Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-287/2024-2

U  I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Đorđa Benussi , kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Isto grupa d.d., iz Varaždina, Augusta Šenoe 4-6, OIB: 78858201330, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda Brlečić i partneri j.t.d. iz Varaždina, protiv 1. tuženice OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženika DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. tuženice HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 4. tuženice FI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. tuženika BI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6. tuženice RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 7. tuženika JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 8. tuženika ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Marku Liniću, odvjetniku iz Rijeke, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, posl.br. P-191/2023-44 od 31. siječnja 2024., u sjednici održanoj 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava i presuda Općinskog suda u Koprivnici, posl.br. P-191/2023-44 od 31. siječnja 2024. se:

a) potvrđuje u dijelu pod točkom I.

b) preinačava u dijelu pod točkom II. tako da glasi:

„Nalaže se tužitelju Isto grupa d.d., iz Varaždina, Augusta Šenoe 4-6, OIB: 78858201330, da 1. tuženici OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženiku DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. tuženici HI OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 4. tuženici FI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. tuženiku BI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6. tuženici RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 7. tuženiku JI OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 8. tuženiku ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.843,75 eura, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka da im se naknade troškovi žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, posl. br. Ovr-490/2020-3 od 26. siječnja 2021. godine donesenog po prijedlogu tuženika kao ovrhovoditelja OI OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], III. HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV. FI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], V. BI OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6, VI. RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], VII. JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], VIII. ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] protiv tužitelja kao ovršenika ISTO GRUPA d.d., Augusta Šenoe 4-6, Varaždin, OIB: 78858201330 i to ovrhom na novčanim sredstvima ovršenika.

2. Nalaže se tuženicima OI OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], III. HI OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV. FI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], V. BI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6, VI. RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], VII. JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] solidarno isplatiti tužitelju ISTO GRUPA d.d., Augusta Šenoe 4-6, Varaždin, OIB: 78858201330 iznos od ukupno 35.959,85 eur, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 31.08.2022. godine, po stopi koja se do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Isto grupa d.d., iz Varaždina, Augusta Šenoe 4-6, OIB: 78858201330, da 1. tuženici OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženiku DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. tuženici HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 4. tuženici FI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. tuženiku BI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6. tuženici RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 7. tuženiku JI OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 8. tuženiku ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.500,00 eura (desettisućapetstoeura), s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se o preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan".

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužitelj radi svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak, te traži naknadu troškova žalbe.

3. Na žalbu je odgovoreno i predloženo žalbu kao neosnovanu odbiti te je zatražena naknada troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za proglašenje ovrhe nedopuštenom te isplata 35.959,85 eura sa zakonskim zateznim kamatama, koja svota je, tijekom ovog parničnog postupka, na temelju predmetne ovrhe, tužitelju zaplijenjena i prenesena tuženicima. Tužiteljeva tvrdnja bila je da je ovrha nedopuštena zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točke 7. i 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ), bitnih povreda odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene (ovršnog) materijalnog prava, zbog kojih je tužitelj izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je ovršna isprava, na temelju koje je doneseno predmetno rješenje o ovrsi, presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-3/2017-138 od 22. kolovoza 2017. u kojoj su ovdje tuženici navedeni kao tužitelji, a presuda je donesena protiv tuženika Industrogradnja grupa d.d. te je presudom naloženo tuženiku da tužiteljima- naknaditi materijalnu štetu s osnova izgubljene zarade u iznosu od 29.209,90 kn, uvećano za pripadajuće kamate, naknaditi materijalu štetu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 98.880,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 22. kolovoza 2017., te naknaditi parnični trošak u iznosu od 19.239,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 22. kolovoza 2017.;

- da je navedena presuda postala pravomoćna 7. studenog 2017., a ovršna 24. travnja 2018.;

- da je rasprava u navedenom predmetu Općinskog radnog suda zaključena 5. lipnja 2017., u prisutnosti punomoćnika tuženika, odvjetnice Mirelle Paole Frlan, te da tuženik, odnosno njegova punomoćnica, u tijeku tog postupka, nije upoznala sud niti tužitelje (ovdje tuženike) s činjenicom da je društvo Industrogradnja grupa d.d. tada već prestalo postojati te da ne može biti stranka u postupku;

- da se društvo Industrogradnja grupa d.d. pripojilo društvu ISTO d.d., OIB: 88502209643 temeljem Ugovora o pripajanju od 21. prosinca 2016. , te odluke skupštine društva ISTO d.d. od 30. prosinca 2016., a odluke o pripajanju nisu pobijane;

- da je upis pripajanja u sudskom registru izvršen 22. veljače 2017.;

- da je 31. svibnja 2017. proveden upis smanjenja temeljnog kapitala društva u svrhu podjele društva ISTO d.d. odvajanjem s osnivanjem društva ISTO grupa d.d. i Industrogradnja d.d.;

- da je 31. svibnja 2017. proveden upis statusne promjene, podjele subjekta upisa odvajanjem s osnivanjem temeljem Plana podjele društva ISTO d.d., donesenog od strane uprave društva 10. travnja 2017. te odobrenog od strane skupštine društva 18. travnja 2017., a odluka o usvajanju Plana podjele nije pobijana;

- da su uslijed podjele društva ISTO d.d., kao društva koje se dijeli i ne prestaje, na nova društva koja se osnivaju radi provođenja podjele s osnivanjem, nastala društava ISTO grupa d.d. (tužitelj) i Industrogradnja d.d.

7. Prvostupanjski sud zaključuje da je sukladno čl. 552. st.3. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015 – dalje u tekstu ZTD) društvo Industrogradnja grupa d.d. prestalo postojati 22. veljače 2017. te da su uslijed univerzalne sukcesije sva njegova prava i obveze prešle na društvo ISTO d.d. , da bi potom podjelom društva ISTO d.d. s osnivanjem nastalo društvo ISTO grupa d.d., upisano u sudski registar 31. svibnja 2017., čime su, sukladno čl. 550.n ZTD-a, nastupile i pravne posljedice te podjele.

8. Prvostupanjski sud dalje obrazlaže:

- da je podjela s osnivanjem društva kapitala regulirana čl. 550.b do 550.p ZTD-a

- da je člankom 550.n stavak 4. ZTD-a propisano da vjerovnik društva koje se dijeli, sve dok nije obaviješten o tome na koje od novih društava odnosno društava koja sudjeluju u podjeli je prešla obveza iz njegove tražbine, može zahtijevati njeno podmirenje od bilo kojeg od njih,

- da je člankom 550.o stavak 1. ZTD-a propisano da za sve obveze društva koje se dijeli a koje su nastale do upisa podjele u sudski registar odgovaraju, zajedno s onim društvom na koje je ta obveza prešla suglasno planu podjele, sva ostala društva koja su sudjelovala u podjeli, i to kao solidarni dužnici, ograničeno, do iznosa vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno planu podjele, umanjene za obveze koje su pojedinome društvu dodijeljene suglasno planu podjele,

pa zaključuje kako s obzirom da je u ovršnoj ispravi kao dužnik naznačeno društvo Industrogradnja grupa d.d. za koje je utvrđeno da je prestalo postojati 22. veljače 2017. uslijed pripajanja društvu ISTO d.d. koje društvo je, kao univerzalni pravni slijednik, preuzelo sva prava i obveze pripojenog društva, te kako je i prije donošenja ovršne isprave, ali i prije no što je zaključena rasprava u sudskom predmetu u kojem je ovršna isprava donesena, došlo do podjele društva ISTO d.d. uslijed koje je nastao (i) tuženik ISTO grupa d.d., o čemu on, kao univerzalni pravni sljednik društva Industrogradnja grupa d.d. nije prije zaključenja raspravljanja u postupku iz kojeg proistječe ovršna isprava, obavijestio sud i ovdje tuženike (a tamo tužitelje) kako bi tuženici (tamo tužitelji) imali mogućnost urediti tužbeni zahtjev i temeljem čl. 550.o ZTD-a isplatu naknade štete i troškova postupka potraživati solidarno od ISTO d.d., ISTO grupa d.d. i Industrogradnja d.d., kao društava koja su sudjelovala u podjeli, to ovdje tuženici temeljem članka 550.n st. 4. ZTD-a imaju pravo s osnova presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovi broj Pr-3/2017-138 od 22. kolovoza 2017., kao ovršne isprave, potraživati isplatu od tuženika ISTO grupa d.d. neovisno o tome što je rasprava u tom predmetu zaključena i presuda donesena nakon što je upis podjele u sudski registar izvršen.

9. Prvostupanjski je sud, na temelju financijskog vještačenja, utvrdio i da je imovina tužitelja prema Planu podjele bila veća od obveza za 23.672.157,01 eura, što je bitno više od potraživanja iz ovršne isprave, te stoga za obveze iz ovršne isprave odgovara u cijelosti na temelju odredbe članka 550.o stavak 1. ZTD-a.

10. Prvostupanjski je sud naveo i da je člankom 55. stavak 3. OZ-a propisano da tužbu kojom se pokreće parnica kakva je predmetna, tužitelj može temeljiti samo na razlozima koje je naveo u žalbi u povodu koje je upućen u parnicu, a to nije bio prigovor zastare, pa se o tom prigovoru, koji je žalitelj isticao tek tijekom postupka, nije trebalo ni raspravljati.

11. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, kao i povodom žalbenih navoda, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, a ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, a u odnosu na koju povredu žalba nije niti konkretizirana.

12. U prvom redu valja reći da je u pravu prvostupanjski sud kada navodi da tužitelj nedopuštenost ovrhe može tražiti samo zbog onih žalbenih razloga zbog kojih ga je prvostupanjski sud uputio u tu parnicu, a to su samo oni razlozi koje OZ propisuje kao razloge zbog kojih se u takvu parnicu uopće može uputiti (članak 52. stavak 3. u vezi stavka 1. OZ-a). Dakle, na parnicu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom može se uputiti samo radi žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točke 7. do 9. i 11. OZ-a, a u ovom slučaju parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom vodi se samo radi razloga iz članka 50. stavak 1. točke 7. i 9., dakle ne zbog zastare, što je žalbeni razlog iz točke 13. navedenog članka, pa su žalbeni navodi koji se tiču pitanja zastare neodlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude.

14. Odredbe članka 50. stavak 1. točke 7. i 9. OZ-a, koji sadrži žalbene razloge zbog kojih je tužitelj u ovoj parnici mogao tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom, glase:

„7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika,

9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave“.

14.1. Dakle proglašenje ovrhe nedopuštenom ne može se tražiti zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene (ovršnog) materijalnog prava, zbog kojih je tužitelj izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi, jer se o tim žalbenim razlozima odlučuje u ovršnom postupku, odlučujući o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članak 51. OZ-a), a ne u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (članak 52. OZ-a).

14.2. Stoga svi žalbeni navodi koji se tiču pravilnosti zastupanja ovrhovoditelja (ovdje tuženika), osnovanosti zahtijevanja provođenja ovrhe uplatom na račun samo jednog ovrhovoditelja, solidarnosti ovrhovoditelja, ovdje tuženika, te pitanja što je trebalo biti dostavljeno uz prijedlog za ovrhu (Plan podjele), jer ta pitanja nisu bila relevantna ni za odlučivanje o tužbenom zahtjevu.

15. Jedini relevantni navodi tiču se žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, ali se tim žalbenim navodima ne uspijevaju osporiti valjani i jasni činjeničnopravni zaključci prvostupanjskog suda reproducirani u prethodnom dijelu ove drugostupanjske presude.

15.1. Žalbeni navodi o tome kako je OGS u Zagrebu (riječ je o ORS u Zagrebu) donio rješenje o prekidu postupka Pr-3/2017 i to 14.12.2017. i isti nastavio samo i isključivo na društvo ISTO d.d., ne i u odnosu na ostale pravne sljednike društva Industrogradnja grupa d.d., ne dovode u pitanje valjanost zaključaka prvostupanjskog suda. Navedeni prekid određen je nakon što je postupak već bio pravomoćno završen (pravomoćnost je nastupila 7.11.2017.), pa je rješenje o prekidu i nastavku bio potreban samo radi nastupa ovršnosti ovršne isprave, a njezina ovršnost nije dovedena u pitanje, a i da jest ona ne bi mogla biti predmetnom raspravljanja u ovom parničnom postupku.

16. Žalbeni navod, a u vezi članka 550.o ZTD-a, o tome da je obveza u vezi koje se vodi ovršni postupak nastala tek nakon upisa podjele društva, točnije pravomoćnošću ovršne isprave 7.11.2017., nije osnovana, jer predmetna ovršna isprava nije konstitutivna već kondemnatorna, njome je samo naloženo tužitelju platiti obvezu postojanje i obujam koje je tom presudom utvrđeno.

17. Neosnovano žalitelj napada odluku o troškovima postupka u pogledu v.p.s. prema kojem je trošak dosuđen, kao i vrijednost boda propisanu Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, jer je Tbr. 52. stavak 3. važeće Tarife („Narodne novine“ 138/23), određeno da kad sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Neosnovano žalitelj tvrdi da nije trebalo priznati tuženicima trošak podneska od 6. travnja 2023. jer je riječ o obrazloženom podnesku koji je bio potreban za vođenje parnice.

18. Osnovano međutim žalitelj navodi da se u podnescima od 10.1.2023. (priznato 1000 eura) i 21.3.2023. (priznato 200 eura) ponavljaju već izrečeni navodi pa ovi podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a). Osnovano se ukazuje i na pogrešno odmjeren trošak za podnesak od 20.9.2022., jer za isti pripada 25% priznate svote, umjesto 1000 eura 250 eura (Tbr.8. toč.4. Tarife), pa stoga tuženicima pripada trošak u visini od 6.843,75 eura (dosuđeni trošak umanjen za svotu od 1950 eura uvećanu za 50% - 975 eura, te uvećano za 25% PDV-a731,25 eura, ukupno 3.656,25 eura).

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I.a) na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, a kao pod I.b) na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.

20. Kako je žalitelj sa žalbom uspio samo u pogledu sporedne stvari, a uspjeh se mjeri s obzirom na uspjeh u glavnoj stvari, to je o njegovom zahtjevu za naknadom troškova žalbe odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

20.1. Kako troškovi odgovora na žalbu nisu bili potrebni za vođenje postupka radi čega je i u odnosu na zahtjev tuženika da im se naknade troškovi žalbe odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Dubrovniku, 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić