Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1498/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao nasljednice iza pok. NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Ivici Ćosiću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-800/2023-39 od 28. studenog 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 800/2023-39 od 28. studenog 2023.:

- potvrđuje u točki I. izreke za iznos od 3.646,01 EUR (slovima: tri tisuće šesto četrdeset šest eura i jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom od 31. siječnja 2019. do isplate,

- preinačuje u točki I. izreke za iznos od 3.646,01 EUR (slovima: tri tisuće šesto četrdeset šest eura i jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom od 5. rujna 2017. do isplate, za zakonsku zateznu kamatu koja teče na iznos od 3.646,01 EUR (slovima: tri tisuće šesto četrdeset šest eura i jedan cent) od 5. rujna 2017. do 30. siječnja 2019. i u točki II. izreke tako da se sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 3.646,01 EUR (slovima: tri tisuće šesto četrdeset šest eura i jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom od 5. rujna 2017. do isplate te sa zahtjevom da mu tuženik na dosuđeni iznos od 3.646,01 EUR (slovima: tri tisuće šesto četrdeset šest eura i jedan cent) dosudi zakonsku zateznu kamatu za vremenski period od 5. rujna 2017. do 30. siječnja 2019.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.719,67 EUR (slovima: tisuću sedamsto devetnaest eura i šezdeset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 28. studenog 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove žalbe u iznosu od 215,28 EUR (slovima: dvjesto petnaest eura i dvadeset osam centi), u roku 15 dana.

IV. Rješenje nije bilo predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.292,02 eura / 54.941,72 kn na ime naknade štete, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 5.09.2017. godine pa do isplate, a sve po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni trošak postupka iznos od 3.207,08 eura / 24.163,74 kune zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana 28. studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

1.1. Prvostupanjski sud je u sklopu citirane presude donio rješenje kojim je dozvolio preinaku tužbe i tužbenog zahtjeva od 25. studenog 2021.

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 13. prosinca 2023. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa navodima žalbe i obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak cjelokupnog postupka ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U svojoj žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da nije dao valjane razloge o odlučnim činjenicama, osobito u odnosu na suodgovornost tužitelja za štetni događaj, zbog čega pobijanu odluku nije bilo moguće ispitati.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je za svoju odluku dao jasne razloge i istu je moguće ispitati, a nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP- a.

6. Predmet postupka je zahtjev prednika tužiteljice da mu se naknadi neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu, a sve vezano uz štetu koju je pretrpio u štetnom događaju od 22. kolovoza 2016.

6.1. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio:

- da se 22. kolovoza 2016. dogodila prometna nezgoda u [adresa] u Ulici A. Šoljana, kod kućnog broja 43, u kojoj su sudjelovali osiguranik tuženika PŠ kao vozač osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] i prednik tužiteljice kao vozač bicikla,

- da iz nalaza prometno-tehničkog vještaka proizlazi kako se prednik tužiteljice na biciklu kretao desnom stranom desne vozne trake Ulice Antuna Šoljana u smjeru zapada te je dolaskom pred raskrižje s prilaznim kolnikom kbr. 43 započeo skretati lijevo kada ga je odostraga sustigao vozač u osobnom automobilu koji je skretao ulijevo pri čemu je snažno zakočio, te je u nastavku došlo do kontakta prednjeg desnog rubnog dijela osobnog vozila i lijevog boka bicikla, te pada prednika tužiteljice na kolnik,

- da se osobno vozilo u trenutku reagiranja snažnim kočenjem kretalo brzinom od oko 59 km/h, a u trenutku sudara oko 44 km/h,

- da je kočenjem vozač reagirao kada je ispred mjesta sudara bio udaljen oko 21,3 m ili 1,4 sekunde,

- da je u tom trenutku prednik tužiteljice na biciklu bio oko 6,9 m ispred mjesta sudara ili oko 14 m desno ispred osobnog vozila u započetom fizički vidljivom skretanju ulijevo s desne strane desne vozne trake,

- da je prednik tužiteljice provjerom prometne situacije iza sebe mogao vidjeti osobno vozilo te odustajanjem od prelaska s desne na lijevo izbjeći kontakt s osobnim vozilom,

- da bi poduzetim kočenjem uz skretanje ulijevo vozač izbjegao nesreću da mu je brzina pred sustizanje biciklista bila ispod 47 km/h,

- da u pravcu kretanja biciklista postoji uređena biciklistička staza,

- da tehničkim putem vještak ne može utvrditi tko je prije počeo skretati, ali da je reakcija vozača osobnog automobila bila očekivana u smislu reagiranja kretanja ulijevo na skretanje prednika tužiteljice prema njemu s desnog boka, a nakon toga i poduzimanje snažnog kočenja u već započetom skretanju ulijevo,

- da se u trenutku poduzimanja kočenja i reagiranja skretanjem ulijevo osobni automobil nije kretao lijevom trakom nego krajnje lijevo desnom trakom,

- da je prednik tužiteljice zadobio teške tjelesne ozljede u vidu kompresivnog prijeloma XI. grudnog kralješka, oguljotine oba lakta, koljena i šaka, natučenje desne strane prsnog koša i natučenje desnog gležnja,

- da je prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka Zvonimira Puljiza prednik tužiteljice trpio fizičke bolove jačeg intenziteta četiri dana, srednjeg intenziteta četiri tjedna te slabijeg intenziteta šest mjeseci,

- da je trpio primarni strah u trenutku štetnog događaja koji je bio intenzivan, sekundarni strah jakog intenziteta četiri dana, srednjeg intenziteta dva tjedna te blažeg intenziteta dva tjedna,

- da je kod prednika tužiteljice došlo do trajnog smanjenja radne i životne aktivnosti za oko 10 % zbog perzistirajućih bolova kao posljedice štetnog događaja,

- da je predniku tužiteljice bila potrebna tuđa pomoć i njega radi obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti po tri sata dnevno kroz 30 dana, dva sata dnevno kroz šest tjedana i po jedan sat dnevno u trajanju od četiri tjedna.

6.2. Prednik tužiteljice je u tužbi koju je podnio 31. siječnja 2019. zatražio isplatu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 31.000,00 kuna, da bi nakon provedenog medicinskog vještačenja povećao tužbeni zahtjev te zatražio isplatu iznosa od 54.941,72 kune, sada 7.292,02 eura i to podneskom od 25. studenog 2021. Istim podneskom je promijenio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu na glavnični iznos na način da je zatražio zakonsku zateznu kamatu od 5. rujna 2017. kao datuma kada je završno liječenje prednika tužiteljice, dok je u tužbi zatražena zakonska zatezna kamata od podnošenja tužbe, tj. od 31. siječnja 2019.

6.3. Kako je prednik tužiteljice umro nakon donošenja prvostupanjske odluke, a prije nego što je drugostupanjski sud odlučio o žalbi tuženika, to je postupak nastavljen sa u uvodu presude naznačenom tužiteljicom kao zakonskom nasljednicom izvornog tužitelja NŠ.

6.4. Tuženik se takvoj preinaci tužbe protivio, ali je prvostupanjski sud preinaku dozvolio jer da je prednik tužiteljice određeno mogao postaviti tužbeni zahtjev na isplatu tek nakon što je provedeno medicinsko vještačenje.

6.5. Prvostupanjski sud je odbio prigovor isključive odgovornosti prednika tužiteljice za štetni događaj, odnosno suodgovornosti istog u štetnom događaju jer da iz provedenih dokaza, a osobito iskaza osiguranika tuženika, proizlazi da je prvo prednik tužiteljice započeo skretanje s desne na lijevo, a nakon toga je takvu radnju poduzeo i osiguranik tuženika. Započinjanjem radnje skretanja ulijevo da prednik tužiteljice nije doveo u opasnost osiguranika tuženika jer se osiguranik tuženika u momentu kad je prednik tužiteljice poduzeo radnju skretanja ulijevo kretao iza prednika tužiteljice desnom prometnom trakom u istom smjeru. Da nije povrijeđena odredba članka 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23.; dalje: ZSPC) jer ne postoji dužnost sudionika u prometu da se nastavi kretati ravno i odustane od radnje skretanja ukoliko se iza njega u istoj traci i u istom smjeru kreće drugo vozilo. Osiguranik tuženika da se kretao desnom prometnom trakom iza prednika tužiteljice u istom smjeru, u momentu kada je prednik tužiteljice poduzeo radnju skretanja ulijevo da time nije doveo u opasnost osiguranika tuženika jer nije mogao pretpostaviti kako će vozilo koje se kreće iza njega započeti s radnjom pretjecanja. Osiguranik tuženika da je odgovoran za štetni događaj jer nakon što je uočio da prednik tužiteljice ispred njega poduzima radnju skretanja ulijevo nije smio započeti s radnjom pretjecanja prednika tužiteljice. On je morao odustati od radnje pretjecanja i nije smio pretjecati biciklistu koji je u lijevom skretanju. Isto tako, da je brzina osiguranika tuženika od 59 km/h bila neprilagođena jer nije mogao pravovremeno zaustaviti svoje vozilo zbog čega je došlo do kontakta s biciklistom.

6.6. Visina neimovinske štete utvrđena je primjenom članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka. Prvostupanjski sud je ocijenio kako su iznosi koje je prednik tužiteljice zatražio po osnovu kriterija za pretrpljene tjelesne bolove, pretrpljeni strah i pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti primjereni okolnostima štetnog događaja i povredama koje je prednik tužiteljice zadobio u štetnom događaju.

6.7. Za tuđu pomoć i njegu predniku tužiteljice je primjenom članka 223. ZPP-a, a isto tako sukladno njegovom zahtjevu, priznata vrijednost sata od 3,32 eura te mu je za 202 sata tuđe pomoći i njege dosuđen iznos od 666,50 eura primjenom članka 1095. ZOO-a.

6.8. Na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete dosuđena je i zakonska zatezna kamata kako je to zatražio prednik tužiteljice preinačenim tužbenim zahtjevom, dakle od 5. rujna 2017. do isplate, s obzirom da prema članku 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23.; dalje: ZOOP) i članku 1103. ZOO-a obveza tuženika na isplatu štete dospijeva s danom podnošenja odštetnog zahtjeva.

6.9. Odbijen je prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva jer da je prednik tužiteljice pravovremeno podnio tužbu, a tužbeni zahtjev je povisio nakon provedenog vještačenja pa takav dio tužbenog zahtjeva dijeli sudbinu prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva.

6.10. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP- a, a visina je utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.), uz uvećanje za trošak vještačenja.

7. U svojoj žalbi tuženik ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za štetni događaj, te kako je bila nedopuštena preinaka tužbe u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate, kao i odluka suda o prigovoru zastare na povišeni dio tužbenog zahtjeva kako u pogledu glavnice, tako i u pogledu zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice. Tuženik ocjenjuje da se na temelju provedenih dokaza, a osobito na temelju nalaza i mišljenja vještaka ne može zaključiti da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za štetni događaj te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio na utvrđene činjenice članke 43. i 44. ZSPC-a. Ocjenjuje kako nije bila dozvoljena preinaka tužbenog zahtjeva u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate jer je prednik tužiteljice već u trenutku podnošenja tužbe mogao znati od kada mu pripada zakonska zatezna kamata te je tako zahtjev mogao i postaviti, te kako nije pravilan stav prvostupanjskog suda o zastari u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Osporava se i odluka o troškovima postupka u okviru osporavanja odluke o glavnoj stvari.

7.1. I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je u odnosu na suodgovornost prednika tužiteljice u štetnom događaju pogrešno ocijenio kako navedene suodgovornosti nema te je u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo.

7.2. Odredbom članka 43. ZSPC-a propisano je da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, kretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovog članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Člankom 44. stavak 1. istog Zakona propisano je da je prije obavljanja radnji vozilom iz članka 43. ovog Zakona, vozač dužan druge sudionike u prometu jasno i pravodobno upozoriti o svojoj namjeri, dajući im znak pomoću pokazivača smjera i stop svjetla ili, ako oni ne postoje, odgovarajući znak rukom. Člankom 112. stavak 1. ZSPC-a propisano je da su se vozači bicikla dužni kretati biciklističkom stazom ili biciklističkom trakom u smjeru kretanja, a ako one ne postoje, što bliže desnom rubu kolnika.

7.3. Člankom 1067. stavak 3. ZOO-a, kojim je regulirano oslobođenje od odgovornosti kod štete koja je izazvana opasnom stvari, propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

7.4. U konkretnom slučaju, a kako to proizlazi iz iskaza samog prednika tužiteljice, isti se kretao, iako je postojala uređena biciklistička staza, desnim rubom kolnika gledajući za pravac njegovog kretanja te je prije nego što je započeo radnju skretanja ulijevo preko kolnika provjerio prometnu situaciju na lijevoj kolnoj traci za pravac njegovog kretanja, ali u smislu provjere da li mu tom lijevom kolnom trakom dolazi u susret neko vozilo. Iza sebe prometnu situaciju nije provjeravao, niti je dao znak rukom za skretanje ulijevo.

7.5. Vozač osobnog automobila je uočio biciklista dok se isti još kretao desnom stranom desne kolne trake, te se prema nalazu vještaka, u trenutku kada je reagirao skretanjem ulijevo kretao krajnje lijevo desnom trakom ne prelazeći u lijevi kolni trak. Kretao se u području ograničenja brzine od 50 km/h brzinom od 59 km/h u trenutku kada je reagirao kočenjem na vidljivo skretanje prednika tužiteljice ulijevo, dakle, kretao se brzinom koja je veća od dopuštene. Iz iskaza osiguranika tuženika proizlazi da je prvo biciklist počeo skretati ulijevo, a nakon toga i osiguranik tuženika kako bi ga zaobišao. Pri čemu objašnjava da je počeo zaobilaziti biciklista radi izbjegavanja naleta na istog. Stoga nije točno utvrđenje prvostupanjskog suda da je osiguranik tuženika skretanje ulijevo poduzeo radi pretjecanja biciklista.

7.6. Po ocjeni ovog suda odgovornost prednika tužiteljice i osiguranika tuženika je podjednaka, odnosno 50 : 50. Odgovornost prednika tužiteljice postoji zbog toga što se isti nije kretao biciklističkom stazom iako je bila uređena i iako postoji obveza da se biciklisti kreću biciklističkom stazom ako one postoje, s obzirom da u članku 112. stavak 1. ZSPC-a se izričito navodi kako se je vozač bicikla dužan kretati biciklističkom stazom. Nadalje, prema iskazu prednika tužiteljice on se prije skretanja ulijevo nije uvjerio može li tu radnju obaviti bez opasnosti po sebe i druge sudionike u prometu niti je dao znak rukom o namjeri skretanja, već je provjerio samo situaciju ispred sebe na način da se uvjerio kako lijevom trakom njemu ususret ne dolaze osobna vozila. Dakle, na taj način postupio je suprotno članku 44. stavak 1. ZSPC-a. Vozač osobnog automobila, odnosno osiguranik tuženika, je također svojim ponašanjem u prometu povrijedio odredbu članka 43. stavak 2. ZSPC-a jer je na vrijeme uočio biciklistu koji se kretao uz desni rub kolnika, usprkos postojanju biciklističke staze, što je trebalo kod osiguranika tuženika povećati oprez, nadolazili su na raskrižje pa je i zbog toga oprez osiguranika tuženika trebao biti veći, a pored toga osiguranik tuženika se kretao brzinom od 59 km/h u trenutku kada je poduzeo radnju kočenja, odnosno kada mu je biciklist počeo vidljivo skretati iako je ograničenje brzine bilo 50 km/h. Prema nalazu vještaka i da se vozio brzinom od 50 km/h u situaciji konkretne dinamike događaja ne bi uspio stati prije naleta na biciklista. Međutim, po ocjeni ovog suda bez obzira na navedeno, kako se osiguranik tuženika približavao raskrižju, to je trebao brzinu kretanja svog vozila prilagoditi na način da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku (članak 51. stavak 1. ZSPC- a). Dodatni oprez trebao je pokazati upravo zbog biciklista koji se kretao mimo biciklističke staze po samom kolniku.

8. U odnosu na preinačenu tužbu na način da je prednik tužiteljice nakon provedenog medicinskog vještačenja zatražio veći iznos po osnovu isplate neimovinske i imovinske štete nego što je to tražio tužbom, treba reći da je prvostupanjski sud u odnosu na glavnicu pravilno dopustio preinaku tužbe sukladno članku 190. stavak 2. ZPP-a, ali to nije učinio u odnosu na povećanje tužbenog zahtjeva u smislu vremenskog razdoblja za koji je zatražena zakonska zatezna kamata na glavnicu. Ovo stoga što je prednik tužiteljice već u tužbi mogao postaviti tužbeni zahtjev u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na način da istu potražuje od podnošenja odštetnog zahtjeva ili kako je to učinio preinakom od dana kada je dovršeno liječenje prednika tužiteljice, pa u tom dijelu nije trebalo dozvoliti preinaku, odnosno u odnosu na taj dio prvostupanjski sud je pogrešno primijenio članak 190. stavak 2. ZPP-a.

8.1. Što se tiče visine zatražene neimovinske i imovinske štete, ista je pravilno izračunata pri čemu se sud rukovodio povećanim Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, kao što je pravilno utvrđen i iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.

8.2. Pravilno je odbijen i prigovor zastare na povećani iznos naknade štete jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 27. svibnja 2024. (Su-IV-123/2024-5) „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.

8.3. Dakle, suprotno mišljenju tuženika, do zastare povećanog iznosa kojim se traži naknada štete od onoga koji je zatražen tužbom nije došlo jer je zastara i za taj dio tužbenog zahtjeva prekinuta podnošenjem tužbe.

9. Sukladno navedenom ovaj sud je potvrdio pobijanu odluku u odnosu na dosuđeni dio u točki I. izreke za iznos od 3.646,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 31. siječnja 2019. do isplate, a što odgovara postotku odgovornosti osiguranika tuženika.

9.1. Sukladno tome, preinačena je točka I. izreke za iznos od 3.646,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 5. rujna 2017. do isplate, što odgovara omjeru odgovornosti prednika tužiteljice u štetnom događaju te je za taj iznos odbijen tužbeni zahtjev. Isto tako, odbijen je i zahtjev prednika tužiteljice da mu se na dosuđeni iznos od 3.646,01 eura dosudi zakonska zatezna kamata od 5. rujna 2017. do 30. siječnja 2019., obzirom da je u tom dijelu prvostupanjski sud suprotno odredbama ZPP-a dopustio preinaku tužbe.

10. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, to je sukladno članku 166. stavak 2. ZPP-a preinačena i odluka o naknadi parničnog troška. Prvostupanjski sud je pravilno izračunao visinu parničnog troška. Parnični trošak treba dosuditi primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a, odnosno prema uspjehu stranaka u postupku. Prednik tužiteljice je uspio s osnovom 100 %, a sa visinom 50 %, pa bi njegov uspjeh iznosio 75 %, a uspjeh tuženika 25 %. Kada se od uspjeha prednika tužiteljice odbije uspjeh tuženika, proizlazi da je prednik tužiteljice uspio sa 50 %. 50 % od iznosa parničnog troška koji obuhvaća nagradu za rad punomoćnika prednika tužiteljice i iznose sudskih pristojbi, odnosno nominalno 2.974,82 eura, iznosi 1.487,41 eura. Tom iznosu treba dodati iznos troškova vještačenja u iznosu od 232,26 eura te se na taj način dobije iznos od 1.719,67 eura, koji iznos je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

11. Tuženik je zatražio naknadu troškova žalbe pa kako je sa žalbom uspio u omjeru od 50 %, a trošak žalbe iznosi 430,55 eura i sastoji se od nagrade za sastav žalbe u iznosu od 248,85 eura prema Tbr. 10.1. Tarife, PDV-a od 25 % ili 62,21 eura, te sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 119,50 eura, to mu je tužiteljica dužna naknaditi trošak žalbe u iznosu od 215,28 eura.

12. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je preinačena primjenom članka 373. točka 3. ZPP- a.

13. Rješenje nije bilo predmet drugostupanjskog postupka jer protiv istog nije izjavljena žalba.

Koprivnica, 12. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković