Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: K-275/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Manon Juravić, kao sutkinji pojedincu uz sudjelovanje Ivane Botica Stanić kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv okrivljenice ES zbog kaznenog djela iz članka 305. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 142/12, 56/15, 61/15-dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci-dalje u tekstu:

ODO u Rijeci broj: KO-DO-259/2023 od 28. ožujka 2023. nakon javne rasprave održane 7. veljače 2025. u prisutnosti zastupnice općinskog državnog odvjetnika Miroslave Preuc, okrivljenice ES te branitelja okrivljenice iz povjerenja Tonia Primorca, odvjetnika iz Rijeke, 12. veljače 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavka. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24-dalje u tekstu: ZKP/08) kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem K-275/2023-3 od 15. svibnja 2023. stavlja se izvan snage.

II. Okrivljenica ES, bez nadimka, kći E i OS, rođene O, rođena u [adresa], RH, s mjestom stanovanja u [adresa], rođena **.**.1951., državljanka RH, po zanimanju nastavnica, OIB [osobni identifikacijski broj], umirovljenica, s mjesečnom mirovinom od 800,00 eura, te Njemačkom mirovinom od 40,00 eura, VŠS, udata, majka troje punoljetne djece, bez vojnog čina, neodlikovana, dobrog imovnog stanja, suvlasnica parcele u Rovinju, te u Lipi, nije vlasnica vrjednijih pokretnina, kazneno neosuđivana, protiv narečene se ne vodi postupak za drugo kazneno djelo,

k r i v a j e

što je

16. veljače 2017. godine u Lovranu, u Uredu povjerenika Općinskog suda u Rijeci, javne bilježnice VS, u ostavinskom predmetu pod poslovnim brojem O-267/2017, UPP-SS-Opatija-10/17, u svojstvu nasljednice iza pokojne majke OS, neistinito izjavila da je jedina nasljednica imenovane iako svjesna da osim nje postoji i druga nasljednica – njezina sestra BS, a temeljem koje izjave je javna bilježnica sačinia rodoslovlje u kojem se navodi da pokojna OS druge djece, vlastite niti posvojene nije imala te donio rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-267/2017 od 16. veljače 2017. godine, koje je postalo pravomoćno istoga dana,

dakle, kao stranka u postupku dala lažni iskaz, a na kojem iskazu se temelji konačna odluka u tom postupku,

pa je time počinila kazneno djelo protiv pravosuđa-davanjem lažnog iskaza iz članka 305. stavak 1. i 2. KZ/11.

III. Na temelju članka 305. stavak 1. KZ/11, okrivljenica se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora od 8 (osam) mjeseci.

IV. Na temelju članka 56. stavka 1. do 3. KZ/11, okrivljenici se izriče uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko ista u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, time da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. ZKP/08 okrivljenica je dužna naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 eura (pet stotina eura).

Obrazloženje

1. ODO u Rijeci uvodno citiranom optužnicom tereti okrivljenicu zbog učina kaznenog djela u svemu činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci ove presude.

2. Povodom zahtjeva ODO u Rijeci istaknutog u optužnici sud je izdao kazneni nalog pod poslovnim brojem K-275/2023-3 od 15. svibnja 2023. (stranica 113-116) protiv kojeg je okrivljenica pravodobno podnijela prigovor, slijedom čega je na temelju članka 544. stavak 1. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci i citirani kazneni nalog staviti izvan snage.

3. Pozvana na kaznenu odgovornost okrivljenica je iskazala da se ne smatra krivom.

4. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze ispitivanjem svjedokinja BS (stranica 148-149), VS (stranica 157-159), ESB (stranica 170-171) i KS (stranica 171), izvršen je uvid u spis poslovni broj: P-326/2022 te je pročitana Presuda na temelju odricanja i presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-326/2022-7 od 28. srpnja 2022., kao što je to i na listu 22-25 ODO spisa, te Presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Gž-645/2023-2 od 17. srpnja 2023. (stranica 119-124) kojom se prihvaća žalba tuženice-protutužiteljice kao osnovana te se preinačuju presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-326/2022-7 od 28. srpnja 2022. u pobijanom dijelu (točka I. i IV.), te se sudi: "odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: ... ", Smrtovnica (list 4-5), te su pročitani zapisnik od 16. veljače 2017. (list 6-7, 52-54) , rješenje o nasljeđivanju od 16. veljače 2017. (list 8-9, 50-51), elektronički zapis iz Matice rođenih za LS (list 10-11), zapisnik u predmetu proglašenja oporuke od 13. lipnja 2019. (list 12-13), tužba BS radi utvrđenja isplate (list 19-21) , presuda na temelju odricanja i na temelju priznanja posl. broj P-326/22 (list 22-25), Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 08. ožujka 1999. (list 38-40), dodatak Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 06. kolovoza 1999. (list 41-42), Anex Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 08. ožujka 1999. i dodatka istog od 06. kolovoza 1999. od 15. kolovoza 2002. (list 43-45), Anex 2 Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 24. listopada 2012. (list 46-49), vlastoručna oporuka od 16. kolovoza 2014. (list 55), žalba tužene ES u predmetu radi utvrđenja (list 60-63), presuda na temelju odricanja od 28. srpnja 2022. (list 64-66), preslika ostavinskog spisa posl. broj O- 267/2017 (list 69-102), te je kao pročitan izvadak iz KE za okrivljenicu (stranica 127- 128).

4.1. Iz iskaza svjedokinje BS proizlazi da se strašno iznenadila da ju je okrivljenica, njena sestra, nakon smrti majke nije navela u smrtovnici koju je zatražila od matičnog ureda, odnosno nije joj je jasno zbog čega je nije spomenula kao svoju sestru, jer je već bila izjavila da sve nakon smrti njihove majke pripada upravo sestri ES. Dakle, okidač svega što je potom slijedilo je bilo upravo to što ju nije navela u smrtovnici. Nikada nije bila u svađi sa svojom sestrom. Da nije navedena u smrtovnici saznala je 2020., dakle znala je o ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju i na njega nije imala apsolutno nikakve primjedbe. Majka je umrla 2016., pa unatoč tome što je znala za ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, u 2017. se počela pitati zbog čega ipak nije pozvana na ostavinsku raspravu, te je je poslala dopis javnoj bilježnici VS koja ju je pisanim putem obavijestila o broju ostavinskog predmeta, te je pisala i pisarnici Općinskog suda u Opatiji. Kada je majka preminula njena sestra je znala za njene podatke, adresu stanovanja i sve što je potrebno. 2017. je putem svog odvjetnika pokrenula postupak dokazivanja da postoji i da je trebala biti uključena u sve to, time da se nije osjećala oštećenom u materijalnom smislu, već se osjećala povrijeđenom u moralnom smislu. Zna da je okrivljenica uspjela u tom postupku, ali ne zna kako, time da je dala izjave kako sve pripada njenoj sestri ES, zbog čega joj i nije jasno zašto se sve skupa tako dogodilo.

4.2. Iz iskaza svjedokinje VS proizlazi da se ne sjeća kako okrivljenice tako niti samog događaja od 16. veljače 2017. Prilikom sastavljanja zapisnika, sama upisuje sve podatke na zapisnik, na način da razgovara sa strankom, sluša što stranka priča i istovremeno unosi na zapisnik. Nakon što isprinta zapisnik, stranke ga odmah pročitaju, ali neke ne, s time da im govori ono što piše. Dakle, uvijek pročita ono što unosi na isti. U slučaju da joj stranka predoči ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, ono što je navedeno u tom ugovoru ne spada u ostavinsku imovinu. Na upit branitelja okrivljenice, ista je iskazala da ukoliko ne postoji ostavinska imovina, tada donosi rješenje o obustavi ostavinskog postupka. Kada stranka dobije poziv za ostavinski postupak, mora mora sa sobom donijeti ono što piše na pozivu, a to je ako postoje vlasnički listovi, pravo korištenja grobnog mjesta, računi i sl. Kada pristupe stranke, njihov identitet utvrđuje na temelju osobne iskaznice i drugog pravovaljanog dokumenta, OIB [osobni identifikacijski broj]a, rodnog lista. Rodoslovlje se utvrđuje pod kaznenom i materijalnom odgovornošću odnosno upozorava se nasljednika da je dužan govoriti istinu, dakle potom slijedi iskaz stranke koji bi trebao biti istinit. Kao javna bilježnica nema pravo tražiti odnosno ispitivati i preispitivati po službenoj dužnosti da li je uz stranku koja joj je pristupila kao nasljednik, odnosno jedini nasljednik, da li eventualno nakon pokojnika postoji još netko. Što se tiče same smrtovnice, iz Matičnog ureda pošalju smrtovnicu na sud, potom sa suda šalju njoj, kada zajedno sa strankom provjerava sadržaj smrtovnice. Nema poseban obrazac zapisnika, te ga svaki put iznova sastavlja, a stranku upozorava na način da kaže: "Pod materijalnom i kaznenom odgovornošću stranka se upozorava da je jedna jedina nasljednica", a što kažem na glas samoj stranci i to činim svaki put. Ni u kom slučaju se nije moglo dogoditi da bi joj tom prilikom okrivljenica rekla da ima sestru, a da ona to nije unijela u zapisnik.

4.3. Iz iskaza svjedokinje ESB proizlazi da je prije no što je umirovljena radila kao matičar u Matičnom uredu u Opatiji. Ne sjeća se da li je bila prisutna prilikom sastava smrtovnice nakon smrti majke ovdje prisutne okrivljenice, s kojom se oduvijek poznaje. Kada su se svojevremeno srele ista joj je rekla da ju je sestra tužila i rekla joj je da je ona sastavila smrtovnicu, čega se uopće ne sjeća, zbog čega je nakon navedenog išla je provjeriti u matični ured da li je sastavila smrtovnicu, međutim utvrdila je da nije. Nije provjeravala kao matičarka ono što bi u smrtovnicu unosila njena kolegica, iako su se nalazile u istoj prostoriji i to upravo s KS. Poznato joj je da okrivljenica ima sestru BS, a poznavala je i njihove roditelje. Kada bi sastavljale smrtovnicu uzimale bi od stranaka slijedeće podatke: nasljednike po zakonu i oporučnog nasljednika ukoliko je postojala oporuka, te bi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju upisale ako bi to stranka tražila.

4.4. Iz iskaza svjedokinje KS proizlazi da je zaposlena kao matičarka u Matičnom uredu u Opatiji, te zna da se radilo o nepotpunim podacima, što joj je rekla sama okrivljenica i to telefonskim putem. Ono što se kaže u matičnom uredu, to i upišu, a prijavitelj ostavine to potpiše. Smrtovnica je inicijalni dokument za pokretanje ostavine, a nemaju načina provjeravati nasljednike, jer većinom stranka kaže o kome se radi. Njihov posao nije utvrđivati tko su nasljednici iza umrle osobe, te misli da je to posao javnog bilježnika, koji utvrđuje rodoslovlje. U to vrijeme nije se moglo utvrditi pa tako za samu OS tko su joj djeca, dakle 2016. nisu bili u mogućnosti to utvrđivati kao što to mogu danas. U to je vrijeme dijelila sobu s kolegicom ESB.

4.5. Prilikom uvida u spis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-326/2022 od 28. srpnja 2022., pročitana je Presuda na temelju odricanja i presuda na temelju priznanja, kao što je to i na listu 22-25, te je pročitana Presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Gž-645/2023-2 od 17. srpnja 2023. sa stranice 119-124 navedenog spisa, kojom se prihvaća žalba tuženice-protutužiteljice ES kao osnovana te se preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-326/2022-7 od 28. srpnja 2022. u pobijanom dijelu (točka I. i IV.), te se sudi: "Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: Utvrđuje se da je tužiteljica BS, zakonska nasljednica u ½ dijela iza pok. OS, umrle **.**.2016., te da ista ima nasljedna prava u odnosu na utvrđenu ostavinsku imovinu iz pravomoćnog i ovršnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: O-267/2017 od 16. veljače 2017., po povjereniku suda, javnom bilježniku VS iz [adresa]. Nastavno, iz prvostupanjske presude Općinskog suda u Rijeci razvidno je da je pod III. usvojen tužbeni zahtjev BS, kojim se utvrđuje da u ostavinu iza pok. OS ne ulazi imovina koju je tužena ES stekla Aneksom II Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

4.6. Iz Smrtovnice Ureda državne uprave PGŽ, Matični ured Rijeka, od 23. siječnja 2017., razvidno je da su u istoj navedeni podaci o umrloj OS, s datumom smrti **.**.2016., kao i podaci o nasljednicima, iz kojih proizlazi da je OS bila udovica, dok je u rubrici koja se odnosi na djecu (bračnu, izvanbračnu i usvojenu) navedena samo ES, uz navođenje njenog prebivališta. Nastavno, u odnosu na podatke o imovini, upisano je da umrla nema imovine, dok je u rubrici 11. navedena mirovina za 10/2016 – tek. rn. kod Este Banke, a u rubrici u kojoj je navedeno da li je umrli ostavio pisanu oporuku, ugovor o doživotnom uzdržavanju, sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine za života i gdje se isprave nalaze, navedeno: „Ne“. Također, iz navedene je smrtovnice razvidno da je sastavljena na temelju podataka iz matice umrlih i podataka dobivenih od ES, koja je i kćerka ostaviteljice.

4.7. Iz zapisnika sastavljenog od 16. veljače 2017. u uredu povjerenika suda, odnosno Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: O-267/2017, UPP-SS Opatija-10/17 razvidno je da su u postupku ostavine iza pok. OS bili prisutni VS kao povjerenik suda i ujedno zapisničar, te pozvana za taj dan ES, s kojom je pregledana Smrtovnica, te je ista izjavila da su podaci u Smrtovnici točni. Također, iz samog zapisnika je razvidno da je okrivljenica tom prilikom predala na uvid isprave: rodni list i OIB, obavijest o mirovini, račune kod Erste banke d.d. Također, iz zapisnika je razvidno da je nakon navedenog upisano da nazočna, svjesna materijalne i kaznene odgovornosti izričito izjavljuje kako je upravo ona jedini nasljednik ostaviteljice, te da nikoga od mogućih nasljednika nije zatajila, nakon čega je s istom i sastavljeno rodoslovlje. Tako je u odnosu na rodoslovlje navedeno da se ostaviteljica udavala jednom, bila u braku s ČS koji je umro 1997., u kojem je braku rođeno jedno dijete, prisutna kći ES. Druge djece, vlastite niti posvojene, ostaviteljica nije imala, te nije ostavila oporuku.

4.7.1. Nastavno, iz navedenog je zapisnika razvidno i da se prema kazivanju prisutne ES te temeljem uvida u ranije isprave utvrđuje da se ostavinska imovina sastoji od pokretnina i to: novčanih sredstava s naslova neisplaćene mirovine odnosno razlike mirovine koju je ostaviteljica primala od HZMO-a, novčanih sredstava na tekućem računu kod Erste banke d.d. u neutvrđenom iznosu, kao i novčanih sredstava na deviznoj knjižici kod Erste bank d.d. u neutvrđenom iznosu. Također, nakon što je ES poučena u smislu Zakona o nasljeđivanju, a napose na neopozivost jednom dane nasljedničke izjave, na istom je zapisniku i dala Nasljedničku izjavu kojom se prihvaća nasljedstva koje joj temeljem zakona pripada iza smrti pok. OS, pa nakon što je postupak dovršen, s ES je utvrđeno da vrijednost ostavinske imovine svakako prelazi 2.500,00 kuna, nakon čega je povjerenica suda, javna bilježnica donijela Rješenje od nasljeđivanju kojim je utvrđeno da se iza pok. OS ostavinska imovina sastoji od pokretnina ranije navedenih.

4.8. Iz rješenja o nasljeđivanju od 16. veljače 2017. razvidno je da se iza pok. OS utvrđuje ostavinska imovina koja se sastoji od pokretnina navedenih pod prethodnom točkom 4.7.1., te je njezinom jedinom nasljednicom temeljem zakona proglašena ES, kći ostaviteljice koja ju nasljeđuje u cijelosti. Nastavno, u obrazloženju istog rješenja navedeno je da ostaviteljica nije ostavila oporuku, kao i da je ES koja se prihvatila nasljedstva koje joj temeljem zakona pripada jedina zakonska nasljednica. Zaključno, u uputi o pravnom lijeku navedeno je da protiv istog rješenje nije dopušten prigovor, jer se stranka odrekla prava na isti, time da je takva odluka postala pravomoćna 16. veljače 2017.

4.9. Iz elektroničkog zapisa iz Matice rođenih za LS razvidni su osobni podaci za istu kao i u odnosu njene roditelje, te datum sklapanja braka s RS.

4.10. Iz zapisnika u predmetu proglašenja oporuke sastavljenog 13. lipnja 2019. na Općinskom sudu u Rijeci, između ostalog proizlazi da se na istom utvrđuje da je 15. veljače 2019. zaprimljen podnesak nasljednice ES, u privitku kojeg je ista dostavila presliku vlastoručne oporuke pok. majke OS, koju da je pronašla nakon pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza iste, posl. broj: O-267/17.

4.11. Iz vlastoručne oporuke OS sastavljene 16. kolovoza 2014., razvidno je da ista tom oporukom proglašava svoju kćer ES kao jedinu nasljednicu nakon njene smrti, obzirom da se brinula i brine se o njoj, dok iz nasljedstva isključuje svoju drugu kćer BS, jer ju je tužila sudu i htjela izbaciti iz stana. Zaključno, iz iste je opruke razvidno da OS svu svoju tadašnju i buduću imovinu ostavlja kćeri ES.

4.12. Iz tužbe BS radi utvrđenja isplate, između ostalog proizlazi da je ista putem svog punomoćnika 19. rujna 2017. predložila Općinskom sudu u Rijeci da se donese presuda na način da se utvrđuje da je tužiteljica BS zakonska nasljednica u ½ dijela iza pok. OS, te da ima nasljedna prava u odnosu na utvrđenu ostavinsku imovinu iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju posl. broj O- 267/2017 po povjereniku suda, javnoj bilježnici VS. Također, istom se tužbom predlaže da se naloži tuženoj ES da tužiteljici isplati ½ dijela novčanih sredstava s naslova neisplaćene mirovine, odnosno razlike mirovine i dr. a što je navedeno pod pokretninama istog rješenja, uvećano za zakonske zatezne kamate.

4.13. Iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog između OS i ES **.**.1999., između ostalog je razvidno kojih je nekretnina OS, kao primateljica uzdržavanja, suvlasnica, te potom da prepušta u vlasništvo svojoj kćeri ES, kao davateljici uzdržavanja, te nekretnine kojih je suvlasnica, time da se davateljica uzdržavanja obvezuje da će istu doživotno uzdržavati, te se nastavno navodi koje su točno obveze davateljice uzdržavanja. Također, razvidno je kako davateljica uzdržavanja prima u vlasništvo navedene nekretnine, te da primateljica uzdržavanja dozvoljava davateljici uzdržavanja da se odmah po ovjeri samog ugovora kod javnog bilježnika može uknjižiti kao vlasnica na tim nekretninama. Nastavno, ugovorne su strane suglasne da primateljica uzdržavanja zadržava pravo doživotnog uživanja tih nekretnina i da se to pravo zabilježi u zemljišnim knjigama.

4.13.1 Iz dodatka Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 06. kolovoza 1999., razvidno je da je isti preciziran u odnosu na stan odnosno dijelove stana u [adresa].,dok je iz Anexa Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i njegovog dodatka, sklopljenog 15. kolovoza 2002., razvidno da se članak I. mijenja ponovno u odnosu na suvlasništvo OS na nekretninama prethodno navedenima u tom članku, time da je u tom Anexu sada naveden i osobni automobil kojeg je vlasnica OS, što sve prima u vlasništvo ES. Nastavno, iz Anexa 2 Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 24. listopada 2012. razvidno je da se utvrđuje kako je OS u postupku denacionalizacije od 06. kolovoza 20009., kao i da je ista vlasnica tekućeg računa i devizne štednje u Erste banci, uz navođenje brojeva tih računa. Tako OS ponovno predaje u vlasništvo sve nekretnine i novčana sredstva koja se nalaze na tekućem računu i deviznoj štednji Erste banke, te sve nekretnine i pokretnine kojih će postati vlasnica ili na koja će polagati vlasnička prava u trenutku ili nakon smrti, pod uvjetom da se njena kći ES brine o njoj i dr. S druge, stane navedenim anexom ES kao davateljica uzdržavanja prima u vlasništvo ranije navedeno, time da će se brinuti o svojoj majci.

4.14. Iz izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenicu utvrđeno je da ista nije kazneno osuđivana osoba.

5. U obrani na raspravi okrivljenica je u bitnome iskazala da joj je žao što se to dogodilo, s time da joj nije bila namjera da dođe do svega toga. 2016. je preminula mama, 2017. je bila ostavinska rasprava kod javne bilježnice VS u [adresa] koja je bila sama u kancelariji. Odmah je istoj dala ugovore o dosmrtnom uzdržavanju i rekla joj da ima sestru te njeno ime i prezime, da bi joj ista vratila ugovore i rekla joj da je to samo formalnost i da pojednostave stvar. Bilježnica je sastavila zapisnik, ali ga nije čitala na glas, da bi u međuvremenu došla njena kćer koja ju je prekinula, nakon čega je opet nastavila pisati, dakle nije znala što je stavila u sam zapisnik. Istoga dana ta je bilježnica sastavila zapisnik i napisala rješenje. Dakle, pročitala je i potpisala rješenje, time da zapisnik nije niti gledala, jer bi zaista bila reagirala da je vidjela da nije sestra navedena u zapisniku, jer je bilježnici rekla za sestru, time da nije tražila nikakve podatke njene sestre. Da je znala da će se takvo nešto dogoditi bila bi uzela odvjetnika koji bi znao što u takvoj situaciji činiti. Kada je u matičnom uredu tražila smrtovnicu, također je donijela ugovore, pa tako i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, te su joj rekli kako je sve riješeno. Napominje da je javna bilježnica prilikom sastavljanja zapisnika nije uopće pitala da li nakon smrti majke postoji još koji nasljednik, a sama joj je rekla da ima sestru. Nikada nije htjela nikome, a najmanje svojoj sestri nauditi. Misli da je bilo 4 ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kojim je ugovorima bila obuhvaćena cjelokupna imovina, te nije postojao nikakav njen interes davanja lažnog iskaza. Naknadno je našla oporuku koja je pohranjena na sudu, a oporučni nasljednik je upravo ona sama. Nema pravnih znanja, a završila je pedagoški fakultet prvi stupanj. Kada je došla u matični ured nije imala saznanja, odnosno nije bila upoznata kako je sastavljena smrtovnica, te je tek na sudu čula da njena sestra nije spomenuta. Nije gledala u matičnom uredu tom prilikom da li se uopće ti ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju spominju u smrtovnici, time da zaposlenici u matičnom uredu poznaju kako nju tako i njenu sestru. Javna bilježnica joj nije predočila podatke koji su bili upisani u smrtovnici. Kod javne bilježnice je tom prilikom donijela poziv, osobnu iskaznicu i ugovore o dosmrtnom uzdržavanju. Nije joj poznato da je tom prilikom trebala donijeti i rodni list, obavijest o mirovini i račune Erste banke koje je imala njena majka. Javna ju bilježnica nije upozorila o posljedicama eventualnog davanja lažnog iskaza. Ne zna i ne sjeća se zbog čega se u stvari vodio parnični postupak, više joj ništa nije jasno, valjda zbog imovine. Ne može ništa reći o sadržaju samih presuda, niti da li je njena sestra utvrđena kao zakonska nasljednica, time da zna da je tražila da bude zakonska nasljednica. Odmah nakon sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju otišla je u gruntovnicu kako bi se sve pravno riješilo. Majka je potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju jer je njena sestra tužila majku radi isplate za cca. 20 kvadrata stana koje su podijelili nakon smrti njihovog oca, pa je na kraju sestri platila 28.000,00 eura. Nastavno, okrivljenica je iskazala da je temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i pripadajućih aneksa još za vrijeme života pokojne majke prenijela njenu imovinu na svoje ime, budući je na to bila ovlaštena tim ugovorom, a ostavinska imovina navedena u rješenju o nasljeđivanju već joj ranije pripala temeljem ugovora o dosmrtom uzdržavanju pa nije niti trebala biti predmetom ostavine.

5.1. Prilikom prethodnog ispitivanja kod PP Opatija okrivljenica je u bitnome iskazala da se njezina sestra od 1999. posvađala s majkom, tužila je mamu za 18 kvadrata stana, kojeg je potom ona dobila od mame i prepisala kćeri. Tužila ju je da je isplati, to je bilo na sudu, imala je malu mirovinu, nije imala toliko novaca da je može isplatiti. Nakon izvršene procjene stana, sestra je pristala na isplatu. Sa sestrom se ona nikada nije posvađala. Kod matičnog je ureda rekla da ima sestru, ali da je po ugovoru jedina nasljednica, a što je isto ponovila i kod javne bilježnice. Njezina jedina krivnja je što nije pročitala zapisnik, kojeg je potpisala zajedno s rješenjem o nasljeđivanju. Nije točno da je navela odnosno rekla kako je jedino dijete njezinih roditelja.

6. Analizirajući rezultate cjelokupno provedenog dokaznog postupka, cijeneći obranu okrivljenice, kao i pojedine dokaze zasebno i u svojoj ukupnosti, sud je utvrdio da je ista počinila kazneno djelo koje joj je stavljeno na teret.

6.1. Nije sporno da je okrivljenica inkriminirane zgode sudjelovala kao stranka u ostavinskom postupku u ostavinskom predmetu pod poslovnim brojem: O-267/2917, UPP-SS- [adresa]-10/17, u svojstvu nasljednice iza pokojne majke OS, kao što nije sporno da je na temelju njene izjave javna bilježnica, u [adresa], u Uredu povjerenika Općinskog suda u Rijeci, sačinila rodoslovlje u kojem se navodi da ostaviteljica druge djece, vlastite niti posvojene nije imala, na temelju čega je doneseno rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem: O-267/2017 od 16. veljače 2017., pravomoćno tog istog dana. Nastavno, nije sporno da je uz okrivljenicu pokojna OS imala i kćer BS, sestru okrivljenice, a za koju je okrivljenica i znala. Navedeno proizlazi iz svih provedenih dokaza u ovom kaznenom postupku, pa tako i obrane same okrivljenice.

6.1.1. Sporno je da li je okrivljenica kritične zgode kao stranka u ostavinskom postupku prilikom davanja nasljedničke izjave svjesno izostavila svoju sestru prilikom utvrđivanja rodoslovlja, na koji bi način davanjem lažnog iskaza na kojem se temelji konačna odluka u tom postupku povrijedila odredbu članka 305. stavak 2. KZ/11.

6.2. Obranu okrivljenice kojom poriče djelo za koje se tereti sud je cijenio nevjerodostojnom i neuvjerljivom, te usmjerenom na otklon od kaznene odgovornosti. Naime, ista u svojoj obrani tvrdi da je javnoj bilježnici VS na ostavinskoj raspravi dala poziv, osobnu iskaznicu i ugovore o dosmrtnom uzdržavanju i rekla joj da ima sestru, te njeno ime i prezime, nakon čega joj je javna bilježnica vratila ugovore o dosmrtnom uzdržavanju, navodno navodeći da je to samo formalnost i da će pojednostaviti stvar. Također, okrivljenica tvrdi i da kada je u Matičnom uredu tražila izdavanje smrtovnice, da je donijela navedene ugovore, odnosno ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, time da u matičnom uopće nije gledala da li su ti ugovori i navedeni u Smrtovnici, a zaposlenice u matičnom uredu poznaju kako nju tako i njenu sestru.

6.3. Međutim, obrana okrivljenice u tom dijelu nije u suglasju s u dokaznom postupku pročitanom Smrtovnicom te zapisnikom sastavljenim u javnobilježničkom uredu VS, kao u konačnici niti sa samim Rješenjem o nasljeđivanju. Naime, iz Smrtovnice u odnosu na podatke o imovini proizlazi da je upisano kako umrla OS nema imovine, dok je u rubrici 11. navedena mirovina za 10/2016 – tek. rn. kod Este Banke, a u rubrici u kojoj je navedeno da li je umrli ostavio pisanu oporuku, ugovor o doživotnom uzdržavanju, sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine za života i gdje se isprave nalaze, navedeno: „Ne“. Također, iz navedene je Smrtovnice razvidno da je sastavljena na temelju podataka iz matice umrlih i podataka dobivenih od ES, koja je i kćerka ostaviteljice. Nastavno, iz zapisnika sastavljenog kod navedene javne bilježnice kao povjerenika suda, razvidno je da je okrivljenica nakon što je tom prilikom pregledana Smrtovnica, izjavila da su podaci u Smrtovnici točni. Zaključno, iz navedenog proizlazi da okrivljenica, suprotno navodima njene obrane, kako u Matičnom uredu tako niti kod javne bilježnice kao povjerenice suda nije spomenula niti predočila ugovore o dosmrtnom uzdržavanju a koje spominje u svojoj obrani, jer da je takve ugovore predočila, sasvim bi se sigurno bilo pojavilo logično pitanje, čemu takvi ugovori, ako je okrivljenica jedina kćer odnosno nasljednica iza pokojne OS.

6.4. Tako je iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju navedenog pod točkom 4.12. ovog obrazloženja razvidno da je zaključen između OS i ES **.**.1999., kojih je nekretnina OS, kao primateljica uzdržavanja, suvlasnica, te da iste prepušta u vlasništvo svojoj kćeri ES, kao davateljici uzdržavanja, time da se okrivljenica kao davateljica uzdržavanja obvezuje da će istu doživotno uzdržavati, na koji način prima u vlasništvo navedene nekretnine, te se odmah po ovjeri samog ugovora kod javnog bilježnika može uknjižiti kao vlasnica na tim nekretninama. Nakon samog osnovnog ugovora, sklopljen je i njegov dodatak, te Anex ugovora kao i Anex 2 ugovora, kojim u konačnici OS predaje u vlasništvo okrivljenici sve nekretnine i novčana sredstva koja se nalaze na tekućem računu i deviznoj štednji Erste banke, te sve nekretnine i pokretnine kojih će postati vlasnica ili na koja će polagati vlasnička prava u trenutku ili nakon smrti, pod uvjetom da se ista brine o njoj i dr., na koji je način u odnosu na nekretnine i pokretnine u svom vlasništvu u potpunosti „pokrila“ samu okrivljenicu. Međutim, upravo u odnosu na sadržaj Anexa 2 ugovora, posebno treba voditi računa o tome kako je samom Anexu 2 navedeno da jednom dana nasljednička izjava ne vrijedi glede naknadno pronađene imovine, a sve imajući u vidu ono što bi se odnosilo na: „sve nekretnine i pokretnine kojih će OS postati vlasnica ili na koja će polagati vlasnička prava u trenutku ili nakon smrti“, a o čemu javna bilježnica u trenutku sastavljanja zapisnika nije imala saznanja, jer joj očito nije predočen kako ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, tako niti njegov dodatak, odnosno Anex, kao niti Anexa 2.

6.5. S tim u vezi treba imati u vidu iskaz svjedokinje BS, sestre okrivljenice, koja tvrdi da iako je znala za ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i na njega nije imala primjedbe, ali ista ujedno ne tvrdi da je znala i za ranije navedene Anexe istog ugovora, na temelju čega svega je okrivljenica bila u potpunosti od strane pokojne OS „pokrivena“ u odnosu na svu njenu tadašnju i buduću imovinu. Za istu je svjedokinju okidač svega bilo saznanje da je okrivljenica nije navela u smrtovnici, te se pitala zbog čega ipak nije bila pozvana na ostavinsku raspravu. Iako se prema vlastitom kazivanju BS nije osjećala oštećenom u materijalnom smislu, već onom moralnom, činjenica je da je podnijela tužbu Općinskom sudu u Rijeci, predlažući da se donese presuda na način da se utvrđuje da je tužiteljica BS zakonska nasljednica u ½ dijela iza pok. OS, te da ima nasljedna prava u odnosu na utvrđenu ostavinsku imovinu iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju posl. broj O- 267/2017, što je u konačnici odbijeno kao neosnovano od strane Županijskog suda u Puli-Pola, a na temelju uložene žalbe na prvostupanjsku presudu. Međutim, BS je u navedenom parničnom postupku ipak djelomično uspjela, jer je usvojen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se utvrđuje da u ostavinu iza pok. OS ne ulazi imovina koju je tužena ES stekla Anexom 2 Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, što je sve utvrđeno uvidom u parnični spis, kao i čitanjem izreka presuda iz istog spisa, sve navedeno pod točkom 4.5. i 4.11. obrazloženja.

6.6. Nastavno, okrivljenica neuvjerljivo tvrdi da je u Matičnom uredu rekla da ima sestru te da je po ugovoru jedina nasljednica, iako iz Smrtovnice, kao što je to ranije navedeno, ne proizlazi da je tada i priložila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i njegove anekse, tvrdeći da su zaposlenici u Matičnom uredu znali da ima sestru odnosno znali su kako nju tako i njenu sestru, time da je činjenicu da ima sestru ponovila i kod javne bilježnice. Međutim, iskaz okrivljenice u tom dijelu ne potkrjepljuje u dokaznom postupku pročitana Smrtovnica, obzirom da su u njoj navedeni podaci o umrloj OS, s datumom smrti, dok je u podacima o nasljednicima navedeno da je OS bila udovica, te je u odnosu na djecu (bračnu, izvanbračnu i usvojenu) navedena samo okrivljenica, uz navođenje njenog prebivališta. Takvu obranu okrivljenice ne potkrjepljuju svojim iskazima svjedokinje predložene upravo od strane obrane, odnosno zaposlenice u Matičnom uredu u Opatiji. Naime, svjedokinja ESB, matičarka koja je u međuvremenu otišla u mirovinu, kao i okrivljenica tvrdi da se oduvijek poznaju, navodeći da joj je okrivljenica kada su se naknadno srele rekla da je upravo ona sastavila spornu Smrtovnicu. Međutim, provjerom u Matičnom uredu utvrdila je da nije sastavila spornu Smrtovnicu, iako je je prema kazivanju svjedokinje KS s njom u to vrijeme dijelila sobu, zbog čega bi bilo životno logično da je u svakom slučaju imala saznanja što se događalo prilikom unošenja podataka kod sastavljanja takve Smrtovnice, tim više što su obje navedene zaposlenice Matičnog ureda, a ako ništa drugo ĐS, znale da ima sestru. Iako svjedokinja ĐS tvrdi da bi prilikom sastavljanja smrtovnice od stranaka uzimale podatke koji se odnose na nasljednike po zakonu i oporučnog nasljednika ukoliko je postojala oporuka, na temelju članka 193. Zakona o nasljeđivanju ((„Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15) proizlazi da se u smrtovnicu unose i podaci u odnosu na bračnu i izvanbračnu djecu, te ostalih srodnika koji bi mogli biti pozvani na nasljedstvo na temelju zakona, odnosno oporuke, zbog čega je sestra okrivljenice i trebala biti navedena u istoj Smrtovnici.

6.7. Također, iako okrivljenica tvrdi da je javnoj bilježnici VS rekla da ima sestru te njeno ime i prezime, pa kada je javna bilježnica sastavljala zapisnik, nije ga čitala na glas, zbog čega nije znala što je i upisala, time da joj javna bilježnica nije predočila podatke koji su bili upisani u Smrtovnici, kao što ju nije upozorila o posljedicama eventualnog davanja lažnog iskaza, javna bilježnica VS ispitana kao svjedok tvrdi suprotno. Naime, iako se nije mogla prisjetiti kako okrivljenice tako niti inkriminiranog događaja, navedena je svjedokinja ustvrdila da sama upisuje podatke u zapisnik na način da razgovara sa strankom, odnosno sluša što stranka priča i istovremeno to unosi na zapisnik, a nema poseban obrazac zapisnika i svaki ga put iznova sastavlja, zbog čega bi i bilo životno logično da istoj nije moglo promaknuti sve ono što okrivljenica tvrdi da je tom prilikom izjavila, odnosno da ima sestru, ugovore o dosmrtnom uzdržavanju, koje joj je tom prilikom prema vlastitom kazivanju i predočila. Također, prema kazivanju svjedokinje VS, rodoslovlje se utvrđuje pod kaznenom i materijalnom odgovornošću, odnosno upozorava se nasljednika da je dužan govoriti istinu, nakon čega slijedi iskaz stranke koji bi trebao biti istinit. Tako prema kazivanju iste, kada zaprimi smrtovnicu sa suda, a koja je sudu dostavljena od strane matičnog ureda, zajedno sa strankom provjerava sadržaj iste, iz čega bi proizlazilo da je okrivljenica u tom trenutku provjeravanja Smrtovnice imala priliku napomenuti da u njoj nije navedena njena sestra.

6.8. Sud je iskazu svjedokinje VS, unatoč tome što se nije mogla sjetiti kako okrivljenice tako niti inkriminiranog događaja poklonio vjeru, obzirom je njen iskaz cijenjen kao decidiran i uvjerljiv, imajući pri tome naročito u vidu i činjenicu da se pri svemu tome radi o povjerenici suda koja nije imala razloga iskazivati kako u korist okrivljenice, tako niti njene sestre BS. Naime, u ovdje konkretnom slučaju radi se o iskazu okrivljenice koji se odnosi na činjenice koje su od značaja za donošenje odluke u konkretnom ostavinskom predmetu, time da se radi o iskazu pred sudom, imajući u vidu da u skladu s člankom 244. Zakona o nasljeđivanju, javni bilježnik kao povjerenik suda u ostavinskom postupku, na temelju odluke suda o povjeravanju, provodi radnje i donosi odluke propisane cit. Zakonom.

6.9. S tim u vezi, iskaz svjedokinje VS u bitnome je u suglasju sa zapisnikom sastavljenim u njenom uredu kao povjerenika suda, iz kojeg je zapisnika razvidno da je s okrivljenicom tom prilikom pregledana Smrtovnica, kada je okrivljenica ujedno izjavila da su podaci u Smrtovnici točni, a nakon što je predala na uvid ranije spomenute isprave, na zapisniku je upisano da je ista, svjesna materijalne i kaznene odgovornosti izričito izjavila da je upravo ona jedini nasljednik ostaviteljice, te da nikoga od mogućih nasljednika nije zatajila, nakon čega je s okrivljenicom kao strankom/nasljedicom i sastavljeno rodoslovlje. Tako je u odnosu na rodoslovlje navedeno da se ostaviteljica OS udavala jednom, bila u braku s ČS koji je umro 1997., u kojem je braku rođeno jedno dijete, prisutna kći ES, te da druge djece, vlastite niti posvojene, ostaviteljica nije imala, te nije ostavila oporuku. Dakle, kao iz same Smrtovnice ranije navedene, tako i iz zapisnika sastavljenog kod javne bilježnice VS okrivljenica očito nije spomenula da ima sestru BS. Na temelju takvog zapisnika, doneseno je rješenje o nasljeđivanju, prema kojem je jedinom nasljednicom pok. OS proglašena upravo okrivljenica, kći ostaviteljice koja ju nasljeđuje u cijelosti.

6.10. Kao što je to ranije navedeno, okrivljenica je kritične zgode prešutjela i postojanje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i njegovih anexa, moguće i životno logično kako se ne bi postavilo pitanje zbog čega egzistiraju takvi ugovori ukoliko nema drugih nasljednika odnosno djece iza pokojnice osim okrivljenice, koja je ostala jedina nasljednica pa tako i ona zakonska. Naime, bez obzira na činjenicu da je Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, sklopljenim između pok. OS i okrivljenice, kao i pripadajućim aneksima toga ugovora, već za života majke OS, sva njezina pokretna i nepokretna imovina prenesena na okrivljenicu, kao i pravo potraživanja zadnje dospjele neisplaćene mirovine, sestra okrivljenice BS i dalje ostaje zakonskom nasljednicom prvog nasljednog reda, čime ostvaruje pravo sudjelovanja u ostavinskom postupku. Valja naglasiti kako u svakom ostavinskom postupku postoje jedan ili više zakonskih nasljednika i jedan ili više nasljednika, odnosno osoba koje su u tom postupku stekle dio ostavinske imovine ili ostavinsku imovinu u cijelosti. Zakon o nasljeđivanju propisuje da ostavitelja u prvom nasljednom redu nasljeđuju njegov bračni drug i djeca u jednakim dijelovima, odnosno u ovom slučaju sestre ES i BS. Slijedom navedenog, kako okrivljenica tako i BS trebale su ući u ostavinski postupak kao zakonske nasljednice, u kojem je u konačnici okrivljenica proglašena jedinom nasljednicom temeljem zakona. Na temelju provedenih dokaza razvidno je da nije postojala imovina o kojoj se moglo raspravljati na ostavinskom ročištu, s obzirom da je, kako je ranije navedeno, ta imovina već raspoređena za života OS. Kako je i zašto dio imovine pokojnice upisan u zapisnik na ostavinskom ročištu nije u potpunosti jasno i sud ovdje ne ulazi u praksu i rad javnog bilježnika.

6.11. Nastavno, javni bilježnik u svakom slučaju postupa prema smrtovnici dostavljenoj od strane matičnog ureda, pri čemu poziva nasljednika ili više njih ako su navedeni u smrtovnici da se odazovu na ostavinsko ročište. Na ročištu sve uredno pozvane stranke koje su prisutne imaju obvezu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću govoriti istinu. Svrha i cilj njihove obveze je utvrditi točan broj zakonskih nasljednika i točno popisati ostavinsku imovinu kako bi javni bilježnik u konačnici na temelju Zakona o nasljeđivanju utvrdio tko su nasljednici ili tko je nasljednik na temelju zakona ili oporuke, ukoliko ista postoji. Dakle, kako u ovom slučaju zakonska nasljednica BS nije uopće bila upoznata s činjenicom da se vodi ostavinski postupak iza njezine pokojne majke OS, samim tim nije bila u mogućnosti da na ostavinskom ročištu ostvari svoja prava kao zakonska nasljednica. Konkretno, uskraćena joj je eventualna mogućnost da ne prizna oporuku ostaviteljice kao istinitu i valjanu, iako je takva oporuka tek naknadno pronađena, a u konačnici zbog činjenice postojanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i njegovih aneksa, zakonska nasljednica ES bila bi u svakom slučaju proglašena nasljednicom u odnosu na cjelokupnu imovinu, s obzirom da je cjelokupna imovina ranije raspoređena navedenim ugovorom i njegovim aneksima.

6.12. Iako se okrivljenica također brani da nije postupala s namjerom da počini bilo kakvu štetu svojoj sestri, treba imati u vidu da sestra nije navedena kao zakonska nasljednica u sam zapisnik sastavljen kod javne bilježnice, niti u rješenju o nasljeđivanju. Međutim, uzimajući u obzir životno iskustvo okrivljenice obzirom na njenu dob i obrazovanje, za očekivati je kao stranka da je na ostavinskom ročištu trebala spomenuti da ima sestru, naročito nakon danog joj upozorenja. Pored navedenog, iako sadržaj same smrtovnice ne predstavlja „sporni iskaz“, jer u slučaju sastavljanja smrtovnice ne postoji materijalna i kaznena odgovornost osobe koja daje podatke, važno je uzeti u obzir da je okrivljenica potpisala Smrtovnicu u kojoj je samo ona navedena kao zakonska nasljednica, na koji način javna bilježnica koja je postupala po toj Smrtovnici nije imala razloga posumnjati u istinitost iskaza okrivljenice s obzirom da niti na temelju takve Smrtovnice, niti na temelju iskaza okrivljenice danog na ostavinskom ročištu, odnosno u konačnici na temelju njene nasljedničke izjave, nije mogla znati da postoji još jedna nasljednica i to ona zakonska. Pri tome treba voditi računa da iskaz predstavlja svaka izjava kojom se utvrđuje neka odlučna činjenica, a u konkretnom slučaju upravo na temelju izjave okrivljenice utvrđena je odlučna činjenica zbog koje se i vodio ostavinski postupak, a to je tko su nasljednici kojima pripada imovina iza pokojnice, što u konačnici i proizlazi iz točke II. navedenog Rješenja o nasljeđivanju. Nastavno, iz samog zapisnika je utvrđeno da je okrivljenica bila jasno upitana (ili je sama navela) o potomcima iz braka ostaviteljice, a ne i je li ona s pokojnicom sklopila bilo kakav ugovor, iz čega proizlazi da to što okrivljenica o tome misli (ugovor, aneksi), za odluku o njenoj kaznenoj odgovornosti nije od nikakvog značaja.

6.13. Također, nije naodmet napomenuti kako okrivljenica nakon donošenja pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju, iako to nije bila u obvezi, ipak nije obavijestila javnog bilježnika da je Rješenje o nasljeđivanju napisano i pečatirano bez da je u njemu navedena njena sestra, te je tako propuštena i zadnja prilika da se javnu bilježnicu upozori na nedostatak u zapisniku i u pravomoćnom Rješenju o nasljeđivanju.

6.14. U odnosu na samo postojanje krivnje, tj. dolusa na strani okrivljenice, na temelju svih provedenih dokaza u ovom kaznenom postupku utvrđeno je da je okrivljenica bila ne samo svjesna svoje uloge u ostavinskom postupku, već je i svjesno dala lažan iskaz, odnosno takav iskaz koji ne odgovara stvarnosti, jer je prešutjela da ima sestru BS, dakle prešutjela je ono što je bilo odlučno u navedenom ostavinskom predmetu u kojem su se takve činjenice radi utvrđivanja rodoslovlja i ispitivale, time da ubrojivost okrivljenice u vrijeme počinjenja navedenog kaznenog djela tijekom postupka nije bila osporena, a niti je u bilo kom trenutku postupka dovedena u pitanje.

7. Stoga se na temelju tako provedenog dokaznog postupka zaključuje da je okrivljenica opisanim postupanjem ostvarila kao objektivna tako i subjektivna obilježja kaznenog djela koje joj je stavljeno na teret, slijedom čega je sud istu i proglasio krivom.

8. Odlučujući o vrsti i visini kaznene sankcije, sud je olakotnim cijenio prijašnji život okrivljenice koji je bio usklađen sa zakonom, obzirom na njenu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti nije našao.

8.1. Obzirom na ranije navedene olakotne okolnosti, sud je okrivljenicu osudio na kaznu zatvora kao u izreci presude koja je primjerena okolnostima pod kojima je utuženo kazneno djelo počinjeno, te ličnosti i stupnju kaznene odgovornosti okrivljenice, a ujedno podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja predviđene u članku 47. KZ/11, te joj je potom izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje od dvije godine, u uvjerenju da će se već samim prijekorom u smislu izricanja kazne bez njezina izvršenja ostvariti sve svrhe kaznenopravnih sankcija propisane zakonom, te da će se s takvim rokom kušnje dovoljno utjecati na istu da ne čini takva ili druga kaznena djela.

9. S obzirom da je okrivljenica proglašena krivom, na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavka 1. i 2. ZKP/08 dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini preciziranoj u izreci presude, koji su troškovi odmjereni sukladno njenim imovinskim prilikama te složenosti i duljini trajanja ovog kaznenog postupka.

Rijeka, 12. veljače 2025.

Sutkinja:

Manon Juravić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana ovjerenog primitka iste. Žalba se predaje ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje viši sud.

Dostavna naredba:

1. ODO u Rijeci

2. okrivljenici ES

3. branitelju okrivljenice iz povjerenja Toniu Primorcu, odvjetniku iz Rijeke