REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2346/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja SE, odvjetničke vježbenice i zamjenice punomoćnice tuženika Karlen Gočmanac, odvjetnice, te presude javno objavljene dana 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete ukupan iznos od 601,20 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom na iznos od 508,24 eura od 17. studenog 2022. do isplate, a na iznos od 92,96 eura tekućom od 12. veljače 2025. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a navedena referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 1.791,76 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17. studenog 2022. do dana isplate 25. studenog 2022.

III Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2022. do isplate, te dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete, za razdoblje od 17. studenog 2022. do 11. veljače 2025.

IV Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknaditi tužitelju TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 315,45 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 12. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a navedena referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 25. srpnja 2022. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca HEP – operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektra Zagreb, prilikom obavljanja poslova rekonstrukcije niskonaponske nadzemne elektrodistribucijske mreže na lokaciji Zavidovićka ulica u Zagrebu. Naime, prilikom upravljanja hidrauličkom platformom, ista se nenadano trznula te tužitelju pritisnula prste lijeve ruke između platforme i konzole stupa nadzemne elektrodistribucijske mreže. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj obavljao posao na uobičajeni način i uz upotrebu dužne pažnje i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. Tužitelj se javio u hitnu kiruršku ambulantu Kliničke bolnice Dubrava gdje su mu dijagnosticirali ozljede: Fractura digg III manus sin i VLC digg IV manus sin. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom prignječenja ruke zadobio izuzetno bolne ozljede – frakturu i reznu ranu uslijed koji je trpio intenzivne i dugotrajne bolove i strah, na prstima su mu se formirale otekline, te je imao reznu ranu, a zbog čega su kretnje bile slabo izvodive i smanjen osjet u jagodicama. Tužitelju je stavljena imobilizacija, rana na IV prstu mu je obrađena i sašivena, te je morao mirovati, držati ruku na povišenom i uzimati analgetike. Tužitelj je odlazio na previjanje liječniku obiteljske medicine koji mu je skinuo šavove sa rane na prstu. Unatoč provedenom liječenju kod tužitelja su zaostali bolni i ograničeni pokreti u lijevoj ruci uslijed čega trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Na mjestu rane zaostali su ožiljci koji naružuju tužitelja pa trpi duševne boli zbog naruženosti. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova zbog mirovanja. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev koji mu je isplatio naknadu štete u iznosu od 13.500,00 kn koji za tužitelja ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu.

Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa on na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje ukupan iznos od 30.000,00 kn umanjeno za nesporno plaćenih 13.500,00 kn što ukupno iznosi 16.500,00 kn / 2.189,93 eura.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je podneskom od 7. listopada 2024. konačno uredio tužbeni zahtjev u skladu s Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka i to na način da od tuženika na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje u okviru kvalifikatornih okolnosti: za pretrpljene bolove iznos od 1.000,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 800,00 eura, za duševne boli zbog naruženosti 1.000,00 eura te za tuđu pomoć i njegu iznos od 92,96 eura, odnosno ukupan iznos od 2.892,96 eura. S obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporni iznos od 1.791,76 eura, to tužitelj konačno potražuje daljnji iznos od 1.101,20 eura uz zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od dana 17. studenog 2022. do isplate, te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate.

Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je da je tuženik s poslodavcem tužitelja u vrijeme štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja, a sastavni dio koje je i odgovornost prema djelatnicima, s limitom osiguranja do 190.100,00 kn po štetnom događaju, slijedom čega je nesporna pasivna legitimacija tuženika. Tuženik nadalje ne spori da je tužitelju u mirnom postupku isplatio iznos od 1.791,75 eura na ime naknade neimovinske štete kao i imovinske s osnova tuđe pomoći i njege koji iznos predstavlja, prema mišljenju tuženika, pravičnu novčanu naknadu za štetu koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ju previsokom, s obzirom na zadobivene ozljede tužitelja kao i na medicinsku dokumentaciju dostavljenu uz tužbu. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da iz prijave ozljede na radu proizlazi kako se tužitelj na predmetnom radnom mjestu nalazi više od 20 godina, a prema navedenom u tužbi i prijavi ozljede na radu, ne radi se o nekom izvanrednom poslu, već o rutinskom poslu, slijedom čega tuženik ističe prigovor doprinosa budući da postoji mogućnost da tužitelj nije upotrijebio dužnu pažnju prilikom rukovanja opremom. Nadalje, tuženik ističe da tužitelj uz tužbu nije dostavio nikakve dokaze, odnosno relevantnu medicinsku dokumentaciju iz koje bi bila razvidna osnovanost i visina štete za koju tužitelj tvrdi da ju je pretrpio. Tuženik isto tako osporava i zatraženi tijek zateznih kamata kako na imovinsku tako i na neimovinsku štetu. Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Na ročištu održanom dana 14. svibnja 2024. tužitelj i tuženik su učinili spornim samo visinu tužbenog zahtjeva te predložili sudu provođenje medicinskog vještačenja na tu okolnost. Slijedom navedenog sporna je samo visina tužbenog zahtjeva.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, koju je tužitelj pretrpio uslijed štetnog događaja na radnom mjestu 25. srpnja 2022., preko nespornog isplaćenog iznosa od 1.791,96 eura.

5. U postupku nije sporno da je tužitelj u trenutku štetnog događaja, zaposlenik HEP- operator distribucijskog sustava d.o.o., da je poslodavac tužitelja osiguran policom osiguranja od odgovornosti kod tuženika, nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, niti odgovornost tuženika. Sporna je samo visina tužbenog zahtjeva preko nespornog isplaćenog iznosa od 1.791,76 eura, kao i iznos naknade za tuđu pomoć i njegu te tijek zateznih kamata za imovinsku i neimovinsku štetu.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u tiskanicu prijave o ozljedi na radu (list 4-7 spisa), nalaz hitne kirurške ambulante (list 8 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 32-34 spisa i list 40-55 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje od 22.7.2024. (list 36-37 spisa), te je usmeno saslušan tužitelj (list 75-76 spisa).

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan. 8. Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

9. U postupku nije sporno da za nastalu štetu tužitelju uslijed predmetnog štetnog događaja na radnom mjestu, prema načelu objektivne odgovornosti odgovara poslodavac sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR), odnosno u skladu s čl. 965 st. 1. ZOO-a osiguratelj poslodavca, ovdje tuženik. Odredbom čl. 111. st. 1. ZR-a propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. Člankom 25. stavkom 1. ZZR-a propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću te je saslušan i tužitelj. Vještak je dostavio svoj nalaz i mišljenje podneskom od 22. srpnja 2024. koji prileži spisu (str. 36 – 37 spisa). Sudski vještak u nalazu i mišljenju navodi da je osobno pregledao tužitelja, kojom prilikom je isti donio na uvid presliku osobnog zdravstvenog kartona za period od 26. srpnja 2022. do 24. svibnja 2024. i originalnu medicinsku dokumentaciju, te temeljem osobnog pregleda tužitelja i priložene medicinske dokumentacije, zaključuje da prije štetnog događaja nije bilo sličnih ozljeda. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj 25. srpnja 2022. stradao na radnom mjestu. Kod rekonstrukcije elektrodistribucijske mreže došlo je do priklještenja prstiju lijeve ruke (kojom je pridržavao kabel) između hidraulične platforme i konzole stupa. U tom štetnom događaju tužitelj je zadobio prijelom nokatnog nastavka trećeg prsta i manju razderotinu rane na četvrtom prstu lijeve šake. Treći prst lijeve šake skraćen na razinu četvrtog prsta, distalna falanga i nokat skraćen. Prema mehanizmu ozljeđivanja i slijedu medicinske dokumentacije, sudski vještak je utvrdio da postoji uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i navedenih ozljeda koje je zadobio tužitelj. Sudski vještak dalje navodi da je učinjena primarna obrada rane na četvrtom prstu i postavljena imobilizacija trećeg prsta. Nakon tjedan dana je odstranjenja imobilizacija s prsta. Sudski vještak je mišljenja da je zbog zadobivenih ozljeda došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja kod tužitelja.

Sudski vještak je u nalazu i mišljenju utvrdio da prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, po završetku liječenja kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice koje bi dovele do smanjenja životne aktivnosti. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 4 dana i manjeg intenziteta 20 dana kumulativno. Tužitelj je isto tako trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) 1 dan, srednjeg intenziteta 3 dana i manjeg intenziteta 10 dana kumulativno. Sudski vještak je također utvrdio da skraćen treći prst i deformitet nokta predstavljaju naruženje manjeg stupnja uslijed čega tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu dva sata dnevno kroz dva tjedna za obavljanje težih kućanskih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Sudski vještak je zaključio da je liječenje tužitelja završeno mjesec dana iza predmetnog štetnog događaja.

11. Tužitelj je imao prigovor na nalaz i mišljenje vještaka u dijelu ocjene bolova i smanjenja životne aktivnosti. Naime, prilikom pregleda vještaka, tužitelj se žalio na zadebljanje u području interfalangealnog zgloba trećeg prsta koje ga smeta, kao i povremene lagane bolove u trećem prstu. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da spomenute smetnje opravdavaju ocjenu smanjenja životne aktivnosti u manjem stupnju i da je vještak trebao dati ocjenu bolova u duljem trajanju te predlaže pozvati vještaka na očitovanje o iznesenim prigovorima.

Na prigovore tužitelja vještak se očitovao podneskom od 22. rujna 2024. te naveo da se ocjena smanjenja životne aktivnosti i fizičkih bolova daje na temelju priložene medicinske dokumentacije o liječenju, a uzevši u obzir težinu zadobivenih ozljeda i nalaz pri pregledu tužitelja. Nadalje, vještak navodi da kod pregleda tužitelja nije našao zadebljanje zgloba, a funkcija prsta je bila uredna i zbog toga je zaključio da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice koje bi smanjile njegovu životnu aktivnost. Subjektivne smetnje koje iznosi tužitelj ne mogu biti jedini kriterij da bi se ocijenilo da je došlo do smanjenja životne aktivnosti. Nadalje vještak pojašnjava da je ocjena fizičkih bolova u ukupnom trajanju od 25 dana kumulativno u skladu s priloženom medicinskom dokumentacijom o liječenju i težinom zadobivene ozljede. Tužitelj je samo 18 dana bio na bolovanju. Slijedom navedenog, vještak je u cijelosti ostao kod datog nalaza i mišljenja.

12. Tuženik se podneskom od 14. kolovoza 2024. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka na način da na isti nema primjedbi. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka, tuženik smatra da je isplatom nespornog iznosa od 1.791,75 eura na ime naknade imovinske i neimovinske štete u cijelosti naknadio štetu koja je tužitelju nastala predmetnim štetnim događajem te da je tužbeni zahtjev neosnovan.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja. Vještak je podneskom od 22. rujna 2024. na objektivan i stručan način otklonio prigovore tužitelja. Sud je očitovanje vještaka na prigovore tužitelja također ocijenio vjerodostojnim i stručnim, jer je dano jasno, obrazloženo i uvjerljivo, a nakon predmetnog očitovanja vještaka stranke nisu imale primjedbi niti daljnjih dokaznih prijedloga.

14. Tužitelj je podneskom od 7. listopada 2024. sukladno očitovanju vještaka uredio tužbeni zahtjev i potražuje od tuženika naknadu imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 2.892,96 eura umanjenu za nesporno isplaćen iznos od 1.791,76 eura što konačno iznosi 1.101,20 eura uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

15. Nadalje, na okolnost utvrđivanja pružanja tuđe pomoći i njege i liječenja, na ročištu glavne rasprave 16. siječnja 2025. saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke. Tužitelj je tom prilikom naveo da mu je nakon štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega i to za obavljanje težih kućanskih poslova, za nabavku i pripremu hrane. Tužitelj je izjavio i da ima troje malodobne djece, a da su mu tuđu pomoć i njegu pružale supruga i majka. Isto tako tužitelj je naveo da je liječenje završeno mjesec dana iza predmetnog štetnog događaja, iako su mu preporučili terapije i dalje nakon toga, no zbog posla se ranije morao vratiti na rad. Na poseban upit punomoćnice tuženika da li je i prije obavljao nabavku hrane i ostale poslove u kojim mu je trebala tuđa pomoć tužitelj je izjavio da je on navedene poslove stalno obavljao.

Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan jer je isti životan i logičan te je iskazivao jasno i uvjerljivo i u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu.

16. Tuženik je na ročištu 16. siječnja 2025. naveo da se protivi smanjenju tužbenog zahtjeva koje je tužitelj učinio podneskom od 7. listopada 2024. smanjivši visinu potraživanja, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev i u odnosu na povučeni iznos. 17. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih boli, duševnih boli zbog naruženja i pretrpljeni strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

18. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je utvrdio da je tužitelj uslijed predmetnog štetnog događaja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 4 dana, a manjeg intenziteta 20 dana kumulativno. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka sud je utvrdio da je tužitelj uslijed predmetnog štetnog događaja pretrpio primarni strah jačeg intenziteta, potom sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 1 dan, srednjeg intenziteta 3 dana i manjeg intenziteta 10 dana kumulativno. Kod tužitelja je utvrđeno naruženje manjeg stupnja uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli, dok trajne zaostale posljedice koje bi dovele do smanjenja životne aktivnosti nisu utvrđene, a sve kako je to cijenio sudski vještak u svom nalazu i mišljenju.

19. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 700,00 eura. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 600,00 eura. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je zaostalo naruženje manjeg stupnja uslijed čega trpi duševne boli. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1985. godine) te očekivani životni vijek, lokalitet ozljeda i vrstu zanimanja, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog naruženosti pripada primjerena naknada u iznosu od 1.000,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 2.300,00 eura.

20. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju naknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 28 sati. S obzirom da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 3,32 eura po satu, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike u Republici Hrvatskoj, slijedom čega je sud tužitelju dosudio s ove osnove, za 28 sati tuđe pomoći i njege, ukupan iznos od 92,96 eura.

21. Imajući u vidu sve navedeno ovaj sud smatra da tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 2.300,00 eura, dok je u preostalom iznosu od 500,00 eura zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete s pripadajućim kamatama odbijen. S obzirom da je tužitelju na ime naknade imovinske štete po osnovi pružene tuđe pomoći i njege dosuđen iznos od 92,96 eura s pripadajućim kamatama, sud je ocijenio zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u cijelosti osnovanim.

S obzirom da je prethodno tužitelju već isplaćen nesporan iznos naknade štete u iznosu od 1.791,76 eura, to je tuženik dužan tužitelju po utuženoj osnovi isplatiti daljnji iznos od 601,20 eura, dok je u preostalom zatraženom iznosu od 500,00 eura zahtjev tužitelja neosnovan, te je slijedom navedenoga odlučeno kao u izreci ove presude.

22. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17. studenog 2022. pa do isplate, sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

23. U odnosu na zatraženi tijek kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete, koji je tužitelj postavio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17. studenog 2022., utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, osim ako je šteta nastala nakon toga, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17. studenog 2022. do presuđenja dana 12. veljače 2025.

24. Sud je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 1.791,76 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17. studenog 2022. do dana isplate 25. studenog 2022. obzirom da je tuženik sukladno čl. 943. ZOO-a isplatio osigurninu u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva čime nije došao u zakašnjenje.

25. U odnosu na navode tuženika da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe, isto sud smatra neosnovanim budući da se u navedenom slučaju radi o uređenju tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a ne o povlačenju tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a. Naime, sud smatra da tužitelj prilikom podnošenja tužbe nije mogao istaknuti potpuno određeni tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari obzirom da isti ne raspolaže stručnim znanjem potrebnim za utvrđivanje visine neimovinske štete te je za utvrđivanje visine neimovinske štete bilo potrebno provođenje medicinskog vještačenja. Sud je stajališta da se u postupcima naknade štete kada tužitelj sukladno nalazu i mišljenju vještaka potražuje manje od inicijalne vrijednosti koju potražuje tužbom, isto ne smatra djelomičnim povlačenjem tužbe za što je potreban pristanak tuženika, jer bi navedeno u protivnom predstavljalo pretjerani formalizam i onemogućavalo tužiteljima pravo na pristup sudu i pravično suđenje, koje je pravo zajamčeno člankom 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kao i člankom 29. stavkom 1. Ustava RH, te bi navedeno predstavljalo i prekomjeran teret za oštećenike u pogledu snošenja troškova postupka razmjerno uspjehu prema tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a. S obzirom da je u postupku sporna samo visina tužbenog zahtjeva, te je tužbeni zahtjev u visini od 1.101,20 eura, prihvaćen u iznosu od 601,20 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 500,00 eura, sud je utvrdio da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima. Slijedom navedenoga sud je odlučio na temelju čl. 154. st. 4. ZPP- a da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, izuzev troškova vještačenja obzirom da je provođenje ovog dokaza bilo nužno za ishod parnice. Sud je utvrdio da tužitelju pripada trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura te naknada za očitovanje vještaka na prigovor u iznosu od 50,00 eura. Slijedom navedenog tužitelju je na ime ukupnog parničnog troška dosuđen iznos od 315,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate

27. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

28. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 12. veljače 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.