Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-18/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu Veterinarski fakultet, Zagreb, Heinzelova 55, OIB: 36389528408, kojega kao punomoćnik zastupa Marko Skukan, odvjetnik u Zagrebu, radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-9674/2020-26 od 24. studenoga 2023., 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se djelomično uvažava, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 9674/2020-26 od 24. studenoga 2023.

a) preinačava u točki II. izreke tako da točka II. izreke glasi:

"Nalaže se tuženiku Sveučilištu u Zagrebu Veterinarski fakultet, Zagreb, Heinzelova 55, OIB: 36389528408, u roku od 15 dana, naknadi tužitelju ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u svoti od 342,18 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24. studenoga 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

b) potvrđuje u točkama I. i III. izreke

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom doslovce je odlučeno:

" I./ Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu Veterinarski fakultet, Zagreb, Heinzelova 55, OIB 36389528408, da tužitelju CC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 610,58 EUR* / 4.600,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 28,52 EUR/ 214,89 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;

-na iznos od 36,44 EUR/ 274,57 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;

-na iznos od 36,44 EUR/ 274,57 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

-na iznos od 36,62 EUR/ 275,93 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

-na iznos od 41,36 EUR/ 311,60 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

-na iznos od 42,90 EUR/ 323,25 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

-na iznos od 39,70 EUR/ 299,10 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

-na iznos od 65,99 EUR/ 497,19 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

-na iznos od 59,00 EUR/ 444,52 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

-na iznos od 44,13 EUR/ 332,47 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

-na iznos od 44,13 EUR/ 332,47 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

-na iznos od 44,13 EUR/ 332,47 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

-na iznos od 51,72 EUR/ 389,67 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

-na iznos od 39,51 EUR/ 297,72 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate; sve kamate izuzev zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, te sve kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu Veterinarski fakultet, Zagreb, Heinzelova 55, OIB 36389528408, da tužitelju CC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 373,28 EUR * / 2.812,50 kn sa zateznom kamatom koja teče od 24. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

III./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."

2. Protiv navedene presude tuženik je pravovremeno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana, i to samo u odnosu na troškove parničnog postupka.

5. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti iz članaka 458. stavak 1. ZPP-a.

6. Prema odredbama članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2 točke ZPP-a, osim zbog povreda iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 610,58 eura bruto na ime razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. temeljem odredbe članka III. i članka IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011.(dalje: IDDS) sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

8. Ispitujući pobijanu presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, pa ni povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju navodi tuženik u žalbi.

9. U postupku je utvrđeno i pravilnost tog utvrđenja ne može se pobijati žalbom:

- da su Vlada Republike Hrvatske sa jedne strane i Sindikat javih službi s druge strane, sklopili 23. studenog 2006. Sporazum kojim je utvrđeno povećanje osnovice za plaću u javnim službama za 6% godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 01. siječnja svake godine;

- da su stranke 13. svibnja 2009. sklopile Dodatak sporazumu kojim su se suglasile o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, i da su u članku 3. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP;

- da su zatim 26. listopada 2011. zaključili IDDS o osnovici plaće u javnim službama koji tekst je usvojen arbitražnom odlukom od 07. prosinca 2011.;

- da je u članku III. IDDS određeno je da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja);

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje IDDS kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz članka III. IDDS, Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaće u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovora utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u Republici Hrvatskoj za cijelu 2008. na godišnjoj razini, a također je utvrđeno je kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanim u IDDS, usklađivanja odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP trajao (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine);

- da je 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske objavio Priopćenje za javnost o realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP iz kojeg proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. realni rast BDP-a iznosio 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. 2, 8 %, iz čega slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio 2%,

- da visina razlike plaće nije sporna među parničnim strankama.

8. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je u utuženom razdoblju ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno, a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

8.1. Prvostupanjski je sud ocijenio valjanim IDDS od 26. listopada 2011. jer je sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, te članka 51. stavak 4. temeljnog kolektivnog ugovora. Osim toga da se radi o pravno valjanom poslu navodi se da su vjerodostojnim tumačenjem IDDS-a radi pojašnjenja primjene članka IV. točka 5. u vezi sa člankom VII. stavak 1. Vlada i Sindikat u biti potvrdili valjanost tog sporazuma.

9. IDDS predstavlja valjani ugovor, pa su odredbe istog u smislu odredbe članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09 i 124/09 - u daljnjem tekstu ZOPJS) temelj za određivanje osnovice u utvrđenom razdoblju jer su odredbe bile na snazi do 26. siječnja 2017., s obzirom da je člankom XI. navedenog sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od pet godina koje je vrijeme produženo tri mjeseca sukladno odredbi članka 199. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14–dalje ZR).

10. Tuženik neosnovano smatra da treba odgoditi primjenu članka III. IDDS jer odredbom članka VII. nije odgođena primjena članka III. jer se ona odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određenom u članku IV. i V. navedenog sporazuma.

10.1. Ne može se prihvatiti ni tuženikova tvrdnja da ga ne obvezuje IDDS na koju se poziva tužitelj jer nije potpisan od strane svih potpisnika prvotnog sporazuma. Naime, tuženik nije dokazao da bi neki od sindikata, pa ni Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, a utvrđeno je da je taj sindikat parafirao IDDS iz čega slijedi da je sudjelovao u pregovorima. Tako pravno shvaćanje zauzeto je i u presudi Vrhovnog suda RH broj Gž.13/02, u kojoj je izneseno stajalište da je sindikat pravilno zastupan u pregovorima i kada zastupnici nekih od sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupan i onda kada drugi sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima, dok iz odluke Vrhovnog suda RH broj Revr.408/12 i odluke Ustavnog suda broj U-

III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora s tim da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Niti jedan od potpisnika IDDS sporazuma o osnovici plaća u javnim službama nije sporio valjanost istih u zakonom predviđenom postupku.

11. Odredbom članka IV. IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađivanje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. IDDS ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnove bruto plaće početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću Republike Hrvatske u protekloj godini i istog pariteta iz prethodne alineje od 2008.

11.1 Nadalje odredbom članka V. IDDS-a određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II. i IV. IDDS sporazuma Vlada Republike Hrvatske obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto mjesečne plaće VSS početnika u javnim službama (kvocijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u omjeru 95 prema 100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske za zadnjih 6 mjeseci za koje postoji podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5% slijedom čega je Vlada Republike Hrvatske donijela novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 25/13) kojom je umanjila koeficijent za 3%, što znači da je tom uredbom smanjen koeficijent sa 1,25% na 1,2125.

12. IDDS-om o osnovici plaće u javnim službama sklopljenim između Vlade i Sindikata dogovoreno je da se nakon povrata osnovice na razinu iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn, daljnjim usklađivanjem osnovice za plaću u javnim službama dovede do ciljane cijene rada javnih službi u odnosu na prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske na razinu od 95 prema 100, iz čega proizlazi zaključak da ostvarenje pretpostavki iz članka VII. stavak 1. IDDS-a nije preduvjet za primjenu odredbe članka III. odnosno za povrat osnovice na razinu iz 2009. godine.

13. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, kada je prihvatio tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 610,58 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

14. Međutim prvostupanjski je sud povrijedio materijalno pravo na tuženikovu štetu u odluci o troškovima postupka odmjerivši tužitelju za sastav podneska od 7. ožujka 2023. iznos od 187,50 kn uvećano za pripadajući PDV prema Tarifnom broju 8.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje: Tarifa).

14 1. Prema stavu ovog drugostupanjskog suda, za sastav navedenog podneska kojim tužitelj potraživanje iskazuje u dvije valute zbog stupanja na Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22 – ispravak) kojim je u članku 13. stavku 1. propisano da se s danom 1. siječnja 2023. euro uvodi kao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja te je propisana obveza dvojnog iskazivanje koja započinje od dana stupanja na snagu zakona, tužitelju ne pripada naknada, budući je u vrijeme podnošenja tog podneska dvojno iskazivanje bila zakonska obveza suda.

14.2. Zbog toga tužitelju ne pripada pravo na nagradu za zastupanje po odvjetniku za sastav navedenog podneska zbog čega je trebalo preinačiti odluku o troškovima postupka te za iznos od 31,10 eur umanjiti obistinjene troškove postupka. Navedeni iznos se sastoji od nagrade odvjetniku za sastav podneska u svoti od 187,50 kn uvećano za pripadajući PDV u svoti od 46,87 kn ( 187,50 kn + 46,87 kn= 234,37 kn/31,10 eur). Zbog navedenog je valjalo odlučiti kao pod točkom I. a. izreke.

15. Tuženiku ne pripada nagrada za zastupanje po odvjetniku za sastav žalbe jer je u žalbenom postupku uspio djelomično i samo u odnosu na sporednu tražbinu - troškove postupka.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude i to u točki I. b. temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u točki I. a. temeljem članka 380. točke. 3. ZPP-a, a u vezi s odredbom članka 166. stavka 2. ZPP-a.

Dubrovnik, 12. veljače 2025.

Sudac:

Emir Čustović