Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-105/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Juri Grbavcu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnici Mariji Vujasin, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3267/2019-48 od 8. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3267/2019-48 od 8. studenog 2024.:

- u točci I. izreke i

- u točci II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici 24.467,32 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 34,38 EUR od 6.8.2007. do isplate,

- 34,29 EUR od 6.9.2007. do isplate,

- 53,20 EUR od 1.10.2007. do isplate,

- 53,07 EUR od 2.11.2007. do isplate,

- 52,93 EUR od 30.11.2007. do isplate,

- 52,79 EUR od 2.1.2008. do isplate,

- 52,66 EUR od 1.2.2008. do isplate,

- 53,55 EUR od 5.3.2008. do isplate,

- 1,16 EUR od 6.3.2008. do isplate,

- 104,06 EUR od 31.3.2008. do isplate,

- 98,45 EUR od 2.5.2008. do isplate,

- 98,21 EUR od 2.6.2008. do isplate,

- 97,97 EUR od 30.6.2008. do isplate,

- 97,74 EUR od 31.7.2008. do isplate,

- 97,50 EUR od 1.9.2008. do isplate,

- 97,25 EUR od 2.10.2008. do isplate,

- 0,89 EUR od 10.10.2008. do isplate,

- 123,52 EUR od 31.10.2008. do isplate,

- 106,37 EUR od 2.12.2008. do isplate,

- 0,24 EUR od 4.12.2008. do isplate,

- 139,17 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- 139,02 EUR od 2.2.2009. do isplate,

- 4,42 EUR od 3.2.2009. do isplate,

- 129,27 EUR od 2.3.2009. do isplate,

- 16,50 EUR od 3.3.2009. do isplate,

- 131,60 EUR od 31.3.2009. do isplate,

- 7,90 EUR od 1.4.2009. do isplate,

- 129,12 EUR od 30.4.2009. do isplate,

- 10,58 EUR od 4.5.2009. do isplate,

- 131,40 EUR od 1.6.2009. do isplate,

- 120,71 EUR od 30.6.2009. do isplate,

- 4,18 EUR od 3.7.2009. do isplate,

- 119,65 EUR od 31.7.2009. do isplate,

- 6,84 EUR od 3.8.2009. do isplate,

- 125,47 EUR od 1.9.2009. do isplate,

- 5,29 EUR od 3.9.2009. do isplate,

- 128,74 EUR od 30.9.2009. do isplate,

- 123,80 EUR od 2.11.2009. do isplate,

- 1,43 EUR od 5.11.2009. do isplate,

- 131,07 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- 0,69 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- 125,40 EUR od 4.1.2010. do isplate,

- 10,17 EUR od 5.1.2010. do isplate,

- 127,23 EUR od 4.2.2010. do isplate,

- 13,31 EUR od 5.2.2010. do isplate,

- 133,76 EUR od 1.3.2010. do isplate,

- 6,71 EUR od 4.3.2010. do isplate,

- 134,49 EUR od 31.3.2010. do isplate,

- 15,99 EUR od 1.4.2010. do isplate,

- 3,19 EUR od 30.4.2010. do isplate,

- 133,27 EUR od 3.5.2010. do isplate,

- 11,83 EUR od 6.5.2010. do isplate,

- 135,49 EUR od 1.6.2010. do isplate,

- 17,72 EUR od 4.6.2010. do isplate,

- 181,36 EUR od 30.6.2010. do isplate,

- 174,77 EUR od 2.8.2010. do isplate,

- 28,01 EUR od 31.8.2010. do isplate,

- 163,58 EUR od 1.9.2010. do isplate,

- 5,78 EUR od 3.9.2010. do isplate,

- 7,83 EUR od 30.9.2010. do isplate,

- 158,68 EUR od 1.10.2010. do isplate,

- 19,25 EUR od 6.10.2010. do isplate,

- 173,00 EUR od 2.11.2010. do isplate,

- 2,96 EUR od 8.11.2010. do isplate,

- 160,27 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- 38,55 EUR od 2.12.2010. do isplate,

- 213,63 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- 193,37 EUR od 31.1.2011. do isplate,

- 26,98 EUR od 28.2.2011. do isplate,

- 0,49 EUR od 3.3.2011. do isplate,

- 158,30 EUR od 11.3.2011. do isplate,

- 10,05 EUR od 17.3.2011. do isplate,

- 191,34 EUR od 18.4.2011. do isplate,

- 3,49 EUR od 04.5.2011. do isplate,

- 112,16 EUR od 14.5.2011. do isplate,

- 143,12 EUR od 31.5.2011. do isplate,

- 18.514,71 EUR od 28.6.2011. do isplate.

II. Djelomično se preinačuje točka II. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3267/2019-48 od 8. studenog 2024. u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 256,13 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na način da se odbija tuženi zahtjev za isplatu tog iznosa.

r i j e š i o  j e

I. Ukidaju se točke III. i IV. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 3267/2019-48 od 8. studenog 2024. i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Uvažava se žalba tužiteljice pa se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3267/2019-48 od 8. studenog 2024.

- ukida u dijelu pod točkom I. izreke i

- ukida u dijelu pod točkom II. izreke te se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

III. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke utvrđena djelomična ništetnost ugovora o kreditu broj 216-766/ 206 sklopljenog 18. prosinca 2006. između tuženika kao banke i tužiteljice kao korisnika kredita i to u dijelu ugovornih odredbi (sadržanih u člancima 2. i 4). tog ugovora kojima je otplata kredita ugovorena uz valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje: CHF) i u dijelu ugovornih odredbi (sadržanih u člancima 3. i 6.) tog ugovora kojima je ugovoreno ovlaštenje tuženika da kamatnu stopu mijenja u skladu sa svojom odlukom ili drugim aktom. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 24.723,45 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke. Točkom III. izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.415,23 EUR dok je točkom IV. izreke presude odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

1.1. Prvostupanjskim je rješenjem u točci I. izreke utvrđeno da je tužiteljica povukla tužbu u dijelu koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana za sud i tužiteljicu dostavi slijedeću dokumentaciju:

-početni otplatni plan uz ugovor o kreditu br. 216-766/2006 i cjelokupni otplatni plan,

-podatak o visini kamatne stope od početka otplate kredita pa do isplate ugovora o kreditu, te podatak o visini mjesečnog anuiteta u odnosu na kamatnu stopu,

-plan otplate kredita od početka otplate pa do isplate ugovora o kreditu koji će sadržavati svaku promjenu visine mjesečnog anuiteta naznačeno u CHF valuti i u Kunama,

-specifikaciju uplata po kreditu iz koje je vidljiv iznos svakog uplaćenog anuiteta, razdijeljeno na iznos kamate i glavnice, sve izraženo u CHF i u Kunama,

-promet po kreditu (knjigovodstvenu karticu) s uplatama u valuti i u Kunama (obavezno se mora vidjeti iznos kamate i iznos glavnice),

-obavijest o svim promjenama kamatne stope,

-te drugu dokumentaciju koja je vještaku potrebna za izradu nalaza i mišljenja,

2. Po primitku tražene dokumentacije određuje se provođenje vještačenja po vještaku knjigovodstveno-financijske struke."

U dijelu kojim je traženo utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu broj 216-766/ 206 od 18. prosinca 2006. kojim je među strankama ugovorena obveza tužiteljice na plaćanje naknade za obradu kredita (članak 5. ugovor o kreditu) i naknade za prijevremenu otplatu kredita (članak 8. ugovora o kreditu) tužba je odbačena (točka II. izreke rješenja).

2. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavcima 2. i 3. tog Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavcima 2., 3. i 4. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanim dijelovima preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženika.

4. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom III. izreke te prvostupanjsko rješenje u cijelosti pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz naknadu svih troškova postupka tužiteljici, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe.

5. Tuženik je u odgovoru na žalbu tužiteljice predložio istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu tvrdeći da njezinom žalbom pobijani dio presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da se temelji na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

6. Žalba tužiteljice je osnovana.

6.1. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti potrošačkog ugovora o kreditu 216-766/ 206 od 18. prosinca 2006. i kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenih ugovornih odredbi o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, koje su odredbe sadržane u tom potrošačkom ugovoru.

8. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne kao i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava te provedenim financijskim vještačenjem prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 18. prosinca 2006. u Splitu između tuženika (koji je do 11. srpnja 2016. poslovao pod tvrtkom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) kao banke i tužiteljice kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o stambenom kreditu broj 216-766/ 206 za dovršenje kuće s ugovorenim iznosom kredita od 96.000,00 CHF po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, uz redovnu kamatu od 3,88% godišnje, promjenjivu i s rokom otplate 20 godina

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile valutnu klauzulu – da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju,

- da su, bez pojedinačnog pregovaranja, člankom 6. ugovora o kreditu ugovoreni uvjeti promjene kamatne stope nakon 1. svibnja 2007. s time da je među strankama ugovoreno da se nakon promjene kamatne stope ista mijenja u skladu s odlukom tuženika

- da je dogovor stranaka o početnoj kamatnoj stopi od 3,88 % godišnje valjan

- da je riječ o potrošačkom ugovoru zaključenom 18. prosinca 2006. koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012 i koja je u odnosu ovdje tuženika u odluci o jednostranoj izmjeni kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odluci o valutnoj klauzuli u CHF 14. lipnja 2018.

- da je, kad je riječ o spornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17-10 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2008., suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003., 46/2007. i 79/2007.) i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/2007. i 125/2007., dalje: ZZP/2007), povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita korištenjem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezala uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača

- da je, kad je riječ o spornim odredbama o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 7129/13-4 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003., 46/2007. i 79/2007.) i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. ZZP/2007 povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora petotužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali

- da se, imajući na umu odredbu članka 502.c ZPP-a, opravdano tužiteljica u ovoj (posebnoj) parnici za utvrđenje i naknadu poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope, čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača

- da je u skladu s navedenom zakonskom odredbom, u ovoj parnici u kojoj se tužiteljica poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je zahtjev za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača usvojen

- da sporne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope nisu jasno i razumljivo sastavljene te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača

- da kunski iznos koji se dobije kada se stvarno obračunati anuitet u CHF pomnoži razlikom primijenjenog tečaja i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, iznosi 153.533,52 kn /20.377,40 EUR/[1]

- da razlika između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi (4,60%, 5,00%, 5,95%, 5,99% i 6,00%) i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa (3,88%) iskazana u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju na dan isplate (korištenja) kredita iznosi 32.745,31 kn /4.346,05 EUR/

- da je među strankama ugovorena obveza tužiteljice na plaćanje naknade za obradu kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita

- da je tužiteljica platila naknadu za obradu kredita 24. siječnja 2007. u iznosu od 726,42 EUR

- da je tužiteljica platila naknadu za prijevrmenu otplatu kredita 28. lipnja 2011. u iznosu od 688,81 EUR

- da je ugovor prestao ispunjenjem

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. lipnja 2019.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud sporne ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope utvrdio ništetnima te je obvezao tuženika vratiti tužiteljici uplate koje su učinjene na ime ispunjenja tih ništetnih ugovornih odredbi u ukupnom iznosu od 24.723,45 EUR sa zateznim kamatama o kojima je odlučio uz primjenu članka 1115. ZOO-a. Pritom je za to potraživanje ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju ugovornih odredbi o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita je odbio prihvaćajući prigovor zastare, a s obzirom na to da je taj zahtjev za isplatu odbijen, ocijenio je da tužiteljica nema pravni interes za utvrđenje da su ništetne ugovorne odredbe na temelju kojih su te isplate učinjene pa ja u odnosu na taj zahtjev odbacio tužbu. S obzirom na to da je tužiteljica tijekom postupka postavila određeni zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu i za isplatu, utvrdio je da je povučena tužba u dijelu kojim je najprije zahtijevala od tuženika dostavu isprava potrebnih za određivanje kondikcijskog zahtjeva.

U odnosu na žalbu tuženika protiv točke I. i II. izreke prvostupanjske presude

10. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao točke I. i II. izreke pobijane presude u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

11. Ispitujući na takav način prvostupanjsku presudu u žalbom tuženika pobijanom dijelu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Suprotno tvrdnjama žalitelja, pobijana presuda u odnosu na odluke iz točaka I. i II. izreke sadrži razloge koji je pravno odlučno opravdavaju i iz kojih se može ispitati. Ti razlozi nisu niti nejasni niti proturječni pa se pobijana presuda, koja sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika o predmetu spora, može ispitati. Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik i na koju ovaj sud pazi po služenoj dužnosti u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019.

13. Pravilno je primijenjena odredba članka 502.c ZPP-a kojom je propisana vezanost suda za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 kojom je u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača. Zbog toga nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 502.c ZPP-a na koju se u žalbi određeno poziva tuženik.

13.1. Kad se, kao u ovom predmetu, zaključak o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

13.2. Imajući na umu da je riječ o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, u smislu članka 81. stavka 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine" br. 96/2003., dalje: ZZP/2003), smatra se da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Teret dokaza o protivnom je na tuženiku. S obzirom na to da se o postojanju pojedinačnog pregovaranja nije moglo zaključiti na temelju isprava koje je u spis dostavio tuženik, a od ostalih dokaznih prijedloga je tuženik tijekom postupka odustao, zakonska presumpcija iz članka 81. stavka 2. ZZP/2003 nije dovedena u pitanje.

14. Činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope u cijelosti prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

14.1. Teret dokaza o postojanju pojedinačnih pregovora u odnosu na unaprijed sastavljene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope te o zadovoljenju zahtjeva transparentnosti tih ugovornih odredbi je na tuženiku (članak 81. stavak 2. i članak 85. ZZP/2003), a iz isprava koje je u svrhu dokazivanja dostavio tuženik ne proizlazi osnovanost njegovih prigovora da uvjeti za primjenu utvrđenja iz kolektivnog spora nisu ispunjeni. Od dokaznog prijedloga da se kao svjedoci saslušaju njegovi sadašnji i raniji zaposlenici tuženik je tijekom postupka odustao. Stoga u žalbi neosnovano predbacuje prvostupanjskom sudu da je pobijana odluka o ništetnosti spornih ugovornih odredbi donesena „nekritički“. Zbog toga što zakonska presumpcija iz članka 81. stavka 2. ZZP/2003 nije dovedena u pitanje pravilan je zaključak suda prvog stupnja o vezanosti tog suda za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 kojim su navedene odredbe ocijenjene nepoštenima. S obzirom na to da su se ostvarili uvjeti za primjenu utvrđenja iz kolektivnog spora i za vezanost suda tim utvrđenjima, neodlučni su žalbeni navodi tuženika o tome da u ovom pojedinačnom postupku nije sagledana opravdanost primjene utvrđenja iz kolektivnog spora u ovom predmetu.

14.2. Na pravilnost odluke o ništetnosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope ne utječu žalbeni navodi tuženika kojima prigovara prvostupanjskom sudu da nije ocijenio njegovu Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama koja se primjenjuje od 1. siječnja 2011. To stoga što su u smislu članka 83. ZZP/2003 za ocjenu transparentnosti i poštenosti odlučne obavijesti pružene potrošaču prije i prilikom sklapanja ugovora, a ne metodologija koja je donesena pet godina nakon toga.

15. Pravilno je sud na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora zaključio da je riječ o odredbama koja nisu jasno i razumljivo sastavljene i koja su nepoštene jer uzrokuju značajniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Zbog toga je na pravilno utvrđenu činjenicu da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 87. stavka 1. ZZP/2003 iste ocijenio ništetnima. Zbog toga je odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjske presude.

16. Odluka suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku vratiti tužitelju isplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF u iznosu od 20.377,40 EUR i o jednostranoj izmjeni kamatne stope u iznosu od 4.089,92 EUR, koji su iznosi pravilno utvrđeni financijskim vještačenjem, temelji se na pravilnoj primjeni članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008. i 125/2011., dalje ZOO).

16.1. Na pravilnost utvrđene visine kondikcijskog zahtjeva ne utječu žalbeni prigovori tuženika o tome da je isto vještačenje provedeno kao da su stranke zaključile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom. Naprotiv, izračun vještaka sačinjen je u skladu s pravilnim utvrđenjem suda prvog stupnja o ništetnosti ugovorne odredbe o obvezi tužitelja da otplaćuje predmetni kredit uz valutnu klauzulu u CHF. Modifikacija ništetne ugovorne odredbe o vraćanju kredita uz valutnu klauzulu u CHF na način kako je to predlagao tuženik tijekom prvostupanjskog postupka (primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom razdoblju) značila bi njezino djelomično ostavljanje na snazi, a što u svjetlu odredbe članka 87. stavka 1. ZZP/2003 nije dopušteno.

16.2. Neosnovano žalitelj prigovara da su za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučne tzv. negativne tečajne razlike. Za odgovoriti je žalitelju i to da je predmet spora povrat uplata za koje se u smislu članka 1111. ZOO-a neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužitelja prešao u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja je, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, ocijenjena ništetnom. S obzirom na to da zakonska pravila vraćanja stečenog bez osnove (članci 1112. do 1120. ZOO-a) ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja niti je to po prirodi stvari moguće pored činjenice da nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužitelja, prilikom ocjene osnovanosti kondikcijskog zahtjeva pravilno sud prvog stupnja nije uzeo u obzir tzv. negativne tečajne razlike.

16.2.1. Osim toga, ništetnost ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF utvrđena je stoga što je riječ o odredbi koja stvara neravnotežu među pravima i obvezama ugovaratelja na štetu tužiteljice. Stavljanjem takvih odredbi u ugovor bez pregovaranja tuženik je ugrozio visoku razinu zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi koja se potrošačima jamči zakonom. Svrsi i smislu te zaštite i prirodi razloga zbog kojih je predmetna ugovorna odredba utvrđena nepoštenom se protive zahtjevi tuženika da se upravo na temelju takve odredbe koju je sam unio u ugovor protivno zahtjevu dobre vjere vraćaju bilo kakve koristi koje je potrošač pritom imao. Te je ugovorne odredbe diktirao sam tuženik pa je na njemu da snosi posljedice uključivo i onda kad se te odredbe pozitivno odražavaju na potrošača jer potrošač u njihovu kreiranju nije sudjelovao i ne mogu mu se predbaciti. To još više vrijedi u predmetu poput ovog kad je ugovoreni tečaj upravo tečaj koji odredi sam tuženik. U takvoj se situaciji potrošaču zaista ne može predbaciti da je bez osnove stekao nešto na štetu banke, ako je platio anuitet po tečaju koji je u njegovu korist promijenila sama banka. Tuženik gubi iz vida preventivnu funkciju prisilnih propisa o zaštiti od nepoštenih ugovornih odredbi i odvraćajući učinak koje one moraju imati prema trgovcima. Osim toga, tuženik gubi iz vida i to da bi uračunavanje koje on predlaže imalo za posljedicu ugrožavanje restitucije potrošača koja je nužna posljedica ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe jer deklaracija sama za sebe, bez potpunog obeštećenja, nema traženu kvalitetu zaštite koju ZZP/2003 kao prisilni propis predviđa.

17. Neosnovano žalitelj prigovara dosuđenom tijeku zateznih kamata. Imajući na umu da je razlog ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi koje je unaprijed sastavio tuženik i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost, tužiteljici uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a pripada zatezna kamata na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe tekućim od dana kad su plaćeni (dan neosnovanog stjecanja na strani tuženika) do isplate.

18. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tuženikov prigovor zastare.

18.1. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u kreditima s valutnom klauzulom u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualnu je tužbu tužiteljica u ovom predmetu podnijela 11. lipnja 2019. - očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (ovdje 13. lipnja 2014. u odnosu na odluku o jednostranoj izmjeni kamatne stope i 14. lipnja 2018. u odnosu na odluku o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF).

19. Zbog razloga navedenih u točkama 16. do 18.1. ovog obrazloženja na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je tuženiku naloženo vratiti tužiteljici iznos od 24.467,92 EUR s pripadajućim zateznim kamatama po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.).

20. Pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 1111. ZOO-a kada je naložio tuženiku vratiti tužiteljici uplate učinjene na ime redovne kamate 14. svibnja 2011. u iznosu od 87,59 EUR, 31. svibnja 2011. u iznosu od 87,31 EUR i 28. lipnja 2011. u iznosu od 81,23 EUR.

20.1. Iz stanja spisa proizlazi da su stranke 19. travnja 2011. sklopile aneks broj 1 uz ugovor o kreditu broj 216-766/2006. Tim su aneksom ugovorile redovnu kamatnu stopu od 5,95%, promjenjivu. S obzirom na to da je ugovorna odredba o visini kamatne stope od 5,95% kojom je ugovorena cijena kredita transparentna ugovorna odredba izuzeta iz testa poštenosti u smislu članka 84. ZZP/2003, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je isplate koje je tužiteljica učinila 14. svibnja, 31. svibnja i 28. lipnja 2011. na temelju te ugovorne odredbe naložio tuženiku vratiti tužiteljici. Zbog toga je uz primjenu članka 373.a stavka 1. ZPP-a djelomično preinačena točka II. izreke prvostupanjske presude na način da je u odnosu na iznose koji su prema nalazu financijskog vještaka plaćeni na temelju te ugovorne odredbe (ukupno 256,13 EUR) tužbeni zahtjev odbijen.

U odnosu na žalbu tužiteljice protiv točke III. izreke prvostupanjske presude i protiv rješenja

21. Ispitujući odluku iz točke III. izreke prvostupanjske presude ocjena je ovog suda je u njezinom donošenju počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Na stranici 68. prvostupanjske presude sud prvog stupnja je ocijenio da zastara zahtjeva za povrat iznosa plaćenih na temelju ništetne ugovorne odredbe teče od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je ta ništetnost utvrđena ili na drugi način ustanovljena. Na stranici 69. prvostupanjske presude sud prvog stupnja je kao razlog odbijanja zahtjeva za povrat iznosa plaćenih na ime naknade za obradu kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita naveo to da je prvu naknadu tužiteljica platila 2007., a drugu 2011. pa da je 11. lipnja 2019. protekao petogodišnji zastarni rok za povrat tih iznosa. S obzirom na to da je razlog odbijanja tog dijela zahtjeva naveden na stranici 69. prvostupanjske presude (protek zastarnog roka od dana plaćanja) proturječan razlozima sa stranice 68. (rok se računa od utvrđenja ništetnosti) počinjena je bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Osim toga, pogrešno je primijenjeno i materijalno pravo imajući na umu da ništetnost predmetnih ugovornih odredbi o tzv. ulaznoj i izlaznoj naknadi nije utvrđena pa zastarni rok još nije niti počeo teći. Imajući na umu da zbog pogrešnog pravnog pristupa sud prvog stupnja nije izvodio dokaze radi utvrđenja osnovanosti zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi članaka 5. i 8. ugovora o kreditu, odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tog dijela zahtjeva nisu utvrđene pa nema uvjeta da drugostupanjski sud o žalbi tužiteljice protiv točke III. izreke prvostupanjske presude odluči uz primjenu članka 373.a ZPP-a. Zbog počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a ukinuta je ta točka izreke prvostupanjske presude i predmet je u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

22. Imajući na umu odredbu članka 327. stavka 1. ZOO-a prema kojoj se na ništenost može pozivati svaka zainteresirana osoba, što su prije svih ugovorne strane, osnovano tužiteljica u žalbi tvrdi da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da tužiteljica nema pravni interes za utvrđenje da su ugovorene odredbe članaka 5. i 8. (o tzv. ulaznim i izlaznim naknadama) ništetne. Zbog pogrešne primjene članka 288. stavka 2. ZPP-a počinjena je bitna povreda iz članka 354. stavka 1. pa je na temelju članka 380. točke 3. u vezi s člankom 381. ZPP-a točka II. izreke prvostupanjskog rješenja ukinuta.

23. S obzirom na to da je manifestacijskom zahtjevu iz tužbe udovoljeno nakon čega je tužiteljica postavila određeni zahtjev za isplatu, osnovano tužiteljica u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 193. ZPP-a kad je utvrdio da je manifestacijski zahtjev povučen. Zbog toga je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a pa je na temelju članka 380. točke 3. u vezi s člankom 381. ZPP-a ukinuta i točka I. prvostupanjskog rješenja.

24. S obzirom na to da su točka II. izreke prvostupanjskog rješenja i točka III. izreke prvostupanjske presude ukinute i predmet je u tim dijelovima vraćen na ponovno suđenje, zasad je neizvjestan uspjeh stranaka u sporu pa je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a ukinuta odluka o troškovima iz točke IV. izreke prvostupanjske presude i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o troškovima.

25. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima postupka za konačnu odluku temelji se na članku 166. stavku 4. ZPP-a.

26. U ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja ponovno odlučiti o zahtjevima za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o tzv. ulaznoj i izlaznoj naknadi te će u tu svrhu izvesti po strankama predložene dokaze, u prvom redu saslušanjem tužiteljice, imajući na umu da (ne)poštenost tih odredbi nije bila predmet utvrđenja u sporu radi kolektivne zaštite prava i interesa potrošača. Za svoju će odluku iznijeti jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te će voditi računa o obvezi da u skladu s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a sumarno izloži zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Toj se zakonskoj odredbi protivi to da sud, kao što je to situacija u pobijanoj presudi, zahtjeve, tvrdnje i dokazne prijedloge stranaka izlaže do šezdeset i druge stranice prvostupanjske presude. Isto tako, sud prvog stupnja će voditi računa i o odredbama članaka 59. stavka 1. i stavka 4. Sudskog poslovnika.

26.1. U situaciji da uz primjenu članaka 81. i 87. ZZP/2003 predmetne ugovorne odredbe utvrdi ništetnim, o osnovanosti kondikcijskog zahtjeva za povrat iznosa plaćenih na temelju tih ugovornih odredbi odlučit će uz primjenu članaka 1111. i 1115. u vezi s člankom 323. ZOO-a te će odluku o istaknutom prigovoru zastare tog potraživanja obrazložiti jasnim i neproturječnim razlozima rukovodeći se vlastitim pravnim shvaćanjem iznesenim na stranici 68. pobijane presude o početku tijeka zastare zahtjeva za povrat iznosa plaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredbi. U novoj će odluci sud prvog stupnja ujedno odlučiti o svim troškovima postupka.

U Varaždinu 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer