Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-72/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Emira Čustovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Noemi Butorac kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Domago Vuković, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj P-142/2021-22 od 11. travnja 2024., u sjednici održanoj 12. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj P-142/2021-22 od 11. travnja 2024.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudio:
"I. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Radnička cesta 50, Zagreb isplatiti tužitelju RV iz [adresa], iznos od 2.870,74 eura koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli ima vratiti tužitelju sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi od i to do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, kako slijedi:
- na iznos 2,39 EUR od 04.11.2008. godine,
- na iznos 5,57EUR od 03.01.2009. godine,
- na iznos 6,31 EUR od 04.02.2009. godine,
- na iznos 7,12 EUR od 01.03.2009. godine,
- na iznos 4,91 EUR od 01.04.2009. godine,
- na iznos 5,48 EUR od 01.05.2009. godine,
- na iznos 2,54 EUR od 02.06.2009. godine,
- na iznos 0,07 EUR od 01.07.2009. godine,
- na iznos 1,04 EUR od 01.08.2009. godine,
- na iznos 3,05 EUR od 03.09.2009. godine,
- na iznos 2,33EUR od 02.10.2009. godine,
- na iznos 1,15 EUR od 03.11.2009. godine,
- na iznos 3,69 EUR od 03.12.2009. godine,
- na iznos 6,35 EUR od 05.01.2010. godine,
- na iznos 8,62 EUR od 02.02.2010. godine,
- na iznos 9,38 EUR od 26.02.2010. godine,
- na iznos 13,31 EUR od 08.04.2010. godine,
- na iznos 12,63 EUR od 29.04.2010. godine,
- na iznos 15,22 EUR od 01.06.2010. godine,
- na iznos 28,16 EUR od 01.07.2010. godine,
- na iznos 23,11 EUR od 01.08.2010. godine,
- na iznos 33,07 EUR od 01.09.2010. godine,
- na iznos 30,94 EUR od 01.10.2010. godine,
- na iznos 26,38 EUR od 03.11.2010. godine,
- na iznos 33,17 EUR od 25.11.2010. godine,
- na iznos 49,30 EUR od 05.01.2011. godine,
- na iznos 41,62 EUR od 03.02.2011. godine,
- na iznos 44,62 EUR od 04.03.2011. godine,
- na iznos 39,17 EUR od 03.04.2011. godine,
- na iznos 41,74 EUR od 03.05.2011. godine,
- na iznos 56,64 EUR od 12.06.2011. godine,
- na iznos 58,99 EUR od 02.07.2011. godine,
- na iznos 74,82 EUR od 02.08.2011. godine,
- na iznos 71,13 EUR od 02.09.2011. godine,
- na iznos 61,87 EUR od 04.10.2011. godine,
- na iznos 60,74 EUR od 01.11.2011. godine,
- na iznos 60,56 EUR od 02.12.2011. godine,
- na iznos 63,74 EUR od 01.01.2012. godine,
- na iznos 67,59 EUR od 02.02.2012. godine,
- na iznos 67,83 EUR od 01.03.2012. godine,
- na iznos 65,69 EUR od 01.04.2012. godine,
- na iznos 66,19 EUR od 04.05.2012. godine,
- na iznos 68,61 EUR od 01.06.2012. godine,
- na iznos 66,74 EUR od 03.07.2012. godine,
- na iznos 67,42 EUR od 01.08.2012. godine,
- na iznos 66,43 EUR od 04.09.2012. godine,
- na iznos 64,25 EUR od 07.10.2012. godine,
- na iznos 67,20 EUR od 01.11.2012. godine,
- na iznos 68,31 EUR od 02.12.2012. godine,
- na iznos 68,46 EUR od 03.01.2013. godine,
- na iznos 62,98 EUR od 01.02.2013. godine,
- na iznos 66,48 EUR od 03.03.2013. godine,
- na iznos 68,47 EUR od 03.04.2013. godine,
- na iznos 66,93 EUR od 03.05.2013. godine,
- na iznos 61,55 EUR od 05.06.2013. godine,
- na iznos 62,20 EUR od 16.07.2013. godine,
- na iznos 63,22 EUR od 20.08.2013. godine,
- na iznos 66,49 EUR od 22.09.2013. godine,
- na iznos 66,62 EUR od 20.10.2013. godine,
- na iznos 67,16 EUR od 17.11.2013. godine,
- na iznos 70,09 EUR od 15.12.2013. godine,
- na iznos 67,83 EUR od 21.01.2014. godine,
- na iznos 72,64 EUR od 20.02.2014. godine,
- na iznos 74,49 EUR od 18.03.2014. godine,
- na iznos 71,00 EUR od 03.05.2014. godine,
- na iznos 69,88 EUR od 11.06.2014. godine,
- na iznos 71,90 EUR od 16.07.2014. godine,
- na iznos 71,78 EUR od 03.08.2014. godine,
- na iznos 71,80 EUR od 19.08.2014. godine.
2. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb naknaditi tužitelju RV, iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.848,94 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. travnja 2024. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a tužitelju naloži platiti parnične troškove žalitelju, uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je pravovremena i dopuštena.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naplatu novčanog potraživanja koje je tuženik stekao na osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu u kojima je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica pa tužitelj zahtijeva isplatu stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih odredaba ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do dana plaćanja. Zahtjev temelji na člancima 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).
7. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o kreditu 13. srpnja 2006., te da je kreditor odobrio korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 23.500,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, s otplatom od 96 mjeseci u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu te da je kredit otplaćen.
8. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da se u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81, 82 i 90 a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. tog Zakona;
- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud odbio žalbe izjavljene protiv te odluke;
- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja ugovora rastao,
- da je razlika mjesečnih uplata koja je proizašla zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita 2.870,74 eura.
9. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, te prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje svote od 2.870,74 eura sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinih obroka pa do isplate kako je to navedeno u točki I. izreke pobijane presude, jer je utvrdio da je odredba ugovora o kreditu ništetna u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula zbog čega tuženik nema pravo na naplatu tražbine po toj ugovornoj odredbi, već samo po početnom tečaju CHF, pa je obvezan vratiti tužitelju utuženu svotu, koja predstavlja razliku između početnog tečaja i tečaja koji je primjenjivan prilikom otplate kredita.
10. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača utemeljio na odredbi članka 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.
10.1 Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se i na odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22) prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pored navedenog prvostupanjski sud je u postupku utvrdio činjenice i dao razloge zbog čega smatra ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli ništetnom.
11. Prigovor zastare sud je otklonio smatrajući da je zastarni rok od 5 godina počeo teći pravomoćnošću presude donesene u kolektivnom sporu (P.1401/12), a ona je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. slijedom čega zaključuje da s obzirom da je tužba podnesena u ovom predmetu 10. ožujka 2021., nije nastupila zastara.
12. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj platio tuženiku više nego što bi bio platio da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelju budući je isto stekao bez osnove.
13. Ispitujući presudu na osnovu članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak parničnog postupka pazi po službenoj dužnosti a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
13.1 Nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju također ukazuje žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.
14. Ocjenjujući važnije žalbene navode sukladno odredbi iz članka 375. stavka 1.
ZPP-a valja istaknuti slijedeće .
15. Protivno shvaćanju žalitelja ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno zaključak o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli temeljio na pravnom utvrđenju iz presude na koju se tužitelj pozvao. U vezi ovog postupka suda u žalbi se navodi da se sud nije mogao pozivati na presudu iz parnice donesene po kolektivnoj tužbi jer se u odredbama članka 502. c. ZPP i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača propisuje da se odredbe tih članaka odnose samo na naknadu štete, a ne i na stjecanje bez osnove, a da se kasnija izmjena ZPP-a kojom je proširena primjena te odredbe ne može unatražno primjenjivati. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom i na odredbu članka 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem.
16. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužitelj mogao birati u kojoj će valuti kredit uzeti, ali sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF i kamatnu stopu, koje se temelji na utvrđenjima iz presude donesene po kolektivnoj tužbi (sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a).
17. I prema pravnom shvaćanju ovog suda zastarni rok kod stjecanja bez osnove je opći zastarni rok od pet godine, a u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (švicarac) počinje teći s danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost, tako da je u ovom konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa sa osnova valutne klauzule pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018.
18. U odnosu na žaliteljeve navode prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle, predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač, dakle u ovom slučaju tužitelj, usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora.
18.1 Tuženik je dakle mogao dokazivati, da je informirao tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu, o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, ali to nije učinio. Naime, tuženik je tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom odustao od dokaznog prijedloga saslušanja u svojstvu svjedoka tužiteljevog osobnog bankara.
19. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne.
20. Budući je tuženik u cijelosti izgubio spor pravilno mu je naloženo platiti parnične troškove, a u žalbi se ne navodi zbog čega je sud donio pogrešnu odluku o troškovima, samo tvrdi da je odluka o troškovima pogrešna jer je pogrešna i odluka o glavnoj stvari. Tužitelj pobija odluku o troškovima postupka paušalno, ne navodeći razloge pobijanja. Kako ovaj sud, a s obzirom na početak prvostupanjskog postupka (postupak je započeo nakon 1. rujna 2019. kada je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-u "Narodne novine" broj: 70/19, dalje: ZID ZPP) ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka valjalo je potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke prvostupanjske presude.
21. Kako je žalba tuženika odbijena to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.
22. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 12. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Srđan Kuzmanić
