REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: JH, zbog prekršaja iz čl.20. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-2/20652 URBROJ: 511-19-36-24-1, koji su ovom Sudu dostavljeni dana 29.08.2024.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 12.02.2025.g., temeljem čl.94., čl.183. i čl.244.st.1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenik JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin J i G rođene S, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju hotelijersko turistički tehničar, zaposlen u vlasnik tvrtke NEEDFUL THINGS d.o.o., primanja oko 800,00 EURA, slabog imovnog stanja, razveden, otac jednog maloljetnog djeteta, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v j e

što je 22. svibnja 2024. u 20,45 sati u Velikoj Gorici, Slavka Kolara 48, narušio javni red i mir na način da se na javnom mjestu, na ulici, ispred kbr. 48 Slavka Kolara odao pijančevanju odnosno pio je pivo,

čime je počinio prekršaj iz čl.20. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona,

pa mu se temeljem navedenih propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 60,00 (šezdeset) EURA.

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) EURA u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica je temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, dana 29. kolovoza 2024. pod navedenim brojem, dostavila ovom Sudu prigovor imenovanog okrivljenika, protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Ovlašteni tužitelj je dana 22. svibnja 2024 izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/24-2/20652, URBROJ: 511-19-36-24-1, kojim je okrivljenika za navedeni prekršaj oglasio krivim i kaznio ga novčanom kaznom u iznosu od 200,00 eura, te ga obvezao na plaćanje troška u iznosu od 13,27 eura, ali je isti pravodobno podnio prigovor zbog poricanja prekršaja, zbog čega je Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud, temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3.

Okrivljenik u svojoj obrani iznosi kako se ne osjeća krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Iskazuje da je dana 22. svibnja 2024. oko 20,45 sati u društvu sa susjedom po prezimenu C sjedio je na zidiću ispred stambene zgrade u kojoj žive njegovi roditelji u Velikoj Gorici, Kolareva 48. U jednom trenutku pristupila su im dva policajca te su pitali kakvi su problemi na što im je odgovorio da nema nikakvih problema. Tada su policajci od susjeda i njega zatražili osobne iskaznice. Nakon toga, mlađi policajac je njemu počeo pisati kaznu stavljajući mu na teret da se odao pijančevanju. U blizini nas dvojice bila je jedna boca piva pa su policajci pitali čija je, a susjed i on odgovorili su da ne znaju. U svakom slučaju nije odavao pijanstvu kako mu se to stavlja na teret. Tom prilikom drugi policajac je upitao što se događalo prethodnog dana, a on je odgovorio da taj događaj nema veze sa događajem od 22.05.2024. Smatra kako nije korektno odnosno smatra da je diskriminirajuće da je on optužen za pijančevanje zbog prisutnosti jedne boce piva, a druga osoba koja je bila nazočna nije prijavljena za nikakav prekršaj. Pretpostavlja da je intervenciju policije zatražio GH, suprug vlasnice trgovine kojoj je podmirio trošak od prethodnog dana. To je sve što ima za iskazati.

4.

U dokaznom postupku sudac je izveo dokaz ispitivanjem svjedoka SH, policijskog službenika, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 22.05.2024. oko 20,45 sati zajedno sa kolegom Č bio upućen na intervenciju povodom dojave djelatnice trgovine Aldi u Kolarevoj ulici u Velikoj Gorici, da ima problema sa jednim kupcem. Dolaskom u dućan nije zatečen kupac ali je djelatnica priopćila da je uzeo jedno pivo koje nije platio i da isto pije nedaleko na jednom zidiću. Kolega i on su u blizini zaista zatekli okrivljenika koji je u društvu sa još jednom muškom osobom pio pivo na zidiću ispred Auto škole HAK. Budući je na javnom mjestu, na zidiću i ulici pio pivo, a pitanje je kolikoj je piva popio, dok su ulicom prolazili građani, prijavljen je radi pijančevanja na javnom mjestu. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako u cijelosti ostaje kod prijavljenog prekršaja. Sam okrivljenik je priznao da je uzeo piće, a nije ga platio. Za pijančevanje je okrivljenik prijavljen iz razloga što je upravo njega vidio da pije pivo iz staklene boce na javnom mjestu, izvan prostora predviđenih za konzumaciju pića, dok su građani prolazili pored njih, a drugog muškarca, koji je bio nazočan, nije vidio da pije pa ta osoba nije niti prijavljena.

5.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/24-2/20652, URBROJ: 511-19-36-24-1 izdan 22. svibnja 2024., prigovor podnesen 24. svibnja 2025. i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za CH od 12. veljače 2025.

II/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbi iz čl.20. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na način pobliže opisan u izreci presude, te da je tako počinio prekršaj kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika kojom poriče počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, ali njegovu obranu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane smišljeno svrsishodni te da je okrivljenik svojom obranom neosnovano i pretenciozno nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio terećeni prekršaj, ističući okolnosti koje bi po njegovom mišljenju trebale dovesti do oslobađanja od prekršajne odgovornosti.

Sudac smatra da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Obaveznog prekršajnog naloga, svoju obranu oblikovao i iznio jasno, životno, pa i uvjerljivo, ali da je ustrajno pokušavao uporište za svoje obrambene navode naći u tendencioznom isticanju kako je predmetne zgode u blizini njega i susjeda bila jedna boca piva, a kada su policajci pitali čija je oni su odgovorili da ne znaju, te da se u svakom slučaju nije odavao pijanstvu, a sve to s jedinim ciljem kako bi stvorio dojam da svojim ponašanjem, nije postupio suprotno odredbama Zakona o osobnoj iskaznici.

Suprotno tome, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je povodom obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, posebno iskaza policijskog službenika koji je predmetne zgode postupao prema okrivljeniku i utvrdio prekršaj, nesporno utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenik zaista počinio terećeni prekršaj.

Sudac je mišljenja kako je okrivljenik svoju obranu u odnosu na prekršaj koji mu se stavlja na teret, a kojeg on ne priznaje, oblikovao na način da je ustrajno prešućivao i prikrivao svoje nepropisno i protupravno postupanje, odnosno propust, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

3.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka SH, policijskog službenika koji je utvrdio i prijavio terećeni prekršaj, pa mu je u cijelosti poklonio vjeru, budući je svjedok činjenice vezane za počinjenje prijavljenog prekršaja od strane okrivljenika predmetne zgode utvrdio neposrednim opažanjem na mjestu događaja, u okviru svojih službenih ovlaštenja, te je utvrđene činjenice naveo u Obaveznom prekršajnom nalogu kojeg je na mjestu događaja izdao okrivljeniku.

Pritom sudac smatra da je svjedok svoj iskaz iznio jasno, razumljivo, osobito životno i neposredno uvjerljivo, da nije pristrano zainteresiran za ishod ovog postupka, te je zaključio da je svjedok predmetne činjenice i svoja opažanja iznosio na temelju osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznio u svom iskazu sukladne sa činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih materijalnih dokaza, a sudac u njegovom iskazu nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da posumnja u istinitost njegovog iskaza.

Nakon što je imenovani svjedok komentirao obranu okrivljenika, sudac je učvrstio svoje uvjerenje o uvjerljivosti, objektivnosti i nepristranosti iskazivanja svjedoka.

Sudac je mišljenja kako iskaz ispitanog svjedoka u potpunosti obesnažuje uvjerljivost obrane okrivljenika te da u cijelosti dovodi u sumnju istinitost njegovih obrambenih navoda, a osnažuje uvjerenje suca o odgovornosti i krivnji okrivljenika za terećeni prekršaj.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitanog svjedoka, u vezi sa izvedenim materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da je okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njegovoj krivnji i kažnjavanju.

4.

Uvidom u Obavezni prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno kako je počinjeni prekršaj utvrđen neposrednim zapažanjem ili obavljenim nadzorom i sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.

5.

Sudac je uvidom u Potvrdu od 12. veljače 2025. za CH, izdane od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Odjel za prekršajne evidencije, utvrdio da je okrivljenik do tada već bio prekršajno osuđivan zbog počinjenja prekršaja.

6.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

7.

Sudac nije mogao izvesti dokaz suočenjem između okrivljenika i policijskog službenika koji je izdao Obavezni prekršajni nalog, iz razloga što okrivljenik nakon ročišta na kojem je iznio svoju obranu i na kojem je uredno obaviješten o idućem ročištu, nije pristupio na novo ročište na koje je pristupio policijski službenik i na kojem je bilo moguće izvesti dokaz suočavanjem, a svoj izostanak nije ispričao niti opravdao, pa je sudac zaključio kako je na taj način okrivljenik zapravo izbjegao mogućnost suočenja sa svjedokom koji je utvrdio i prijavio počinjenje prekršaja.

8.

Sudac nije izvodio niti druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj krivnji za počinjeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

9.

Nakon provedenog žurnog postupka, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s obranom okrivljenika, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio da je okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, na način opisan u izreci presude.

Sudac je s uvjerenjem zaključio da okolnosti koje okrivljenik iznosi u svojoj obrani kao razloge poricanja počinjenja prekršaja, ne mogu istog osloboditi od krivnje, već su samo pokušaji da okrivljenik opravda svoj postupak, to jest propust, zaštiti se od prekršajne odgovornosti, te na svaki način izbjegne kažnjavanje za počinjeni prekršaj za koji se tereti.

10.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i miru čl.20. propisuje, da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 200,00 do 1000,00 eura tko se na javnom mjestu odaje pijančevanju ili uživanju opojnih droga ili drugih omamljujućih sredstava.

Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da se okrivljenik predmetne zgode ponašao na način opisan u navedenom propisu i tako počinio terećeni prekršaj.

11.

Sudac smatra kako okrivljenik ne može otkloniti svoju odgovornosti, niti se može osloboditi krivnje za terećeni prekršaj, a počinjenje kojeg on ne priznaje, jednostavnim, ustrajnim i neosnovanim isticanjem da se ne osjeća krivim za terećeni prekršaj, niti tendencioznim relativiziranjem vlastite odgovornosti isticanjem kako se u svakom slučaju nije odavao pijanstvu kako mu se to stavlja na teret.

Sudac je čvrsto uvjeren kako je okrivljenik svojom obranom i poricanjem počinjenja prekršaja, pokušao zapravo opravdati svoj postupak, to jest propust, odnosno jednostavnu činjenicu da je predmetne zgode pio alkoholno piće na javnom mjestu kojim su prolazili građani, a izvan prostora predviđenih za konzumaciju pića, suprotno zakonskim odredbama, a to s ciljem da izbjegne prekršajnu odgovornost i kažnjavanje za počinjeni prekršaj za koji se tereti.

12.

Stoga je sudac povodom obrane okrivljenika, a nakon analize svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u žurnom postupku, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude, pa je okrivljenika proglasio krivim te ga kaznio novčanom kaznom u visini za koju smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.

13.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

14.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani okrivljenika postoje posebno izražene olakotne okolnosti kao što dosadašnja neosuđivanost za slične prekršaje te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani okrivljenika.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazne u propisanom iznosu, okrivljeniku izrekao kaznu ispod propisanog posebnog minimuma kazne, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od najmanje propisane.

15.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozorava se okrivljenik da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

16.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu, razmjerno duljini trajanja i složenosti postupka.

Velika Gorica, 12. veljače 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti,v.r.

Damir Tepeš,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.