Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-773/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja RF iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Leonardu Troskotu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Leko, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 513/2020-28 od 29. ožujka 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-513/2020-28 od 29- ožujka 2022.:

- preinačuje u dijelu točke I. izreke presude kojim je utvrđeno da je ništetan i bez pravnog učinka dio Ugovora o kreditu broj 9012127636 od 28. studenog 2006., sklopljen između tužitelja i tuženika, a potvrđen dana 29. studenog 2006. po javnom bilježniku Ignacu Vugeru iz Sesveta, pod brojem ovjere OU-2010/2006, u dijelu u kojem sadrži odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka, a kojima se glavnica kredita veže za klauzulu švicarskog franka, koje odredbe su sadržane u dijelu članka 1. koji glasi:

"… po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita…", tako da se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan,

- potvrđuje u preostalom dijelu točke I. izreke presude, kao i u točkama II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio Ugovora o kreditu broj 9012127636 od 28.11.2006., sklopljen između tužitelja RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, potvrđen dana 29.11.2006. godine po javnom bilježniku Ignacu Vugeru iz [adresa], pod brojem ovjere OU- 2010/2006, u dijelu u kojem sadrži odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka, a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za klauzulu švicarskog franka, koje odredbe su sadržane u dijelu članka 1. koji glasi:

"… po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita…", u dijelu članka 6.2. koji glasi:

"… po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…" u dijelu članka 11.9. koji glasi:

"Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjena tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF."

II Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] Poslovni broj: 48 P-513/20-28

50187131326 isplati iznos od 4.713,02 eur1 / 35.510,22 kn zajedno s zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,45 eur / 3,36 kn od 31.03.2008., pa do isplate,

- na iznos od 19,81 eur /149,24 kn od 31.10.2008., pa do isplate,

- na iznos od 21,16 eur /159,44 kn od 31.12.2008., pa do isplate,

- na iznos od 24,44 eur /184,14 kn od 31.01.2009., pa do isplate,

- na iznos od 25,88 eur /194,98 kn od 28.02.2009., pa do isplate,

- na iznos od 21,36 eur /160,93 kn od 31.03.2009., pa do isplate,

- na iznos od 22,08 eur /166,34 kn od 30.04.2009., pa do isplate,

- na iznos od 16,19 eur /121,98 kn od 31.05.2009., pa do isplate,

- na iznos od 11,16 eur /84,11 kn od 30.06.2009., pa do isplate,

- na iznos od 12,29 eur /92,59 kn od 31.07.2009., pa do isplate,

- na iznos od 15,18 eur /114,40 kn od 31.08.2009., pa do isplate,

- na iznos od 14,86 eur /111,97 kn od 30.09.2009., pa do isplate,

- na iznos od 12,10 eur /91,14 kn od 31.10.2009., pa do isplate,

- na iznos od 17,27 eur /130,09 kn od 30.11.2009., pa do isplate,

- na iznos od 21,04 eur /158,51 kn od 31.12.2009., pa do isplate,

- na iznos od 27,10 eur /204,21 kn od 31.01.2010., pa do isplate,

- na iznos od 25,52 eur /192,31 kn od 28.02.2010., pa do isplate,

- na iznos od 33,36 eur /251,32 kn od 31.03.2010., pa do isplate,

- na iznos od 31,64 eur /238,41 kn od 30.04.2010., pa do isplate,

- na iznos od 35,22 eur /265,34 kn od 31.05.2010., pa do isplate,

- na iznos od 58,93 eur /443,99 kn od 30.06.2010., pa do isplate,

- na iznos od 53,86 eur /405,82 kn od 31.07.2010., pa do isplate,

- na iznos od 67,53 eur /508,79 kn od 31.08.2010., pa do isplate,

- na iznos od 63,13 eur /475,68 kn od 30.09.2010., pa do isplate,

- na iznos od 53,83 eur /405,57 kn od 31.10.2010., pa do isplate,

- na iznos od 71,82 eur /541,15 kn od 30.11.2010., pa do isplate,

- na iznos od 94,23 eur /709,98 kn od 31.12.2010., pa do isplate,

- na iznos od 78,79 eur /593,61 kn od 31.01.2011., pa do isplate,

- na iznos od 84,39 eur /635,84 kn od 28.02.2011., pa do isplate,

- na iznos od 76,86 eur /579,10 kn od 31.03.2011., pa do isplate,

- na iznos od 77,99 eur /587,64 kn od 30.04.2011., pa do isplate,

- na iznos od 107,94 eur /813,25 kn od 31.05.2011., pa do isplate,

- na iznos od 109,95 eur /828,43 kn od 30.06.2011., pa do isplate,

- na iznos od 135,79 eur /1.023,13 kn od 31.07.2011., pa do isplate,

- na iznos od 123,26 eur /928,74 kn od 31.08.2011., pa do isplate,

- na iznos od 109,45 eur /824,66 kn od 30.09.2011., pa do isplate,

- na iznos od 107,73 eur /811,67 kn od 31.10.2011., pa do isplate,

- na iznos od 106,50 eur /802,42 kn od 30.11.2011., pa do isplate,

- na iznos od 112,57 eur /848,17 kn od 31.12.2011., pa do isplate,

- na iznos od 118,96 eur /896,27 kn od 31.01.2012., pa do isplate,

- na iznos od 119,44 eur /899,90 kn od 29.02.2012., pa do isplate,

- na iznos od 115,16 eur /867,64 kn od 31.03.2012., pa do isplate,

- na iznos od 117,28 eur /883,61 kn od 30.04.2012., pa do isplate,

- na iznos od 119,28 eur /898,68 kn od 31.05.2012., pa do isplate,

- na iznos od 116,10 eur /874,76 kn od 30.06.2012., pa do isplate,

- na iznos od 117,17 eur /882,80 kn od 31.07.2012., pa do isplate,

- na iznos od 115,38 eur /869,31 kn od 31.08.2012., pa do isplate,

- na iznos od 110,83 eur /835,06 kn od 30.09.2012., pa do isplate,

- na iznos od 115,63 eur /871,24 kn od 31.10.2012., pa do isplate,

- na iznos od 118,28 eur /891,19 kn od 30.11.2012., pa do isplate,

- na iznos od 117,36 eur /884,23 kn od 31.12.2012., pa do isplate,

- na iznos od 107,07 eur /806,75 kn od 31.01.2013., pa do isplate,

- na iznos od 115,83 eur /872,75 kn od 28.02.2013., pa do isplate,

- na iznos od 116,26 eur /875,94 kn od 31.03.2013., pa do isplate,

- na iznos od 112,57 eur /848,18 kn od 30.04.2013., pa do isplate,

- na iznos od 102,77 eur /774,29 kn od 31.05.2013., pa do isplate,

- na iznos od 102,50 eur /772,32 kn od 30.06.2013., pa do isplate,

- na iznos od 104,62 eur /788,26 kn od 31.07.2013., pa do isplate,

- na iznos od 108,59 eur /818,14 kn od 31.08.2013., pa do isplate,

- na iznos od 114,65 eur /863,82 kn od 30.09.2013., pa do isplate,

- na iznos od 111,53 eur /840,29 kn od 31.10.2013., pa do isplate,

- na iznos od 113,12 eur /852,34 kn od 30.11.2013., pa do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 naknaditi tužitelju FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.761,99 eur/13.275,75 kn, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači tako da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a citirajući zakonski tekst te bitne povrede, ali ne navodi u čemu bi se ona konkretno sastojala pa kako ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a na istaknutu bitnu povredu ne pazi po službenoj dužnosti vezano uz te žalbene navode nije ispitivana pravilnost pobijane presude. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja na temelju dokumentacije predane u spis utvrđuje:

- da je Ugovor o kreditu broj 9012127636 zaključen 28. studenog 2006. (dalje: Ugovor o kreditu) između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora s namjenom kupnje vozila (čl.2.), u kunskoj protuvrijednosti od 38.146,99 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita (čl.1.) uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,10 % godišnje (čl.4.), uz rok otplate kredita 84 mjeseca, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja, a prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora o kreditu (čl.6.) te da je navedeni Ugovor o kreditu potvrđen po javnom bilježniku Ignacu Vugeru iz [adresa] pod brojem OU-2010/06 29. studenog 2006. kojom prilikom je navedeni Ugovor o kreditu pročitan tužitelju i da je upozoren da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,

- da su u otplatnoj tablici s prikazom efektivne kamatne stope, plan otplate i pregled uplata navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope i iznosa u valuti i kunama,

- da je na dan 30. lipnja 2006. srednji tečaj CHF iznosio 4,624678.

6.1. Sud je tijekom postupka saslušao tužitelja iz čijeg iskaza u bitnome proizlazi da se 2006. odlučio za kupnju automobila za osobne potrebe te da je istraživao mogućnosti kreditiranja kod banaka, a obzirom da je Privredna banka Zagreb d.d. bila banka u kojoj prima mirovinu da je odlučio kredit dignuti u Privrednoj banci Zagreb d.d., a i auto kuća u kojoj je kupovao auto da je imala dobru poslovnu suradnju sa Privrednom bankom Zagreb d.d., da mu je osobni bankar nekoliko puta naglasio da je kredit u CHF najpovoljnija opcija nakon što mu je napravio izračun te da mu bankar nije davao nikakva objašnjenja vezano za valutnu klauzulu niti neke druge opcije za kredit odnosno da mu je kredit ponuđen kao "uzmi ili ostavi", odnosno s uvjetima definiranim od strane banke te nije bilo mogućnosti pregovora oko istih, da mu valutni rizik nije objašnjen, a da mu je objašnjen valutni rizik da zasigurno takav ugovor ne bi prihvatio, te da mu javni bilježnik nije dao nikakva objašnjenja, da mu je pojam valutne klauzule poznat onoliko koliko je financijski pismen, ali ne u ovom pogledu obzirom mu osobni bankar nije istu objasnio na osobnom kreditu, a ranije da je dizao kredite bez valutne klauzule te da mu je banka ponudila konverziju u periodu kada su mu ostale dvije rate pred istek kredita pa da konverzija u toj fazi otplate za njega nije imala smisla.

6.2. Raspravljajući spornu činjenicu među strankama jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valuta CHF (švicarski franak) uz koju je vezana glavnica kredita i visina anuiteta sud pozivom na odredbu članka 502. c ZPP-a i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14., 110/15., 14/19.) utvrđuje da je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Sud u bitnome citira sadržaj presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/2012. Naime, sud u obrazloženju navodi da iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. proizlazi da je utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Sud nadalje zaključuje da iz presuda u bitnome proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule obveza potrošača ovisi o promjenjivom bitnom elementu i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci te da je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

6.3. Na temelju iskaza tužitelja sud utvrđuje da tuženik s tužiteljem nije pregovarao o spornim odredbama Ugovora o kreditu, već da je Ugovor o kreditu prethodno pripremio tuženik te da se radi o tipskom ugovoru. Tijekom postupka sud nije saslušao osobnog bankara tužitelja HF iz razloga što je tuženik odustao od tog dokaznog prijedloga na ročištu glavne rasprave 2. ožujka 2023.

6.4. Obzirom da je sud utvrdio da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli provedenim vještačenjem utvrdio je iznos preplate s osnova valute kao razliku između tečaja CHF važećeg na dan korištenja kredita u odnosu na tečaj primijenjen kod otplate na dan plaćanja svake pojedine obveze te je na taj način utvrđeno da je tužitelj tuženiku preplatio iznos od 35.510,22 kn/4.713,02 eura.

6.5. Raspravljajući osnovanost prigovora zastare sud utvrđuje da zastara nije nastupila pozivajući se pritom na objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Prema utvrđenju suda tužitelj je tužbu podnio unutar zastarnog roka od 5 godina iz članka 225. ZOO-a računajući od dana pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu (14. lipnja 2018.) jer je tužba podnesena 30. siječnja 2020.

6.6. Po ocjeni suda tuženik je tužitelju u obvezi na temelju odredbe članka 323. ZOO- a vratiti sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se tuženika treba smatrati nepoštenim stjecateljem, a sve primjenom odredbe članka 1111. stavak 1., 1115. i 29. ZOO-a.

7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na ništetnost članka 1. Ugovora o kreditu, ovaj sud prihvaća kao pravilne.

8. Člankom 1. Ugovora o kreditu banka se obvezala tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 38.146,99 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita.

9. Prema pravnom shvaćanju ovog suda zauzetom na sjednici Građanskog odjela održanoj 1. ožujka 2023., a koje prihvaća i ovo vijeće, ugovorna odredba kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja nije ništetna jer nema neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na predmet ugovora. Ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula ne odnosi se na odobreni iznos kredita, već na povrat kredita u ratama čiji je iznos vezan za CHF i to po tečaju za CHF na dan dospijeća pojedinih rata, kako je to i utvrđeno gore navedenim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Kako je prvostupanjski sud utvrđujući ništetnost članka 1. Ugovora o kreditu pogrešno primijenio materijalno pravo, taj dio prvostupanjske presude je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačen na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.

10. Međutim, suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su sporne ugovorne odredbe koje se odnose na ugovaranje vraćanja kredita vezanjem za valutnu klauzulu u CHF ništetne.

11. Prvostupanjski sud pravilno je pošao od utvrđenja da iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90., ZZP/03 u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.). Također pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da citirane presude koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači na temelju članak 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite potrošača zbog čega se tužitelj u ovom postupku mogao pozvati na sadržaj navedenih odluka radi individualne pravne zaštite, što je u konkretnom slučaju tužitelj i učinio. Iz tih razloga pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su ništetne odredbe kojima se anuiteti vežu uz valutu švicarskog franka.

12. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tuženikov prigovor zastare. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualnu je tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 30. siječnja 2020., dakle prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača kojom je utvrđena ništetnom valutna klauzula koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

13. Tuženik u žalbi tvrdi da je valutna klauzula izričito dopuštena i predviđena odredbama ZOO-a, da se radi o politici monetarne vlasti te uvjetovanosti valutnom strukturom štednih depozita velike većine hrvatskih štediša te da ju je sud morao primijeniti.

13.1. Pravilno tuženik u žalbi ističe da je valutna klauzula dopuštena zakonom. Ta je činjenica, međutim, neodlučna. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF nije odraz ni dispozitivne ni kogentne zakonske odredbe. Suprotno pravnom shvaćanju tuženika, nije riječ o dispozitivnoj zakonskoj odredbi jer su dispozitivne odredbe zakona (samo) one koje se primjenjuju na ugovorni odnos stranaka uvijek, osim ako stranke nisu isključile njihovu primjenu. Naprotiv, da bi obvezivala stranke, valutna se klauzula mora ugovoriti. Osim toga i neovisno o tome, predmetni pravni posao ima se prosuđivati kroz odredbe ZZP/2003. U skladu s člankom 81. stavkom 5. toga Zakona odredbe glave 10. II. dijela toga Zakona (“Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima”) ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi. Svakako da odredba članka 22. ZOO-a o valutnoj klauzuli nije prisilna zakonska odredba, zbog čega je sud prvog stupnja mogao ocjenjivati ništetnost ugovorne odredbe kojom su stranke plaćanje anuiteta ugovorile vezanjem za valutu CHF pa kako je u kolektivnom sporu takva odredba ocijenjena netransparentnom što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pravilno je sud zaključio da je takva odredba ništetna.

14. Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio iznos preplate po osnovi valutne klauzule provedenim vještačenjem, koju činjenicu žalbom tuženik ne osporava, žalbu tuženika u preostalom dijelu trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 12. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković