Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-912/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: Pn-39/2021-38 od 28. svibnja 2024., dana 12. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se rješenje Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: Pn-39/2021-38 od 28. svibnja 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:
„I. Kažnjava se tužitelj AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčanom kaznom u iznosu od 600,00 EUR.
II. Nalaže se tužitelju ĐV da u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja uplati izrečenu novčanu kaznu na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, IBAN [broj bankovnog računa], model HR64, poziv na broj odobrenja: 6084-3994-24-392021.“
2. Protiv tog rješenja tužitelj je 6. lipnja 2024. podnio podnesak naslovljen „Prigovor u roku od tri dana na rješenje“, koji po sadržaju odgovara žalbi, u kojem doduše ne navodi određeno žalbene razloge, niti predlaže način postupanja ovoga suda, no ističe da je neosnovano kažnjen sa 600,00 EUR jer je kao tužitelj ukazivao sudu da je zastupnica RH needucirana, te nije osoba koja bi nekoga vrijeđao, već se samo koristio slobodom govora.
2.1. Tužitelj je pravovremeno (12. lipnja 2024.) protiv navedenog rješenja podnio i žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje. U žalbi ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a), te se poziva na slobodu govora.
3. Žalba je osnovana.
4. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud iznosi kronologiju neprimjerene komunikacije tužitelja, koji je već u „obrazloženju tužbe“ između ostalog naveo „Jer su se udružili i ponašali kao udružena braća i sestre Đ u Hrvatskom pravosuđu kako bi odbacili tužbu za naknadu učinjene mi štete u pravosuđu, u postupku Općinskog suda u Bjelovaru“, zatim u podnesku od 23. veljače 2022. - da je upravo tužba podnijeta radi njih, kao i u podnesku od 2. veljače 2023. „Da se može zaključiti da se A ne putuje u [adresa] na ročište“, spominjući ime ABC, nadalje tijekom cijelog postupka da navodi da u pravosuđu rade needucirani suci i državni odvjetnici kojima se novac isplaćuje iz Državnog proračuna, te posebno ističe da je needucirana zamjenica Općinskog državnog odvjetnika ABC, koja zastupa tuženicu Republiku Hrvatsku u ovom postupku i ABC, koje manipuliraju lažima, zatim u podnesku od 27. srpnja 2023. između ostalog navodi „Tako to manipuliraju zastupnici RH u Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, kao sestre i braća udruženi u Državnom odvjetništvu“. Nadalje, podnescima tijekom postupka vrijeđa zamjenike državnih odvjetnika ABC, ABC, te ABC navodeći da su needucirani i da iznose laži, te u istome podnesku navodi „Pa gdje ju je pronašao u [adresa] kao needucirani“, sumnjajući da mu je istu podmetnuo sudac ABC u spisu Pn-34/2020, te govori o prljavim nezakonitostima tog suca. U podnesku sa str. 248 spisa navodi „da su suci i zastupnici RH totalno needucirani, ali su sposobni da čine u postupku suda razne muljaže kako bi se tužba neosnovano odbacila, kako to nastoji, zastupnica RH ABC, temeljem Kaznenog zakona iz čl. 110. sukladno čl. 10. st. 1., 2., ZPP-a“, dok u podnesku od 15. svibnja 2024. navodi „To nadležna sutkinja ABC nije spriječila niti kaznila po svojoj službenoj dužnosti iz čl. 10. st. 1. i 2. ZPP-a jer je imala poremećaj u ponašanju u kojem ne poštuje zakon RH i predmet pristrano zastupnici ĐVM zavlači pokušava tužbu odbaciti jer je ona bila uzročnik štete u zamjeni tužbe kod slanja drugom određenom Općinskom sudu u Bjelovaru“, te nadalje „da nakon što je zatražila svoje izuzeće od VSRH gdje je određen drugi Općinski sud u Bjelovaru kojem je temeljem prijevare dostavila krivu tužbu iz Općinskog suda u Koprivnici i nastao je veliki kao i sada se raspoznaje u poremećaju ponašanja nadležne sutkinje ABC jer pokušava tužbu odbaciti kao uzročnik štete. (Unatoč svemu, žalim Vas jer živite u osami sa svojim poremećajem i prekinite mi raditi daljnju štetu)“.
4.1. U nastavku obrazloženja pobijanog rješenja prvostupanjski sud se pozvao na odredbe čl. 10. st. 1. i 2., te čl. 318. ZPP-a, navodeći u točkama 16. i 17. obrazloženja da je činjenica da suci i dr. javne institucije podliježu široj kritici, pa tako i tužitelja, međutim tužitelj iako je upozoren da ne smije koristiti riječi „Masoni“, „Bolesno pravosuđe“ i dalje se služi tim terminima, koji su po ocjeni prvostupanjskog suda upućeni s jasnom namjerom vrijeđanja i omalovažavanja osoba koje rade u pravosuđu. Naime, tužitelj da svojim podnescima vrijeđa cjelokupno pravosuđe Republike Hrvatske, za koje ponašanje prvostupanjski sud smatra da je nedopustivo i ne može se tolerirati, pa tužitelju izriče novčanu kaznu u iznosu od 600,00 EUR. 5. Prije svega valja navesti da usprkos iznesenoj kronologiji tužiteljeve neprimjerene komunikacije, obzirom na sadržaj točaka 16. i 17. obrazloženja pobijanog rješenja, proizlazi da je prvostupanjski sud tužitelja kaznio zbog korištenja riječi „Masoni“, „Bolesno pravosuđe“, te kako to prvostupanjski sud navodi „vrijeđanja cjelokupnog pravosuđa Republike Hrvatske“ (glede kojeg je u spomenutim podnescima tužitelj navodio da je udruženo, needucirano i sl.), dakle ne i za riječi koje je tužitelj uputio osobno uređujućoj sutkinji, a koje u jednom dijelu nedvojbeno predstavljaju uvrede.
6. Prema stajalištu ovog žalbenog suda zbog korištenja riječi i navoda iznesenih u točkama 16. i 17. obrazloženja pobijanog rješenja, nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za novčano kažnjavanje tužitelja.
7. Odredbom čl. 10. st. 1. ZPP-a propisano je da će sud prvog stupnja kazniti novčanom kaznom od 60,00 do 660,00 eura fizičku osobu, odnosno od 260,00 do 2.650,00 eura pravnu osobu koja u podnesku vrijeđa sud, stranku ili drugoga sudionika u postupku. Novčana kazna može se izreći i zastupniku stranke i umješača ako je on odgovoran za vrijeđanje suda. Također, odredbom čl. 318. st. 1. ZPP-a propisano je da ako osoba koja sudjeluje u postupku u podnesku ili na ročištu vrijeđa sud ili druge sudionike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za održavanje reda, odnosno ako to učini osoba koja prisustvuje ročištu, sud će je opomenuti ili kazniti novčanom kaznom od 60,00 do 1.320,00 eura, a može je i udaljiti i kazniti tom novčanom kaznom.
8. Imajući u vidu da je predmet spora zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog nezakonitog rada suda (pravosuđa), pojedini navodi zbog kojih je tužitelj kažnjen (needucirani, udruženi i sl.) nisu neuobičajeni za takve tužbe, odnosno podneske kojima se nastoje potencirati navodi tužbe. S druge pak strane, pojedini navodi kojima kritizira rad suda i državnog odvjetništva (pravosuđa), te u etiketiranju ide korak dalje, spominjući riječi „Masoni“ i „Bolesno pravosuđe“, svakako predstavljaju komunikaciju koja nije primjerena, no kako tužitelj u žalbi ističe da se koristio slobodom govora (izražavanja), potrebno je taj prigovor ocijeniti kroz primjenu čl. 10. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-MU 18/98, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, dalje: EKLJP) te s tim u vezi provesti test razmjernosti i odgovoriti na slijedeća pitanja: predstavlja li odluka suda o novčanom kažnjavanju miješanje u slobodu izražavanja tužitelja, zatim je li miješanje bilo zakonito te je li miješanje bilo „nužno u demokratskom društvu“.
9. U odnosu na prvo pitanje, valja navesti da izricanje novčane kazne zbog navoda iznesenih u tužbi i dostavljenim podnescima predstavlja miješanje države u pravo tužitelja na slobodu izražavanja.
10. Mogućnost kažnjavanja stranaka u parničnom postupku je propisana zakonom, pa je miješanje u pravo na slobodu izražavanja izricanjem novčane kazne zbog vrijeđanja suda bilo zakonito, u smislu čl. 10. EKLJP.
11. U odnosu na pitanje je li miješanje bilo „nužno u demokratskom društvu“ (odgovor na treće pitanje) treba imati u vidu da je sloboda izražavanja ograničena i u odnosu na izražavanje stranaka u sudskom postupku, te činjenicu da je dopušteno iznositi kritike na rad suda, pa tako i rad protivne strane, odnosno njezinog zastupnika, time da kritika ne smije prijeći u vrijeđanje (presuda Europskog suda za ljudska prava, zahtjev br. 51000/11 R. protiv H.).
12. Tužitelj je svoje kritike na rad suda i državnog odvjetništva navedene u točkama 16. i 17. obrazloženja pobijanog rješenja, prema ocjeni ovog suda iznio u kontekstu svojih tvrdnji o nepravilnom i nezakonitom radu pravosuđa. Dakle, stajalište je ovog suda, da ti navodi tužitelja, iako dijelom nisu primjerena komunikacija, nisu prešli granicu dopuštene kritike rada suda i pojedinih sudaca, te ostalih sudionika u postupku, pa kažnjavanje tužitelja radi iznesenih navoda nije bilo „nužno u demokratskom društvu“.
13. Iz navedenih razloga, valjalo je žalbu tužitelja uvažiti i pobijano rješenje ukinuti primjenom odredbe čl. 380. toč 3. ZPP-a.
14. Iako je sa žalbom uspio, tužiteljev zahtjev za naknadu troška pisanja žalbe nije osnovan, kao ni zahtjev za naknadu troškova kopiranja žalbe i dostave žalbe prvostupanjskom sudu osobnim automobilom, koji troškovi ničime nisu dokumentirani, tako da je cjelokupni zahtjev za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti.
Varaždin, 12. veljače 2025.
Sutkinja
Snježana Šaško
