Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-605/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Franji Serdaru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika FA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Heleni Kovačić Lijović, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5247/2016-73 od 6. svibnja 2021., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5247/2016-73 od 6. svibnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova revizije.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu tužitelja i odgovora na reviziju tužitelja.

IV. Rješenje kojim je odbačena tužba na utvrđenje prava vlasništva nije bilo predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"2. Utvrđuje se da međa između: nekretnine tužitelja upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao z.k. čest. br. [katastarska čestica], dvorište [adresa], površine 238 m2 i nekretnine tuženika upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], označenu kao z.k. čest. [katastarska čestica], kuća i dvorište [adresa], površine 174 m2, predstavlja ravnu liniju koja se proteže uzduž cijelog ruba sjevernog zida kuće tuženika, koja je izgrađena na navedenoj z.k. čest. [katastarska čestica], na adresi [adresa], u vlasništvu tuženika, te spaja istočnu među i zapadnu među navedene z.k. čest. [katastarska čestica], u vlasništvu tužitelja, a prema Nalazu i Mišljenju vještaka Vladivoja Relića, dipl.inž. geod. sačinjenog 19.3.2020. godine, i predanog Sudu 8.6.2020. godine.

3. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik zemljišta koje je omeđeno:

- sa južne strane - ravnom linijom koja se proteže uzduž cijelog ruba sjevernog zida kuće tuženika, sagrađene na z.k. čest. [katastarska čestica], opisane kao kuća i dvorište [adresa], površine 174 m2, upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te spaja, istočnu među i zapadnu među z.k. čest. [katastarska čestica], opisane kao dvorište [adresa], površine 238 m2, upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja.

- sa sjevrne strane - ravnom linijom koja je paralelna s opisanom graničnom crtom ruba na južnoj strani spornog zemljišta,udaljena je jedan metar sjeverno od linije koja predstavlja rub na južnoj strani spornog zemljišta i nalazi se unutar z.k. čest. [katastarska čestica], te spaja, istočnu među i zapadnu među z.k. čest. [katastarska čestica].

- sa istočne strane - ravnom linijom koja se proteže uzduž istočne strane z.k. čest. [katastarska čestica], te pod pravim kutom spaja opisani južni rub i sjeverni rub spornog zemljišta,

- sa zapadne strane - ravnom linijom koja se proteže uzduž zapadne strane z.k. čest. [katastarska čestica], te pod pravim kutom spaja opisani južni rub i sjeverni rub spornog zemljišta i paralelna je sa istočnim rubom spornog zemljišta.

Utvrđuje se da opisani dio zemljišta predstavlja dio nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao z.k. čest. br. [katastarska čestica], dvorište [adresa], površine 238 m2, prema Nalazu i Mišljenju geodetskog vještaka Vladivoja Relića, dipl. inž. geod. sačinjenog 19.3.2020., i predanog Sudu 8.6. 2020. godine, u Situaciji br. 4. Skice mjesta prijepora, označen kao sporna površina od 12 m2, koja predstavlja četverokut omeđena slovima: A-B-C- D.

4. Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana, ukloniti ogradu, postavljenu jedan metar sjeverno o sjevernog zida kuće tuženika, sagrađene na k. čest. [katastarska čestica], opisane kao kuća i dvorište [adresa], površine 174 m2, upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], u dužini od 13,80 m, a visini 2 metra, na 7 željeznih stupova na betonskom postolju, a koja ograda je postavljena na nekretnini, ovdje tužitelja, upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] označenoj kao z.k. čest. [katastarska čestica], dvorište [adresa], površine 238 m2, a prema Nalazu i Mišljenju geodetskog vještaka Vladivoja Relića, dipl.inž. geod. sačinjenog 19.3.2020. godine, i predanog sudu 8.6.2020. godine, u Situaciji br. 4. Skice mjesta prijepora, označena je linijom zelene boje koja se proteže u dužini od 13.80 m, od točke A do točke B, te se zabranjuje tuženima da tužitelja uznemiravaju u njegovom pravu vlasništva navedene nekretnine na drugi i sličan način.

5. Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana, uklone ploćice postavljene sjeverno od sjevernog zida kuće tuženika, na nekretnini, ovdje tužitelja upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] označenoj kao z.k. čest. [katastarska čestica], dvorište [adresa], površine 238 m2, u dijelu označenom prema Nalazu i Mišljenju geodetskog vještaka Vladivoja Relića, dipl.inž. geod. sačinjenog 19.3.2020. godine, i predanog sudu 8.6.2020. godine, u Situaciji br. 4. Skice mjesta prijepora, označenom kao sporna površina od 12 m2, koja predstavlja četverokut omeđena slovima: A-B-C-D. te se zabranjuje tuženima da tužitelja uznemiravaju u njegovom pravu vlasništva navedene nekretnine na drugi i sličan način.

6. Nalaže se tuženima da tužitelju naknade prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju CA iz [adresa], naknaditi parnični trošak I- tuženici FA iz [adresa] i II-tuženiku ŠA iz [adresa], u iznosu od 26.112,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 06. svibnja 2021. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.“

1.1. Prvostupanjski sud je u sklopu citirane presude donio i rješenje čija izreka glasi: „Odbacuje se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao z.k. čest. br. [katastarska čestica], dvorište [adresa], površine 238 m2."“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 17. svibnja 2021. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tuženike da mu naknade parnični trošak i trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu podnijeli su tuženici 31. svibnja 2021. u kojem osporavaju navode žalbe tužitelja u cijelosti i predlažu da drugostupanjski sud odbije žalbu te potražuju trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. O tužbenom zahtjevu tužitelja, a povodom njegove žalbe, odlučio je ovaj sud svojom presudom i rješenjem broj Gž-1094/2021-2 od 27. siječnja 2022. kojom je u cijelosti odbio žalbu tužitelja te potvrdio presudu i rješenje prvostupanjskog suda broj P- 5247/2016-73 od 6. svibnja 2021. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije te mu je svojim rješenjem broj Revd-3591/2022-2 od 12. listopada 2022. Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio reviziju zbog pravnog pitanja: „Može li se pravo vlasništva temeljem dosjelosti utvrditi bez utvrđenja kvalitete posjeda?“. Odgovarajući na navedeno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske je odgovorio: „Stjecanje prava vlasništva dosjelošću ne može se utvrditi bez prethodnog utvrđenja postojanja posjeda potrebne kvalitete u smislu propisa koji su se primjenjivali u trenutku tog stjecanja.“, te je sukladno tome svojim rješenjem broj Rev-257/2024-2 od 5. ožujka 2024. ukinuo presudu ovog sud broj Gž-1094/2021-2 od 27. siječnja 2022. te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] dvorište [adresa], površine 238 m2, dok su tuženici suvlasnici svaki u ½ dijela susjedne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište [adresa], površine 174 m2. Između nekretnina tužitelja i tuženika na sjevernoj strani nekretnine tuženika da međa predstavlja ravnu crtu koja se proteže uzduž cijelog rubnog sjevernog dijela kuće tuženika i ista spaja istočnu među i zapadnu među nekretnine tužitelja. U naravi da su tuženici postavili ogradu sa sjeverne strane svoje kuće koja ulazi 1 m u nekretninu tužitelja što nije ispravno, pa da su tuženici uznemirili tužitelja u posjedu njegove nekretnine na način da su na toj nekretnini u mjesecu srpnju 2013. godine postavili željeznu ogradu na udaljenosti od 1 m od sjevernog zida kuće u dužini od 13,80 m i visine 2 m. Kako je tužitelj uklonio ogradu, to su ovdje tuženici protiv, između ostalog i ovdje tužitelja kao tuženika, podnijeli tužbu zbog smetanja posjeda kod nadležnog suda pod brojem Pp-170/13 u kojem je donesena nepravomoćna presuda u korist tuženika kao tužitelja. Zbog toga je tužitelj podnio tužbu kako je ona specificirana u izreci pobijane odluke.

6.1. Tuženici su osporili da bi linija međe išla sjevernim dijelom kuće tuženika, već da linija međe ide upravo onako kako su oni i ogradili svoju nekretninu, a na spornom dijelu od 1 m da se nalazi šaht tuženika za vodovod i kanalizaciju koji je izgrađen još 1974. godine te da su oni nekretninu označenu kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupili još 1974. godine u granicama kakve su one i sada te da su od tada u posjedu spornog dijela.

6.2. Na temelju provedenih dokaza u postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica] dvorište [adresa], površine 66 čhv (238 m2) u vlasništvu tužitelja,

- da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana nekretnina oznake čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa], površine 48 čhv (174 m2) te posebni dijelovi nekretnine u suvlasništvu tuženika,

- da su kuću tuženici kupili 1974. godine i ishodili građevinsku dozvolu radi dogradnje i nadogradnje stambenog objekta 1992. godine,

- da je nova katastarska izmjera za k. o. [katastarska općina] stupila na snagu 1963. godine te je u katastarskom operatu evidentirana kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 174 m2, a kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u katastarskoj evidenciji odgovara zemljišnoknjižnoj čestici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako je upisana u zemljišnoj knjizi,

- da su tuženici kupili navedenu nekretninu 1974. godine koja je već tada bila ograđena u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] sa sjeverne strane drvenom ogradom koju su tuženici zamijenili željeznom ogradom,

- da je tužitelj 2012. godine kupio nekretninu oznake kčbr. [katastarska čestica] od pravnih slijednika C i HA, koji su bili upisani u zemljišnoj knjizi kao nositelji prava korištenja predmetne nekretnine u površini od 66 čhv,

- da jedan od prodavatelja, RA, tužitelju nije točno pokazao zemljište koje je predmet prodaje i koje je on kupio, odnosno nije mu pokazao granice kupljene nekretnine,

- da su tuženici u ovoj pravnoj stvari kao tužitelji podnijeli tužbu protiv ovdje tužitelja kao tuženika te DA i F Š radi smetanja posjeda zemljišta na njihovoj čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje je učinjeno na način da su tuženici izrezali i porušili željeznu ogradu koja se nalazila na zemljištu udaljenom oko 1 m sjeverno od sjevernog zida stambene zgrade tužitelja u dužini od 13,80 m i visini od 2 m, postavljenoj na sedam željeznih stupova u betonskom postolju pa je naloženo tuženicima da uspostave ranije posjedovno stanje na način da vrate i postave odrezanu ogradu sa stupovima na mjestu na kojem se ona nalazila prije uklanjanja te je tuženicima zabranjeno svako takvo i slično smetanje,

- da iz nalaza i mišljenja mjernika vještaka Damira Popovića i Vladivoja Relića proizlazi kako je sadašnja kuća tuženika ucrtana u katastarski plan 1997. nacrtom broj RN- 1866/97, a pomak granice za 1 m da je bio prije 1989., tj. između 1963. do 1989. (kuća je pogrešno ucrtana),

- da je kuća tuženika na skicama prikazana metar južnije od mjesta gdje se doista nalazi i gdje je ucrtana na katastarskom planu od 1989.,

- da je situacija na katastarskom planu prikazana na način kako je to prikazano na izvornoj slici izmjere iz 1959. i da na planu nisu evidentirane nikakve kasnije izmjene u pogledu položaja granica katastarske čestice, dok je kuća tuženika kartrirana metar južnije nego što u naravi ona jest, pri čemu je stvoren privid da se na sjevernoj strani između sjevernog zida kuće tuženice i sjeverne granice njezine čestice nalazi dvorište,

- da tuženici nisu mijenjali među između svoje nekretnine i nekretnine tužitelja, a svoju nekretninu su kupili označenu do drvenog plota koji je dijelio nekretninu tuženika i nekretninu tada nositelja prava korištenja, a sada tužitelja,

- da tužitelj i tuženici nisu suglasni koji stupić unutar živice predstavlja početnu ogradu međe jer tuženici tvrde da je taj stupić bila međa između zemljišta stranaka 1974. kad su kupili kuću, dok tužitelj tvrdi da taj stupić nije predstavljao početnu ogradu međe, već drugi stupić udaljen 1 m prema kući tuženika,

- da se na spornom dijelu nalazi šaht priključka za vodu i kanalizaciju,

- da je uz zid kuće tuženika postavljena betonska podloga širine oko 30 cm.

6.3. Prvostupanjski sud je odbacio tužbeni zahtjev pod točkom 1. kojim se tražilo utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene kao kčbr. [katastarska čestica] dvorište [adresa] površine 238 m2, jer da je isti već upisan u zemljišnoj knjizi kao nositelj prava vlasništva na toj nekretnini, pa nema pravni interes ponovno zahtijevati utvrđenje u ovoj pravnoj stvari nesporne činjenice da je on u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik te nekretnine.

6.4. Odbijen je zahtjev tužitelja da se utvrdi što je međa između nekretnine tužitelja i nekretnine tuženika te kojim pravcem ista prolazi jer da se postupak uređenja međe može provoditi samo u izvanparničnom postupku prema pravilima iz čl. 103. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15.-pročišćeni tekst; dalje: ZV).

6.5. Čak i kada bi se prihvatilo stajalište da bi u parničnom postupku bilo moguće utvrđivati među, a kako bi se utvrdilo vlasništvo tužitelja nad spornim zemljištem, da bi se trebala primijeniti pravila iz članka 103. ZV-a što u konkretnom slučaju znači da se međa ne bi mogla urediti prema katastarskim mapama jer nije utvrđeno kao nesporno gdje bi bila međa između nekretnina od 1968. do 1987. godine, već je utvrđeno na kojem mjestu je bio izgrađen drveni plot, a potom žičana ograda u trenutku stjecanja vlasništva kčbr. [katastarska čestica] od strane tuženika 1974. godine, a koji položaj ograde tuženici nisu mijenjali, a niti su stranke suglasne koja je početna točka za određivanje međe. Kako nema niti sporazuma o tome kojim pravcem bi međa mogla ići, to da bi se tada međa trebala utvrđivati prema posljednjem mirnom posjedu dijela zemljišta koje je predmet ovog spora, a da su prema provedenim dokazima posljednji mirni posjed spornog dijela nekretnine imali tuženici, odnosno njihovi prednici. Da su tuženici bili posljednji mirni posjednici da proizlazi i iz iskaza tužitelja koji navodi da nikad nije poduzimao nikakve radnje radi zaštite svojih pravnih interesa u odnosu na spornu površinu zemljišta, zbog čega je neosnovan i tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi da je tužitelj vlasnik zemljišta kako je ono omeđeno sa sjeverne, južne, istočne i zapadne strane (radi se o spornom dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) te da sporni dio zemljišta predstavlja dio nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6.6. Tužitelj da nije dokazao da bi tuženici mijenjali među, niti je dokazao gdje se ona izvorno nalazila, niti je dokazao da bi kupio dio spornog zemljišta imajući u vidu da je kupio zemljište prema podacima upisanim u zemljišnoj knjizi, obzirom da nije pregledao predmet prodaje niti su mu prodavatelji pokazali granicu zemljišta koje prodaju, zbog čega neosnovano zahtijeva od tuženika da uklone postavljenu ogradu i postavljene pločice. Tužitelj da nije predložio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da su, kroz zakonom propisano vrijeme, bilo on ili njegovi prednici zakoniti, istiniti i savjesni posjednici spornog dijela nekretnine, odnosno nije dokazao da ima jače pravo na sporni dio od tuženika, niti da je predmetni dio u njegovom vlasništvu pa da nisu bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u smislu članaka 159. i 160. ZV-a.

6.7. Obzirom da je djelomično odbačen, a djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, naloženo je tužitelju da tuženicima temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a naknadi troškove postupka čija visina je utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.), uz povećanje za troškove vještačenja.

7. Tužitelj u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da za svoje shvaćanje i postupanje nije dao nikakvo obrazloženje zbog čega se presuda ne može ispitati.

7.1. Ispitujući pobijanu odluku u odnosu na ovu bitnu povredu, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu na koju se poziva tužitelj, za svoju odluku nije dao jasne razloge o odlučnim činjenicama, a koje se odnose na prigovor tuženika da su oni od kupovine nekretnine u posjedu spornog dijela zemljišta te da imaju jače pravo na posjed, ali kako je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, to je ovaj sud odlučio o žalbi tužitelja primjenom članka 373.a. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. ZPP-a. Druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, nisu učinjene.

7.2. Osporava se utvrđeno činjenično stanje i primjena materijalnog prava. Tužitelj navodi da je on podnio vlasničku tužbu iz članka 162. ZV-a te da je prvostupanjski sud na temelju utvrđenja da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da su tuženici suvlasnici susjedne nekretnine te da su oni postavili žičanu ogradu 1 m sjeverno od sjevernog zida svoje kuće, čime su tužitelju onemogućili pristup spornom dijelu zemljišta, dakle da su tuženici u posjedu dijela nekretnine koja je u vlasništvu tužitelja, trebao prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Ako sporni dio zemljišta pripada u vlasništvu tužitelja, a da ta činjenica nije sporna, da on ima pravo tražiti vlasničkom tužbom zaštitu od oduzimanja tog zemljišta, odnosno uznemiravanja. Prema članku 162. ZV-a da je tužitelj dužan dokazati da je sporni dio zemljišta njegovo vlasništvo zbog čega da je u petitu tužbe dužan istaći deklaratorni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva stvari koju mu je tuženik oduzeo i dokazati da je sporni dio zemljišta u posjedu tuženika, što je također dokazao, te slijedom toga tražiti vraćanje oduzetog posjeda zemljišta i uklanjanje pločica s tog zemljišta. Osporava se i utvrđenje u pogledu ograde koja je postojala između nekretnina u vrijeme kada su svoju nekretninu kupili tuženici. Smatra da je prvostupanjski sud u parničnom postupku ovlašten utvrđivati položaj međe ako je to bitno za utvrđivanje vlasništva spornog dijela nekretnine te se upire na utvrđenja da su tuženici tražili od tužitelja da im proda sporni dio zemljišta, što da je on odbio, ali im je dozvolio da na tom zemljištu postave svoje komunalne priključke i spoje se na priključke tužitelja, da sporna ograda nije bila na istom mjestu prije 2013. godine, što da je tužitelj dokazao prilaganjem fotografija s vjenčanja svoje kćeri iz kojih se vidi da nije bilo ograde, da je iz starih katastarskih mapa vještak Relić zaključio da se prvi stup ograde nalazio u zelenoj živici u liniji sjevernog ruba kuće tuženika te da je pogrešno, nebitno i neobjašnjeno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je tužitelj nakon što je u katastru kuća tuženika 1974. godine, a bez znanja tužitelja, pogrešno ucrtana 1 m od međe na parceli tuženika, umjesto na samoj međi, tužitelj trebao pokrenuti upravni spor kako bi se kuća tuženih ispravno ucrtala na nekretnini tuženih.

8. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na temelju dokaza koje su predložile stranke te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo, ali kako je već rečeno za svoju odluku nije dao jasne razloge o odlučnim činjenicama.

8.1. Tužitelj nije postavio tužbu iz članaka 161. i 162. ZV-a. Člankom 161. stavak 1. ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Člankom 162. stavak 1. ZV-a propisano je da, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Prema članku 163. stavak 1. ZV-a posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

8.2. Tužitelj, i po ocjeni ovog suda, nije imao pravni interes na utvrđenje prava vlasništva na cijeloj kčbr. [katastarska čestica] kako je ona upisana u zemljišnoj knjizi, obzirom da je isti upisan kao vlasnik u zemljišnoj knjizi te s obzirom da nije bilo sporno vlasništvo pretežnog dijela kčbr. [katastarska čestica], već dijela te nekretnine u površini od 12 m2, a koja površina je u nalazu i mišljenju vještaka Vladivoja Relića sačinjenog 19. ožujka 2020. označena slovima A-B-C-D.

8.3. Isto tako, u parničnom postupku se ne može uređivati međa, a tužbeni zahtjev kako je postavljen u točki 2. gdje se traži da se utvrdi da je međa između spornih nekretnina ravna linija koja se proteže uzduž cijelog rubnog sjevernog zida kuće tuženika, pretpostavlja da je međa već uređena i utvrđena, dok je stvarno u ovom postupku sporna upravo međa između navedenih nekretnina. Točkom 3. izreke tužbenog zahtjeva traženo je utvrđenje da je tuženik vlasnik zemljišta i to upravo spornog dijela zemljišta označenog slovima A-B-C-D u skici mjesta prijepora, pri čemu se traži i utvrđenje granica kojima je taj sporni dio omeđen. Taj dio tužbenog zahtjeva se mogao razmatrati i u okviru primjene članka 162. ZV-a.

8.4. Međutim, tuženici su istakli svoje pravo na posjed tog spornog dijela, a prvostupanjski sud je utvrdio na temelju provedenih dokaza da su u navedenim granicama, dakle, i sporni dio koji bi prema nalazu i mišljenju geodetskih vještaka prema zemljišnoj knjizi i prema katastarskim nacrtima bio sastavni dio kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja, bio u posjedu tuženika od kada su oni kupili kčbr. [katastarska čestica], pa i u vrijeme kada je tužitelj kupio nekretninu 2012. godine i da se metar prema sjeveru od sjevernog zida kuće tuženika protezala drvena ograda koju su istim pravcem tuženici kasnije mijenjali u metalnu ogradu. Time je prvostupanjski sud u pravilu, iako se na to ne poziva jer tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija primjenom pravila o teretu dokazivanja, izveo zaključak da su tuženici u nesmetanom posjedu spornog dijela još od 1974. godine, kada su kuću kupili. Pri tome je pogrešan stav prvostupanjskog suda da je tužitelj trebao dokazati da je on u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu spornog dijela nekretnine. Tužitelj je upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik spornog djela nekretnine kao sastavnog dijela kčbr. [katastarska čestica], te se ima smatrati vlasnikom neposjednikom. Stoga su tuženici koji su istakli da imaju pravo na posjed i da su vlasništvo spornog dijela stekli kupnjom, ali i dosjelošću samostalnim posjedovanjem, tu činjenicu trebali i dokazati.

8.5. Iz provedenih dokaza, osobito saslušanih svjedoka (GA, PA, AA, KA, SA i ĐA) te i iz iskaza tuženice FA, proizlazi da je u vrijeme kupnje kčbr. [katastarska čestica] od strane tuženika između nekretnina tuženika i tužitelja postojala drvena ograda koja je bila udaljena metar od sjevernog zida kuće tuženika, te da raniji vlasnici kčbr. [katastarska čestica] nisu postavljali nikakve zahtjeve u pogledu tog dijela nekretnine, pa niti tužitelj prilikom kupnje nekretnine nije tražio da se utvrdi površina nekretnine koju je kupio, niti mu je prodavatelj pokazao granice njegovog posjeda. Tuženici su na spornom dijelu sagradili šaht za vodovod 1974. godine, šaht za kanalizaciju 1999. godine, a plinski ormarić su stavili na sjeverni zid svoje kuće 2000. ili 2001. godine, dok su kupljenu nekretninu odnosno objekt na istoj nadograđivali 1989. godine, te se istom raniji vlasnici nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] nisu protivili niti pokretali bilo kakve postupke protiv njih. Svi svjedoci potvrđuju da je između nekretnine tužitelja i nekretnine tuženika postojao drveni plot na čijem pravcu su tuženici postavili novu ogradu 2013. godine. Sam tužitelj navodi da je tek u postupku legalizacije objekta koji je bio sagrađen na njegovoj nekretnini saznao gdje bi išla katastarska međa između njegove nekretnine koju je kupio 2012. godine i nekretnine tuženika, a sporni dio zemljišta da mu je potreban zbog gradnje parkirališta te je tada i posjed tog dijela nekretnine za tužitelja postao sporan.

9. Člankom 388. stavak 1. do 3. ZV-a propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

9.1. Kako iz provedenih dokaza proizlazi da su tuženici u nesmetanom posjedu spornog dijela zemljišta od 1974. godine, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva treba razmotriti uzimajući u obzir pravna pravila paragrafa 1460. Austrijskog Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" br. 1/11., dalje: OGZ), zatim odredbe članka 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91.; dalje: ZOVO), te članka 159. ZV-a.

9.2. Pravnim pravilom iz paragrafa 1460. OGZ-a propisano je da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragrafi 309., 316., 320., i 345.). Pravnim pravilom iz paragrafa 1461. OGZ-a propisano je da je zakonit i dovoljan za dosjelost svaki posjed utemeljen na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost, da je ova pristojala prodavaocu. Takvi su naslovi na pr. zapis, darovanje, zajam, kupovanje i prodaja, promjena, isplata i t.d., prema pravnom pravilu iz paragrafa 1463., posjed mora biti pošten. Nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg (paragraf 1493.), a prema pravnom pravilu iz paragrafa 1464., posjed ima biti istinit. Ako tko posvoji kakvu stvar silom ili lukavstvom, ili ako se uvuče u posjed potajno, ili ako posjeduje stvar samo na izmoljeni način; ni on sam, ni njegovi nasljednici ne mogu dosjesti takvu stvar. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1468. OGZ-a, u onim mjestima, gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, i gdje se stečenje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost se svršuje tek poslije 30 godina.

9.3. Člankom 28. ZOVO-a propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

9.4. Člankom 159. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari; s time da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja - pravo na posjed (članak 18. stavak 1. ZV-a), posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (članak 18. stavak 2. ZV-a), a pošten je posjed ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (članak 18. stavci 3. i 5. ZV- a).

9.5. Pravo vlasništva dosjelošću se može steći samo (u smislu članka 11. stavak 1. ZV-a) ako postoji samostalan posjed, dakle ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je imao tzv. vlasnički posjed), te barem kao pošteni posjednik odnosno onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

10. Iz činjenica koje su utvrđene u postupku tuženici su nekretninu označenu kao čkbr. [katastarska čestica] kupili od ranijih vlasnika 1974. godine i ušli u posjed iste. Ta nekretnina sastojala se od kuće i dvorišta te je u odnosu na nekretninu sada tužitelja označenu kao čkbr. [katastarska čestica], a na kojoj su bili upisani kao nositelji prava korištenja C i HA, bila odvojena žičanom ogradom na drvenim kolcima i živicom, a koja ograda je bila udaljena oko 1 m od sjevernog zida kuće tuženika. Takvo stanje u naravi je postojalo i u vrijeme kupnje nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] od strane tužitelja, a koju nekretninu je kupio od unuka upisanih nositelja prava korištenja. Tuženici su pravcem stare ograde postavili 2013. godine novu ogradu, a tužitelj u iskazu navodi da je 2014. godine u postupku legalizacije objekta na drugoj nekretnini uočio da katastarska međa ide linijom sjevernog zida kuće tuženika, a ne linijom ograde, te je tada shvatio da su mu tuženici oduzeli dio nekretnine koju je kupio. U vrijeme kada je tužitelj kupio svoju nekretninu na spornom dijelu tuženici su imali izgrađene šahtove za vodu i kanalizaciju, te na sjevernom zidu kuće ormarić za plin.

11. Iz iskaza supruge tužitelja, proizlazi da je nekretninu označenu kao čkbr. [katastarska čestica] kupio njezin otac od V, a da se ona nastavljala na nekretninu na kojoj je kuća tužitelja, te da je ta nekretnina nacionalizirana od HA. U odnosu na postojanje ograde tvrdi da je ograda od ulice išla na sjeverni zid kuće tuženika i nastavljala tim pravcem, a da su se tuženici proširili još jedan metar u njihovu nekretninu koju je kupio njezin suprug. To je suprotno iskazu saslušanih svjedoka pobrojanih u točki 8.5. ove odluke, susjeda tuženika i tužitelja, kojima je poznato stanje posjeda od kupovine nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] od strane tuženika. Zbog toga ovaj sud ne poklanja vjeru njezinom iskazu.

11.1. Tuženici su, kako to proizlazi iz provedenih dokaza, ušli u posjed spornog dijela nekretnine 1974. godine kada su istu kupili, a u odnosu na nekretninu koju je kupio tužitelj 2012. godine ista je bila ograđena živicom i žičanom ogradom između drvenih kolaca. Navedena ograda je od sjevernog zida kuće koja je postojala 1974. godine i kuće koja je nadograđena 1989. godine bila udaljena oko 1 metar. Kako se katastarska međa, kako je ona ucrtana, protezala sjevernim zidom kuće tuženika, to su tuženici ušli u posjed spornog dijela nekretnine prilikom kupnje. Nekretninu su u tim granicama posjedovali i za vrijeme dok je vrt na čkbr. [katastarska čestica] obrađivao otac supruge tužitelja i u vrijeme nakon njegove smrti, a i u vrijeme kada je tužitelj kupio nekretninu. Šaht za vodu sagrađen je 1974. godine, za kanalizaciju 1999. godine, a plinski ormarić je na sjevernom zidu kuće tuženika izveden 2000. ili 2001. godine, dakle sve u vrijeme prije kupnje nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] od strane tužitelja. Ni tada tužitelj nije poduzimao nikakve radnje radi povrata tog dijela nekretnine, jer taj dio očito nije smatrao dijelom nekretnine koju je kupio. To potvrđuje u svom iskazu i sam tužitelj, kada navodi da je tek 2014. godine u postupku legalizacije objekta na drugoj svojoj nekretnini u katastru vidio kojim pravcem je ucrtana katastarska međa između nekretnina koje su predmet ovog postupka.

11.2. Kako iz katastarskih podataka proizlazi da površina sporne nekretnine odgovara površini upisanoj u zemljišnoj knjizi, te kako su tuženici kupili drugu nekretninu onako kako je ona označena u zemljišnoj knjizi, to posjed tuženika nije zakonit, jer kupoprodajnim ugovorom nije obuhvaćen i sporni dio, ali su ušli u posjed istog na legalan način i bez znanja da sporni dio nije dio nekretnine koju su kupili. Dakle, ocjena je ovog suda da su tuženici pošteni posjednici spornog djela nekretnine, jer je sporni dio bio ograđen u odnosu na ostatak čkbr. [katastarska čestica] i činio sastavni dio čkbr. [katastarska čestica] i jer nitko od prednika tužitelja nije na bilo koji način ulazio u posjed tuženika na spornom dijelu ili isti branio. Nisu to bili niti roditelji supruge tužitelja, niti nasljednici upisanih korisnika zemljišta, a niti sam tužitelj sve dok nije kroz dokumentaciju katastra ustanovio da katastarska međa ne ide pravcem kojim je on mislio da ide.

11.3. Njihov je posjed započeo za vrijeme važenja OGZ-a, 1974. godine, te je do stupanja na snagu ZOVO-a, 1980. godine, proteklo vrijeme samostalnog i poštenog posjeda tuženika od 6 godina. Na to se nastavio posjed za vrijeme važenja ZOVO-a od 17 godina (ZV stupio na snagu 1997. godine), te je do stupanja na snagu ZV-a protekao rok od 20 godina samostalnog i poštenog posjeda spornog dijela nekretnine označene u skici izmjere slovima A-B-C-D, površine 12 m2. Pošten i samostalan posjed nastavljen je i nakon stupanja na snagu ZV-a sve do 2013. godine kada su tuženici podigli novu ogradu, čemu se tužitelj usprotivio.

11.4. Temeljem navedenog, ovaj sud zaključuje da tuženici imaju jače pravo na posjed spornog dijela i da su na spornom dijelu kako je on označen stekli vlasništvo dosjelošću kao samostalni i pošteni posjednici od 1974. do 2013. godine.

11.5. Zbog toga i po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva spornog dijela kčbr. [katastarska čestica] nije bilo moguće usvojiti iz razloga jer je trebalo uvažiti prigovor tuženika kao posjednika spornog dijela.

12. Kako je pravilno odbijen i zahtjev za utvrđenje vlasništva na spornom dijelu nekretnine, iako tužitelj uz zahtjev na utvrđenje nije podnio i zahtjev za predaju u posjed spornog dijela nekretnine, a kod prave vlasničke tužbe tužbeni zahtjev se upravo sastoji u zahtjevu na predaju posjeda, to je pravilno odbijen i zahtjev za uklanjanje ograde i pločica koje su postavljene na spornom dijelu. Pri tome treba reći da kod tužbenog zahtjeva postavljenog na uklanjanje ograde i pločica tužitelj traži i da se zabrani tuženicima daljnje uznemiravanje u njegovom pravu vlasništva na drugi ili sličan način, a u konkretnom slučaju ne radi se o uznemiravanju, već o oduzimanju posjeda stavljanjem ograde, na koji način bi tužitelju bio oduzet dio nekretnine, a ne bi bio uznemiren u svom pravu vlasništva, a koja zaštita od uznemiravanja je propisana člankom 167. stavak 1. ZV-a.

13. Kako je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti, pravilno je tuženicima dosuđen parnični trošak u visini kako ga je izračunao prvostupanjski sud.

14. Iako je tužitelj uspio s revizijom, istom se ne dosuđuje trošak revizijskog postupka jer i u ponovljenom postupku pred drugostupanjskim sudom nije uspio sa svojom žalbom.

15. Tuženicima se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu tužitelja i odgovora na reviziju, s obzirom da taj trošak nije bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

16. Rješenje kojim je odbačen dio tužbe nije bilo predmet ovog drugostupanjskog postupka jer je o tome odlučeno rješenjem ovog suda broj Gž-1094/2021-2 od 27. siječnja 2022., a u odnosu na taj dio odluke ovog suda nije podnesena revizija, pa je to rješenje sadržano u prvostupanjskoj odluci postalo pravomoćno s donošenjem drugostupanjske odluke od 27. siječnja 2022.

Koprivnica, 12. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković