Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. AK, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 47/90., 55/91., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola od 25. studenog 2024., broj: Pp-2459/2024-6, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. AK, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju predmeta, na način da se osobni automobil marke BMW, tip „Serije 3 318D“ broja šasije [broj šasije], registarske oznake i broja PU PU 1397I, vlasništvo KK s prebivalištem u [adresa], ima vratiti okrivljeniku.

II. U ostalom dijelu odbija se žalba okr. AK kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. AK je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli – Pola od 25. studenog 2024. broj: Pp -2459/2024-6, proglašen je krivim okr. AK da je, na način činjenično opisan izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 10 dana. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prvostupanjskog prekršajnog postupka 30,00 eura.

1.1. Istom presudom, temeljem čl. 76.a Prekršajnog zakona i čl. 32. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira od okrivljenika je u korist Republike Hrvatske oduzet osobni automobil marke BMW, tip „Serije 3 318D“ broja šasije [broj šasije], registarske oznake i broja PU PU 1397I, vlasništvo KK s prebivalištem u [adresa].

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog odluke o kazni i oduzimanju predmeta, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi navodi da mu je prestrogo odmjerena kazna, da se brine o obitelji, da nije nikoga htio ugroziti, a da mu je vozilo potrebno radi prijevoza djece u školu.

6. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. Naime, imajući na umu težinu prekršaja te okrivljenikovu dosadašnju višestruku prekršajnu osuđivanost (Potvrda Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije na listu 13 - 14 spisa), ukupno 6 puta, a između ostalog i jednom zbog istog prekršaja za koji je proglašen krivim i u ovom postupku, nema osnova za izricanje blaže kazne. Navedena okolnost da je okrivljenik specijalni povratnik ukazuje na izrazitu upornost i drskost okrivljenika u činjenju istog odnosno istovrsnog prekršaja te upućuje na činjenicu da dosadašnje kazne nisu polučile svrhu specijalne prevencije, a što otklanja bilo kakvu mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

7. Međutim, u odnosu na navode iz žalbe okrivljenika u odnosu na odluku prvostupanjskog suda o oduzimanju vozila, ovaj Sud smatra da je takva odluka prvostupanjskog suda neosnovana. Naime, ranijim sudskim odlukama okrivljeniku su za prekršaje izrečene novčane kazne, koje se imaju smatrati blažom vrstom kazne, dok je prvostupanjskom presudom po prvi puta izrečena stroža vrsta kazne odnosno bezuvjetna kazna zatvora. Nadalje, prekršaji iz oblasti Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koje je okrivljenik ranije osuđivan, spadaju u lakše oblike prometnih prekršaja. Slijedom navedenog, mišljenje je ovog suda da je ranije protupravno ponašanje u predmetnom slučaju u dovoljnoj mjeri vrednovano kod izricanja kazne i da je opravdano za očekivati da će kazna zatvora djelovati na počinitelja da se ubuduće kloni takvih protupravnih postupanja, a da za sada nisu ostvareni uvjeti iz čl. 76.a st. 1. Prekršajnog zakona, pri tome imajući na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članku 16. stavku 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) i mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva. Stoga je djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika preinačena prvostupanjska presuda na način da se predmetno vozilo ima vratiti okrivljeniku, kao pod točkom I. izreke ove presude.

8. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu 50,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

9. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 207. (t I.) i čl. 205. (t. II.), Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli – Pola u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.