REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-5565/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GĆE iz [adresa] (1428) CABA, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rešetar i partneri d.o.o., Osijek, Šetalište Petra Preradovića 7, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Zaklada braće Nikole i Miha Mihanović za unapređenje župe Doli i sela Smokvine, Doli, Ploča 12, OIB: 86037304102, koje zastupa opunomoćenik Maro Konjuh, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 80, radi odobrenja statuta i postavljanja zakladnog tijela, 12. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-230-04/22-01/02, URBROJ: 514-07-04/01-23-04 od 20. rujna 2023.
II Nalaže se tužitelju (OIB [osobni identifikacijski broj]) da u roku 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude nadoknadi zainteresiranoj osobi (OIB 86037304102) trošak upravnog spora u iznosu o 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura).
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva uprave, KLASA: UP/I-230-01/97-01/14, URBROJ: 515-02-02/7-97-3 od 7. srpnja 1997., odobren je Statut Zaklade braće Nikole i Miha G za unapređenje župe Doli i sela Smokvine, postavljeno je Zakladno tijelo i uprava Zaklade u sastavu navedenom u tom rješenju.
2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-230-04/22-01/02, URBROJ: 514-07- 04/01-23-04 od 20. rujna 2023., odbacio žalbu tužitelja izjavljenu protiv uvodno označenog prvostupanjskog rješenja.
3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako rješenje od 7. srpnja 1997., koje je primio 20. rujna 2022., nije postalo pravomoćno kao i da upravni postupak nije dovršen. Navodi kako tuženik nije u navedenom rješenju primijenio odredbu članka 19. stavka 1. Zakona o zakladama i fundacijama i time utvrdio tko je stranka u upravnom postupku. Obrazlaže tko ima položaj stranke u upravnom postupku te navodi kako je osporena odluka protivna odredbi članka 105. Zakona o općem upravnom postupku, jer prema Zakonu o zakladama i fundacijama nije isključena žalba protiv rješenja kojim se odobrava Statut i postavljaju zakladna tijela. Smatra kao je u predmetnom upravnom postupku žalba bila dopuštena. Napominje kako je protiv rješenja od 7. srpnja 1997., pokrenuo upravni spor koji se vodi pod poslovnim brojem UsI-2793/2022. Smatra da zbog činjenice da rješenje nije dostavljeno sukladno Zakonu o općem upravnom postupku nasljedniku čija je stranačka legitimacija utvrđena zakonom smatra osporeno rješenje tuženika nezakonitim.
4. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika i predmet vrati na ponovno postupanje.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Navodi kako je rješenje od 7. srpnja 1997., doneseno nakon donesenih pravomoćnih rješenja Ministarstva uprave od 23. siječnja 1997. i 27. svibnja 1997., kojim je postavljen upravitelj Zaklade. Ističe kako je pod uputom o pravnom lijeku koja je tada dana u skladu s ranije važećim propisima, navedeno da protiv toga rješenja žalba nije dopuštena, ali da se može pokrenuti upravni spor tužbom Upravnom sudu Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je odbačena, jer je rješenje od 7. srpnja 1997., postalo pravomoćno i isto je doneseno u skladu s ranije važećim materijalnim i postupovnim propisom. U odnosu na navode tužitelja da je nasljednik jednog od osnivača Zaklade, navodeći da je isto utvrđeno presudom Općinskog suda u Splitu, broj P-1717/2022-5 od 9. lipnja 2022., ističe kao je tom presudom na temelju priznanja utvrđeno da je tužitelj potomak. Neovisno o navedenom ističe kako se u konkretnom slučaju nije radilo o osnivanju Zaklade već o ranije osnovanoj zadužbini, temelje pravnih pravila o osnivanju zaklada prije stupanja na snagu ranije važećeg Zakona o zakladama i fundacijama iz 1995. godine, a koja je postupila u skladu s člankom 42. stavkom 1. navedenog Zakona, čime su u tom djelu pogrešni zaključci tužitelja o primjeni odredbi stavka 3. i 4. članka 42. i članka 19. navedenog Zakona. Također napominje kako je pogrešan zaključak tužitelja o primjeni članka 49. važećeg Zakona o zakladama, s obzirom da je nesporno da je predmetni postupak započet i dovršen sukladno Zakonu o zakladama i fundacijama.
6. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
7. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Zaklada braće Nikole i Miha Mihanovića u odnosu na navode tužitelja i tuženika očitovala se podneskom od 26. travnja 2024. U bitnome iznosi pregled povijesti Zaklade od trenutka osnivanja. Smatra kako je tuženik pravilno zaključio da nije bilo osnove za podnošenje žalbe, jer da ista nije niti bila dopuštena, već da je bilo dopušteno pokretanje upravnog spora.
8. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev te potražuje troškove upravnog spora.
9. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.
10. Primjenjujući materijalno pravo na izloženo činjenično stanje, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.
11. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je rješenjem KLASA: UP/I- 230-01/97-01/14, URBROJ: 515-02-02/7-97-3 od 7. srpnja 1997., odobren Statut Zaklade braće Nikole i Miha Mihanovića za unapređenje župe Doli i sela Smokvine, i postavljeno je Zakladno tijelo i uprava Zaklade u sastavu navedenom u tom rješenju. Navedeno je rješenje doneseno u sladu s tada važećim odredbama Zakona o zakladama i fundacijama (Narodne novine, broj 36/95.) i to odredbama članka 18. stavka 3., članka 19. stavka 4. i članka 21. stavka 2. i 5., a na osnovi utvrđenog činjeničnog stanja tuženik je odobrio Statut Zaklade i postavio Zakladno tijelo kako je navedeno u izreci osporavanog rješenja. Upravni postupak za odobrenje Statuta rečene Zaklade te postavljanje tijela, Uprave Zakade vodio se na zahtjev upravitelja Zaklade GĆ iz D, pa u tom postupku tužitelj nije sudjelovao kao stranka, a niti kao zainteresirana osoba te mu stoga rješenje nije niti bilo dostavljeno. Protiv navedenog rješenja nije bila dopuštena žalba, već se prema uputi o pravnim lijeku mogao pokrenuti upravni spor tužbom Upravnom sudu Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja. Rješenje je postalo pravomoćno 11. kolovoza 1997.
12. Prije svega ovdje valja naglasiti da Zakonom o zakladama i fundacijama koji zakon je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja od 7. srpnja 1997., nije bilo propisano pravo na žalbu protiv Ministarstva uprave, ali je strankama u tim slučajevima bila osigurana pravna zaštita u upravnom sporu pred tada nadležnim Upravnim sudom Republike Hrvatske.
13. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga suda pogrešno smatra tužitelj da je trebalo dopustiti izjavljivanje žalbe i da je ista bila dopuštena, pozivajući se pri tome na Zakon o općem upravnom postupku Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.), a koji Zakon tada i nije bio na snazi i činjenicu da prema Zakonu o zakladama i fundacijama nije isključena žalba protiv rješenja kojim se odobrava Statut i postavljaju zakladna tijela.
14. Naime, u situacijama kada su neka pitanja u upravnom pravu centralizirana, a rješavanje u upravnim stvarima u prvom stupnju stavljeno u nadležnost kao što je u konkretnom slučaju bilo prema važećem Zakonu o zakladama i fundacijama, Ministarstvu uprave (članka 2. stavak 6. Zakona) to je žalba u svezi njih ipso facto isključena. Stoga u konkretnom slučaju tužitelj, nije mogao izjaviti žalbu protiv naprijed spomenutog rješenja kako to pravilno i zaključuje tuženik te je istu tuženik pravilno odbacio kao nedopuštenu pozivom na odredbu članka 114. Zakona o općem upravnom postupku.
15. Isto tako ranije važećim Zakonom o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91. i 103/96.) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja od 7. srpnja 1997., tj. odredbom članka 224. stavak 1. bilo je propisano izjavljivanje žalbe protiv prvostupanjskih rješenja ministarstava samo kada je to zakonom bilo predviđeno.
16. Prigovori tužitelja istaknuti u tužbi nemaju utjecaja na drugačije rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari te osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.
17. Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio bez provođenja rasprave u ovom predmetnom upravnom sporu (čl. 98. st. 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine broj, 36/24. dalje ZUS).
18. S obzirom na sve naprijed navedeno riješeno je kao u točki I izreke ove presude, primjenom odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a.
19. Sud je dosudio zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava odgovora na tužbu – 1.000,00 eura uvećanog za PDV 25%. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1., a u svezi sa stavkom 2. ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. i 2. Odvjetničke tarife (stavak II izreke).
U Zagrebu 12. veljače 2025.
Sutkinja
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude
DNA:
1. Odvjetnik Domagoj Rešetar, Osijek, Šetalište Petra Preradovića 7
2. Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara
3. Odvjetnik Maro Konjuh, Zagreb, Palmotićeva 80
4. U spis.
