca 2016. do 10. listopada 2024. Konačno prvostupanjski sud drži i kako na iznose troškova liječenja, sukladno čl. 1085. ZOO-a s obzirom da se radi o imovinskoj novčanoj šteti, tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana kada su ti troškovi nastali, od dana izdavanja računa pa su mu na iznos od 3,32 EUR-a (25,00 kn), prema računu od 25. studenoga 2016., dosuđene zatezne kamate od 6. prosinca 2016. do isplate, kako je to i zatraženo, na iznos od 33,18 EUR (250,00 kn), koji je plaćen 5. prosinca 2016., na iznos od 3,32 EUR-a, koji je plaćen 27. prosinca 2016., dosuđene zatezne kamate s tijekom od dana plaćanja, dok je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata koje teku od 6. prosinca 2016. do 26. prosinca 2016., a na iznos od 33,18 EUR-a, koji je plaćen 23. siječnja 2017., dosuđene su zatezne kamate od dana plaćanja do ispate, s tim što je odbijen i dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata na taj iznos od 6. prosinca 2016. do 22. siječnja 2017.

9.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tuženikova žalba, kao niti druge bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost pobijane odluke može ispitati.

10.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja u bitnom pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11.U smislu odredaba članka 3. ranije važećega Zakona o komunalnom gospodarstvu (»Narodne novine«, br. 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15., dalje ZKG), među komunalne djelatnosti spada i održavanje javnih površina i nerazvrstavanih cesta. Sukladno članku 2. tog Zakona komunalne djelatnosti obavljaju se kao javna služba, a Jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne su na temelju ovoga Zakona i posebnih propisa osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti, osigurati obavljanje komunalnih djelatnosti na načelima održivog razvoja i osigurati javnost rada.

12. Člankom 19. stavak 1. ZOO-a propisano je kako svaka fizička i pravna osoba ima pravno na zaštitu svojih prava osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom. Iz stavka 2. tog članaka proizlazi da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

13.Člankom 1045. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje pri čemu se predmnijeva obična nepažnja. Prema odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

14.Člankom 1100. stavak 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. tog članka propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15.Prije svega valja navesti kako i ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prema kojima je tužitelj ozlijeđen uslijed pada s bicikla kojim se kretao na javnoj površini u gradu Zagrebu, a do tog događaja je došlo zbog nepravilno postavljenih podnih ploča na prilazu, u odnosu na mjesto događaja pri obližnjim fontanama, koje nepravilnosti su očito posljedica propusta prilikom uređenja tog područja ili posljedica nepravilnog održavanja javne površine, a ti propusti, odnosno nepravilnosti, nisu naknadnom intervencijom otklonjene. Takav zaključak proizlazi iz svih izvedenih dokaza koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio. I prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, popločani kolnik koji je dio javne površine i namijenjen za kretanje ljudi, a na kojemu se nalaze dvije betonske ploče postavljene s razmakom od 4 cm i dubinom od 36 cm, kroz koji razmak može upasti kotač bicikla, predstavlja opasnu stvar u smislu odredaba članka 1063. ZOO-a, a tuženik nije dokazao postojanje razloga za oslobođenje od odgovornosti iz članka 1067. tog Zakona, kako to tuženik u postupku tvrdi i što ponavlja i u predmetnoj žalbi. U tom pogledu je prvostupanjski sud za svoje zaključke dao potpuno valjane i prihvatljive razloge na koje, radi izbjegavanja ponavljanja, upućuje i ovaj sud. Utvrđenja i zaključci u pobijanoj presudi proizlaze iz svih uvodno detaljno navedenih i citiranih dokaza te ih u potpunosti kao pravilne prihvaća i ovaj sud, a tuženik žalbenim navodima nije utemeljeno doveo u sumnju njihovu stručnu utemeljenost i pravilnost. Stoga je tuženik u obvezi tužitelju u potpunosti naknaditi štetu koju trpi zbog ozljeđivanja u predmetnom događaju.

16.Nadalje, prvostupanjski sud je, odlučujući o naknadi neimovinske štete, vodio računa o svim okolnostima u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO-a i to o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, cilju kojem služi naknada i o tomu da se njom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, jer je odluka utemeljena na jasnom i obrazloženom nalazu i mišljenju vještaka kirurga, koja utvrđenja je sud pravilno prihvatio kao valjano argumentirane, stručno utemeljene i vjerodostojne. S obzirom na nalaz i mišljenje sudskog vještaka specijalista kirurga o težini povreda koje je zadobio tužitelj, a posebno o jačini pretrpljenih fizičkih bolova, duševnih bolova zbog umanjenja životnih aktivnosti i strahu, iskazanima u duljini trajanja i intenzitetu, kao i cijeneći životnu dob tužitelja, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je utvrdio i potom tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu radi povrede prava osobnosti u navedenom iznosu od 3.185,35 EUR-a i na taj iznos dosudio zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja zahtjeva do isplate, sukladno članku 1103. ZOO-a.

17.Naposljetku, tužitelju su pravilno dosuđeni i iznosi na ime naknade imovinske štete po pojedinim osnovama tog potraživanja kako je to detaljno i navedeno pod točkom 8. obrazloženja ove drugostupanjske presude. U tom pogledu je prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 223. ZPP-a, pravilno i utvrdio primjerene iznose za tuđu pomoć i njegu, uz cijenu sata tuđe pomoći i njege od 3,5 EUR-a, koji zaključci također proizlaze iz rezultata dokaznog postupka te ih kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

18.Glede tuženikovih žalbenih navoda valja prije svega istaći kako tuženik u žalbi u bitnom ustraje u osporavanju svoje potpune odgovornosti, odnosno ustraje u prigovoru da bi tužitelj bio (su)odgovoran za nastanak nezgode te u tom smislu osporava i sadržaj dokumentacije koja ima snagu javne isprave, međutim prvostupanjski sud je potpuno pravilno cijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, utvrdio dinamiku nastanka nezgode i pravilno zaključio kako je tuženik bio dužan održavati predmetnu javnu površinu, a stanje te površine, kako je već navedeno, zapravo u konkretnim okolnostima dovodi do zaključka kako ona predstavlja opasnu stvar. Tuženik iznosi svoje tumačenje relevantnih zakonskih odredaba, kao i svoju paušalnu ocjenu rezultata provedenoga dokaznog postupka, ukazujući da bi se tužitelj kretao biciklom na mjestu koje nije predviđeno za vožnju biciklom, kao i da bi za održavanje te površine bio nadležan i odgovoran Zagrebački holding d.o.o, odnosno Zagrebačke ceste, ali te tvrdnje tuženik u postupku nije dokazao. Pritom žalitelj gubi iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio sukladno članku 8. ZPP-a, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, a i ocjenjujući vjerodostojnost pojedinih dokaza neposrednom ocjenom i za takvu ocjenu dajući prihvatljive razloge, s tim što nesporne činjenice taj sud nije ni bio dužan utvrđivati.

19.Tuženik u žalbi ustraje i u prigovoru zastare predmetnih potraživanja, međutim gubi iz vida kako se predmetna nezgoda dogodila 8. listopada 2016., a tužitelj tuženiku podnio zahtjev za naknadu štete, koji zahtjev je tuženik zaprimio 5. prosinca 2016., kao i kako je tužiteljevo liječenje završeno 17. ožujka 2017., kada mu je i stabilizirano zdravstveno stanje, a predmetni računi su izdani nakon mjeseca listopada 2016., s tim što je predmetna tužba podnijeta sudu 30. listopada 2019. U takvom stanju stvari, i prema shvaćanju ovog suda, nije protekao subjektivni zastarni rok za predmetnu naknadu štete od tri godine iz članka 230. ZOO-a.

20.Tuženik u žalbi protiv prvostupanjske presude potpuno neutemeljeno ukazuje i da bi prvostupanjski sud pogrješno primijenio materijalno pravo te da bi zbog zauzetih pravnih stajališta, očito, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, a iznoseći, kako je rečeno, svoju ocjenu utvrđenoga činjeničnog stanja i svoje tumačenje zakonskih odredaba. Na taj način tuženik zapravo osporava činjenična utvrđenja i polemizira s pravnim stajalištima prvostupanjskog suda, koja stajališta prihvaća i ovaj sud, a tim i takvim žalbenim navodima ni na koji način žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda pa se žalbeni navodi ukazuju kao neutemeljeni, dijelom i paušalni i pravno neodlučni.

21.Iz svega navedenog vidljivo je kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih zakonskih odredaba kada je pobijanim dijelom presude tužbeni zahtjev prihvatio, a tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda.

22.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka je donijeta primjenom članka 154. stavak 5. i članka 155. stavak 1. ZPP-a te pravilnom primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, 138/23, dalje OT). Ovdje valja jasno navesti i kako u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, a tuženik u konkretnom slučaju, osim prigovora glede omjera uspjeha parničnih stranaka, određeno i ne ukazuje na pogrješnu primjenu materijalnog prava u odluci o trošku postupka.

23.Polazeći od iznijetog valjalo je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

24.Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tuženik nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

25.Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izrijeci ove presude.

Split, 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Rubić