REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9968/2023-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marin Mlačić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koje zastupaju generalni punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu na temelju generalne punomoći Su-1771/06, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marina Mlačića, odvjetnika te zamjenika punomoćnika tuženika Eugena Kujundžića, odvjetnika, 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.097,06 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- 7,12 EUR od dana 29.08.2007. godine do naplate,

- 7,12 EUR od dana 26.09.2007. godine do naplate,

- 7,12 EUR od dana 30.10.2007. godine do naplate,

- 7,12 EUR od dana 29.11.2007. godine do naplate,

- 7,12 EUR od dana 29.12.2007. godine do naplate,

- 7,12 EUR od dana 01.02.2008. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 28.02.2008. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 29.03.2008. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.05.2008. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 31.05.2008. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 28.06.2008. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 30.07.2008. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 30.08.2008. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 30.09.2008. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.11.2008. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 29.11.2008. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 30.12.2008. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 29.01.2009. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 28.02.2009. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.04.2009. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.05.2009. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 30.05.2009. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 30.06.2009. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.08.2009. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.09.2009. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.10.2009. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 30.10.2009. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.12.2009. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 29.12.2009. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 31.01.2010. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 28.02.2010. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.04.2010. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.05.2010. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.06.2010. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 29.06.2010. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 29.07.2010. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 31.08.2010. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.10.2010. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 31.10.2010. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.12.2010. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 29.12.2010. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 20.01.2011. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 26.02.2011. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.04.2011. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.05.2011. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.06.2011. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.07.2011. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.07.2011. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.09.2011. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.10.2011. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.11.2011. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.12.2011. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.01.2011. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.02.2012. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.03.2012. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.04.2012. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.05.2012. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.06.2012. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.07.2012. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.08.2012. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.09.2012. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.10.2012. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.11.2012. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.12.2012. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.01.2013. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.02.2013. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.03.2013. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.04.2013. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.05.2013. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.06.2013. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.07.2013. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 02.08.2013. godine do naplate,

- 15,50 EUR od dana 01.09.2013. godine do naplate,

- 15,84 EUR od dana 28.09.2013. godine do naplate, a sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.124,69 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- 0,39 EUR od dana 28.02.2010. godine do naplate,

- 24,29 EUR od dana 01.04.2010. godine do naplate,

- 22,98 EUR od dana 01.05.2010. godine do naplate,

- 25,71 EUR od dana 01.06.2010. godine do naplate,

- 35,82 EUR od dana 29.06.2010. godine do naplate,

- 33,50 EUR od dana 29.07.2010. godine do naplate,

- 51,97 EUR od dana 31.08.2010. godine do naplate,

- 47,04 EUR od dana 01.10.2010. godine do naplate,

- 39,93 EUR od dana 31.10.2010. godine do naplate,

- 53,67 EUR od dana 01.12.2010. godine do naplate,

- 64,63 EUR od dana 29.12.2010. godine do naplate,

- 60,26 EUR od dana 20.01.2011. godine do naplate,

- 63,95 EUR od dana 26.02.2011. godine do naplate,

- 57,52 EUR od dana 01.04.2011. godine do naplate,

- 58,38 EUR od dana 01.05.2011. godine do naplate,

- 81,26 EUR od dana 01.06.2011. godine do naplate,

- 82,79 EUR od dana 01.07.2011. godine do naplate,

- 102,53 EUR od dana 01.08.2011. godine do naplate,

- 92,96 EUR od dana 01.09.2011. godine do naplate,

- 82,41 EUR od dana 01.10.2011. godine do naplate,

- 81,10 EUR od dana 01.11.2011. godine do naplate,

- 80,16 EUR od dana 01.12.2011. godine do naplate,

- 84,80 EUR od dana 01.01.2011. godine do naplate,

- 89,67 EUR od dana 01.02.2012. godine do naplate,

- 90,04 EUR od dana 01.03.2012. godine do naplate,

- 86,77 EUR od dana 01.04.2012. godine do naplate,

- 88,39 EUR od dana 01.05.2012. godine do naplate,

- 89,92 EUR od dana 01.06.2012. godine do naplate,

- 87,49 EUR od dana 01.07.2012. godine do naplate,

- 88,31 EUR od dana 01.08.2012. godine do naplate,

- 86,94 EUR od dana 01.09.2012. godine do naplate,

- 83,47 EUR od dana 01.10.2012. godine do naplate,

- 87,14 EUR od dana 01.11.2012. godine do naplate,

- 89,16 EUR od dana 01.12.2012. godine do naplate,

- 88,45 EUR od dana 01.01.2013. godine do naplate,

- 80,60 EUR od dana 01.02.2013. godine do naplate,

- 87,29 EUR od dana 01.03.2013. godine do naplate,

- 87,61 EUR od dana 01.04.2013. godine do naplate,

- 84,80 EUR od dana 01.05.2013. godine do naplate,

- 77,31 EUR od dana 01.06.2013. godine do naplate,

- 77,11 EUR od dana 01.07.2013. godine do naplate,

- 79,33 EUR od dana 02.08.2013. godine do naplate,

- 81,75 EUR od dana 01.09.2013. godine do naplate,

- 85,09 EUR od dana 28.09.2013. godine do naplate, a sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, naknaditi tužitelju NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 3.385,49 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 12. veljače 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 15. svibnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da se poziva na temelju čl. 502.c Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od dana 4.7.2013., a u kojem je parničnom postupku po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, bio i tuženik jedan od tuženika i to 2. tuženik. Navedenom presudom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

1.1. Dalje navodi da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/12 od 4.7.2013. u navedenom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.7.2013., u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke koja glasi: "Utvrđuje se da su prvotuženik Z.B. d.d. u razdoblju od 01.04.2005. do 31.12.2008. godine, drugotuženik P.B.Z. d.d. u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. godine, trećetuženik E&S.B. d.d. u razdoblju od 01.04.2004. do 31.12.2008., četvrtotuženik R.A. d.d. u razdoblju od 01.04.2004. do 31.12.2008., petotuženik A.B. d.d. (ranije: H.A. - A.B.) u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. godine, šestotuženik O.B.H. u razdoblju od 01.09.2004. do 31.12.2008. godine i sedmotuženik S.B. d.d. (ranije S.G.-S.B.) u razdoblju od 01.10.2004. do 31.12.2008. godine povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/13) i to čl. 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotnim odredbama Zakona o obveznim odnosima, u točki 8. izreke, u dijelu točki 9. izreke koji glasi: "Nalaže se svim tuženicima da prekinu s gore opisanim postupanjem" i u točki 10. izreke.

1.2. Nadalje, navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu, broj 9011913515 od 18.9.2006. Navedenim ugovorom je stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora, ovdje tuženika, iznos od 27.273,40 CHF. U dijelu Ugovora pod 4. KAMATA NA KREDIT je navedeno kako je kamatna stopa promjenjiva i to odlukom tuženika, a na dan zaključenja Ugovora iznosi 5,20% godišnje. U dijelu 6. OTPLATA KREDITA navedeno je kako kredit u iznosu od 27.273,40 CHF i kamata se otplaćuju u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke, ovdje tuženika, važeće na dan plaćanja. Tužitelj ukazuje kako su navedene odredbe predmetnog ugovora u odnosu na valutu i promjenjivu kamatu gore citiranim presudama utvrđene kao nepoštene i ništetne. Na dan 19.9.2006. kad je kredit stavljen na raspolaganje, srednji tečaj za CHF kreditora, odnosno ovdje tuženika iznosi 4,670485. Prema Izvatku računa po kreditu broj 9011913515 za 2007., tuženik je kamatnu stopu povećao na 6,20%, a anuitet iznosi 399,59 CHF. Prema Izvatku računa po kreditu broj 9011913515 za 2008., tuženik je kamatnu stopu povećao na 7,45%, a anuitet iznosi 413,19 CHF. Prema Izvatku računa po kreditu broj 9011913515 za 2009. godinu, tuženik je kamatnu stopu zadržao povećanu kao kamatnu stopu od 7,45%, i anuitet u iznosu od 413,19 CHF. Prema Izvatku računa po kreditu broj 9011913515 za 2010., tuženik je kamatnu stopu zadržao povećanu kao kamatnu stopu od 7,45%, i anuitet u iznosu od 413,19 CHF. Prema Izvatku računa po kreditu broj 9011913515 za 2011., tuženik je kamatnu stopu zadržao povećanu kao kamatnu stopu od 7,45%, i anuitet u iznosu od 413,19 CHF. Prema Izvatku računa po kreditu broj 9011913515 za 2012., tuženik je kamatnu stopu zadržao povećanu kao kamatnu stopu od 7,45%, i anuitet u iznosu od 413,19 CHF. Prema pregledu uplata u 2013. godine je razvidno kako je tuženik zadržao anuitet u iznosu od 413,19 CHF, odnosno kamatnu stopu od 7,45% s posljednjim anuitetom od dana 27.9.2013. u iznosu od 413,50 CHF.

1.3. Tužitelj dalje navodi da je u preplati za razlike između ugovorene rate i jednostrano povećane kamatne stope i to u kunskoj protuvrijednosti CHF prema prodajnom tečaju kreditora, ovdje tuženika, prema danu plaćanja te shodno tome potražuje isplatu iznosa od 9.590,43 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose te da je u pretplati za razlike između naplaćene rate kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF srednjeg tečaja kreditora, ovdje tuženika, prema danu plaćanja i srednjeg tečaja na dan u kojem je kredit dan na raspolaganje odnosno dan 19.9.2006. kada je kupovni tečaj za CHF kreditora iznosio 4,670485 prema prvotnom anuitetu, slijedom čega tužbom potražuje iznos od 22.358,64 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose te tužbom potražuje naknadu parničnog troška. Nakon provedenog vještačenja od 30.6.2024. tužitelj je podneskom od 10.7.2024. (list 379-385 spisa) specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 1.097,06 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude te potražuje isplatu iznosa od 3.124,69 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose, a kako je to pobliže navedeno u toč. II. tuženog zahtjeva te potražuje naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama, a kako je sve pobliže navedeno u samom podnesku i izreci presude.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo da je predmetni ugovor u cijelosti prestao isplatom kredita te da interes za podizanje tužbe iz odredbe čl. 131. ZPP 09 postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti, odnosno potrebno je utvrditi da u trenutku donošenja odluke suda postoji povreda kolektivnih interesa potrošača, koju je potrebno otkloniti. Kako povrede, u trenutku podizanja tužbe (više) nema, odluka suda ne može biti usmjerena u cilju utvrđenja i otklanjanja povrede koje nema te se tužba ukazuje u cijelosti promašenom, budući da postupanje tuženika (koje tužitelj neosnovano i nepravilno smatra protupravnim) više niti ne postoji, odnosno istoga nikada nije niti bilo. Ukazuje na to da bi tužitelj polagao pravo na isplatu preplaćenih iznosa s pozivom na ništetnost ugovorne odredbe i kolektivnu zaštitu pruženu navedenim sudskim odlukama valjalo bi sudsku zaštitu zahtijevati podnošenjem tužbe za utvrđenje ništetnosti, a u postupku radi isplate preplaćenog iznosa sud nije ovlašten utvrđivati pojedinu odredbu Ugovora kao ništetnu ni činjenično stanje isto ili slično kao u kolektivnom postupku jer bi se radilo o odlučivanju izvan granica postavljenog zahtjeva.

2.1. Dalje tuženik ukazuje na stanje u životnoj i gospodarskoj realnosti u Republici Hrvatskoj te ističe da je valutna klauzula izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima. Osim toga, u ugovoru o kreditu, ne navodi se da se kredit otplaćuje u kunama niti je anuitet izražen u kunama. Naime, u ugovoru jasno stoji da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Otplatna tablica uvezana je uz ugovor i čini njegov sastavni dio, u otplatnoj tablici, koja je izrađena sukladno Odluci HNB, sadržani su anuiteti izraženi isključivo u CHF. Dakle, niti u prethodnim informacijama/izračunima, a ugovor i otplatna tablica ni u jednom svom dijelu ne navode iznos anuiteta u kunama kao obvezu tužitelja. Nadalje, ističe da ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju budući da valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima. Naime, smisao zakonske odredbe čl. 22. ZOO je da kroz cijelo vrijeme svog postojanja novčana tražbina bude zaštićena valutnom klauzulom, koja prestaje djelovati tek kada dužnik ispuni svoju obvezu, odnosno, s obzirom na ugovoreni način plaćanja uz primjenu zakonom predviđene i dopuštene valutne klauzule, primjenjuje se načelo monetarnog nominalizma propisanog odredbom čl. 21. ZOO. Naglašava da je jasno kako za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova budući da se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli. Nadalje, s obzirom na regulatorne propise HNB, gotovo se radi o uvjetovanosti kada je riječ o poslovanju banaka budući da su rezerve u stranoj valuti propisani obavezni način zaštite od rizika u realnim uvjetima gdje hrvatski štediše/potrošači najveći dio štednje drže u stranoj valuti. Ističe da Ugovor o kreditu sadrži jasnu i razumljivu odredbu da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, a kriteriji za promjene sadržani su u općim uvjetima s kojima je klijent prethodno upoznat što proizlazi iz odredbe 12.8. ugovora. Sama činjenica da ugovor sadrži odredbu kojom je utvrđena kamatna stopa u vrijeme zaključenja ugovora, te da je ugovorena ovlast banke da prati kriterije promjenjivosti i sukladno njima, po potrebi, korigira kamatnu stopu, čini činidbu određenom, odnosno odredivom.

2.2. Navodi i to da je tužitelj izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope, a koje promjene se nisu događale jednostrano i proizvoljno, već primjenom točno određenih kriterija predviđenih metodologijom tuženik, pri čemu je tuženik kod svake promjene kamatne stope uredno tužitelju slao o tome obavijest i pripadajući otplatni plan. Slijedom navedenog, tuženik ističe kako je prilikom zaključenja predmetnog ugovora s tužiteljem u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu te je argumentacija tužitelja očito pogrešna i promašena, pri čemu tužitelj implicira da bi prava volja ugovornih stranaka bilo ugovaranje fiksne kamatne stope, dok upravo suprotno proizlazi iz samih ugovornih odredbi. Nesporno je, da je tuženik mogao mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovoreno urediti s klijentom, no pri tome je bio dužan postupati sukladno odredbama relevantnih propisa i izvršavati obveze glede obavještavanja klijenata, što je tuženik nesporno i učinio. Ugovorna odredba kojom se banka, ovdje tuženik, ovlašćuje mijenjati kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je kao takva valjani temelj za isticanje tužbenog zahtjeva ovakvog sadržaja. Nadalje, navodi da je kod ugovaranja promjenjive kamatne stope riječ o samostalnom određivanju cijene i takvo sporazumno određivanje cijene ne predstavlja nepoštenu odredbu. Naime, na temelju odredbe čl. 143. st. 1. i 2. ZOO ništetne su odredbe općih uvjeta koje su protivne samoj svrsi ugovora ili dobrim poslovnim običajima. Temeljna odluka o tome je li kamata kao protučinidba za prepuštanje kapitala trebala biti fiksna ili promjenjiva izravno se dotiče cijene, odnosno glavne činidbe pojedinog ugovornog partnera, pa sukladno odredbi čl. 143. st. 1. i 2. ZOO i čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja slobodnu volju i suglasno odlučivanje ugovornih stranaka. Navodi da je sama kamatna stopa po kojoj će banka plasirati kredite odraz poslovne politike banke i tržišnih uvjeta kojima je ona izložena i nije potrebno dodatno obrazlagati, isto kao i činjenicu da banka ima opravdan interes uskladiti svoje kamatne stope s promjenjivim prilikama na tržištu kapitala kako u pogledu postojećih ugovora koje je već sklopila sa svojim klijentima tako i u pogledu novih usluga.

2.3. Institut promjenjive kamatne stope je zakonom predviđen i dozvoljen, te je ugovornim strankama nesporno jasno da će u tom slučaju kamatna stopa varirati, a da banke usklađuju kamatne stope sukladno uvjetima na tržištu, odnosno ugovorenim uvjetima promjenjivosti. Još ističe da, budući je postupanje tuženika u pogledu promjene kamatnih stopa, sukladno odgovarajućim regulatornim propisima HNB-a te da je usklađeno i sa zahtjevima ZPK-a te da u tom smislu nema protupravnosti u postupanju tuženika kao i da promjenama kamatne stope tuženik nije povrijedio kolektivne interese potrošača niti bilo kakav individualni interes odnosno pravo tužitelja. Zaključno tuženik naglašava kako iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13 te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije niti ne može biti ništetna. Konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva. Napominje da nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorene kamate, da je u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom, da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena klauzula te da je očito kako je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljem, tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka, te nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužitelj pokušava imputirati navodima tužbe, niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije, prilikom mijenjanja kamatne stope. Posebno ističe prigovor zastare potraživanja s osnova preplaćene kamate. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu uz naknadu parničnih troškova.

3. U ovom je predmetu 14. siječnja 2022. bila donesena presuda i rješenje poslovni broj: P-2773/2019-35, kojom je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen kao osnovan te je sud rješenjem dopustio preinaku tužbe kao u podnesku tužitelja od 8. ožujka 2021. Županijski sud u Bjelovaru je svojim rješenjem posl.br. Gž-298/2022-2 od 21. rujna 2023. potvrdio rješenje ovog suda posl.br. P-2773/2019-35 od 14. siječnja 2022., kojim je dopuštena preinaka tužbe, dok je ukinuo presudu ovog suda posl.br. P-2773/2019-35 od 14. siječnja 2022. uz obrazloženje da prvostupanjski sud nije naveo niti obrazložio, koju varijantu, odnosno metodologiju vještaka prihvaća, već je samo naveo da je tuženiku naložio da tužitelju plati s naslova promjene kamate iznos od 9.432,54 kune te iznosa razlike preplaćenih anuiteta s osnove valutne klauzule od 32.025,89 kuna, zajedno sa zateznim kamatama ( točka 15.). Time je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP- a . Uputa je višeg suda da u ponovnom postupku sud provede predložene dokaze o saslušanju tužitelja kao stranke i predloženog svjedoka osobne bankarice FZ, kao i dopunu knjigovodstvenog vještačenja na okolnosti utvrđenja stvarne preplate, ukoliko utvrdi da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli s time što će u tom slučaju razjasniti s vještakom, koliko je ukupni iznos preplate po jednoj metodologiji, a koliko po drugoj, koliko se odnosi na preplatu zbog ništetne odredbe o kamati, a koliko zbog ništetne odredbe o valuti te u čemu se te metodologije razlikuju, kao i da utvrdi manje plaćene iznose i konačno koliko je eventualno ukupna preplata.

4. Sud je tijekom ponovnog dokaznog postupka nanovo pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju, koja se odnosi na: preslike Ugovora o kreditu br. 9011913515 (list 165-167 spisa), preslike izvatka računa po kreditu broj: 9011913515 za 2006.-2012. godine (list 168-174 spisa), pregled uplata u 2013. godini (list 175 spisa), preslike informacija o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke (list 186-189 spisa), preslike Općih uvjeta poslovanja s građanima (list 190-194 spisa), otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamatne stope (list 219-220 spisa), plan otplate (list 221-222 spisa), pregled uplata po kreditu na dan 16.1.2020. (list 223-224 spisa), a pročitano je ranije provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ljerki Živković (list 210-216, 252-255 i 273-282 spisa). Nakon ukidne odluke višeg suda provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 364-374 spisa), saslušan je tužitelj (list 392-393 spisa) te je pročitana priložena sudska praksa (list 7-164 i 236-246 spisa). Sud je na ročište 30. siječnja 2025. pozvao svjedoka FZ, koja, međutim, iako uredno pozvana, nije pristupila na ročište, nakon čega je tuženik odustao od tog dokaza. Drugih dokaza stranke nisu predlagale, pa je sud glavnu raspravu zaključio.

5. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. 6. Kao što je već ranije navedeno, tuženik se protivio povećanju zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 8.3.2021, a sud je tu preinaku dopustio u skladu s odredbom čl. 190. st.3. ZPP-a jer je svrsishodna za konačno razrješenje odnosa među strankama, a i to rješenje je viši sud potvrdio, pa nema potrebe dalje o tome ništa elaborirati.

7. Tužitelj je na ročištu 11.12.2024. (list 392-393 spisa) iskazao da mu je kredit bio potreban za kupnju automobila za osobne potrebe te da nije vlasnik obrta niti član trgovačkog društva. Iskazao je da mu u banci nitko nije govorio o riziku predmetnog kredita niti su mu objašnjeni parametri na temelju kojih se mijenja kamata. Također je naveo da nije dobio informaciju da HNB ne štiti CHF kao euro. Iskazao je i da su anuitete plaćali on i supruga, ali se nije sjećao točno jesu li išli u banku ili plaćali Internet bankarstvom. Naveo je i da su anuiteti narasli skoro pola i da je imao tu informaciju nema šanse da bi se odlučio za predmetni kredit. Naveo je i da mu nisu bili jasni pojmovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule i da je predmetni kredit bio jedini koji je bio u mogućnosti dobiti, pa nije mogao postavljati nikakva pitanja. Nije znao jesu li mu uručeni Opći uvjeti prilikom sklapanja kredita i nitko mu nije izložio mogućnost da bi mu anuiteti mogli rasti. Pojasnio je da kada je iskazivao da je supruga također plaćala anuitete iste je plaćala njegovim novcem kada bi dobio plaću, a dodao je i da on i supruga imaju zajedničke novce, a ne svaki svoje odvojeno. Iskazao je da nije prije dizao kredit u stranoj valuti. Naveo je da nije bio u mogućnosti dobiti kredit u drugoj valuti, osim u CHF. Pojasnio je da se krivo izrazio kod iskaza o povećanju anuiteta jer isti nije porastao pola, već duplo.

8. Ocjena je ovog suda da je iskaz tužitelja vjerodostojan jer je iskren, životno uvjerljiv i logičan, a sud u držanju tužitelja tijekom iskazivanja nije našao nikakvih naznaka da bi tužitelj nešto lagao ili prešućivao, pa mu i zato vjeruje.

9. Čitanjem preslike Ugovora o kreditu (l-165-167 spisa) sud je utvrdio da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 18. rujna 2006. Ugovor o kreditu broj 9011913515 za kupnju vozila sa slijedećim osnovnim ugovornim elementima:

- iznos kredita kunska protuvrijednost od 27.273,40 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

-ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca (otplata u jednakim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 5,20% godišnje na dan sklapanja Ugovora,

- dospijeće prvog anuiteta na naplatu je istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita u otplatu, a slijedeći anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počev od dana dospijeća prvog anuiteta,

-za osiguranje naplate kredita, korisnik kredita je prenio u vlasništvo kupljeno vozilo.

10. Izložene okolnosti odredaba predmetnog Ugovora nisu sporne među strankama. Isto tako, nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana, a sporno je da li su te promjene bile u skladu s odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te da li su kao takve bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koja se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome da li se radi o ništavim odredbama. Nadalje je sporna i visina zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim ugovorom i otplatnim planom, a sporna je i primjena valute CHF.

11. Tužitelj se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., kojom je u odnosu, među ostalim, i na ovdje tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12. Odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17 kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03 – dalje: ZZP/03) u razdoblju od 1.6. 2004. do 6. 8. 2007., a od 7. 8.2007. do 31. 12.2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09

– dalje: ZZP), a koje povrede traju i dalje, kao i povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je tužena postupila suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 10. 9.2003. do 6. 8. 2007., a od 7. 8. 2007. na dalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP, te je naloženo tuženoj prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

12. Učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa su obvezujući za ostale sudove u postupku, koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502c ZPP-a. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13.6.2014. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 15.5.2019. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 13.6.2014. nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor nije osnovan. 13. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate. Radi utvrđivanja sporne visine tužbenog zahtjeva prvotno je određeno provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku mr. oec. Ljerki Živković, iz čijeg nalaza i mišljenja od 30.1.2020. (list 210-225 spisa) proizlazi da su Privredna banka Zagreb d.d. kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita sklopili 19.9.2006. Ugovor o kreditu, br. ugovora: 9011913515 u kunskoj protuvrijednosti od 27.273,40 CHF po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važećem na dan korištenja kredita. Kamatna stopa je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 5,20%, a kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. Rok otplate je 84 mjeseci računajući od dana prijenosa kredita u otplatu, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počev od dana dospijeća prvog anuiteta. Čl. 11. obvezuje korisnika kredita na ugovaranje obaveznog auto osiguranja koje je prošireno za slučaj osiguranjem za slučaj smrti korisnik kredita obvezuje se platiti sve eventualne poreze u skladu sa zakonskim propisima (čl. 11.6. ugovora). Korisnik kredita potpisom ovog ugovora suglasan je da je upoznat s Općim uvjetima poslovanja PBZ-a (čl. 11.8. ugovora). Iz otplatnog plana koji se nalazi u prilogu nalaza i mišljenja vidljivo je da je tuženik mijenjao visinu kamatne stope, a time i iznos anuiteta i to: ugovorena visina kamatne stope iznosi 5,20 %, odnosno iznos anuiteta 388,05 CHF, dana 31.8.2007. visina kamatne stope iznosi 6,20%, odnosno iznos anuiteta 399,59 CHF i dana 29.2.2008. visina kamatne stope iznosi 7,45%, odnosno iznos anuiteta 413,10 CHF. Prema otplatnom planu u trenutku ugovaranja ukupan dug po kreditu bi iznosio kunsku protuvrijednost iznosa od 33.659,63 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan plaćanja od čega se na iznos glavnice otpada 27.273,96 CHF, na iznos redovne kamate iznos od 5.322,57 CHF. U tabeli 1. (list 4-6 nalaza i mišljenja) vještak je dala usporedni prikaz stvarno uplaćenih rata po ugovoru o kreditu i rata kredita pod pretpostavkom da nije bilo promjena kamatne stope. Ukupan dug u trenutku ugovaranja bez premija i naknade iznosio je protuvrijednost po srednjem tečaju banke u CHF u iznosu od 32.596,00 kn CHF. Zbog promjene kamatne stope uplaćeno je protuvrijednost od 34.297,91 CHF. Ukupna razlika između početno ugovornih i uplaćenih anuiteta iznosi 1.701,91 CHF odnosno protuvrijednost tog iznosa od 9.432,54 kn izražena po srednjem tečaju banke na dan uplate. S obzirom na tužbeni zahtjev kojim se potražuje razlika preplaćenih iznosa po kreditu od dana 28.8.2007., preplaćeni iznosi 9.923,22 CHF. Navodi da se izračun po vještaku razlikuje od izračuna po tužitelju iz razloga jer je tužitelj tužbenim zahtjevom potraživao razliku između početnog otplatnog plana i otplatnog plana po zaduženju banke dok su nalazom iskazane razlike između stvarno uplaćenih iznosa i iznosa prema početno ugovorenom otplatnom planu. Vještak je mišljenja, a u skladu s utvrđenjima i izračunima, da je tužitelj po gore navedenom kreditu platio 1.701,91 CHF odnosno kunsku protuvrijednost toga iznosa izraženo po srednjem tečaju banke na dan uplate u iznosu od 9.432,54 kn više u odnosu na početno dogovorene odredbe ugovora zbog promjene visine kamate stope.

14. Tuženik je podneskom od 17.2.2020. (list 228-229 spisa) u cijelosti osporio nalaz i mišljenje vještaka mr. oec. Ljerke Živković od 30.1.2020., a tužitelj je podnescima od 12.3.2020. (list 234-235 spisa) te 15.5.2020. (list 249 spisa) predložio dopunu vještačenja te je vještak mr. oec. Ljerka Živković u dopuni nalaza i mišljenja od 26.8.2020. (list 252-255 spisa) navela da je nalaz i mišljenje izradila prema zadatku suda i da su sve primjedbe tuženika pravne prirode, a sukladno zahtjevu tužitelja iz podneska od 15.5.2020. je izradila izračun preplaćenih anuiteta zbog utjecaja promjene tečaja na način da se u preplatu uzimaju samo iznosi u uvjetima rasta tečaja u odnosu na početni tečaj. Navela je da je početni tečaj u trenutku puštanja kredita u tečaj tj. 30.9.2006. iznosio 1 CHF=4,646331 kn, a što je prikazala u tabeli 1. (list 2-4 dopune nalaza i mišljenja). Zaključno, a na osnovi izračuna proizlazi da s osnove utjecaja promjene tečaja, tužitelj je više platio iznos od 32.663,24 kn. Na dopunu nalaza i mišljenja Ljerke Živković od 26.8.2020. tužitelj nije imao primjedbi dok je tuženik u podnesku od 13.10.2020. (list 267-268 spisa) u cijelosti istu osporio. Punomoćnici su na ročištu 21.1.2021. suglasno predložili da se vještak pisano očituje o navodima iz podneska tuženika od 13.10.2020. u odnosu na datum korištenja kredita.

15. Vještak mr. oec. Ljerka Živković je 22.2.2021. izradila novu dopunu nalaza i mišljenja (list 273-282 spisa) te je navela da je u podnesku tuženika od 13.10.2020. navedeno kako je vještak kao datum korištenja kredita uzela 30.9.2006. što je pogrešno jer prema knjigovodstvenoj dokumentaciji kredita je jasno vidljivo da je kredit korišten 19.9.2006. te da se u istom podnesku navodi da, osim pogrešnog početnog tečaja, sudski vještak ne računa samo utjecaj valutne klauzule, obzirom da zbog metodologije izračuna uključuje i utjecaj promjena kamatne stope čime u biti računa ukupnu razliku nastalu uslijed promjena kamatne stope i tečaja. Vještak prihvaća prigovore podneska tuženika i navodi da tuženik nije vještaku dostavio knjigovodstvene kartice prometa po kreditu, već je dostavio samo specifikaciju uplata. Nadalje, navela je da je iz predmetnog pregleda vidljivo da su dana 19.9.2006. izvršene dvije uplate tužitelja u korist banke i to na iznos od 347,00 kn (naknada po kreditu) i 506,42 kn (premija po kreditu) i da se na temelju tih uplata ne može pouzdano tvrditi da je kredit pušten u tečaj upravo 19.9.2006. Navela je da je početni tečaj s danom 30.9.2006. utvrdila prema otplatnoj tablici (list 219 spisa) i da se na listu 221 spisa nalazi plan otplate prema kojem je navedeno da je datum korištenja kredita 19.9.2006., slijedom čega prihvaća prigovor da je kredit korišten s danom 19.9.2006. Navodi da je točan prigovor da nije izračunala samo utjecaj valutne klauzule, već razliku koja u sebi sadrži i utjecaj promjene kamatne stope i tečaja. Izračun utjecaja promjene kamatne stope u osnovnom nalazu kao i izračun visine utjecaja promjene tečaja izrađen prema ukupnim uplatama, koje su preračunate po srednjem tečaju banke na dan uplate u protuvrijednosti CHF jer vještak nije imao na uvid knjigovodstvenu karticu prometa po kreditu, pa je opreza radi radio na bazi ukupno izvršenih uplata (list 223-225 spisa). Napominje da, prilikom izračuna preplate s osnove utjecaja promjene kamatne stope i utjecaja tečaja, postoje različiti pristupi, ali u konačnici razlike su u svim izračunima vrlo male. Izračun preplate s osnove anuiteta zbog utjecaja valutne klauzule na način da je početno ugovoreni tečaj utvrđen s danom 19.9.2006. daje u tabeli 1. (list 3-4 dopune nalaza i mišljenja) te navodi da zbog utjecaja promjene tečaja u odnosu na početno ugovorene odredbe je ukupno više plaćeno 32.025,89 kn. Dalje navodi da zbog utjecaja promjene kamatne stope korisnik kredita je više platio 1.779,30 CHF ili preračunato po početnom tečaju 8.310,21 kn. Zbog utjecaja promjene tečaja korisnik kredita je više platio 24.704,10 kn te ukupna preplata s osnove utjecaja promjene tečaja i promjene kamatne stope iznosi 33.014,40 kn.

15.1. Zaključno, s obzirom na prigovore tuženika, a u cilju dinamike ovog postupka, vještak je izračun preplate s osnove utjecaja promjene kamatne stope i utjecaja promjene tečaja izradio različitim metodologijama:

1. Vještak je u osnovnom nalazu iskazao visinu preplate s osnove anuiteta zbog utjecaja promjene kamatne stope i dobio iznos od 9.432,54 kn (tabela osnovnog nalaza l-213-215).

2. Ukoliko se izračuna razlika anuiteta koja u sebi sadrži i utjecaj promjene tečaja i kamatne stope u odnosu na početno ugovoreni tečaj i početno ugovorenu kamatnu stopu tada se dobije razlika s osnove preplate u iznosu od 32.025,89 kn (tabela 1. dopune).

3. Opreza radi, u cilju dinamike ovog postupka, vještak je posebno iskazao utjecaj povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, a posebno utjecaj promjene tečaja u odnosu na početno ugovoreni tečaj.

4. U tom slučaju visina preplate s osnove utjecaja promjene kamatne stope iznosi 8.310,21 kn, a preplata s osnove utjecaja promjene tečaja 24.704,19 kn, odnosno ukupna preplata s osnove utjecaja promjene tečaja i kamatne stope iznosi 33.014,40 kn.

16. Nakon ukidne odluke višđeg suda izvedeno je novo vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. od 30.6.2024. (list 364-374 spisa) iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da su Privredna banka Zagreb d.d. kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 19. rujna 2006. Ugovor o kreditu broj 9011913515 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima:

- iznos kredita je kunska protuvrijednost od 27.273,40 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita,

- ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca (otplata u jednakim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 5,20 % godišnje na dan sklapanja Ugovora,

- prema otplatnom planu, dospijeće prve obveze bilo je 31. listopada 2004., a sljedećih svakog posljednjeg dana u mjesecu,

- otplata mjesečnih anuiteta, iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan plaćanja.

Uvidom u pregled prometa po predmetnom kreditu razvidno je kako se u razdoblju otplate kredita, kamatna stopa više puta mijenjala, te je iznosila:

- 5,20 % godišnje od prvog anuiteta do zaključno anuiteta s dospijećem 31. srpnja 2007.,

- 6,20 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. kolovoza 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 31. siječnja 2008.,

- 7,45 % godišnje od anuiteta s dospijećem 29. veljače 2008. do konca izračuna. Za odgovaranje na postavljene zadatke u nastavku nalaza vještak daje otplatni plan kojeg je primijenio kreditor u razdoblju od isplate kredita do konačne otplate (30. rujna 2013.), kao i usporedni otplatni plan sa sljedećim osnovnim elementima:

- glavnica u iznosu od 27.273,40 CHF,

- fiksna stopa ugovornih kamata od 5,20 % godišnje,

- otplata mjesečnih anuiteta, iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan korištenja kredita, te će se usporedbom iznosa iz tih dvaju otplatnih planova iskazati razlike u visini obveza tužitelja, odnosno isključivo više plaćeni iznosi, te uz više plaćene i manje plaćeni iznosi kao i konačan prijeboj više plaćenih sa manje plaćenim iznosima. Prethodno opisane razlike se iskazuju na sljedeći način:

- prvo se iskazuju razlike u visini anuiteta, koje proizlaze iz promjene kamatne stope u predmetnom razdoblju otplate (stupac 'm'),

- zatim se te razlike iskazuju u odgovarajućoj protuvrijednosti kuna, primjenom ugovorenog srednjeg tečaja kreditora na dan isplate kredita (stupac 'p'),

- konačno, iskazuju se razlike (povećanje/smanjenje obveze) po osnovi promjene tečaja (stupac 's'), na način da se obveza koja je stvarno bila obračunana i plaćena (stupac 'd') pomnoži razlikom tečajeva (onog stvarno primijenjenog na dan svake pojedine uplate, i početnog tečaja važećeg na dan korištenja kredita).

16.1. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenih zadataka, vještak je mišljenja kako slijedi:

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. listopad 2006.) do dana dospijeća posljednje obveze (30. rujna 2013.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 1.779,30 CHF, odnosno 1.097,06 EUR (konvertirani iznosi razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p' ' Tabele 1a iz nalaza (u valuti EUR),

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. listopad 2006.) do dana dospijeća posljednje obveze (30. rujna 2013.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi:

- ukupno 3.124,69 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'r' ' Tabele 1 iz nalaza,

ili

- ukupno 3.328,47 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), ako se promatraju samo pozitivni iznosi; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'r' ' Tabele 1 iz nalaza.

17. Sud je kao vjerodostojan prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr.sc. Ručevića jer su sačinjen sveobuhvatno, objektivno, stručno, razumljivo i u svemu u skladu s pravilima financijske znanosti i prakse, a vještak se precizno očitovao sukladno ukidnoj odluci višeg suda. Tužitelj je prema izračunu vještaka uskladio svoj zahtjev, dok je tuženik prigovorio da je nalaz vještaka zasnovan na pogrešnoj premisi i ustvari je prigovarao zadatku, koji je dan vještaku, a nije iznosio primjedbe na matematički izračun. Primjedbe tuženika o promašenom zadatku i samom vještačenju sud nema potrebe dodatno elaborirati jer, kao što je navedeno, pojedine odredbe Ugovora su utvrđene ništetnima i u skladu s navedenim utvrđenjem i uputama višeg suda, vještaku je dan sukladan zadatak, koji je on u svemu savjesno i stručno ispunio. 18. Tužitelj je podneskom od 10.7.2024. uskladio svoj zahtjev s izračunom vještaka, a sud je, imajući u vidu sve gore izloženo, naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos preplaćenih anuiteta s naslova promjene kamate od 1.097,06 € te iznos razlike preplaćenih anuiteta s osnove valutne klauzule od 3.124,69 € sve s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita za razdoblje kako je pobliže navedeno u tablici izrađenoj od vještaka (čl. 323. st. 1. ZOO). Tuženikovo protivljenje usklađenju zahtjeva s nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno protivljenje djelomičnom povlačenju je neosnovano pozivom na Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Su IV162/2021 od 26. studenog 2021., koji glasi:“ U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.“

19. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2 i 8 ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata i valutne klauzule, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

20. Kamate su dosuđene za razdoblje do 31.12.2007. po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO. Stopa kamate od 1.1.2023. dosuđena je sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22) te od 30.12.2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narode novine broj 155/2023).

21. Odluka o parničnim troškovima se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: OT).

Tužitelju je tako priznat trošak kako slijedi:

-za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. OT),

-za pristup na ročišta 11.11.2019., 21.1.2021., 1.12.2021., 11.12.2024. i 30.1.2025. po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1. OT),

-za sastav podnesaka od 27.8.2019., 23.10.2019., 19.2.2020., 17.9.2020., 8.3.2021., 10.7.2024. po 100 bodova za svaki (Tbr.8. toč.1. OT),

-za sastav podnesaka od 12.3.2020., 2.11.2023. i 13.8.2024. po 25 bodova (Tbr. 8.toč.4. OT), što ukupno iznosi 1275 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 € prema važećoj Tarifi iznosi 2.550,00 €, a uvećano za troškove plaćenih pristojbi na tužbu i na presudu u ukupnom iznosu od 177,58 € (po 88,79 € za svaku, listovi 178 i 319 spisa), a kojem iznosu valja pridodati plaćen trošak predujmova za vještačenje u ukupnom iznosu od 657,91 € (265,45 €, l-208; 92,91€, l-260 i 300,00€, l-361), tako da je ukupan dosuđeni iznos troškova 3.385,49 €. Tužitelj ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove od presuđenja, po odredbi čl. 30. st. 2. OZ-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a.

22. Tuženik je spor izgubio, pa nema pravo na naknadu parničnih troškova, slijedom čega je takav njegov zahtjev kao neosnovan, odbijen i odlučeno je kao u izreci pod točkom IV. ove presude.

Zagreb, 12. veljače 2025.

S u d a c:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Bjelovaru, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika