Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-1035/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Štrucelj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glavaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1290/2017-38 od 17. listopada 2024., u sjednici vijeća 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1290/2017-38 od 17. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke kojom je dosuđena zakonska zatezna kamata na iznos od 1.725,84 EUR za vrijeme od 9. studenog 2016. pa do 29. lipnja 2020., i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za platež zakonske zatezne kamate koja je tekla na iznos od 1.728,84 kn počam od 9. studenog 2016. pa do 29. lipnja 2018.,

dok se u ostalom dijelu žalba tuženika odbija kao neosnovana te se presuda potvrđuje u dijelu pod točkom I i II izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1290/2017-38 od 17. listopada 2024. pod točkom I izreke tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 3.318,29 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos počam od 9. studenog 2016. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana. Pod točkom II izreke tuženik je obvezan nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.277,03 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od 17. listopada 2024. pa do isplate, dok je pod točkom III izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik. Žalbu ulaže zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno dopustio preinaku tužbenog zahtjeva njegovim povišenjem. Osporava pravilnost stava prvostupanjskog suda u pogledu zastare povišenog preinačenog dijela tužbenog zahtjeva, prema shvaćanju izraženog na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2014. (Su-IV-123/2024), kao i pravilnost dosuđene naknade, smatra da se visina tužbenog zahtjeva nije mogla odrediti uzimanjem u obzir „novih orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda“ jer se radi o retroaktivnoj primjeni pravnog shvaćanja Vrhovnog suda (Su IV-47/2020-5). Osporava i pravilnost odluke u dijelu kojim je određen početak tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđenu naknadu štete. Ističe kako kamata u odnosu na preinačen povišeni tužbeni zahtjev ne može teći od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa je odluka u tom dijelu (o početku tijeka zakonske zatezne kamate) donesena pogrešnom primjenom materijalnoga prava. Osporava i pravilnost odluke o troškovima, smatra da nije bilo mjesta primjeni nove Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika te je sud trebao pri donošenju odluke o troškovima strankama priznati trošak prema onoj vrijednosti boda koja je bila na snazi u vremenu poduzimanja pojedine parnične radnje. Predlaže odluku preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tužiteljica u ovome predmetu traži naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpjela u štetnom događaju od 28. travnja 2017. za koji je prema navodima tužbe isključivo odgovoran osiguranik tuženika.

6. U predmetu nije sporan štetni događaj kao ni pasivna legitimacija tuženika kao osiguravatelja štetnika. Neprijeporno je da je tuženik nakon podnošenja odštetnog zahtjeva (podnesen 8. studenog 2016.) isplatio tužiteljici po njemu nesporan iznos štete u visini od 17.301,97 kn (15.000,00 kn sa osnova naknade neimovinske štete, 1.364,15 kn sa osnova gubitka zarade, 727,82 kn na ime troškova liječenja te 210,00 kn sa osnova potrebe tuđe pomoći i njege).

7. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je prije svega pravilnost primjene materijalnoga prava u odnosu na visinu dosuđene naknade neimovinske štete, kao i na dosuđeni tijek zakonske zatezne kamate. Prijeporna je i pravilnost stava prvostupanjskog suda u odnosu na istaknuti prigovor zastare, kao i u odnosu na povišenje tužbenog zahtjeva.

8. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika a na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a a ni tuženik u žalbi ne upire da bi bila počinjena neka od navedenih povreda.

9. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 191.

ZPP-a kojeg tuženik ističe u žalbi.

10. Prema odredbi iz članka 191. stavak 1. ZPP-a preinaka tužbe smatra se promjenom istovjetnosti zahtjeva, povećanja postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podneskom od 18. lipnja 2020. povisio tužbeni zahtjev, potražujući od tuženog platež novčanog iznosa od 25.000,00 kn sa osnova naknade imovinske i neimovinske štete zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. studenog 2016. Tuženik se na ročištu održanom 15. ožujka 2022. izrijekom protivio preinaci tužbe iz ovog podneska te je istakao prigovor zastare na preinačeni dio.

12. Prema odredbi iz članka 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (ZIDZPP/19) u članku 190. iza stavka 1. dodan je novi stavak 2. koji glasi: Iznimno od odredbe iz stavka 1. ovog članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, a koju bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

13. Prema odredbi iz članka 117. stavak 2. ZIDZPP/19 propisana je primjena odredbe članka 39. tog Zakona na sve postupke u tijeku, što znači da tužitelj može preinačiti tužbeni zahtjev njegovim povišenjem nakon što je prethodni postupak zaključen i to nakon provedenog liječničkog vještačenja, ako su u konkretnom slučaju za to bile ispunjene pretpostavke iz članka 190. stavak 2. ZPP-a tj. ako ga bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (upućuje se na stav VSRH u odluci broj Rev-656/2021-2 od 24. svibnja 2023.), koji je uvjet u konkretnoj situaciji i ostvaren.

14. Jednako tako, u odnosu na žalbeni navod da je dopuštanjem preinake zbog izmijene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH, došlo do bitne povrede odredaba postupka valja navesti da je i takva preinaka dopuštena temeljem odredbe iz članka 190. stavak 2. ZPP-a, odnosno članka 117. stavak 2. ZIDZPP/19. Naime, promjena Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH za dosudu neimovinske štete predstavlja okolnost na koju tužitelj nije mogao utjecati i koja se ne može pripisati njegovoj krivnji, a od utjecaja je na visinu naknade na koju tužitelj ima pravo s obzirom na to da se izmjena Orijentacijskih kriterija donesena pod brojem Su-Iv-47/2020-5 od 15. lipnja 2020. primjenjuje na sve postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) od dana prihvaćanja tog pravnog shvaćanja.

15. Zbog iznesenog neosnovano tuženik upire da je počinjena povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom iz članka190. ZPP-a.

16. Naposlijetku valja napomenuti ali samo nuzgred da u smislu odredbe iz članka 190. stavak 2. ZPP-a se radi o tzv. „nepravnoj“ preinaci obzirom tužitelj uslijed okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe zahtjeva iz iste činjenične osnove veću novčanu svotu, u kojoj se situaciji tuženik takvoj preinaci i ne može protiviti.

17. Prvostupanjski sud je osim ranije navedenih nespornih činjenica u postupku provedenim vještačenjem utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede (razderotinu, odnosno ranu na lijevoj strani čela, potres mozga, prijelom nosnih kostiju i istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu) te da tužiteljica prije predmetnog događaja nije zadobila ni takve niti tome slične ozljede. Utvrđeno je da su kod tužiteljice uslijed zadobivenih ozljeda nastupile trajne posljedice na nivou od 7%, da je tužiteljica uslijed ozljeđivanja trpjela bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, manjeg intenziteta 8 tjedana, da je pretrpjela strah i to sekundarni jaki 4 dana, srednji 8 dana te strah manjeg intenziteta 40 dana, da je kod tužiteljice zaostalo naruženje manjeg stupnja koje je lako vidljivo, uslijed čega tužiteljica trpi i duševne boli te da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 42 sata. Nadalje, utvrđeno je da je tužiteljica zbog posttraumatske deformacije piramide nosa u srpnju 2006. bila podvrgnuta operativnom zahvatu.

18. Obzirom na navedeno, prvostupanjski sud osnovano smatra da je primjerena naknada neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela uslijed povrede prava osobnosti u predmetnom događaju u visini od 5.185,00 EUR te da joj pripada i pravo na naknadu tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 155,40 EUR. Navedeni iznos prvostupanjski sud je pravilno umanjio za već ranije isplaćenu neimovinsku štetu u visini od 1.990,84 EUR, te za isplaćenu imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege u visini od 27,87 EUR-a.

19. Sa utvrđenjima prvostupanjskog suda suglasan je ovaj drugostupanjski sud. Žalbeni navodi tuženika o previsoko dosuđenoj naknadi imovinske štete nisu osnovani obzirom na okolnosti koje utječu u konkretnom slučaju na visinu naknade – težina ozljede, neugodnosti prilikom liječenja, zaostale posljedice i naposlijetku životna dob tužiteljice – i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud u smislu odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO). Jednako tako, obzirom na vrijeme koje je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć te obzirom na činjenicu da joj je pružana od članova domaćinstva pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici po tom osnovu pripada pravo na naknadu imovinske štete u visini od 155,40 EUR, koji je iznos pravilno umanjio za ranije isplaćenu naknadu sa ovoga osnova.

20. U odnosu na žalbeni navod tuženika prema kojem osporava početak tijeka zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu (u odnosu na dio povišenog tužbenog zahtjeva) valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-376/2023-3 od 9. svibnja 2023. izrazio pravni stav prema kojem je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbe od dana kada je isti istaknut u postupku, a ne od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno ne za razdoblje prije nego što je tužitelj postavio zahtjev za naknadu štete obzirom tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije isticanja preinačenog (povišenog) tužbenog zahtjeva.

21. Stoga tuženik osnovano osporava početak tijeka zakonske zatezne kamate na povišeni tužbeni zahtjev (povišenje u odnosu na utuženu neimovinsku štetu).

22. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj s osnova naknade neimovinske štete tužbom potraživao novčani iznos od 10.000,00 kn (odnosno iznos od 1.327,25 EUR). Tužitelj je tužbeni zahtjev povisio podneskom od 18. lipnja 2020. potražujući sa osnova naknade štete (integralno) ukupan iznos od 25.000,00 kn/3.318,07 EUR.

23. Tužiteljica tužbom potražuje na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 12.000,00 kn/1.562,67 kn od toga sa osnova naknade neimovinske štete potražuje platež naknade u visini od 10.000,00 kn odnosno u visini od 1.327,25 kn. Tužbeni zahtjev konačno postavlja podneskom od 18. lipnja 2020., integralno, potražujući ukupno sa osnova naknade štete iznos od 25.000,00 kn/3.318,07 EUR. Navedeno znači, obzirom je ranijim zahtjevom sa osnova naknade imovinske štete potraživana novčana naknada u visini od 265,40 EUR, da je tužiteljica dio zahtjeva za neimovinsku štetu povisila za iznos od 1.725,84 kn.

24. Na navedeni novčani iznos obzirom na ranije navedeno kamata teče od dana povišenja odnosno od dana 18. lipnja 2020. Stoga je u ovome dijelu žalbu tuženika valjalo prihvatiti te odluku preinačiti na način da se odbija zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 1.725,84 kn za vrijeme od 9. studenog 2017. do 29. lipnja 2020.

25. Neosnovano tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na prigovor zastare za povećani dio tužbenog zahtjeva. Naime, u situaciji preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva pitanje zastare u odnosu na povećani dio zahtjeva ocjenjuje se samostalno jedino onda kada se povećanjem tužbenog zahtjeva mijenja činjenična i pravna osnova ranijeg zahtjev tako da se promijeni istovjetnost zahtjeva. U konkretnoj pravoj situaciji ne radi se o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva, već je zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povišenjem novčanog zahtjeva (ponovo se ističe bez izmjene činjenične i pravne osnove zahtjeva, tako da je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev a ne preinakom tužbe za preinačen tužbeni zahtjev. Drugim riječima za ocjenu zastare relevantan je dan podnošenja tužbe pa je prvostupanjski sud pravilno obzirom na štetni događaj od 11. travnja 2016., utvrdio kako je zastara prekinuta podnošenjem tužbe 28. travnja 2017. slijedom čega nije protekao propisan zastarni rok normiran odredbom iz članka 241. ZOO-a.

26. Neosnovano tuženik pobija pravilnost odluke o troškovima postupka, tvrdnjom da je pri obračunu naknade za pojedinu poduzetu parničnu radnju trebalo primijeniti vrijednost odvjetničkog boda koji je bio na snazi u vrijeme poduzimanja te radnje.

27. U situaciji kada je je odredbom iz članka 48. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – u daljnjem tekstu: Tarifa) određeno da kada sud odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koji je bio na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (upućuje se na pravni stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-259/2024-2 od 26. studenog 2024.) to je odluka o troškovima postupka donesena uz pravilnu primjenu Tarife.

28. Slijedom svega iznesenog u skladu sa odredbom iz članka 368. i članka 373. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

29. Tuženik je uspio sa žalbom u razmjerno neznatnom dijelu, slijedom čega mu po stajalištu ovog drugostupanjskog suda ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. ZPP-a).

U Karlovcu 12. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Alenka Laptalo