REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-827/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Urek, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2098/2022-3 od 22. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj Pn-381/2019-41 od 4. studenoga 2022., u sjednici održanoj 12. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tuženika.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Mijenja se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 483/05 od dana 26. svibnja 2008. u dijelu kojim je tuženik obvezan tužitelju plaćati iznos mjesečne rente s naslova tuđe pomoći u iznosu od 240,00 kn, na način da je tuženik dužan plaćati tužitelju mjesečni iznos rente s naslova tuđe pomoći u iznosu od 581,36 kn/77,16 eur1, počevši od 26. srpnja 2017. pa do dana 3. lipnja 2022., a počevši od dana 4. lipnja 2022. pa nadalje u iznosu od 651,04 kn/86,41 eur1, s time da sve dospjele, a neisplaćene mjesečne obroke rente isplati odjednom, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do dana isplate, a sve dospijevajuće najkasnije do svakog desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec, sve prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknadi parnični trošak u iznosu od 13.962,50 kn/ 1.853,14 eur1 zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od 4. studenog 2022. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.873,50 kn.“.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd-1746/2023-2 od 3. svibnja 2023., dopustio je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
„1. Da li je za ocjenu prigovora zastare mjerodavan dan kada je podnesen povećani/preinačeni tužbeni zahtjev i da li se glede tog zahtjeva (razlike) parnica smatra pokrenutom tek kad je istaknut taj novi zahtjev?
2. Da li se povećanje rente može zahtijevati samo u granicama odredbe čl. 196. ZOO-a/91, dakle, za ubuduće?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude u smislu revizijskih navoda, uz naknadu troškova revizije.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je od kada teče zastara u situaciji kada je povećan tužbeni zahtjeva te kada se u odnosu na dio povećanog zahtjeva parnica smatra pokrenutom kao i pitanje povećanja rente za ubuduće.
9. Predmet spora je zahtjev za izmjenu iznosa rente za tuđu pomoć, koji iznos je dosuđen presudom Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-483/05 od 26. svibnja 2008., kojom je tuženik obvezan plaćati tužitelju mjesečnu rentu za tuđu pomoć u iznosima od 240,00 kn, a tužitelj tužbom potražuje isplatu mjesečnih iznosa rente za tuđu pomoć od 581,36 kn, počevši od dana podnošenja tužbe do 3. lipnja 2022., a potom od 4. lipnja 2022. pa nadalje u iznosima od po 651,04 kn, s pripadajućim zateznim kamatama.
10. Tužitelj je u tužbi podnesenoj 26. srpnja 2007. tražio povećanje rente u iznosu od 572,00 kn počevši od podnošenja tužbe i taj zahtjev nakon izvedenog dokaza vještačenjem podneskom od 28. lipnja 2022. povećao, a tuženik je u odnosu na povećani dio zahtjeva istakao prigovor zastare.
11. Pravilno su nižestupanjski sudovi dopustili preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a pozivom na odredbu čl. 190. st. 1. ZPP-a te odbili prigovor zastare s obrazloženjem da prije provedenih vještačenja tužitelj nije mogao znati sve odlučne činjenice i precizirati svoj zahtjev.
12. Povećanje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe, koja se sastoji u traženju većeg iznosa već utužene rente, u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a. U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (tzv. neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP), zastara zahtjeva za naknadu štete po toj osnovi prekida se već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.
13. Uz navedeno, ukazuje se da je o odgovoru na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, a upravo zbog različite prakse ovog suda, na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024., zauzeto slijedeće pravno shvaćanje:
„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.
14. Time je ujedno odgovoreno na prvo revizijsko pitanje.
15. U odnosu na drugo postavljeno pitanje koje tuženik obrazlaže time da se sukladno čl. 196. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), povećanje rente može tražiti samo ubuduće te da nije bilo osnove da se iznos od 581,36 kn sudi od 26. srpnja 2017., nego tek od 28. lipnja 2022., kada se prvi put postavio takav zahtjev, te se poziva na pravno shvaćanje ovog suda izraženo u odluci Rev-x 860/2014 od 28. travnja 2015.
16. Odgovor na postavljeno pitanje sadržan je u samoj zakonskoj odredbi čl. 196. ZOO-a, prema kojoj sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika smanjiti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.
17. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je podnio zahtjev za izmjenu pravomoćno dosuđenog iznosa rente od 240,00 kn na način da od dana podnošenja tužbe potražuje isplatu mjesečnih iznosa rente za tuđu pomoć u iznosu od 572,00 kn da bi nakon izvedenog dokaza vještačenjem preinačio tužbu (a koja preinaka je dopuštena iz razloga kako je naprijed i navedeno) i taj iznos povećao na iznos od 581,36 kn, dakle tužitelj je zahtijevao povećanje rente, sukladno odredbi čl. 196. ZOO-a, od dana podnošenja tužbe za ubuduće. Time je odgovoreno i na drugo postavljeno pitanje.
18. Odluka ovog suda na koju se tuženik poziva nije usporediva s činjeničnom i pravnom situacijom u ovoj pravnoj stvari, jer je u toj pravnoj stvari tužitelj preinačio tužbeni zahtjev na način da je uz pravomoćno dosuđenu rentu, retroaktivno sukcesivno utužio naknadu za proteklo razdoblje te je toj odluci izraženo shvaćanje: „Kad se oštećenik opredijelio da naknadu štete ostvaruje u obliku rente o kojem zahtjevu je (makar djelomično) pravomoćno presuđeno oštećenik više ne može sukcesivno utuživati naknadu zbog izgubljene zarade i time retroaktivno povećavati dosuđenu rentu, već povećanje naknade može zahtijevati samo u granicama odredbe čl. 196. ZOO dakle, za ubuduće, a kako to pravilno smatraju i nižestupanjski sudovi.“.
19. Slijedom svega navedenog, kako ne postoji razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnose pravna pitanja zbog kojeg je dopuštena, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke.
20. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP) pa je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 12. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
