REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Čazmi

Trg Čazmanskog kaptola 20

43240 Čazma

Poslovni broj: P-291/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sutkinji Almi Horvatinović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 17. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) dana 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj 718-50-4236793 od 05. srpnja 2007. zaključenog između tužitelja VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB: 53056966535 kao kreditora, koja glasi: „Naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, utvrđuje se ništetnom i ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.439,54 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od 12. veljače 2025. do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 1.439,54 eura do zatraženog iznosa od 2.024,11 eura, odnosno za iznos od 584,57 eura, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od 12. veljače 2025. do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi kako su dana 05. srpnja 2007. tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 718-50-4236793, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Nevenke Osmanović iz Bjelovara, dana 09. srpnja 2007. pod brojem Ov-10158/07, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 13.502,73 CHF prema srednjem tečaju banke na dan korištenja. Kredit je dan na rok otplate od 84 (osamdesetčetiri) mjeseca.

1.1. Člankom 3. Ugovora o kreditu (Naknada), ugovoreno je da se naknada 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, a kojom je odredbom Ugovora o kreditu tužitelj de facto bio primoran platiti naknadu kako bi mogao dobiti traženi kredit. Predmetna naknada tužitelju je naplaćena u iznosu od 1.962,57 HRK. Spornim člankom 3. Ugovora o kreditu regulirana je obveza tužitelja na plaćanje naknade za obradu kredita. Tužitelj navodi da se radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Tim člankom Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se Ugovorna odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ima smatrati da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Tuženik tužitelju nije pojasnio u čemu se sastoji tzv. ulazna naknada koja mu je naplaćena prije isplate kredita iz čega proizlazi da je i ugovorna odredba kojom je tužitelj bio primorana platiti naknadu kako bi mogao dobiti traženi kredit nepoštena, a slijedom toga i ništetna.

1.2. Da je riječ o tipskom ugovoru otisnutom na unaprijed pripremljenom obrascu, a na odredbe ugovora na koje tužitelj nije imao nikakvu mogućnost utjecaja, dokazuje pravomoćna presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, Posl.br.:

P-288/2021-30 od 20. svibnja 2022. godine koja je donesena povodom tužbe tužitelja protiv tuženika, a kojom je tužitelj potraživao naknadu više plaćenog s osnove ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivosti kamatne stope. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi kako su navodi tužitelja o ništetnosti odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu neosnovani, budući je iznos sporne naknade točno i jasno određen u čl. 3. ugovora o kreditu. Navedena ugovorna odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva zbog čega nije dopušteno ispitivati njezinu poštenost sukladno odredbama ZZP-a. Osim toga, obveza tužitelja koja iz iste odredbe proizlazi je određena. Tuženik smatra da je svaki prosječni potrošač sposoban izračunati i razumjeti postotak od određenog iznosa i utvrditi iznos svoje obveze te procijeniti je li za njega takva odredba prihvatljiva ili nije. Osim što je predmetna naknada izričito navedena u samom ugovoru o kreditu, ista je naznačena i u tuženikovim promotivnim uvjetima temeljem kojih je tužitelj birao između ponuđenih mu kredita. Isto tako, plaćanje jednokratne nagrade za korištenje kredita propisano je tuženikovim općim aktima čija je primjena ugovorena u čl. 9. ugovora o kreditu, a tužitelj je potpisom ugovora izjavio da je s istima upoznat i pristao na njihovu primjenu. Tužitelj ničim ne dokazuje da bi predmetna odredba prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a koje pretpostavke moraju biti ispunjene da bi se odredba mogla smatrati nepoštenom. Neosnovani su navodi tužitelja da bi tuženik morao u samom ugovoru o kreditu navesti na što se odnosi navedena naknada za odobrenje kredita i koje troškove tuženik istim pokriva. Sukladno zahtjevima zaštite potrošača za valjanost iste odredbe potrebno je da potrošač mora shvatiti (financijsku) obvezu koja za njega iz te odredbe proizlazi, što je tužitelj svakako mogao utvrditi iz sadržaja ugovora o kreditu. Tuženik ukazuje i na odredbu čl. 326. Zakona o obveznim odnosima, sukladno kojoj se ništetnost ne može isticati ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor je ispunjen u cijelosti. Tužitelj je naknadu platio i na istu nije imao prigovora, a ugovor je u cijelosti ispunjen. Isto tako, i kada bi sporna odredba i bila ništetna, što tuženik osporava, uzrok ništetnosti bila bi zabrana manjeg značaja. Tuženik u tom smislu dostavlja odluku Vrhovnog suda RH, posl.br. Gž-4/2017-2 od 21.3.2017. kojom je zauzet stav da se radi o zabrani manjeg značaja ako ugovorom nije povrijeđen javni interes nego interes jedne od stranaka ugovora. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da Naslovni sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan te da naloži tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu za trošak tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo i prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, a koji je sud rješenjem poslovni broj P-291/2024-7 od 04. lipnja 2024. odbio, a koje rješenje je povodom žalbe tuženika potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3848/2024-2 od 28. kolovoza 2024.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu broj 718-50-4236793 od 05. srpnja 2007.

5. Među strankama nije sporno da su dana 05. srpnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 718-50-4236793, kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 13.502,73 CHF prema srednjem tečaju banke na dan korištenja, uz rok otplate od 84 mjeseca.

6. Među strankama je sporno je li odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 718-50- 4236793 zaključenog između tužitelja i tuženika ništetna.

7. Tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja spornih i odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u: Ugovor o kreditu broj 718-50-4236793 od 05. srpnja 2007. (list 4-7), potvrda tuženika od 14. travnja 2023. (list 10), Presudu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi posl. broj P-288/2021-30 od 20. svibnja 2022. s potvrdom pravomoćnosti (list 11-32), Rješenje Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti od 27. rujna 2004. (list 33-36), Promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih skutera, motocikala i četverokotača (list 62-63).

8. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (list 201).

9. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

11. Iz Ugovora o kreditu broj 718-50-4236793, proizlazi da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita dana 05. srpnja 2007. sklopili isti te je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit za kupnju vozila u iznosu od 13.502,73 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate od 84 mjeseca, uz redovnu kamatnu stopu od 5,95% godišnje, promjenjivu, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Člankom 7. Ugovora propisano je kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, pa prema otplatnom planu, koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Člankom 3. Ugovora propisano je kako se naknada od 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela. Ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Nevenki Osmanović iz Bjelovara, pod posl. brojem Ov-10158/07, dana 09. srpnja 2007.

12. Uvidom u Potvrdu tuženika upućenu tužitelju 14. travnja 2023. proizlazi kako istom tuženik potvrđuje da je klijent Banke VO, ovdje tuženik, bio korisnik kredita broj 718-50-4236793 na iznos CHF=13.502,73 isplaćenog 10. srpnja 2007. te prijevremeno otplaćenog 04. srpnja 2014. te kako mu je prilikom isplate/korištenja kredita dana 10. srpnja 2007. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu 1.962,57 HRK (3,30% od iznosa kredita) sukladno čl. 3 Naknada-Ugovora o kreditu i isto je naplaćeno/ustegnuto od iznosa odobrenog kredita te trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela u iznosu od 350,00 HRK sukladno čl.3. Naknada- Ugovora o kreditu i isto je naplaćeno/ustegnuto od iznosa odobrenog kredita.

13. Tužitelj, saslušan kao stranka u postupku, iskazao je kako je zaključio ugovor o kreditu sa tuženikom 09. srpnja 2007. koji je ovjeren kod javnog bilježnika u Bjelovaru Nevenke Osmanović. U trgovini Moto Bips koje sada više nema odlučio je kupiti motocikl i tamo je dobio ugovor koji je sam odnio kod javne bilježnice. Bilježnica mu je objasnila one najosnovnije stvari, a posebice vezano za neplaćanje rata kredita, ali nije ništa vezano za ulaznu naknadu. Sjeća se da je trgovca pitao što znači ulazna naknada jer to nije razumio, a on mu je rekao da ili neka takav ugovor potpiše ili ništa od kupovine.

14. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8 ZPP.

15. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi budući njihova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje pri čemu je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.

16. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao stranke budući je isti iskazivao životno, logično i uvjerljivo o onim činjenicama kojih se sjeća i o svojem viđenju stvari.

17. Sukladno odredbi čl. 53. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22 i 59/23, dalje u tekstu: ZZP), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17.1. Člankom 53. st.2. ZZP-a propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

17.2. Člankom 53. st.4. ZZP-a propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

18. Sukladno odredbi čl. 269 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272 ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl.270 st.1 ZOO propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

19. Iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka proizlazi da tuženik sa tužiteljem prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije pregovarao oko odredbi o plaćanju naknada i troškova – konkretno o tzv. ulaznoj naknadi i trošku upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela jer je u pitanju odredba koju ju je tuženik unaprijed formulirao u Ugovor o kreditu (čl. 3. Ugovora) pa tužitelj nije imao mogućnost utjecaja na sadržaj navedene odredbe Ugovora. Navedeno proizlazi iz samog Ugovora o kreditu i iz iskaza tužitelja.

20. Prema odredbi čl.3 st.1 Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5 iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. 21. Navedena odredba iz čl. 3. predmetnog ugovora u kojoj je samo navedeno da: "Naknada 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.", nije sročena jasno i razumljivo, o njoj se nisu vodili pojedinačni pregovori, te je kao takva prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik. 22. Obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati sa tuženikom u svezi naknada i troškova kredita, sud je stajališta da je navedena odredba ugovora u kojoj se navodi kako se naknada 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela, - članak 3. Ugovora o kreditu; ništetna ugovorna odredba. Tužitelju je kao potrošaču trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti navedenu odredbu, što sve tuženik nije učinio, a sve kako bi tužitelj mogao objektivno predvidjeti da li je to za njega tegobno iz nekog razloga i koje su posljedice koje proizlaze iz takve odredbe.

23. Iz svega navedenog sud je zaključio kako se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, obzirom da sukladno odredbama čl. 4. ZOO-a poštujući načelo savjesnosti i poštenja svi sudionici obveznih odnosa su dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana. Obzirom da je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio kako je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu 718-50-4236793 od 05. srpnja 2007. nepoštena i kao takva ništetna, valjalo je odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

24. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u vezi čl. 155 ZPP.

25. Tužitelj je potraživao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.024,11 eura, uvećano za zatezne kamate od presuđenja do isplate. Tužitelju je kao nužan i opravdan priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.439,54 eura, uvećano za zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sastoji se od troška sastava dopisa tuženiku u iznosu od 51,63 eura, troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troška sastava podneska od 29. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 eura, troška zastupanja na ročištima dana 05. prosinca 2024. i 17. siječnja 2025. svako u iznosu od 200,00 eura, troška zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, sve uvećano za pripadajući PDV 25%, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje: Tarifa) sve kako je navedeno u toč. II. izreke ove presude.

25.1. Tužitelju nije priznat trošak prijevoza punomoćnika - odvjetnika na relaciji Bjelovar - Čazma i natrag, radi pristupa na održana ročišta, kao ni trošak izbivanja iz pisarnice za to vrijeme. Navedeno iz razloga jer okolnost da se postupak vodio pri stalnoj službi istog općinskog suda gdje punomoćnik tužitelja ima sjedište, nije opravdan trošak budući se radi o području istog općinskog suda. Tako se i u odluci VS RH broj Rev 652/2023-2 od 12. lipnja 2024., u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, navodi: "Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda zauzetom u više odluka (Rev 501/2023-2 od 30. kolovoza 2023., Revr-340/14 od 29. rujna 2015.), u pravilu, trošak zastupnika odvjetnika, čije sjedište je izvan područja suda pred kojim se vodi parnica, može iznositi samo toliko koliko bi iznosio trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda, dakle ne obuhvaća trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja niti trošak putovanja. S kojim stajalištem se slaže i ovo vijeće i smatra da postojeće pravno shvaćanje nije potrebno mijenjati." Navedeno dodatno potvrđuje i najnovija sudska praksa u odluci VS RH Rev-145/2024.

Tužitelju nije priznat ni zatraženi trošak sudskih pristojbi na tužbu i na presudu, svako u iznosu od 53,09 eura, budući je tužitelj oslobođen plaćanja istih temeljem Rješenja Ureda državne uprave u BBŽ, Službe za društvene djelatnosti, od 27. rujna 2004., Klasa: UP/I-562-02/02-04/52, Urbroj: 2103-05-04/01-04-28 (list 33-36 spisa) pa ga sud temeljem čl. 11. st. 1 toč. 5 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18, 51/23) nije ni pozvao na uplatu istih, sve kako je navedeno toč. III. izreke presude.

26. Svi parnični troškovi priznati strankama bili su u smislu čl. 155 st. 1 ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, te u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona o sudskim pristojbama, te u skladu sa vrijednošću predmeta spora važećoj u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

27. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Čazmi, 12. veljače 2025.

Sutkinja:

Alma Horvatinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka Županijskom sudu, putem ovog suda.

Naredba:

I Presuda nepravomoćna

II. DNA -punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika

U Čazmi, 12. veljače 2025.