Broj: Ppž-12127/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. IB, zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. IB podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru od 13. listopada 2022., broj: 10. Pp-6535/2021, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. IB i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. IB obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 20,00 eura (dvadeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru od 13. listopada 2022., broj: 10. Pp-6535/2021 proglašen je krivim okr. IB da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 750,00 kuna/99,54 eura, koju kaznu je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna/26,54 eura.
2. Protiv te presude okr. IB osobno je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik u žalbi navodi da je njegov susjed dao iskaz u sudnici, a gdje je njegov iskaz nestao to zna samo sutkinja Slavka. U odnosu na policijskog službenika LB navodi da mu je pristupio bez uniforme i policijskih oznaka, pa smatra da ga i nije zaustavio policajac. U žalbi opisuje okolnosti događaja i prometnu situaciju zbog koje je zaustavljen nakon 4 km, priveden i maltretiran. Ističe da postoji svjedok, a „galame nema“.
6. Međutim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio okrivljenika krivim za počinjeni prekršaj. Iz sadržaja pobijane presude razvidno je da je zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika temeljen na iskazu svjedoka policijskog službenika LB te materijalnih dokaza koji prileže spisu predmeta, uz otklon obrane okrivljenika. Prvostupanjski je sud na osnovu dokaza izvedenih u postupku u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, a za svoju odluku dao odgovarajuće i jasne razloge. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio vjerodostojnim iskaz svjedoka LB, koji je svjedočio uvjerljivo i detaljno, u njegovom iskazu nije bilo razloga zašto bi kao službena osoba koja je kritične prigode samo obavljala svoju dužnost, bezrazložno neistinito teretio okrivljenika. Osnovano je prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedoka, koji doveden u vezu s materijalnim dokazom-službena zabilješka od 12. lipnja 2021. čine dovoljnu osnovu za neprijeporno utvrđenje krivnje okr. IB za terećeni prekršaj. Naime, pravilno je prvostupanjski sud službenu bilješku koristio kao dokaz u postupku, na temelju čl. 158. st. 5 Prekršajnog zakona, kojim je propisano da se službena bilješka može koristiti kao dokaz u postupku ako je ovlaštena službena osoba tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora neposredno opažala radnju počinjenja prekršaja i o tome sačinila službenu bilješku. Koristeći kao dokaz službenu bilješku, povezujući je sa iskazom ispitanog svjedoka LB, prvostupanjski je sud utvrdio sve odlučne činjenice, pa je žalbene navode nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja trebalo odbiti kao neosnovane.
7. Iz zapisnika o ispitivanju okrivljenika 14. srpnja 2021. vidljivo je da je okrivljenik predložio da se u svojstvu svjedoka ispita njegov susjed koji je bio s njim u vozilu, čije će podatke naknadno dostaviti sudu, a glavna rasprava je odgođena zbog izvođenja daljnjih dokaza za 7. rujna 2021, što je okrivljenik primio na znanje. Na raspravu 7. rujna 2021. uredno pozvani okrivljenik nije pristupio, niti u spisu postoji podatak da je sudu dostavio podatke predloženog svjedoka, njegovog susjeda, niti prileži zapisnik o ispitivanju bilo kojeg svjedoka. Spis je raspoređen drugoj sutkinji, koja je ponovno započela postupak, uredno pozvani okrivljenik na raspravu 28. rujna 2022. nije se odazvao, niti svoj izostanak opravdao, niti u spisu postoji podatak da bi u ponovljenom postupku predlagao bilo kakve dokaze. Iz navedenih razloga, neosnovano žalbom ističe okrivljenik da je u postupku ispitan svjedok, susjed čije ispitivanje je predložio.
8. Navodi žalbe kojima okrivljenik umanjuje i relativizira svoje ponašanje, navodeći da ga „nije zaustavio policajac“ predstavljaju bezuspješan pokušaj opravdavanja njegovog protupravnog ponašanja. Prvenstveno, ističe se da okrivljenik tijekom prvostupanjskog postupka nije isticao da je policijski službenik bio bez službenih oznaka (razdrljen, nema kapu, uniformu, značku, sve što je zakonom propisano“), uslijed čega se, navedene činjenice, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, istaknute tek sada u žalbenom postupku, ukazuju zakašnjelim. Naime, u smislu navedene zakonske odredbe, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, što nije u ovoj situaciji.
9. Prvostupanjski je sud na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako okrivljenik u žalbi nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio svoje osporavanje krivnje za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.
10. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Nadalje, a kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije posebno žalio zbog odluke o kazni, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
11.1. Razmotrivši odluku o prekršajnpravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna.
11.2. Ovaj drugostupanjski sud je imao u vidu da je, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" br. 114/22.), koji, zbog konverzije valute, za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno niži posebni minimum i posebni maksimum novčane kazne. Međutim, pri ocjeni koji zakon treba primijeniti, rukovodeći se načelom konkretnosti u primjeni blažeg zakona, podvodeći činjenično stanje u njegovoj cjelini pod oba zakona, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da „novi“ Zakon ne daje povoljniji rezultat za počinitelja. Naime, „starim“ Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira za počinjeni prekršaj bila je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM (konverzijom DEM u eure prema fiksnom tečaju 1 euro=1,955583 DEM iznos od ), dok je prema odredbi čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" br. 114/22.) propisana novčana kazna u iznosu od 20,00 do 100,00 eura. Međutim, kako je, po ocjeni ovog suda, okrivljeniku izrečena novčana kazna koja je primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, a nisu utvrđene okolnosti koje bi utjecale na izricanje novčane kazne u nižem iznosu te da je donošenje „novog“ Zakona isključivo posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, ovaj sud smatra da u ovoj situaciji nema mjesta primjeni „novog“ Zakona, budući je novčana kazna od strane prvostupanjskog suda pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja, zbog čega „novi“ zakon nije povoljniji za okrivljenika.
12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 20,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.
13. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 12. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
