REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9134/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. DJ, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.) i dr. odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 21. rujna 2023., broj 25. Pp-776/2022, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i kazni prekršaja u odnosu na djelo pod t. 2. izreke prvostupanjske presude te se izriče da je okr. DJ, djelom pod t. 2. izreke prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji mu se na temelju te zakonske odredbe, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona, utvrđuje novčana kazna 15,00 (petnaest) EUR, dok se u odnosu na prekršaj iz čl. 12. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je proglašen krivim u t. 1. izreke pobijane presude prihvaća utvrđena novčana kazna 30,00 (trideset) eura, a u odnosu na prekršaj iz čl. 71. st. 1. t. 6. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja, za koji je proglašen krivim u t. 3. izreke pobija prihvaća utvrđenim novčana kazna 75,00 (sedamdesetpet) eura te se izriče ukupna novčana kazna 120,00 (sto dvadeset) EUR, koju je okrivljenik dužan platiti u roku dva mjeseca od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Odbija se žalba okr. DJ kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. DJ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 20,00 EUR (dvadeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 21. rujna 2023., broj 25. Pp-776/2022, proglašen je krivim okr. DJ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, djelom pod t. 1. izreke pobijane presude počinio prekršaj iz čl. 12. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je, ublažavanjem novčane kazne, utvrđena novčana kazna 30,00 eura, djelom pod t. 2. izreke pobijane presude počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je, ublažavanjem novčane kazne, utvrđena novčana kazna 15,00 eura, a djelom pod t. 3. izreke pobijane presude počinio prekršaj iz čl. 71. st. 1. t. 6. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za koji mu je, ublažavanjem novčane kazne, utvrđena novčana kazna 75,00 eura, te mu je izrečena ukupna novčana kazna 120,00 eura, koju je dužan platiti u roku dva mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 30,00 eura.

1.1. Istom presudom, od okrivljenika je, temeljem čl. 71. st. 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, a u vezi čl. 76.a. st. 1. Prekršajnog zakona, oduzeta jedna teleskopska palica crne boje, metalna, dužine cca 40 cm.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

3. Žalba nije osnovana.

4. Okrivljenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je on inkriminirane prilike počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret, već navodi da je njega napalo 14 radnika, da su ga ozlijedili, navodi da ima medicinsku dokumentaciju da je on ozlijeđen, a da je svjedok CJ pristrani svjedok.

5. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika u žalbi, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

6. Osnovano je sud prihvatio istinitim iskaze svjedoka ŽJ, KJ, SJ i CJ te ih u odličnim dijelovima prihvatio, jer su oni objektivni i nepristrani svjedoci te su iskazivali životno, razumljivo i detaljno. Svaki od navedenih svjedoka iskazivao je na temelju neposrednih opažanja, pri čemu njihovi iskazi nisu u potpunosti usklađeni, što govori u prilog tome da nisu instruirani svjedoci. Svi navedeni svjedoci teretili su okrivljenika za počinjenje prekršaja iz čl. 12. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama odnosno da je okrivljenik kao vozač postupio suprotno prometnom znaku zabrane kretanja za sva vozila. Oni su životno iskazivali, a kao radnici nije svaki od njih vidio cijeli događaj, samo je svjedok SJ teretio okrivljenika za počinjenje sva tri prekršaja koja mu se stavljaju na teret. Međutim, to je logično jer je on svjedok na kojeg je okrivljenik i vikao predmetne zgode te tako remetio javni red i mir. On je vrlo okolnosno i životno iskazivao o tome da je okrivljenik predmetne zgode, unatoč postavljenom prometnom znaku zabrane kretanja za sva vozila, dok je ulica zbog radova asfaltiranja bila privremeno zatvorena, nastavio vožnju. Nadalje, svjedok je iskazivao da mu je okrivljenik na obje ruke pokazao srednji prst i vikao inkriminirane riječi te da je nakon toga uzeo metalnu teleskopsku palicu i krenuo prema istom svjedoku. Preostali navedeni svjedoci nisu vidjeli cijeli događaj, ali svaki od njih svjedočio je u odnosu na pojedini dio. Tako je svjedok ŽJ naveo da je okrivljenik kao vozač postupio suprotno postavljenom prometnom znaku zabrane kretanja za sva vozila, nadalje, on je vidio da okrivljenik maše rukama, vidio je da je došlo do naguravanja, a kasnije na cesti je vidio palicu, dok je svjedok KJ naveo da je okrivljenik kao vozač postupio suprotno postavljenom prometnom znaku zabrane kretanja za sva vozila te da je okrivljenik napao njegove kolege. Svjedok CJ također je potvrdio da je okrivljenik kao vozač postupio suprotno postavljenom prometnom znaku zabrane kretanja za sva vozila te da je bio agresivan i došao u verbalni sukob. Dakle, navedeni preostali ispitani svjedoci nisu vidjeli cijeli događaj, što je i razumljivo s obzirom na prirodu njihova posla i prekršaja koji su se dogodili, ali njihovi iskazi idu u prilog istinitosti iskaza svjedoka SJ, a ne obrani okrivljenika koji je poricao sve navedeno. Okrivljenikova obrana je neuvjerljiva, nema niti jednog razumnog razloga zašto bi okrivljenika napali radnici, a niti je životno da bi radnici pretraživali okrivljenikovo vozilo i da bi tako našli teleskopsku palicu u vozilu i neosnovano teretili okrivljenika, kao što to tvrdi okrivljenik u svojoj obrani. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud iskaz svjedoka PJ, koji je predložen od strane okrivljenika, smatrao očito pristranim. Njegov iskaz je neuvjerljiv iz istog razloga, kao i okrivljenikova obrana, budući da nema razumnog razloga zašto bi radnici pretraživali okrivljenikov automobil i kako bi uopće radnici znali da se u njemu nalazi teleskopska palica. U odnosu na navode okrivljenika u obrani, kao i žalbi, da su ga radnici ozlijedili predmetne zgode, treba navesti da okrivljenik u postupku nije dostavio medicinsku dokumentaciju.

7. Slijedom navedenog, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava.

9. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo.

9.1. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenika proglasio krivim da je prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinio na način da je: „.narušavao javni red na naročito drzak način, tako što je kada je izašao iz svog vozila i kada ga je zbog navedenog ponašanja upozorio SJ koji je izvodio radove asfaltiranja, istome na obje ruke pokazao srednji prste te počeo vikati „što ti hoćeš, jebem ti mater“, koji prekršaj je pravno kvalificirao kao prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

9.2. Međutim, odredbom čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se kazniti osoba koja „na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir“.

9.3. Nasuprot tome, odredbom čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se kazniti osoba koja se „na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir“.

9.4. Dakle, iz prethodno citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da je prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kvalificirani oblik prekršaja iz čl. 13. tog Zakona, a to znači da je ponašanje iz čl. 6. tog Zakona ono ponašanje koje svojim intenzitetom nadilazi radnje prekršaja iz čl. 13. tog Zakona. Naročito drskim i bezobzirnim ponašanjem treba smatrati postupke koji u doista znatnoj mjeri odstupaju od usvojenih normi ponašanja, kao i nasilničke postupke prema stvarima, a stupanj drskosti i bezobzirnosti ocjenjuje se prema shvaćanjima javnog mnijenja.

9.5. Po ocjeni ovog suda, iz činjeničnog opisa djela za koje je okrivljenik proglašen krivim, ne proizlazi narušavanje javnog reda i mira na naročito drzak i nepristojan način, jer, kao što je već rečeno, čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira svojim intenzitetom nadilazi radnje prekršaja iz čl. 13. istog zakona. Ovo tim više što ni prvostupanjski sud, u obrazloženju pobijane presude, ne navodi ni jedan razlog da bi se radilo o ponašanju koje bi bilo naročito drsko i nepristojno.

9.6. Dakle, inkriminirani prekršaj iz t. 2. izreke pobijane presude, prema činjeničnom opisu, predstavlja ostvarenje elemenata bića prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a ne čl. 6. istog Zakona, kako je to pogrešno i nepravilno pravno označio prvostupanjski sud i na taj način na štetu okrivljenika počinio povredu materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona.

9.7. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, u odnosu na djelo t. 2. izreke pobijane presude, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

10. Odluka o prekršajnopravnim sankcijama razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu žalbe okrivljenika i to sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, budući da iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog ove žalbene osnove, no žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

10.1. Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja i da je okrivljenik sada proglašen krivim za blaži prekršaj nego u pobijanoj presudi, kao i uzimajući u obzir samu težinu prekršaja odnosno protupravnu količinu u ponašanju okrivljenika za koju je proglašen krivim, ovaj drugostupanjski sud smatra da je novčana kazna 30,00 eura (koja je utvrđena u prvostupanjskoj presudi, a koja je ispod zakonskog minimuma i u odnosu na prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira) preblaga u odnosu na stupanj krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Međutim, budući da je izostala žalba tužitelja, okrivljeniku se utvrđena novčana kazne na može preinačiti na gore. Stoga je ovaj sud, ublažavanjem novčane kazne, utvrdio novčanu kaznu koja je utvrđena i u pobijanoj presudi – 15,00 eura . Nadalje, okrivljeniku su ublažene novčane kazne i u odnosu na prekršaje iz čl. 12. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te prekršaja iz čl. 29. st. 5. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, a u nedostatku naročito olakotnih okolnosti nema osnove za daljnjim ublažavanjem novčanih kazni.

10.2. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 20,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.