Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-57/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Doma zdravlja Sisačko- moslavačke županije, Sisak, Kralja Tomislava 1, OIB: 86277572218, kojega kao punomoćnik zastupa ŽN, tuženikov zaposlenik, protiv tuženika RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-12207/2021-19 od 19. siječnja 2023., u sjednici održanoj 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-12207/2021-19 od 19. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom doslovce je odlučeno:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.938,67 euro / 14.606,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2020. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.743,07 euro / 58.340,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. srpnja 2021. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude tuženik je pravovremeno izjavio žalbu ne navodeći zakonske razloge pobijanja. U žalbi ističe da Liječničko povjerenstvo za stručna pitanja i stručni nadzor nije utvrdilo propuste tuženika kao liječnika prilikom postupanja prema pacijentu pokojnom LN te ističe teške životne okolnosti u kojima se trenutno kao umirovljenik nalazi. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji njegovu žalbu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljeva regresna tražbina u svoti od ukupno 9.681,74 EUR koju je tužitelj platio oštećenima na ime naknade štete za duševne boli i to ON, supruzi preminulog LN, iznos od 10.000,00 kn sa zateznim kamatama u iznosu od 4.606,93 kuna i PN, sinu preminulog LN, iznos od 30.000,00 kuna sa zateznim kamatama u svoti od 23.065,89 kuna i troškovima parničnim troškovima u iznosu od 4.950,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama u svoti od 324,00 kuna. Presudom Općinskog suda u Sisku broj K- 765/09 utvrđeno je da tuženik kao doktor medicine nije pružio neodgodivu medicinsku pomoć LN kojemu je takva pomoć bila potrebna zbog izravne opasnosti za život, čime je počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – nepružanjem medicinske pomoći.

6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na neku drugu povredu žalitelj ne ukazuje u žalbi.

7. U postupku je utvrđeno:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku broj K-765/09 od 10. listopada 2011. tuženik osuđen zbog kaznenog djela nepružanja medicinske pomoći pokojnom LN;

- da je točkom I. izreke pravomoćne presude Općinskog suda u Sisku broj Pn- 220/2016-9 od 13. travnja 2017. naloženo tužitelju platiti ON, supruzi pokojnog LN na ime naknade štete iznos od 10.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama;

- da je točkom II. izreke pravomoćne presude Općinskog suda u Sisku broj Pn- 53/2019-17 od 20. travnja 2020. naloženo tužitelju platiti PN, sinu pokojnog LN, na ime naknade štete iznos od 30.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i troškove parničnog postupka u iznosu od 4.950,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama;

- da je tužitelj ON **.**.2019. platio iznos od 14.606,93 kuna;

- da je tužitelj PN **.**.2021. platio iznos od 58.340,15 kuna.

8. Na ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, i to odredbu iz članka 109. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR-a) kojom je propisano da radnik koji na radu ili u vezi s radom, namjerno ili zbog krajnje nepažnje, uzrokuje štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu naknaditi iznos naknade isplaćene trećoj osobi.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj temeljem odredbe iz članka 1061. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) platio PN i ON ukupno 9.681,74 eura/72.947,08 kn (14.606,93kn+58.340,15 kn), a nakon pravomoćno okončanih postupaka naknade štete, kojom odredbom je propisano da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi, odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzrokovanja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

10. Međutim, radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu naknaditi iznos naknade isplaćene trećoj osobi. Štetnik postupa s namjerom kada želi uzrok (štetnu radnju) i posljedice (štetu). Krajnja nepažnja (culpa lata) postoji kada štetnik ne upotrijebi ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek.

10.1. Prema odredbi iz članka 12. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) parnični je sud u pogledu kaznenog djela i kaznene odgovornosti vezan za pravomoćnu presudu, kojom je ovdje tuženik proglašen krivim.

10.2. Iz prvostupanjske presude Općinskog suda u Sisku broj K-765/09 od 10. listopada 2011. proizlazi da je tuženik svjesno propustio pružiti neodgodivu medicinsku pomoć pokojnom LN (stranica 10. presude pasus 2.). Tuženik je kritične prigode, kao državni liječnik u Domu zdravlja Petrinja, propustio odmah, po pozivu, krenuti pružiti pomoć pacijentu za kojega je dobio informaciju da možda ima epileptični napad, da se nalazi u grču, da se trese i da nije u kontaktu, da to nije uradio ni kada je dobio obavijest od dežurne dispečerke u 6:29 sati da je pacijent prestao disati, a da je na intervenciju krenuo tek kada mu je u 6:34 sati dispečerka priopćila "Izgleda da je gotov".

11. Ovakvo postupanje tuženika prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kao postupanje iz krajnje nepažnje, zbog čega je utemeljeno zaključio da je dužan naknaditi štetu tužitelju.

12. Pravo na regres postoji kada se ispune sve propisane pretpostavke, a to su:

- da je zaposlenik uzrokovao štetu na radu ili u vezi s radom, i to namjerno ili iz krajnje nepažnje,

- da je šteta nastala trećoj osobi,

- da je poslodavac naknadio štetu trećoj osobi.

13. U konkretnom slučaju ispunjene su sve tri pretpostavke, jer je tuženik prouzrokovao štetu trećim osobama na radu, a tužitelj je naknadio štetu tim osobama.

14. Tužitelj ima pravo zahtijevati vraćanje glavnice, zateznih kamata i troškova parničnog postupka, što upravo i traži. Visina glavnice zateznih kamata i troškova parničnog postupka nije bila sporna, a iznos proizlazi i iz priloženih isprava.

15. Kako žalba nema opravdanja odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić