REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: Povrv-69/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja TTS TEAM 24 d.o.o. Pobri, Pužev breg 10, OIB: 97289795632, kojeg zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika AUTO LONČAR & SPEED ASSISTANCE d.o.o. Rijeka, Miroslava Krleže 4, OIB: 63402987558, radi isplate 5.192,80 EUR s kamatama, 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-14778/2023 od 3. listopada 2023. koje je donio javni bilježnik Gordana Legović iz Rijeke, Rudolfa Strohala 3, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju 5.192,80 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na:

- 1.327,23 EUR od 1. srpnja 2022.do isplate;

- 547,48 EUR od 1. kolovoza 2022. do isplate;

- 547,48 EUR od 1. rujna 2022. do isplate;

- 33,18 EUR od 21. rujna 2022. do isplate;

- 547,48 EUR od 2. listopada 2022. do isplate;

- 547,48 EUR od 1. studenoga 2022. do isplate;

- 547,49 EUR od 1. travnja 2023. do isplate;

- 547,49 EUR od 8. svibnja 2023. do isplate;

- 547,49 EUR od 1. lipnja 2023. do isplate, koje teku od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju troškove ovršnog postupka koje je odredio javni bilježnik od 273,75 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 348,38 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje od 12. veljače 2025. do isplate teku prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku protiv tuženika kao ovršenika radi isplate 5.192,80 EUR s kamatama na temelju vjerodostojne isprave – 9 računa.

2. Na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-14778/2023 od 3. listopada 2023. kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je podnio prigovor. Ističe da je odnos tužitelja i tuženika bio je kompleksan i uključuje i druge međusobne pravne radnje. I tužitelj je koristio poslovni prostor tuženika uz dogovor o međusobnoj kompenzaciji. Što se tiče tužiteljeva potraživanja, tužitelj nije imao odobrenje vlasnika prostora Rijeka promet za podnajam istoga, što u ovom slučaju inzistiranjem na naplati tog potraživanja predstavlja protupravni čin. Posljednjih dvanaest mjeseci tuženik gotovo da i nije koristio prostor (predmet ovrhe) iz razloga smanjivanja istog od strane tužitelja. Stoji iza prijedloga da tuženik plati 50% potraživanja jednokratno da se izbjegne daljnji postupak i troškovi kojih će u protivnom zasigurno biti.

3. Općinski sud u Rijeci je rješenjem poslovni broj Povrv–211/2024-3 od 15. srpnja 2024. oglasio stvarno nenadležnim te je spis ustupio stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-69/2024-2 od 15. listopada 2024. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv–14778/2023 od 3. listopada 2023. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga (list 58-60 spisa).

4. U daljnjem tijeku parničnog postupka, tužitelj je u podnesku od 31.10.2024. iznio sve činjenice i predložio dokaze za utvrđivanje činjenica. Tužitelj ističe da je između istih stranaka, a temeljem istog poslovnog odnosa proizašlog iz istog ugovora, već vođen postupak pred ovim sudom pod posl.br. P-149/2024 u kojem je donesena pravomoćna i ovršna presuda kojom je tuženiku naloženo tužitelju podmiriti u cijelosti utužene iznose proizašle iz predmetnog ugovora. Obzirom na činjenicu da su ovosudna utužena potraživanja istovjetne osnove kao i ona u predmetu P-149/2024 postupanje tuženika kojim prigovara i daljnjim mjesečnim obvezama tuženika prema tužitelju predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja i očigledno odugovlačenje u ispunjenju obveze podmirenja dužnih iznosa. stoga u cijelosti osporava sve navode prigovora tuženika od 20.11.2023. kao neistinite, paušalne i neutemeljene. Netočna je tvrdnja tuženika da bi između stranaka postojao "dogovor o međusobnoj kompenzaciji". Svi daljnji navodi tuženika istaknuti u prigovoru predstavljaju neutemeljene i netočne činjenične konstrukcije koje smjeraju isključivo dovođenju suda u zabludu o pravnom odnosu stranaka, odnosno izbjegavanju obveznopravne odgovornosti tuženika. Jedini dogovor koji između stranaka postoji, odnosno koji je postojao do raskida ugovora od 26.6.2023., je dogovor koji proizlazi iz Ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji sklopljenog 1.2.2020.. Mimo i izvan tog ugovora nije postojao nikakav drugi dogovor (bilo usmeni, bilo pisani) između stranaka, a u odnosu na predmet ugovora. U čl. 5. Ugovora propisano je: "Ugovorne strane suglasno utvrđuju da participacija za korištenje navedenog parkinga od strane Auto Lončar&Speed Assistance d.o.o. iznosi 3.300,00 kuna mjesečno, uvećano za PDV. Navedeni iznos Tts team 24 d.o.o. će fakturirati, mjesečno ili jednom godišnje nakon proteka mjeseca ili poslovne godine." Upravo na temelju gore citirane odredbe Ugovora i proizlaze dospjeli, a neplaćeni računi od strane tuženika, odnosno potraživanja na temelju istih iz prijedloga za ovrhu. Predmetnim Ugovorom, i to člankom 4. istog koji definira koja strana Ugovora obavlja koje poslove, određeno je kako tužitelj: «...Osigurava potrebna transportna i manipulativna sredstva za pomoć na cesti sa kojima će vršiti dovoz teških motornih vozila, prikolica, opreme i roba koja se smještaju na spomenutu lokaciju...». S druge strane, istim člankom određeno je da tuženik: «...Osigurava potrebna transportna i manipulativna sredstva za pomoć na cesti sa kojima će vršiti dovoz lakih motornih vozila, prikolica, opreme i roba koja se smještaju na spomenutu lokaciju...». Primjena gore citirane odredbe članka 4. Ugovora u praksi je značila da tužitelj od tuženika naručuje poslove za tzv. «malu» vučnu službu, dok je tuženik, s druge strane, od tužitelja naručivao poslove za tzv. «veliku» vučnu službu. Upravo na te usluge odnose se preostali računi odnosno utužena potraživanja na kojima je navedeno „RAD DIZALICE“ i „TRANSPORT“.

5. U daljnjem tijeku postupka tuženik nije iznosio nikakva očitovanja iako je o podnescima tužitelja bio uredno obaviješten.

6. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu (5.192,80 EUR) koje ne prelazi svotu od 6.636,14 EUR, te u kojem je tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (čl. 461.a st. 6., 7. i 8. a u svezi s čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22).

7. Tuženik je tužiteljev podnesak od 31.10.2024. u kojem je tužitelj iznio sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica uredno zaprimio putem sustava e-komunikacije 20.11.2024.(nakon lista 84 spisa). Rješenje ovog suda od 15.10.2024. kojim je tuženik pozvan da se u roku od 15 dana očituje na podnesak tužitelja te da iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te da predloži održavanje usmene rasprave (čl. 461a. st. 7. i 8. ZPP-a), tuženik je uredno zaprimio putem e-komunikacije 31.10.2024. (poleđina lista 60 spisa). Tuženik u ostavljenom roku nije postupio po tom rješenju, pa sve i da je na pripremno ročište pristupio i iznio nove činjenice i nove dokaze, sud iste ne bi uzeo u obzir (čl. 461a. st. 10 ZPP-a).

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu 5.192,80 EUR s kamatama prema utuženim računima u periodu od srpnja 2022. do lipnja 2023. (9 kom.), koje je tužitelj izdao prema Ugovoru o poslovno-tehničkoj suradnji koji je sklopljen 1.2.2020..

9. Cijeneći prigovor tuženika u kojem tvrdi da postoji mogućnost nagodbe s tužiteljem te ističe da se ovdje ne radi o izbjegavanju plaćanja naknade po izdanim fakturama, već da je odnos bio obostran kao i da tužitelj nije imao odobrenje vlasnika prostora Rijeka promet za podnajam istog, sud zaključuje da glede tužbenog zahtjeva nema spora da se isti temelji na sklopljenom ugovornom odnosu između stranaka. Tuženik nije osporio bitne elemente ugovora, odnosno tuženik nije osporio ugovorni odnos a isti proizlazi iz pisanog ugovora od 1.2.2020. koji se nalazi na str. 81-84 spisa i koji je zajednička isprava između stranaka. Da tuženik priznaje ugovor dokazuje činjenica što je isti raskinuo 26.6.2023. (str. 77 spisa).

10. Stoga je sud zaključio da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji koji je sklopljen 1.2.2020.. Radi se o ugovoru o najmu jer je tuženik koristio tužiteljevu dizalicu i imao dio parkinga na raspolaganju za koji je prema ugovoru participirao u troškovima koje snosi tužitelj (čl. 550. Zakona o obveznim odnosima, dalje: ZOO-a, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

11. Tuženik nije pravovremeno (u roku od 15 dana od primitka tužiteljeva podneska od 31.10.2024.) predložio dokaze u smislu dokazivanja protupravnog čina tužitelja kojeg spominje u prigovoru kao i da je tužitelj smanjivao prostor parkinga koji je tuženik trebao koristiti. Tuženik u stvari nije pravovremeno predložio nikakve dokaze na okolnost svojih navoda iz prigovora, pa sud te navode nije ni imao mogućnosti provjeriti i ispitati u postupku.

12. Stoga je sud na temelju sklopljenog ugovora zaključio da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji u periodu od 1.2.2020. do 26.6.2023. te da je tuženik dužan pozivom na odredbu čl. 550. ZOO-a platiti tužitelju naknade za korištenje parkinga, rad dizalice te tegalj 2-osovinskog kamiona jer se na plaćanje tih naknada obvezao ugovorom. Slijedom navedenog, sud je tužbeni zahtjev za isplatu 5.192,80 EUR s kamatama prihvatio i temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih računa, odnosno donio je odluku sukladno točki I. izreke presude.

13. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđenu glavnicu u točki I. izreke presude temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, a teče od dospijeća prema utuženim računima, kako je to tužitelj ispravno zatražio.

14. U točki I. izreke presude tužitelju je priznat i trošak ovrhe koji je odredio javni bilježnik od 273,75 EUR. Taj trošak odnosi se na trošak javnobilježničke nagrade od 25,00 EUR (računi na str. 24 i 26 spisa) sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, te na trošak zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika - sastav prijedloga od 199,00 EUR (Tbr. 11. t. 1.) i PDV (Tbr. 42.) od 49,75 EUR. Ti troškovi bili su nužni radi donošenja rješenja o ovrsi i tužitelju su doista nastali.

15. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tužitelju priznat trošak prema Tarifi za slijedeće radnje u postupku:

- trošak sastava podneska od 31.10.2024. od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1.);

- trošak PDV-a (25%) od 50,00 EUR (Tbr. 42), odnosno ukupno 250,00 EUR. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na presudu od 98,38 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama.

16. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 348,38 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

17. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 12. veljače 2025.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).