Broj: Ppž-5270/2022

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. SJ, zbog prekršaja iz čl. 39. a st. 1. t. 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117 /03., 71/06., 43/09. i 34/11.), odlučujući o žalbi okr. SJ podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 5. listopada 2021., broj: Pp-6361/2021-6, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. SJ i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. SJ obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 50,00 eura (pedeset eura), u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 5. listopada 2021., broj: Pp-6361/2021-6 proglašen je krivim okr. SJ da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 39. a st. 1. t. 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 3 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, uz obvezu na naknadu troškova prekršajnog postupka 300,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. SJ po braniteljici odvjetnici Marini Kedžo podnio je žalbu iz svih razloga predviđenih Prekršajnim zakonom, s prijedlogom da se iz razloga navedenih u žalbi pobijana presuda preinači i okrivljenik oslobodi prekršajne odgovornosti, podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Iako se u žalbi uvodno naznačuju sve žalbene osnove, iz sadržaja žalbe proizlazi da je podnesena zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 2. Prekršajnog zakona, jer ima okolnosti koje isključuju krivnju, budući da je okrivljenik bio u neotklonjivoj zabludi iz čl. 29. st. 2. (pravilno čl. 29. st. 1.) Prekršajnog zakona.

5.1. Čl. 29. st. 1. Prekršajnog zakona propisuje:

„Nije kriv počinitelj koji iz opravdanih razloga nije znao i nije mogao znati da je djelo zabranjeno“.

Kao opravdane razloge da nije znao i mogao znati da je djelo zabranjeno okrivljenik nalazi u okolnostima koje su u vrijeme počinjenja djela ukazivale na dopuštenost takvog ponašanja; policijski službenici nisu svojim radnjama upozoravali da se na predmetnu utakmicu odnosi odluka stožera, drugi sudionici nisu bili niti evidentirani, kao ni spriječeni pri ulasku u gledateljski prostor, ulazna vrata su bila otvorena te nitko od onih koji bi u slučaju kršenja epidemioloških mjera bili dužni reagirati isto nisu učinili te nije bilo osnove za zaključiti kako se radi o protupravnom djelu.

6. Međutim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Na glavnu raspravu 5. listopada 2021. okrivljenik se nije odazvao, nego je dostavio pisanu obranu u kojoj, u bitnom, navodi okolnosti događaja koje ponavlja i u podnesenoj žalbi, da su vrata pomoćnog igrališta bila otvorena, da ga policijski službenici nisu spriječili ako je neovlašteno ušao u gledateljski prostor, nego mirno svjedočili njegovom ulasku ali i stotine drugih osoba, s početkom drugog poluvremena utakmice, redara uopće nije bilo na ulazu. Na glavnoj raspravi pročitana je obrana okrivljenika i izvedeni su materijalni dokazi koji prileže spisu predmeta. Iz zapisnika na glavnoj raspravi od 5. listopada 2021. vidljivo je da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku, između ostalih dokaza, izvršio uvid i pročitao prijavu javne priredbe – nogometne utakmice između HNK HAJDUK Split - NK DUGOPOLJE – Dugopolje juniori od 24. svibnja 2021. Iz navedene prijave razvidno je da se odlukom Povjerenika natjecanja HNL utakmica igra bez nazočnosti gledatelja. U prvostupanjskom postupku, pisanoj obrani dostavljenoj prvostupanjskom sudu okrivljenik nije navodio nikakve okolnosti koje se odnose na navedenu prijavu javne priredbe od 24. svibnja 2021., uslijed čega se, okolnosti vezanu uz objavu javne priredbe, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, istaknute tek sada u žalbi, ukazuju zakašnjelim. Naime, u smislu navedene zakonske odredbe, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, što nije u ovoj situaciji.

7. Dakle, okrivljenik u žalbi u bitnom ponavlja obranu pred prvostupanjskim sudom, u kojoj ne spori da je ušao u gledateljski prostor tijekom odigravanja navedene nogometne utakmice, ali se brani da nije znao niti mogao znati da dolaskom na ovu utakmicu čini bilo kakav prekršaj, odnosno da je dolazak gledatelja na istu nedopušten. Okrivljenik je u obrani istaknuo da su juniori Hajduka nakon devet godina došli u poziciju da budu prvaci Hrvatske što je pobudilo emocije i želju njegovu, kao i svih navijača da budu uz igrače i pruže im podršku. Ističe i da je dragovoljac, 40% invalid Domovinskog rata, dočasnik Hrvatske vojske sa činom narednika te mu kao dužnosnoj osobi sigurno nije nikada u interesu kršiti zakon Republike Hrvatske.

7.1. Međutim, uz puno uvažavanje žalbenih navoda u odnosu na ličnost okrivljenika, ovaj sud smatra da na strani okrivljenika ne postoji okolnost „da iz opravdanih razloga nije znao niti mogao znati da je djelo zabranjeno“, kako okrivljenik ističe u obrani i ponavlja u žalbi. Naime, općepoznata činjenica je da je 11. ožujka 2020. na teritoriju cijele Republike Hrvatske proglašena epidemija bolesti COVID-19, posljedica čega je bila obustava sportskih natjecanja do 30. svibnja 2020., kada su se mogla nastaviti sportska natjecanja na otvorenom, ali bez gledatelja. U skladu s navedenim Izvršni odbor Hrvatskog nogometnog saveza 10.08.2020. donio je Odluku prema kojoj će se utakmice HT Prve lige, Hrvatskog nogometnog kupa, Druge HNL, Prve HNL-juniori i Prve HNL pioniri-kadeti u natjecateljskoj godini 2020./2021. zbog epidemije COVID19 do daljnjega igrati bez gledatelja. Odluka je stupila na snagu danom donošenja i objavljena je u službenom Glasilu HNS. Kraj epidemije proglašen je 11. svibnja 2023., dakle, 26. svibnja 2021., za vrijeme odigravanja sporne utakmice odluka o epidemiji je još bila na snazi. Budući da se radi o općepoznatoj činjenici, (a kod okrivljenika je, osim toga, okolnost što su juniori Hajduka nakon devet godina došli u poziciju da budu prvaci Hrvatske pobudilo emocije i želju njegovu da bude uz igrače i pruža im podršku), ne postoje opravdani razlozi zbog kojih okrivljenik nije znao i nije mogao znati da je djelo zabranjeno, odnosno da nedopušteno ulazi u gledateljski prostor utakmice koja se odigrava bez nazočnosti gledatelja.

8. Žalitelj se protivi i novčanoj kazni i troškovima prekršajnog postupka, smatrajući da su olakotne okolnosti koje je cijenio prvostupanjski sud, uz činjenicu da nisu utvrđene otegotne okolnosti trebale dovesti do znatno niže kazne od one koja je izrečena primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona. Ističe da ostvaruje vojnu mirovinu kao svoj jedini izvor primanja pa smatra da je trebalo osloboditi ga izrečene kazne ili primijeniti mjeru upozorenja.

8.1. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okr. SJ, ovaj sud smatra da mu je za počinjeni prekršaj izrečena više nego primjerena novčana kazna, koja nije previsoka. Naime, za prekršaj iz čl. 39. a st. 1. t. 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 25.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od 30 do 60 dana, a prvostupanjski je sud, prilikom odmjere vrste i visine kazne cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, te uz činjenicu da nije utvrđena niti jedna otegotna okolnost za počinjeni prekršaj izrekao blažu vrstu propisane kazne i to ispod propisanog posebnog minimuma.

9. Iako je nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima ("Narodne novine" br. 114/22.), koji, zbog konverzije valute, za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno niži posebni minimum i posebni maksimum novčane kazne, pri ocjeni koji zakon treba primijeniti, rukovodeći se načelom konkretnosti u primjeni blažeg zakona, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da „novi“ Zakon ne daje povoljniji rezultat za okr. SJ. Naime, kako je, po ocjeni ovog suda, žalitelju izrečena novčana kazna ispod propisanog zakonskog minimuma, a nisu utvrđene okolnosti koje bi utjecale na izricanje novčane kazne u još nižem iznosu te da je donošenje „novog“ Zakona isključivo posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, ovaj sud smatra da u ovoj situaciji nema mjesta primjeni „novog“ Zakona, budući je novčana kazna od strane prvostupanjskog suda pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja, zbog čega „novi“ zakon nije povoljniji za okr. SJ.

10. Nadalje, nije u pravu okrivljenik da ga je potrebno osloboditi od kazne (čl. 38. Prekršajnog zakona), jer niti to u ovom slučaju zakon izričito propisuje, niti postoje okolnosti propisane čl. 38. st. 2. t. 1. Prekršajnog zakona za fakultativno oslobođenje od kazne. Po ocjeni ovog suda, posljedice prekršaja ne pogađaju okrivljenika tako da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenje svrhe kažnjavanja, pritom uzimajući u obzir pogibeljnost prekršaja iz Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, zbog čega su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja.

10.1. U odnosu na prijedlog okrivljenika da se primijeni opomena, treba navesti da u konkretnom slučaju za to nema zakonske osnove. Prema odredbi čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona, opomena se može primijeniti za prekršaj za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura, ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja. Dakle, osnovni zakonski uvjet za primjenu opomene je da se radi o prekršaju „za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura“.

S obzirom da je, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, propisana novčana kazna od 660,00 do 3310,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od 30 do 60 dana, u ovoj situaciji nema zakonskih uvjeta iz čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona za primjenu opomene.

11. Okrivljenik ne spori svoju obvezu naknade troškova prvostupanjskog postupka, već isključivo svoju mogućnost da istu plati. Međutim, visina paušalne svote, određena po prvostupanjskom sudu, primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, pri čemu treba naglasiti da je ista određena u visini neznatno iznad donje granice okvira paušalne svote propisane Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) i koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju valute) S obzirom da, prema podacima u spisu, okrivljenik prima redovna primanja, po mišljenju ovog suda, plaćanjem troškova prekršajnog postupka neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

Stoga je odluka prvostupanjskog suda o troškovima prekršajnog postupka osnovana i utemeljena na zakonu.

12. Iz gore navedenih razloga, zbog kojih je osnovana odluka prvostupanjskog suda o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka, ovaj sud je okrivljenika obvezao i na naknadu troškova žalbenog postupka, također u visini vrlo blizu propisane donje granice okvira paušalne svote. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika.

13. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.