REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice: HF, zbog prekršaja iz čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim podnesenim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/15268 URBROJ: 511-19-36-24-1, od 01.07.2024.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 12.02.2025.g., temeljem čl.94., čl.183. i čl.244.st.1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljena HF rođena H, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći Z i C rođene G, rođena **.**.1975. u mjestu [adresa], BiH, s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, SSS, pismena, frizer, zaposlena u E.G.O. Elektro-komponente d.o.o., primanja oko 1.250,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, udana, majka troje punoljetne djece i dvoje maloljetne djece, prekršajno neosuđivana, kazneno neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v a j e

što 27. travnja 2024. u 17:50 sati, u mjestu [adresa], kao vlasnica psa mješanca, po imenu L, čipiran i cijepljen, broj putovnice: [broj putovnice] istog nije držala pod nadzorom na način da je pas L bio na ulici te je napao psa samojeda, vlasnice ZF (1993.) i ugrizao ga za leđa i uho, a isti je zadobio ozljede u vidu ugriza te krvarenja,

čime je počinila prekršaj iz čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona,

pa joj se temeljem navedenih propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 60,00 (šezdeset) EURA

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenica je obvezna platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenicu ako u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, kao ovlašteni tužitelj, pod navedenim brojem, podnio je dana 10.07.2024.g. ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovane okrivljenice, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Okrivljenica u svojoj obrani iznosi kako nije kriva za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Iskazuje da je ona vlasnica psa po imenu L koji je čipiran i cijepljen, a živi u [adresa]. Susjedu ZF znade iz viđenja i ona je već u nekoliko navrata optuživala njezinog psa da je napadao i ljude, a sada ju optužuje da je napao njezinog psa. Njezin pas je dobroćudne prirode i smatra da nije istina ono što je susjeda izjavila da bi napao njezinog psa i ozlijedio ga. U njihovom mjestu ima puno pasa pa je bilo koji pas mogao napasti susjedinog psa i nanijeti mu ozlijede. To je sve što ima za iskazati.

3.

U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedokinju ZF koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 27.04.2024. oko 17,30 sati bila u šetnji sa svojim nevjenčanim suprugom, a vodili su psa po imenu K, pasmine samojed. Kada su prolazili [adresa] zamijetila je psa, veće pasmine, uz cestu, koji je u jednom trenutku dotrčao do njihovog psa. Oni su se prvo njuškali, a u jednom trenutku drugi pas je skočio na njezinog psa i došlo je do borbe između njih. Njezin nevjenčani suprug je povlačio njihovog psa i uspio razdvojiti pse. Ona je zvala susjede da priskoče upomoć ali nikog nije bilo. Kada su se udaljavali s tog mjesta, zamijetila je da njezin pas ima krvi na krznu, no povreda nije bila veća, a radilo se krvarenju sa vrha uha. Nije obavijestila policiju nego je pokušala u duhu dobrosusjedskih odnosa riješiti situaciju sa susjedom ali kada to nije uspjela zatražila je intervenciju policije. Po potrebi o događaju može svjedočiti i izvanbračnoj suprug CF.

Na poseban upit suca odgovara kako je posve sigurna da se radilo upravo o psu susjede HF jer poznaje njezinog psa kao i drugi susjedi.

Nakon što je upoznata s obranom okrivljenice ističe kako je sigurna da je upravo susjedin pas napao njezinog psa.

4.

U nastavku dokaznog postupka sudac je ispitao i svjedoka CF koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 27.04.2024. oko 17,30 sati šetao psa po imenu K sa svojom nevjenčanom suprugom i njihovom kćerkom. Kretali su se [adresa], a kada su došli do imanja susjeda HF iz njihovog posjeda je istrčao pas, veće pasmine te je napao psa i između njih je došlo do borbe. Uspio je nekako odvojiti pse. Kada su se udaljavali s tog mjesta primijetio je da njegov pas ima lakše ozlijede, no kako nije bilo potrebe nije ga vodio veterinaru. Njegova izvanbračna supruga je pokušala kontaktirati sa susjedima HF ali je gospođa HF odbila komunikaciju pa su prijavili događaj policiji. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenice ističe kako je siguran da je to bio pas okrivljenice jer tog psa poznaju svi susjedi.

5.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počinitelju prekršaja broj 00249465, fotografija (list 6 spisa), ispis e dojave broj 278/24 od 30. travnja 2024. i potvrda Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije za HF od 2. prosinca 2024.

II/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom iznesene obrane okrivljenice, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenica predmetne zgode počinila prekršaj iz čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na način opisan u izreci presude, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio obranu okrivljenice kojom izravno poriče počinjenje prekršaja koji joj je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, ali njezinu obranu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane smišljeno svrsishodni i da je okrivljenica svojom obranom neosnovano i pretenciozno nastojala uvjeriti Sud kako nije počinila prekršaj za kojeg se tereti, ističući okolnosti koje bi po njezinom mišljenju trebale dovesti do oslobađanja od prekršajne odgovornosti.

Sudac smatra da je okrivljenica o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Optužnog prijedloga, svoju obranu oblikovala životno, ali neodređeno, a uz to i smišljeno i osobito neuvjerljivo, te da je ustrajno pokušavala uporište za svoje obrambene navode naći u tendencioznom isticanju da je njezin pas dobroćudne prirode te da u mjestu ima puno pasa pa je bio koji pas mogao napasti susjedinog psa i nanijeti mu ozlijede, a sve to s jedinim ciljem kako bi stvorila dojam da svojim ponašanjem i/li propustom, odnosno prijestupom predmetne zgode, nije postupila suprotno Zakonskim odredbama.

Suprotno tome, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenica počinila prekršaj za koji se tereti.

Sudac smatra kako je okrivljenica svoju obranu u odnosu na terećeni prekršaj, počinjenje kojeg ona izravno i ustrajno poriče, oblikovala na način da je prešućivala i relativizirala vlastiti postupak i/li propust, odnosno da je prikrivala stvarno počinjenje i težinu svog nepropisnog i protupravnog prijestupa, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitila od prekršajne odgovornosti, oslobodila od krivnje i izbjegla kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

3.

Sudac je cijenio iskaze svjedokinje ZF, kao i svjedoka CF, koji su prijavili predmetni događaj i počinjenje prekršaja, pa ih je u cijelosti prihvatio jer je zaključio da su ispitani svjedoci svoje iskaze iznosili jasno, detaljno, razumljivo i životno, te da su o predmetnom događaju, unatoč činjenice da su u ovom postupku kao neizravni oštećenici u određenoj mjeri zainteresirani za ishod prekršajnog postupka, svoja opažanja predmetnog događaja iznosili uvjerljivo, objektivno i nepristrano.

Sudac je prihvatio iskaze ispitanih svjedoka, osobito u odnosu na iznesene okolnosti kako je svjedokinja posve sigurna da se predmetne zgode radilo upravo o psu susjede HF jer poznaje njezinog psa kao i drugi susjedi, odnosno kako je svjedok siguran da je to bio pas okrivljenice jer tog psa poznaju svi susjedi.

Pritom je sudac zaključio da su svjedoci predmetne činjenice i svoja opažanja iznosili na temelju osobnih saznanja i neposrednog doživljaja, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje su iznijeli u svojim iskazima sukladne sa činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih dokaza, a sudac u njihovim iskazima nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da posumnja u istinitost njihovih iskaza.

Nakon što su imenovani svjedoci komentirali obranu okrivljenice, sudac je učvrstio svoje uvjerenje o uvjerljivosti, objektivnosti i nepristranosti iskazivanja oboje ispitanih svjedoka.

Sudac je mišljenja kako iskazi ispitanih svjedoka u potpunosti obesnažuju uvjerljivost obrane okrivljenice te da razložno, osnovano i zbiljski, u cijelosti dovode u sumnju istinitost i vjerodostojnost njezinih obrambenih navoda, a snažno jačaju uvjerenje suca o odgovornosti i krivnji okrivljenice za terećeni prekršaj.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitanih svjedoka, nakon dovođenja u vezu s drugim izvedenim dokazima, može nesporno utvrditi da je okrivljenica predmetne zgode stvarno počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret, pa da sa sigurnošću može donijeti odluku o njezinoj krivnji i kažnjavanju.

4.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze, koji su već nabrojani, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti povodom kojih je podnesen Optužni prijedlog i pokrenut prekršajni postupak protiv okrivljene počiniteljice prekršaja.

5.

Uvidom u Potvrdu izdanu dana 02.12.2024.g., za HF, od strane Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Odjel za prekršajne evidencije, sudac je utvrdio da okrivljenica do tada nije bila prekršajno osuđivana.

6.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

7.

Sudac nije izveo dokaz suočavanjem okrivljenice i ispitanih svjedoka koji su i prijavili počinjenje prekršaja, niti je izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenice, osim o njezinoj krivnji za počinjeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

8.

Nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s iznesenom obranom okrivljenice, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio da je okrivljenica predmetne zgode ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja koji joj je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude, budući je svog psa držala bez nadzora i neoprezno.

9.

Sudac je s uvjerenjem zaključio da sve okolnosti koje je tijekom postupka okrivljenica iznijela u svojoj obrani kao razloge poricanja počinjenja prekršaja, ne mogu istu osloboditi od krivnje, već su samo pokušaji okrivljenice da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne odnosno umanji kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

10.

S jedne strane, sucu je osobito bilo neuvjerljivo ustrajno, smišljeno i tendenciozno isticanje okrivljenice kako nije kriva za terećeni prekršaj jer je njezin pas dobroćudne prirode, da u mjestu ima puno pasa i da je bio koji pas mogao napasti susjedinog psa i nanijeti mu ozlijede.

Pri tome je sudac cijenio vrlo interesantnom i znakovitom okolnost da je okrivljenica tijekom rasprave u nekoliko navrata izjavila kako je njezina jedina krivnja što nema ograđeno dvorište.

S druge strane, sucu je bilo vrlo životno i uvjerljivo cjelokupno iskazivanje ispitanih svjedoka koji su prijavili počinjenje prekršaja, a osobito u dijelu gdje suglasno iznose kako su sigurni da je predmetne zgode upravo susjedin pas napao njihovog psa.

11.

Sudac je uvjeren kako sve utvrđene nejasnoće, nesukladnosti i proturječnosti između iznesene obrane okrivljenice i činjenica navedenih u Optužnom prijedlogu, kao i između njezine obrane i iskaza svjedoka koji su prijavili prekršaj, nemaju odlučnog značenja za sigurno utvrđenje počinjenja terećenog prekršaja od strane okrivljenice te zapravo nemaju nikakvog bitnog utjecaja na odluku o vrsti i mjeri kazne koja joj je izrečena, odnosno sudac je uvjeren kako je stvarno izvjesno da su one zapravo samo posljedica pokušaja okrivljenice da prikrije svoje kažnjivo postupanje i izbjegne propisane posljedice takvog protupravnog ponašanja.

Sudac je mišljenja kako je okrivljenica tijekom cijelog postupka, u cilju izbjegavanja prekršajne odgovornosti, ustrajno pokušavala zanemariti, zaobići i prikriti ili minimizirati, temeljnu činjenicu remećenja javnog reda i mira, odnosno da je predmetne zgode bez nadzora i neoprezno držala svog psa koji je istrčao na ulicu i tamo napao drugog psa.

12.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.30. propisuje, uz ostalo, da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 200,00 do 1000,00 eura, tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane.

13.

Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenica predmetne zgode ostvarila biće prekršaja opisano u navedenom propisu i tako nesporno počinila terećeni prekršaj.

14.

Sudac je mišljenja kako okrivljenica ne može otkloniti svoju odgovornosti, niti se može osloboditi od krivnje za prekršaj koji joj je stavljen na teret Optužnim prijedlogom jednostavnim, ustrajnim, neuvjerljivim i neosnovanim isticanjem kako nije kriva te da nije počinila terećeni prekršaj.

Sudac je s uvjerenjem zaključio kako je okrivljenica svojom obranom i poricanjem počinjenja prekršaja, pokušala zapravo na bilo koji način zatajiti i prikriti svoje ponašanje, odnosno propust, kojim je predmetne zgode remetila javni red i mir, odnosno da je bez nadzora i neoprezno držala životinju koja može povrijediti ili ugroziti građane.

Sudac je zaključio i da okolnosti koje je okrivljenica iznijela u svojoj obrani kao razloge poricanja počinjenja prekršaja, ne mogu istu osloboditi od krivnje, već su samo pokušaji okrivljenice da prikrije svoj nezakoniti postupak i/li propust, da se zaštiti od prekršajne odgovornosti te da izbjegne kažnjavanje za počinjeni prekršaj, kojeg izravno i ustrajno ne priznaje, a koji joj je stavljen na teret.

15.

Stoga je sudac nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenicu proglasio krivom, pa ju je kaznio novčanom kaznom, u visini koja je za počinjeni prekršaj propisana Zakonom u rasponu iznosa, a za koju sudac smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenice.

16.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

17.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani okrivljenice postoje posebno izražene olakotne okolnosti kao što je dosadašnja neosuđivanost za prekršaje te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile teže štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani okrivljenice.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazne u propisanom iznosu, okrivljenici izrekao kaznu ispod propisanog posebnog minimuma kazne, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od najmanje propisane.

18.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju kazna izrečena u manjem iznosu od najmanje propisanog, primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenice, odnosno da nije preniska niti previsoka, već da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

19.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenicu ako u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

20.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 12. veljače 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Okrivljenica se odrekla svog prava na žalbu protiv presude.

Protiv ove presude ovlašteni tužitelj ima pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].